Naslov
Katolici i franjevci u srednjovjekovnoj župi (županiji) Lašva
(Catolics and Franciscans in Middle Age Parish and District Lašva)

Autori
Brković, Milko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Franjevački samostan u Gučoj Gori. Zbornik radova.

Urednik/ci
Valjan, Velimir

Izdavač
Franjevački samostan Guča Gora ; Kulturno-povijesni institut Bosne Srebrene

Grad
Guča Gora : Sarajevo

Godina
2010

Raspon stranica
41-112

ISBN
978-9958-9026-2-8

Ključne riječi
Katolici, franjevci, srednjovjekovna županija Lašva, Bosna, Hrvatska
(Catholics, Franciscans, District Lašva, Bosna.)

Sažetak
Srednjovjekovna se župa ili županija Lašva prostirala s ovje strane istoimene rijeke Lašva, i to od njena izvora do ušća, po kojoj su najvjerojatnije i županija i njezino središte dobili ime Lašva. Od XII. st. pa sve do Turaka 1463. godine ona je sastavnica višejedinične srednjovjekovne države Bosne, jedna je od sedam srednjovjekovnih župa koje su spadale u prvotnu Banovinu Bosnu. Lašvanski su srednjovjekovni katolici sastavni dio bosanskih srednjovjekovnihkršćana. U srednjem vijeku jurisdikcijski potpadaju pod katoličku Bosansku biskupiju koja postoji i prije negoli se uopće postavlja pitanje pravovjernosti bosanskih kršćana. Pojam Bosanska crkva je u izvorima često isto što i Bosanska biskupija. Bosanska je crkva od početka pripadala Zapdu, odnosno Rimskoj crkvi, a njezin je biskup bio učitelj lokalne Crkve kao i rimski biskup. Kada je na bosanske kršćane i njihova biskupa bačena sumnja hereze, istaje sumnja krivovjerja bezrazložno bačena i na Dubrovačku crkvu i njezina nadbiskupa, koji, tobože, nije dovoljno pazio koga posvećuje za bosanskog biskupa. To nam ujedno govori da Bosanska crkva nikad nije prekinula zajedništvo s Rimskom crkvom i da tu zajednicu nije nikada svojevoljno napusčtila, iako je bila napadana da je heretična. Zbog toga je trpjela, bila napuštena od bližnjega i jedanput ostala obezglavljena, bez biskupa i sveze s nadbiskupijskom zajednicom. Početkom XIII. st. papinski se mjerodavni predstavnici osobno uvjeravaju da su ti lokalni kršćani pravovjerni, a problemi nastaju kada ugarske crkvene i državne vlasti preuzimaju ulogu Rima. Stvarni su problemi bili jezik liturgije, razne desetine i političke aspiracije mađarske i venecijanske vlalsti. Rezultat toga je izmještaj središta Bosanske biskupije, a prije toga njezino izdvajanje iz jurisdikcije Splitske, Barske i Dubrovačke metropolije. Na jednoj je strani oslabljena Bosanska biskupija i bosanski vazalni vladari, a na drugoj jaka ugarska crkvena i političkavlast, koja, nakon osnutka Zagrebačke biskupije, nestanka hrvatskog biskupa i niza ugarskig ljudi na splitskoj nadbiskupskoj stolici, guta i razjedinjuje Bosansku biskupiju, premješta njeno središte i podvrgava je glavi Ugarske crkve. Bosanska je crkvena zajednica nastavila svoje djelovanje izvan službene Katoličke crkve, čime je silom prilika zatečena u neposluhu crkvenoj disciplini, ali ne, po mom uvjerenju, i u krivovjerju. Vjera Crkve bosanske je kaktolička vjera. Nema sačuvanog teološkog traktata koji bi posebno govorio o vjerovanju i ustrojstvu članova bosanskih kršćana, ali su sačuvani razni drugi suvremeni izvori, na temelju kojih se mogu pronaći gotovo sve vjerske istine Apostolskog vjerovanja u koje su i ti kršćani vjerovali. Prema stranim izvorima, ta je kršćanska zajednicia upala u herezu, a prema domaćim, osobito ispravama bosanskih vladara i velmoža, tu nema krrivovjerja. Srednjovjekovni se svetopisamski spisi bosanskih kršćana, kako oni starozavjetne tako i oni novozavjetne tematike, ni po čemu ne razlikuju od pravovjernih biblijskih kodeksa zapadne ili istočne tradicije. Izvrstan primjer jednog srednjovjekovnog bosanskog kodeksa s novozavjetnom tematikom je Zbornik krstjanina Hvala iz 1404. godine. Zaobične bosanske vjernike jedan je katolički biskup na crkvenom koncilu u Baselu izjavio: "Kad su me vidjeli u biskupskoj odjeći, nisam ih mogao odvojiti sa zemlje kolikim su mi žarom cjelivali noge". Bosanski su srednjovjekovni franjevci uspravni katolici i istinski zastupnici katoličanstva u Bosni, time i u Lašvi. Veliki pad stege i opća razularenost unutar viših slojeva Katoličke crkve XII. i XIII. stoljeća naišli su naobratan učinak u priprostim i iskrenim vjernicima. U povijesnim izvorima ne nalazimo niti jedan slučaj mučenja franjevaca od ruku navodnih bosanskih heretika. Službeno misionarsko djelovanje franjevaca u prvotno Banovini Bosni, pa tako i u Lašvanskoj županiji, započinje u doba pape Nikole IV. (1288.-1292.).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA