Naslov
ZA KOGA? ZA NAROD!?!
(For whom? For the people!?!)

Autori
Heđbeli, Živana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Arhivska praksa / Šabotić, Izet - Tuzla : Arhiv Tuzlanskog kantona Tuzla, 2010, 13-24

Skup
Arhivska praksa 2010

Mjesto i datum
Tuzla, Bosna i Hercegovina, 30.09.2010. - 01.10.2010

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
arhivi; korisnici; korištenje arhivskog gradiva; proračun; arhivsko zakonodavstvo; arhivska praksa; hrvatska arhivska služba
(archives; users; consultation of archives; budget; archival legislation; archival practice; Croatian archival service)

Sažetak
Korištenje gradiva glavni je razlog njegova čuvanja i postojanja arhiva. Dostupnost arhivskog gradiva i službenih dokumenata temelj je demokracije, a gradivo je bitan i nezamjenjiv dio kulture koji osigurava opstanak ljudskog pamćenja. U Republici Hrvatskoj, prema statističkim podacima, broj zaposlenika arhivske struke u arhivima u stalnom je porastu, ali količina sređenog gradiva ne prati porast broja zaposlenika arhivske struke. Korištenje arhivskog gradiva se povećava, te sada istraživači čine 0, 158 % populacije stanovništva RH. U RH do sada nije provedeno istraživanje korisnika arhiva. Od 19 državnih arhiva njih 7 nema vlastitu web stranicu. Web stranice nisu ujednačene, niti postoje odredbe o njihovu sadržaju. Hrvatski državni arhiv započeo je s digitalizacijom gradiva ali nije razvidno je li digitalizirano gradivo ono koje korisnice najviše traže i trebaju. Europske smjernice određuje da se ne smije ograničiti količina gradiva koje se koristi u čitaonici, te besplatno korištenje gradiva i pomagala. U Hrvatskoj su pravo na pristup informacijama i pravo na korištenje gradiva regulirani relevantnim propisima. Iako arhivski zakon određuje besplatno korištenje arhivskog gradiva i obavijesnih pomagala, u praksi to nije slučaj. Odnos hrvatske struke prema korisnicima djelomično je uvjetovan malim korištenjem gradiva i slabim kontaktima arhivista s korisnicima zbog čega arhivisti ne vide praktičnu uporabu rezultata svoga rada (sređeno gradivo i obavijesna pomagala kao izvor za sekundarne i tercijarne informacije i publikacije). Građanke i građani gradivo trebaju koristiti kako zbog zaštite svojih osobnih i temeljnih ljudskih prava, tako i iz čistog užitka i radosti učenja i širenja znanja, svijesti i spoznaja. Koliko smo daleko od ovog cilja? Najveći put kojeg treba prijeći je onaj u promjeni svijesti, prvenstveno arhivista kojima korisnici uistinu, a ne samo deklarativno, moraju biti na prvom mjestu. Potrebno je mijenjati i svijest stanovništva, koje treba naučiti kako ima pravo na dostupno i besplatno arhivsko gradivo.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Informacijske i komunikacijske znanosti

Napomena
Za skup je prijavljeno cca 100 radova, a odabrano 35

POVEZANOST RADA