Naslov
Ulaganje u financijsku imovinu – računovodstveni i porezni aspekt
(Investment in financial assets - accounting and tax aspects)

Autori
Anić-Antić, Paško

Izvornik
Računovodstvo i porezi u praksi (1333-8374) 657.2/336.2 (2009), 9; 38-56

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
financijska imovina; fer vrijednost; ulaganje u vrijednosnice
(financial assets; fair value; Investment in Securities)

Sažetak
Financijska imovina je pojmovno dio imovine čije je priznavanje i mjerenje obuhvaćeno unutar kategorije financijski instrumenti kojeg čine svaki ugovor uslijed kojeg nastaje financijska imovina jednog subjekta i financijska obveza drugog subjekta. Financijski instrument čine:  Novac,  Ugovorno pravo da se primi novac ili druga financijska sredstva od drugog subjekta,  Ugovorno pravo na razmjenu financijskih instrumenata s drugim subjektom,  Vlasnički (glavnički) instrumenti drugog subjekta. Novac je financijska imovina jer predstavlja sredstvo razmjene te stoga predstavlja te stoga predstavlja i osnovu za mjerenje i priznavanje transakcija u financijskim izvještajima. Prema standardu , uobičajeni primjeri financijske imovine koja predstavlja ugovoreno pravo na budući primitak novca ili druga financijska sredstva drugog subjekta uz nastajanje povezanih financijskih obveza drugog subjekta za isporukom novca su potraživanja od kupaca, obveze prema dobavljačima, potraživanja i obveze po vrijednosnim papirima, potraživanje i obveze po zajmovima. Naime, nastaje ugovorno pravo jedne strane da primi novac uz istovremenu obvezu druge strrane da plati tu obvezu. Ugovorno pravo ili ugovorna obveza na primitak, isporuku ili zamjenu financijskih instrumenata sama po sebi predstavlja financijsku imovinu ukoliko u konačnici dolazi do isplate ili primitka novca, ili stjecanja ili izdavanja vlasničkih instrumenata. Također, financijski najam predstavlja financijski instrument jer se smatra pravom najmodavca da primi određene novčane tokove (glavnicu i kamate, slično kao i depoziti), odnosno najmodavac priznaje svoje ulaganje u iznosu potraživanja u skladu s ugovorom o najmu, a ne u iznosu iznajmljenog sredstva. Za razliku od toga, operativni (poslovni) najam ne predstavlja financijski instrument jer se on smatra ugovornom obvezom najmodavca da osigura korištenje određene imovine od strne namoprimca uz određenu naknadu, odnosno, najmodavac u svojim poslovnim knjigama i dalje priznaje iznajmnljenu imovinu, a ne potraživanje iz ugovora. Fizička imovina (zalihe, nekretnine, postrojenja i oprema), imovina u najmu i nematerijalna imovina ne predstavljaju financijsku imovinu jer kontrolom te imovine ne proizlazi sadašnje pravo na primitak novca ili neke druge financijske imovine. Imovina u obliku potraživanja za dane predujmove (unaprijed plaćeni troškovi) ne predstavlju financijsku imovinu jer je buduća ekonomska korist primitak robe ili usluga, a ne pravo na primitak novca ili neke druge financijske imovine. Također financijsku imovinu ili financijku obvezu ne čine imovina ili obveze koje proizlaze temeljem zakonskih obveza ili prava (npr. porez na dobit). Vlasnički (glavnički) instrument je svaki ugovor koji dokazuje udjel u ostatku imovine drugog subjekta nakon izmirenja svih obveza. Ako društvo otkupi svoje vlastite dionice, one predstavljau smanjenje kapitala i nemaju karaker financijske imovine. U skladu s HSFI 9 - financijska imovina, vlastite (trezorske) dionice predstavljaju financijsku imovinu. Za potrebe priznavanja i mjerenja financijske imovine mjerodavan je:  Za poduzetnike obveznike MSFI/MRS: o MRS 32 - Financijski instrumenti: objavljivanje i prezentiranje, o MRS 39 - Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje i o MSFI 7 – Financijski instrumenti: objavljivanje.  Za poduzetnike obveznike HSFI: o HSFI 9 - Financijska imovina.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA