Pregled bibliografske jedinice broj: 486852
Teorija groteske i suvremena hrvatska drama
Teorija groteske i suvremena hrvatska drama // Prolog (Zagreb), XV. (1983), 57; 4-26 (podatak o recenziji nije dostupan, članak, znanstveni)
CROSBI ID: 486852 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Teorija groteske i suvremena hrvatska drama
(The theory of the grotesque and the contemporary Croatian drama)
Autori
Muhoberac, Mira
Izvornik
Prolog (Zagreb) (0555-4535) XV.
(1983), 57;
4-26
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni
Ključne riječi
teorija; groteska; suvremena hrvatska drama; Ivo Brešan; suvremeno hrvatsko kazalište
(theory; grotesque; contemporary Croatian drama; Ivo Brešan; suvremeno hrvatsko kazalište)
Sažetak
Suvremeno hrvatsko dramsko stvaralaštvo promatra se kao iskazivanje grotesknog fenomena. Taj se fenomen u promatranu dramskom korpusu pikazuje ne samo kao jedan od mnogih nego kao jedan od odlučujućih fenomena koji snažno preusmjeruje suvremenu hrvatsku dramu i dramaturgiju. Teoretsko osmišljavanje grotesknoga fenomena fokusira se na osmišljavanje ključnih fenomena našega vremena. Neka određenja grotesknoga pokazuju da je u plodnom dinamoičnom odnosu upravo s dramom i dramskim/dramatskim izrazom kao prikazivanjem egzistencijalne napetosti (opstanka). Njegova uočljivost, nametljivost, iznenadnost strukture i sposobnost nametljiva, neravnodušna djelovanja na receptora, kao i provokativnost nemogućnošću pouzdana definiranja, učinili su da upravo groteska bitno odredi suvremenu dramsku književnost sedamdesetih godina 20. stoljeća. «Groteskna tragedija» Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja Ive Brešana, napisana 1965., objavljena i izvedena 1971., egzistirajući kao jedinstvena i čvrsta struktura, pokazuje se i kao model koji sam sebe gradeći ucrtava i koordinate jednoga većeg dranaturškoga sustava određena pojmom groteska. Tako groteska sedamdesetih godina postaje nova dramska i dramatska realnost, supostavljena i suprotstavljena krležijanskom diskurzivnodijaloškom modelu. Nakon Mrduše interpretira se još trinaest dramskiih tekstova (Brešan, Bakmaz, Senker-Škrabe-Mujičić, Jelačić Bužimski) i analiziraju scenska ostvarenja nekih suvremenih hrvatskih drama grotesknoga potencijala. Nova dramska književnost po prvi se put nametnula kazališnoj praksi, i to kao zadaća nove, groteskne teatralnosti.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filologija, Znanost o umjetnosti
