Naslov
Veličina i obilježja morfološke uvjetovanosti situacijske učinkovitosti vrhunskih juniorskih košarkaša
(Size and morphological criteriums descriptors of situational efficiency of top junior basketball players)

Autori
Jeličić, Mario

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Kineziološki fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
26.04

Godina
2006

Stranica
300

Mentor
Trninić, Slavko

Ključne riječi
košarka; tipovi igrača; vrhunski juniori; razlike; morfološka struktura; situacijska učinkovitost
(basketball; player types; top junior players; differences; morphological structure; situational efficiency)

Sažetak
Istraživanje koje je provedeno u ovom radu imalo je za ciljeve utvrditi i objasniti: (1) morfološku strukturu i situacijsku učinkovitost vrhunskih juniorskih košarkaša, (2) latentnu strukturu morfološke građe i situacijske učinkovitosti vrhunskih juniorskih košarkaša (3) razlike u morfološkoj strukturi i situacijskoj učinkovitosti između tri temeljna tipa igrača i pet pozicija u košarkaškoj igri, (4) povezanost morfološke građe i situacijske učinkovitosti vrhunskih juniorskih košarkaša, (5) povezanost morfološke građe i natjecateljskog rezultata i (6) povezanost situacijske učinkovitosti i natjecateljskog rezultata. Uzorak ispitanika činila su 133 vrhunska juniorska košarkaša: 53 igrača na poziciji beka, 29 na poziciji krila te 51 na poziciji centra. Uzorak varijabli podijeljen je u dva skupa i to morfološke varijable (30 manifestnih varijabli i 7 indeksa tjelesne građe), i varijable situacijske učinkovitosti (13 manifestnih varijabli i 5 indeksa situacijske učinkovitosti). Faktorskom analizom u prostoru morfoloških varijabli korištenih u ovom istraživanju formirane su četiri morfološke dimenzije na ukupnom uzorku mladih košarkaša: (1) faktor longitudinalne dimenzionalnosti (određen duljinama koštanog sustava i širinom zdjelice) ; (2) faktor potkožnog masnog tkiva (PMT) ; (3) faktor apsolutne voluminoznosti i mase tijela (VOL) i (4) faktor transverzalne dimenzionalnosti (TRD). Centri su izrazito longitudinalni u odnosu na bekove, a u odnosu na krila centri dominiraju u PMT i TRD. Značajno su endomorfniji i od bekova i od krila. Bekovi su mezomorfniji i od krila i od centara. Krila su neznatno longitudinalnija, a značajno ektomorfnija od bekova. Faktorskom analizom u ukupnom uzorku varijabli situacijske učinkovitosti izolirana su dva faktora. Prvi značajni faktor imenovan je kao faktor situacijske aktivnosti igrača na unutarnjim pozicijama. Drugi značajni faktor nazvan je faktorom situacijske aktivnosti igrača na vanjskim pozicijama. U sustavu varijabli situacijske učinkovitosti dobivena je značajna razlika između tri igračke pozicije i pet igračkih pozicija, kao što je i očekivano. Istraživanje je imalo za temeljni cilj utvrditi značajnost i karakteristike povezanosti (utjecaja) morfoloških varijabli i situacijske učinkovitosti košarkaša na pojedinim pozicijama u igri. Na temelju dobivenih rezultata za uzorak bekova moguće je uočiti sljedeće: (1) najkvalitetniji bekovi u juniorskom uzorku neadipozno su voluminozni i srednje su tjelesne visine u usporedbi sa manje kvalitetnim bekovima iz istog uzorka ; (2) srednje kvalitetni bekovi apsolutno su voluminozni i relativno su najviši u odnosu na najkvalitetnije i najnekvalitetnije bekove ; (3) najnekvalitetniji bekovi su najniži i najadipozniji u odnosu na bekove više kvalitativne razine. U uzorku krila mogu se izdvojiti sljedeći zaključci: (1) kvalitetna krila u juniorskom uzrastu su voluminozna, imaju manju longitudinalnu dimenzionalnost skeleta trupa, ali i duže donje ekstremitete u usporedbi s manje kvalitetnim krilima. Osim toga ti tipovi igrača dominiraju u pojedinim mjerama transverzalne dimenzionalnosti skeleta (širina stopala, dijametar ručnog zgloba, širina šake). (2) srednje kvalitetna krila pokazuju u odnosu na najkvalitetnija krila izrazito manje vrijednosti opsega nadlaktice, kao i na varijabli dužina noge te na pojedinim mjerama transverzalne dimenzionalnosti skeleta. U odnosu na nekvalitetna krila imaju nešto dulji trup. (3) nisko kvalitetna krila nalaze se u morfološkim varijablama između visoko kvalitetnih i srednje kvalitetnih krila. Dakle, karakterizira ih srednje razvijena duljina trupa i nogu u odnosu na krila više kvalitativne razine te srednja voluminoznost i transverzalnost izražena kroz pojedine varijable koje opisuju ta dva prostora. Konačno, (1) najkvalitetniji centri izrazito dominiraju u napadačkim varijablama u odnosu na najlošije i kada se analiziraju manifestne varijable te kada se procjenjuju indeksom situacijske učinkovitosti. Najkvalitetniji centri u juniorskom uzorku su srednje longitudinalni (srednja tjelesna visina i duljina ruku) te imaju srednje vrijednosti transverzalne dimenzionalnosti skeleta na varijabli širina šake. (2) Centri srednje kvalitete značajno dominiraju u longitudinalnoj dimenzionalnosti skeleta (tjelesna visina i duljina ruke), te transverzalnoj dimenzionalnosti (izraženoj kroz širinu šake), u odnosu na centre najniže kvalitete. Srednje kvalitetni centri pokazuju u odnosu na najkvalitetnije izrazite vrijednosti pojedinih varijabli longitudinalne dimenzionalnosti skeleta te na pojedinim mjerama transverzalne dimenzionalnosti. (3) Najnekvalitetniji centri imaju najmanju tjelesnu visinu i duljinu ruku u odnosu na centre više kvalitativne razine te najmanju transverzalnost izraženu kroz varijablu širina šake koja opisuje taj prostor. Istraživanje je zaokruženo utvrđivanjem povezanosti između varijabli (1) morfološkog statusa i (2) situacijske učinkovitosti s jedne te konačnog plasmana momčadi s druge strane. Na temelju dobivenih rezultata može se zaključiti sljedeće: (1) latentne morfološke varijable nisu značajno povezane s konačnim plasmanom u uzorku bekova. Morfološki status krila i centara u određenoj mjeri determinira konačni plasman, a slabije plasirane momčadi u svom sastavu imaju krila izraženog adipoziteta. Dobro plasirane momčadi imaju u svom sastavu centre izražene longitudinalnosti i voluminoznosti s neizraženim masnim tkivom. (2) utvrđena je značajna povezanost između manifestnih varijabli za procjenu situacijske učinkovitosti i konačnog plasmana za bekove. Visoko plasirane momčadi u svom sastavu imaju bekove razigravače visokog šuterskog ranga s distance i poludistance. Potkrijepljena je postavka kako je moguće objasniti situacijsku učinkovitost pojedinih tipova igrača na temelju zadataka u igri koje svaki igrač obavlja s obzirom na poziciju i ulogu u pojedinim fazama igre i to na razini strukturnog i funkcionalnog pristupa analizi sportske aktivnosti. To stoga što je košarkaška igra “uređen niz zadataka u igri” koji se neposredno izražavaju na situacijsku učinkovitost igrača na svim pozicijama u igri.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pedagogija

POVEZANOST RADA