ࡱ> ,.)*+5@ 0bjbj22 .XX"NNNb # # #8B#.$\ben$$"$:$$$"% %PcRcRcRcRcRcRcfRAiBRcN-'$$-'-'RcNN$$;eGGG-'@N$N$PcG-'PcGGG\NND^$$  #m?]c<Qe0e]iSE2i,D^bbNNNND^iN^,(%Z%@G%4%7(%(%(%RcRcbb& Gbb&Gorana Stepani Sveu iliate Jurja Dobrile u Puli Lica humanizma: mijene u poetici novolatinskih knji~evnosti i pitanje njihove periodizacije 1. Povijest neke nacionalne knji~evnosti u na elu funkcionira kao prikaz i kontekstualiziranje kanonskih djela te knji~evnosti u opu i kulturnu povijest, pri emu u kanon ulaze djela koja su otprije i du~e vremena poznata kao estetski kvalitetna i tematski reprezentativna. Iz tog privilegiranog kruga nerijetko ispadaju itavi korpusi jezi no 'neprivilegiranih' tekstova, takvih koji su iz nekog razloga marginalizirani kao nereprezentativni ili su, jednostavno, zbog jezi ne barijere, povjesni arima knji~evnosti nerazumljivi. Premda je u zadnjih dvadesetak godina u injen golem pozitivan pomak u percepciji takva 'neprivilegirana' korpusa u hrvatskoj knji~evnost, naime korpusa novolatinskih tekstova, i jedan i drugi navedeni razlog joa uvijek prije e potpunu integraciju toga korpusa u mati ni korpus hrvatske knji~evnosti. No ne le~i sva odgovornost na piscima povijesti hrvatske knji~evnosti. Presudna je uloga  i prije svega zasluga  latinskih filologa koji svojim temeljnim filoloakim radom (pronala~enje rukopisa, izdavanje tekstova, njihova interpretacija i prijevod) omoguuju pristup latinskoj knji~evnosti. O brzini njihova rada, kao i o 'marketingu' njihovih filoloakih proizvoda uglavnom ovisi i brzina uklju ivanja latinskog odvjetka lokalnih knji~evnosti u korpus nacionalne knji~evnosti, kao i njegova pozitivna percepcija. U segmentu filoloakog posla zadnjih se desetljea postiglo mnogo: istra~ivanje hrvatske knji~evnosti na latinskom institucionaliziralo se u obliku znanstvenih centara i projekata. Problemi s kojima se prou avatelji latinskog odvjetka hrvatske knji~evnosti suo avaju ponaj eae su kadrovske prirode jer prou avanje tako golema opusa kao ato su latinski tekstovi hrvatske knji~evnosti iziskuje niz pionirskih filoloakih radova za koje je potreban visoko osposobljen stru njak. Integracija hrvatskog latinizma u korpus hrvatske knji~evnosti tako je nu~no postupna i u stanovitu smislu uvijek odgoena do sljedee povijesti hrvatske knji~evnosti, sljedee prilike u kojoj se, po~eljno je, korpus koji ulazi u tu knji~evnost preispituje i nadopunjava. U meuvremenu, do idealne potpune i 'pravedne'  u onoj mjeri u kojoj istra~ivanja poka~u njezinu estetsku i recepcijsku vrijednost  integracije latinizma u povijest hrvatske knji~evnosti i u nedostatku (zasad joa uvijek nemogue) sveobuhvatne povijesti toga dijela hrvatske knji~evnosti, javljaju se stanovite 'minipovijesti' hrvatskog latinizma kao zasebna i jezi no posebna korpusa unutar hrvatske knji~evnosti, u obliku njegovih kraih dijakronih pregleda. Ovaj se lanak bavi dvjema temama vezanim uz hrvatsku novovjekovnu knji~evnost na latinskom: prvo, stanjem njezine prezentacije u pregledima novolatinske knji~evnosti i drugo, problemom uspostavljanja periodizacije u povijesti novolatinskih knji~evnosti, naro ito s obzirom na stilsku mijenu izmeu humanisti kog stilskog klasicizma i manizirma koji ga slijedi. Vezano uz prvo pitanje  kako je novovjekovna hrvatska knji~evnost na latinskom prikazana u samostalnim pregledima te knji~evnosti  izlo~it emo ukratko repertoar knji~evnopovijesnih pregleda kojim raspola~emo. `to se pak ti e drugog pitanja, o tome kako se shvaa periodizacija unutar hrvatskog novovjekovnog latinizma, prou it emo s koliko se opreza autori knji~evnopovijesnih pregleda upuataju u lijepljenje periodizacijskih etiketa na pojedine vremenske odsje ke hrvatskog latinizma. 2. Pregleda hrvatskog latinizma, razli ita opsega i veeg ili manjeg kronoloakog ili geografskog zahvata u opus kojim se bave, ima petnaestak. Uzeli smo u obzir tekstove koji nude pregled odreenog kronoloakog i/ili geografskog aspekta hrvatske novolatinske knji~evnosti, kako iz pera domaih, tako i stranih filologa. Popis pregleda je sljedei: Krsti, K., Latinitet kod Ju~nih Slavena, Enciklopedija Jugoslavije, sv. 5, Zagreb, 1962. Gortan, V. - Vratovi, V., Temeljne zna ajke hrvatskog latinizma, Hrvatski latinisti/ Croatici auctores qui Latine scripserunt, sv. 1, Zora, Zagreb, 1969 (PSHK 2), 7-43. Mardeai, R., Novovjekovna latinska knji~evnost, Vratovi, V. (ur.) Povijest svjetske knji~evnosti, sv. 2, Mladost, Zagreb, 1977, 405-480. IJsewijn, J., Companion to Neo-Latin Studies. Part I: History and Diffusion of Neo-Latin Literature, Leuven 1977 (21990, 92-95). Novakovi, D., Hrvatska novolatinska knji~evnost od 15. do 17. stoljea, Ferluga Petronio, F. (ur.), Introduzione allo studio della lingua, letteratura e cultura croata, Forum, Udine, 1999, 165-176. Knezovi, P., Hrvatski latinisti 18. i 19. stoljea, Ferluga Petronio, F. (ur.), Introduzione allo studio della lingua, letteratura e cultura croata, Forum, Udine, 1999, 177-189. Glavi i, B. Hrvatski latinizam, u: Hercigonja, E. (ur.), Hrvatska i Europa: kultura, znanost i umjetnost (sv. 2: Srednji vijek i renesansa (XIII-XVI. stoljee)), `kolska knjiga, Zagreb, 2000, 403-419. Novakovi, D. Hrvatski latinizam u XVII. stoljeu, Golub, I. (ur.), Hrvatska i Europa: kultura, znanost i umjetnost (sv. 3: Barok i prosvjetiteljstvo (XVII-XVIII. stoljee)), `kolska knjiga, Zagreb, 2003, 551-563. Vratovi, V. Hrvatski latinizam u XVIII. stoljeu, Golub, I. (ur.), Hrvatska i Europa: kultura, znanost i umjetnost (sv. 3: Barok i prosvjetiteljstvo (XVII-XVIII. stoljee)), `kolska knjiga, Zagreb, 2003, 565-575. Krsti, K., Humanizam kod Ju~nih Slavena, Enciklopedija Jugoslavije, sv. 4, Zagreb, 1959. Novakovi, D., Latinsko pjesniatvo hrvatskog humanizma, M. Tomasovi, Judita Marka Marulia  D. Novakovi, Latinsko pjesniatvo& , `kolska knjiga, Zagreb, 1994, 53-116. Gortan, V. Hrvatski latinisti u 18. stoljeu, Mogunosti 25 (1978) 2-3, 121-127. Bogiai, R. Hrvatski latinisti u XVIII stoljeu, Forum 34 (1995) 5-6, 479-498. Vratovi, V. Horacije u dubrova kom pjesniatvu 18. i 19. stoljea (isje ak iz povijesti hrvatskog latinizma), Hrvatski latinizam i rimska knji~evnost: studije, lanci, ocjene, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1989, 63-154. Torbarina, J. Hrvatski latinisti 18. stoljea u Dubrovniku (1975), Kroatisti ke rasprave, MH, Zagreb, 1997, 314-328. Gortan, V. Hrvatski latinisti iz Slavonije, Simpozij Doprinos Slavonije hrvatskoj knji~evnosti (poseban otisak), Vinkovci-Zagreb 1968, 127-135. Kriterij prema kojem smo poredali gornje naslove kriterij je (kronoloake) cjelovitosti, odnosno prote~nosti pregleda: prvih devet naslova obuhvaa cijeli novovjekovni latinizam, bilo zasebni tekstovi, bilo skupine tekstova. Fragmentiranost slike o hrvatskoj knji~evnost na latinskom odra~ava se, i u sekundarnim ~anrovima u kojima je ta knji~evnost prezentirana: kronoloaki i kontekstualno (unutar ostalih ju~noslavenskih knji~evnosti) najobuhvatniji pregled, Krstiev lanak u Enciklopediji Jugoslavije, predstavlja onaj tip knji~evne povijesti koju D. Perkins naziva postmodernom, a koja je upravo svojstvena enciklopediji (pregledu, kompilaciji) kao ~anru: mnogo podataka, malo 'vezivnog tkiva'. Vratoviev uvodni tekst u prvom svesku dvotomne antologije Hrvatski latinisti objavljene u sklopu edicije Pet stoljea hrvatske knji~evnosti uz kontekstualizaciju hrvatskog latinizma unutar europskog, no i unutar hrvatske knji~evnosti, uglavnom nudi sustavan pregled ~anrova hrvatskoga latinizma te se stoga tek uvjetno mo~e nasvati knji~evnopovijesnim. Kronoloaki je zato postavljavljen najopse~niji jedinstven pregled hrvatskog latinizma, Mardeaiev tekst objavljen u drugom svesku Povijesti svjetske knji~evnosti, u kojem je hrvatska novolatinska knji~evnost predstavljena unutar aireg konteksta europske novolatinske knj~evnosti te tako shvaena ne tvori zasebnu cjelinu ve je raspodijeljena u razne kronoloake cjeline zajedno s ostalim europskim latinskim knji~evnostima. Jedinstvenost je Mardeaieva teksta u tome ato obuhvaa cijelu (europsku i unutar nje hrvatsku) novolatinsku knji~evnost, od 14. do 20. stoljea. Klasi an pak tekst jednog od najveih istra~iva a i autoriteta na polju novolatinske knji~evnosti, Josefa IJsewijna, njegov Companion to Neo-Latin Studies, u svojem prvom dijelu, podnaslovljenom History and Diffusion of Neo-Latin Literature, posveuje etiri stranice pregledu hrvatskoga latinizma. Tekstovi Darka Novakovia i Pavla Knezovia (navedeni pod br. 5 i 6), objavljeni u zborniku Introduzione allo studio della lingua, letteratura e cultura croata daju povijesni pregled hrvatskog latinizma od 15. do 19. stoljea i zajedno ine cjelinu. Isto na elo, prema kojem nekoliko autora dijeli prikaz povijesti hrvatskoga latinizma, s time da svaki pokriva jedno razdoblje (na elno odreeno stoljee), slijedi i niz tekstova naveden pod rednim brojevima 7-9. Ti tekstovi, gledani kao cjelina, predstavljaju  osim Mardeaieva  najopse~niji prikaz hrvatske novolatinske knji~evnosti, a prednost koju imaju pred Mardeaiem jest prednost mlaega: tri su pregleda objavljena u luksuznoj i ambicioznoj ediciji Hrvatska i Europa od Mardeaieva teksta mlaa i viae od dva desetljea, i to upravo ona desetljea u kojima se dogodio velik pomak u razumijevanju i dostupnosti latinskih djela o kojima ti tekstovi piau. Tekstovi koji slijede na popisu (br. 10-13) bave se vremenski ograni enim odsje kom svojeg predmeta: Krstieva enciklopedijska natuknica obuhvaa humanizam kao (ne samo literarni) fenomen; Novakoviev pregled humanisti ke poezije na latinskom, osim ato je, u skladu s dimenzijama i temeljnom ambicijom svoje mati ne publikacije, ograni en na jedno razdoblje, bavi se samo reprezentativnim pjesni kim ~anrovima toga razdoblja. Razdoblje humanizma, pogledamo li, primjerice, njegov tretman u Mardeaievom pregledu, doista ima poseban status, ne sam u hrvatskoj novolatinskoj knji~evnosti. No sudei po broju tekstova koji su posveeni 18. stoljeu, i to je latinsko stoljee posebno, barem na tlu danaanje Hrvatske: u vrijeme kada se u Europi ve stotinjak godina bilje~i zna ajan kvantitativni pad u produkciji latinske knji~evnosti, na tlu danaanje Hrvatske latinska pisana produkcija bilje~i ne samo kontinuitet, ve i zna ajan rast, naro ito u manjim i poeti ki specifi nim zajednicama kao ato je Dubrova ka Republika. Tome su razdoblju posveeni tekstovi navedeni pod rednim brojem 12-15: Gortanov je tekst uglavnom sa~etak podataka pojedina no predstavljenih u antologiji Hrvatski latinisti; Bogiaiev tekst donosi viae podataka i nabraja viae autora, no prvenstveno ga zanima sam fenomen hrvatskog latinizma, njegov odnos prema povijesnoj zbilji i mijenama poetika u ostalim knji~evnostima. Vratoviev tekst podnaslovljen je kao isje ak iz povijesti hrvatskog latinizma, no premda donosi krai pregled dubrova kog latinizma u 18. stoljeu, zapravo je studija o Horacijevu utjecaju na pjesniatvo dubrova kih latinista, galerija likova, graa za povijest. Iste karakteristike dijeli i Gortanov tekst o slavonskim latinistima. }anru narativne knji~evne povijesti bli~i je kratak tekst Josipa Torbarine iz 1975. (br. 16), koji ve prisutna znanja o tih godina gotovo popularnom dubrova kom latinizmu 18. stoljea obogauje komparatisti kim doprinosom koji gleda prema Italiji, no i prema engleskoj knji~evnosti. Pogledamo li godine u kojima su objavljeni navedeni pregledi hrvatskog latinizma, vidjet emo da je glavnina tekstova napisana sedamdesetih i devedesetih godina 20. stoljea. Razlozi za takvu raspodjelu politi ke su i institucionalne naravi: istra~ivanje latinizma dobilo je devedesetih institucionalnu potporu u vidu nekolicine znanstvenih projekata pa se istra~ivanje tog segmenta nacionalne baatine odrazilo na poveanom broju monografija, studija, izdanja, no isto tako i knji~evnopovijesnih pregleda. Politi ka je pak strana zanimanja za hrvatski latinizam osjetljivije pitanje: nacionalno naro ito osjetljivih 70-ih i 90-ih godina hrvatski se latinizam koristio kao dokaz europejstva hrvatske knji~evnosti, instrument dokazivanja pripadnosti zapadnim knji~evnostima, uvijek u odnosu i suprotnosti prema isto nijim ju~noslavenskim knji~evnostima, kao dokaz kulturna napretka i dioniatva u naprednom zapadnom kulturnom svijetu. Zanimljivo je, meutim, da je latinizam u europskim razmjerima nadnacionalni i univerzalni kulturni pokret, a latinski jezik takav medij ija je tendencija da prelazi dr~avne (i, ako u tom trenutku uope postoje, nacionalne) granice. 3. Od spomenutog je 'nacionalnog' elementa, uz koji postoji tendencija vezivanja hrvatske knji~evne produkcije na latinskom, mnogo je zanimljiviji na in na koji se autori povijesti latinizma nose s faktorom dijakrone mijene u knji~evnom ukusu, koja se reflektira u skupinama vremenski bliskih tekstova koji onda predstavljaju knji~evno razdoblje. Pitanje rijetko doticano  jer radi se o kompleksnom i joa nedovoljno prou enom problemu  mo~e se formulirati ovako: postoje li razdoblja ili epohe u novolatinskoj knji~evnosti i kakav je njihov odnos prema knji~evnostima na narodnim jezicima? Uvrije~eno je da se ukupni korpus knji~evnosti pisane latinskim jezikom dijela na tri velike epohe: anti ku, srednjovjekovnu i novovjekovnu latinsku knji~evnost. Budui da spomenute dionice obuhvaaju velike vremenske periode i da su poeti ke osobine susjednih epoha dovljno karakteristi ne, meusobno razli ite i prepoznatljive, te se odrednice uzimaju kao priznata konvencija. Novolatinske knji~evnosti, sa svoje strane, obuhvaaju period od oko 1300. ili 1350. godine naovamo: u navedenom vremenskom razdoblju poeti ka razlika u odnosu na prethodnu epohu, srednji vijek, javlja se u vidu svjesne i forsirane obnove anti kog latiniteta na svim razinama pisanog teksta, a prodor te poetike u pojedine krajeve katoli ke i, kasnije, protestantske Europe ovisi o cirkulaciji humanista i infrastrukturnoj pozadini krajeva u kojima su se humanisti ka nastojanja institucionalno podupirala. Novovjekovna knji~evnost na latinskom joa uvijek traje  ukoliko kao granicu novovjekovnog latinizma ne odredimo, konvencionalno, godinu 1900. i knji~evnost nakon toga proglasimo novom epohom suvremenog latinizma. Latinskim se, naime, joa uvijek piau i tekstovi prakti ne namjene i lijepa knji~evnost, uklju ujui i prijevode na latinski suvremenih knji~evnih djela. Unutar novolatinskih knji~evnosti postoji konsenzus oko toga da novolatinska knji~evnost zapo inje razdobljem humanizma koji se datira izmeu 1350. i 1600, odnosno pedesetak godina manje u hrvatskom slu aju, dakle, od 1400. do 1600. Humanizam kao poetika koja je u visokoj knji~evnosti obnovila anti ki sustav vrsta i kao generalno na elo propisala imitaciju svih segmenata klasi nog rimskog pisanja, a u tematskom smislu doista je u 15. stoljeu prevladala u zapadnoeuropskoj lijepoj knji~evnosti i utjecala na niz zapadnoeuropskih renesansnih knji~evnosti. Humanisti ka latinska knji~evnost, vjerojatno stoga ato se promatra kao novina i u opreci prema srednjovjekovnoj knji~evnosti te predstavlja izvor i po etak kasnijeg latinskog pisanja, najbolje je prou en segment novolatinskih knji~evnosti. No kako se nositi s kasnijim latinizmom? Konvencionalno, granice humanizma na tlu danaanje Hrvatske (1400 1600) poklapaju se s granicama stoljea. `to se dogaa nakon famozne godine MDC? Vratimo se na popis pregleda hrvatskog latinizma i pogledajmo o kojem vremenskom odsje ku hrvatskog latinizma autori ponajviae piau. Od aesnaest navedenih lanaka sedam ih se bavi hrvatskim latinistima  uglavnom dubrova kima  u 18. stoljeu, a katkad tekst obuhvaa i 19. stoljee (tekstovi br. 6, 9, 12-16). Dva teksta daju pregled humanisti ke knji~evnosti (7, 11), a jedan uz taj period uklju uje i 17. stoljee (5). Dva su pregleda posveena cjelini hrvatskog latinizma (2, 3). Sedamnaestom je stoljeu zasebno posveen samo jedan tekst, Novakoviev pregled iz 2003. smjeaten izmeu Glavi ieva i Vratovieva pregleda susjednih stoljea u nizu Hrvatska i Europa. Sedamnaesto stoljee nije mnogo bolje proalo ni u antologiji PSHK: od ukupno dvadeset dvojice autora predstavljaju ga (cjelinom ili dijelom svojega opusa) samo njih osmorica, od toga etvorica pjesnika, od kojih je samo jedan i ~ivio i umro u 17. stoljeu. U Mardeaievu pregledu, koji je pregled svjetske, a ne samo hrvatske novolatinistike, humanizam je dobio 43 stranice, 18. stoljee osam, 19. i 20. stoljee osam, a sedamnaesto samo pet. `to se dogodilo s novolatinskim sedamnaestim stoljeem? Kako to da je prvi tekst koji ga prikazuje kao cjelinu (Novakovi 2003) objavljen tek nedavno dok o ostalim segmentima hrvatskog latinizma postoje pregledi ve trideset i viae godina? Odmah valja napomenuti da se ne radi o tome da je u sedamnaestom stoljeu literarna produkcija na latinskom opala. Naprotiv, u pjesniatvu se radi o gotovo 100.000 latinskih stihova, meu ijim autorima ima i poznatijih imena (Vitezovi, urevi, Palmoti, Buni). Prozno stvaralaatvo u 17. stoljeu obuhvaa velike opuse kao ato su djelo Markantuna de Dominisa, Ivana Lu ia, Jurja Ratkaja. O veim piscima i pjesnicima latinistima 17. stoljea postoji niz monografija: stanovito koncentriranje na 17. stoljee primjeuje se u zadnjih 15-ak godina, no najiscrpnije su monografske studije starih i oprobanih filologa kao ato su bili Klai, Krbler, Reaetar, `repel, Kolendi. Primarnih tekstova, dakle, ima, a i sekundarnih tekstova nije zanemarivo malo. Segmenti koji nedostaje i na kojem knji~evna povijest zapinje jest povezivanje knji~evnopovijesnih injenica latinskog 17. stoljea u knji~evnopovijesnu pri u. Knji~evni historiograf voli prezentirati ukupan korpus kojim se bavi kao suvisao niz meusobno viae ili manje povezanih tekstova. U knji~evnopovijesnim konstrukcijama i objaanjenjima razdoblja humanizma, kod kojeg su knji~evni krugovi, poetika, knji~evna komunikacija puno poznatiji, pri u je kudikamo lakae iskonstruirati. U sedamnaestom stoljeu smo joa uvijek u fazi u kojoj je od elemenata teako proizvesti kontinuiranu pri u. `to se dogodilo nakon godine 1600? Latinski jezik u sedamnaestom stoljeu u zapadnoeuropskim knji~evnostima (shvaenim u najairem smislu) gubi status jezika nepobjedivih estetskih i izra~ajnih kvaliteta: narodni jezici u meuvremenu su se formirali kao jezici fleksibilnijih izra~ajnih mogunosti i kao knji~evni mediji otvoreniji novim poetikama. Latinski polako klizi u sferu znanosti i obrazovanja, gdje mu, meutim, budunost na dulji period takoer nije zajam ena. Novakovi loa status i slabo kotiranje sedamnaestostoljetne latinske literature unutar povijesti neolatinizma povezuje s nepovoljnim i kobnim utjecajem Croceove definicije sedamnaestostoljetne knji~evnosti openito, koju je preuzeo Kombol: u svojoj Poviesti (1945) latinizmu sedamnaestog stoljea posveuje samo dvije re enice, a i one se nalaze unutar poglavlja o hrvatskim latinistima 18. stoljea. Nakon 1600. godine u visokoj latinskoj lijepoj knji~evnosti javlja se stanovit stilski pluralizam koji predstavlja novinu u odnosu na razdoblje humanizma, a isto tako i na razdoblje koje mu slijedi, sredinu i drugu polovicu 18. stoljea. U sedamnaestom stoljeu paralelno postoje i ~ive humanisti ka poetika pisanja, a zajedno s njom i poetika koju nazivamo maniristi kom. Humanisti ka poetika u na elu je jasna: airoko shvaen, humanizam kao poetika predstavlja nasljedovanje klasi nog anti kog, prvenstveno rimskog na ina pisanja unutar sustava preuzetih ~anrova. Stilski su uzori za pojedine ~anrove poznati i taj se uzor ne dovodi u pitanje. Veina hrvatskih autora latinista takve se poetike dr~i i u 17. stoljeu, kada u zapadnoeuropskim knji~evnostima latinski ve opasno gubi svoju funkciju jezika lijepe knji~evnosti. U 18. stoljeu neke sredine, poglavito Dubrovnik, nastavljaju tradiciju latinizma pisanog unutar humanisti ke poetike kao da se u vanjskom knji~evnom svijetu niata nije promijenilo: tada nastaju najopse~niji latinski epovi u dubrova koj knji~evnosti, kao i pozamaaan opus u drugim ~anrovima. U 17. stoljeu, kako smo rekli, vei dio tekstova doista nasljeduje humanisti ku poetiku i stil klasi nih autora kakvom se pou ava u sve boljim isusova kim akolama. No istodobno se javljaju i tekstovi koji na razini stila ili odnosa prema jezi nom mediju pokazuju sli nosti sa suvremenim tekstovima koje zovemo baroknima, odnosno, idemo li dalje u proalost, s tekstovima koji nastavljaju tradiciju postklasi nih anti kih (helenisti kih i kasnorimskih) ili srednjovjekovnih vrsta. Simptomati ni su tekstovi zasnovani na poenti ili konceptu, a naj eai im je ~anrovski predstavnik epigram, u helenisti koj knji~evnosti specijaliziran upravo za poentiranje. Za ilustraciju neka nam poslu~i ureviev epigram br. 105 iz zbirke Poetici lusus varii o odrubljivanju glave sv. Katarini Aleksandrijskoj. Mu enicu iz ranog 4. stoljea rimski car Maksimin osudio je na smrt razapinjanjem na kota ; kad ga je dotakla, kota  se raspao pa je bijesni car mu enici dao odrubiti glavu. Dum strident enses, et durior ense tyrannus Gestit virginea tingere caede manum, Aurea saecla refert Virgo, nam vulnere sacro Ambrosii fontes, flumina lactis eunt. Nam dum foemineo Feritas se pectore vinci 5 Conspicit et vanas luget inulta minas, Erubuisse adeo censetur, ut, unde ruberet, Virgineus potuit non habuisse cruor. Navedeni je epigram motivski nastavak prethodnog latinskog soneta (jedinstvenog u urevievu opusu i gotovo jedinstvenog u hrvatskom latinizmu) u kojem je prikazano slamanje kota a iz legende o Katarini Aleksandrijskoj. Epigram br. 105 gradi se na pretpostavci personifikacije surovosti Katarininih krvnika i na hiperboli: Feritas, personificirana Okrutnost, od bijesa ato ju je djevojka svojom hrabroau pobijedila toliko pocrvenjela da je nestalo crvenila iz sveti ine krvi. Tako bijela krv, koja nema pristupa crvenilu jer se ono 'potroailo' u ljutnji Oholosti, tipoloaki odra~ava izvor mlijeka, ato je uz spomenutu ambroziju jasna aluzija na zlatno doba, u kojem u anti koj verziji teku nektar i ambrozija, a u biblijskoj med i mlijeko. Neposredniji je konceptualni distih koji tematizira pojmovni par ~ivot-smrt. U urevievu epigramu br. 82 iz iste zbirke, naslovljenom Fons e sepulchro (Izvor iz groba) objaanjava se zaato je voda koja izvire iz groba ledena (jer prelazi preko mrtva evih ledenih udova) i ista (jer smrt isti svaku ne ist): Omnia q bdf " $ & , . 2 4 6 R <fdzžӷy h h0 h hp h hEd h h h hJjh hN0JU h hM h h h hL h hN h h&d h h/ h hi}h h 6]h hi}6] h9m6] h9mh9mh9m- bdf " $ & . 0 2 n.####$d`a$gd&d$d`a$gd &($d`a$gd $d`a$gdp $da$gd$a$gdi}$a$gd9mHND,.>L,.V(jl  . 2 ^ p ! ! !!4!6!!"""D#׻򴭦ɟɴ h hi,h h hG/, h h]C h h h h? h hKL= h h%" h h8 h hp h h h h@e h hk;jh h90JU h h h hJ h h94D#F#####$$$$X&d&v&&&&&&&&&'J'''''N(V(X(d(øseVNhY/CJaJh h &(56CJ\aJh h &(6CJ\aJh h &(CJ\]aJhZ/h &(6CJ]aJh h &(6CJaJhZ/CJ]aJhZ/h &(CJ]aJhZ/CJaJh h &(CJaJh h &(CJ\aJ h h$( h h &( h h*C h h0 h h&d h h%" h h]C#&&J'()*R,-T/12n34h5 67$ & Fdha$gd[$ & Fdha$gd9\$ & Fdha$gdw1$ & Fdha$gdY/$ & Fdha$gd &( $dha$gd &($d`a$gd &(d(f(((((.)j)))))))))))))*********|+++, ,",:,<,,,,~---..4...ȼȦȏ||||hw1CJaJh hCJaJh hHYCJaJh hZCJH*aJh h?QhCJaJh hY/CJaJh hZ6CJaJh hZCJaJh h &(6CJ]aJh h &(6CJaJh h &(CJaJhY/CJaJ/../"/$/&/>/@////>0P000000000112^2d22222222222223 33@3n33纯ԣth h &(CJ\aJhw1h9\6CJ]aJh h9\6CJaJhw1CJ]aJhw1h9\CJ]aJh h9\CJaJh h9\CJ\aJh h &(6CJ]aJhw1CJaJh hw1CJaJh h &(CJaJhw1h &(6CJ]aJ+33333(4*4,4J4v44444"585T55556j77777777J8t8888888ʾʶʾʶʝʝʝʊʕqf^f^h4qCJaJh h4qCJaJh hp6CJ]aJh hpCJaJh h[CJaJh[CJaJh h &(6CJ]aJh hw1CJaJhw1CJaJh h &(6CJaJh h &(CJaJh h &(56CJ\aJh h &(6CJ\aJh h &(CJ\]aJ$7899H P_hhhhmjw} $da$gdvV $da$gd:t $da$gd{>$d`a$gd&d$d`a$gdT$d`a$gdZ$d`a$gdwn$d`a$gd]C$ & Fdha$gd4q 88 9v99999::*<,<<n====>>N?P?R???&@j@ZBBBBCXCCC(DBDJDfEF`Gƿƻƴ}s}l}lel h h h h`h h6]hwn h h h h#Tjh hF0JU h h#alh hL6] h hL h hFhpn h h/ h hHY h h]Ch4qCJaJh h &(6CJ]aJh h &(CJaJh hpCJaJ'`GbGGGHjHHHHHHHHHlII"JJJJLLLLM MMNNrNNOOOO P PPQ>S TTUȋsjh h&#0JU h h&#h|d h hOh hS6] h hwn h hSjh hx0JUh hx6] h hx h h h hOjh h`0JUh h`6h h`6] h h`hwn*UVVVXRXTX>YbYZZZ[&\<\P\R\\]]]^L^^^^^^__`aghhhhhhhLiNillm»yrrr h h{> h h&djh h70JU h h7 h hT h hO h h{^hZ h he1 h hB h h/ h hejh hp0JUh hp6]h3P h hp h h h hW h h,mmmFnTnnnvoooooop.p:pNpppq.q2q4q6q8qVqZqqr`sbs|ssttttt6vLv\vvbwdwfwhwjwwwx\xxǹββǫǫǫǗNJǹǃ h hFjh h^-0JU h h^-jh hs-0JU h hN; h hs- h hSi h hIM h hko h hyh:t h hYA h hhZ h h!d h h#HO h h03xxxxxxx(y*y>yT{l{t{{{{{2|4||||8}<}}}}@~P~b~t~~~~~~"$8>J (*,.2DhtȀ>DFXܝܝ h hHZ h h" h h@h h hA# h hN3 h hi h hIM h h h h7hvV h hH& h hFhM h hko h h6> fhjnv܂ނ(6X\ބ&BHʅޅZ\^̆ LnԇևֈݾžžžűŪţŜ̜jh hRk0JU h hRk h h! h h:+ h h6jh hW20JU h h< h h h hHhvVh3;6] h hW2 h h" h hHZ h hA# h h3;5}ևDԣj« 7`zzzzz $`a$gdwn;$^`a$gd$d`a$gd$d`a$gd,  ^4~JL0Bhj ln~ĺijzsfsjh h$d0JU h hCu$jh hG0JUmHnHuh hwn;mHnHuh hwn;6]mHnHu h h?|h h hh hwn;6] h hwn; h he{ h h?t h h$F h h h h8h,Lpr"6HJLTvԴشF.02ʱʱʩʩ|h he]jh he0JU]h hE6CJaJh hE6Uh he6 h h~gh h$d6]h hz6 h he h hK\7 h hGh hz] h hz h hCuhE h h$d0uo properant, tu nasceris inde, nec ulla Iustius hoc nomen lympha perennis habet. Viva e morte venis, finem coniungis et ortum, Nec mortem metuis, quae tibi facta parens. Et gelida, haud mirum, gelidos si transilis artus, 5 Pura es, nam sordes tergere fata solent. & Dat mihi vita necem, mors vitam; te quoque certum est Vivere ne vivas, ne moriare, mori. (Poetici lusus varii 82, 1-6; 11-12) Bizarna doslovna slika groba iz kojeg izvire voda koncipirana je kao kombinacija iskaza lirskog subjekta u kojem se on obraa vodi/izvoru i tradicionalnog anti kog nadgroblja u kojem govori sam grob, a u ovom slu aju voda koja iz njega izvire: u zadnjem distihu nudi se savjet slu ajnom prolazniku neka svoju nadmenu glavu opere u izvoru koji e mu ponuditi moralnu po(r)uku, iskazanu u kontradikciji, hijazmu, antimetaboli: ~ivot je smrt a smrt je ~ivot. eai su i recepcijski atraktivniji formalni eksperimenti u poeziji, ije emo vrste ovdje samo nazna iti: carmina figurata, rebus, carmina cancellata (vrste vizualne poezije), stihotvorni eksperimenti poput rimovanja klasi nog kvantitativnog stiha, permutacijske pjesme (akro-, mezo- i telostih, anagram, abecedne pjesme, lipogramatske pjesme), broj ane pjesme (kronogram, carmen caballisticum). Gledano u odnosu na cjelinu tekstova, primjeri formalno i konceptualno manirirane poezije u hrvatskom su latinizmu ipak razmjerno rijetki. Meu dubrova kim je latinskim pjesnicima ovoga stoljea urevi najbarokniji: barokni autori kao Junije Palmoti ili Ivan Buni u svojim latinskim opusima ne pokazuju sklonost prema stilskoj hipertrofiji. U sjevernohrvatskih je pjesnika (Vitezovi, Simandi, Despotovi) eai formalni nego konceptualni eksperiment u poeziji  eae se rabe postupci koji reorganizacijom jezi nog materijala posti~u estetski efekt (razne slikovne pjesme, rima, figure zvuka) ili pretendiraju pronai skrivena zna enja u tekstu, ako ato je to slu aj s anagramima. U latinskom sedamnaestom stoljeu, dakle, ima tekstova koji svjesno zaobilaze klasi nu humanisti ku poetiku. Autori pregleda hrvatskog latinizma tim se pitanjem, meutim, nisu posebno pozabavili. Pogledajmo ipak kako u pregledima latinizma odreuju 17. i 18. stoljee: koriste li nazivlje knji~evnopovijesnih epoha ili razdoblja i objaanjavaju li svoj izbor. Autori su uglavnom skloniji 18. stoljee nazvati klasicisti kim i u vrstovnom sustavu vidjeti prosvjetiteljske ideje nego 17. stoljee nazvati baroknim ili maniristi kim i povezati ga s literaturom na drugim jezicima. Dok se Vratovi i Gortan u svojim pregledima cjeline ili vremenskih odsje aka hrvatskog latinizma u na elu suzdr~avaju od stilskog i knji~evnopovijesnog etiketiranja tekstova koje prikazuju, a Mardeai diplomatski koristi samo oprobane termine, stanje je kod Torbarine i Bogiaia druk ije. Bogiai, piaui o 18-stoljetnoj poeziji u Dubrovniku, inzistira na njezinu klasicizmu. Budui da polazi od metodoloakog principa prema kojem hrvatski latinizam ovog stoljea promatramo kao cjelinu, kao jedinstvenu pojavu prirodno uraslu u hrvatski kulturni subjekt, latinsko se pisanje (a radi se prvenstveno o leksikonima i prijevodima) povezuje prije svega s knji~evnoau na narodnom jeziku: Stara praksa hrvatske knji~evnosti o meusobnom pro~imanju utjecaja izmeu knji~evnosti i jezika latinskog i narodnog izraza nastavlja se i u XVIII. stoljeu s novim intenzitetom. Inzistira se, stoga na klasicizmu: S obzirom na situaciju u XVIII. stoljeu latinizam i u Hrvatskoj donosi sna~nu reakciju na barokne tendencije i openito mone te~nje za o~ivljavanjem oduaevljenja antikom i klasikom na svim razinama kulturno-knji~evnog ~ivota. ... Oslanjajui se na knji~evnost antike, klasicizam e u prvom planu imati i dosljedno zastupati metri ke i stanovite esteti ke vrednote i kategorije, one koje je pronalazio u antici i anti koj tradiciji openito. Daju se i primjeri tekstova koji 'reagiraju' na barok i 'vraaju se' antici: Pla ni heksametri Pavla Rittera Vitezovia, Stayev prikaz Descartesove i Newtonove filozofije u anti kim heksametrima te Kuniev i Zamanjin fundamentalni i savraeno bliski odnos ne samo s Homerom nego i s latinskim heksametrom svjedo e koliko i kako hrvatska kultura u XVIII. stoljeu bijaae vitalno povezana uz neke fundamentalne oblike anti ke kulture i latinizma. Pod sintagmom 'pla ni heksametri Pavla Rittera Vitezovia' prepoznajemo djelo Plorantis Croatiae seacula duo (Dva stoljea ucviljene Hrvatske, Zagreb, 1703), jedno od najpoznatijih Vitezovievih latinskih djela. Radi se o heksametarskom spjevu koji iz niza razloga (promjena iskaznog subjekta, nedostatak prave radnje, ~anr kronike u njegovu temelju, oslanjanje na srednjovjekovne lamente) izmi e lakom ~anrovskom definiranju. Datum nastanka Vitezovieva spjeva i pripadnost njegova autora srednjoeuropskom latinisti kom, poeti ki na elno inertnijem knji~evnom krugu koji ne reagira na arkadijske klasicisti ke zahtjeve dovodi u sumnju citirani odlomak. No prije svega sama injenica ~anrovske hibridnosti ukazuje na to da djelo ne slijedi klasicisti ku poetiku i da se ne mo~e staviti u druatvo s djelima spomenutih dubrova kih autora. Primjer autora koji promovira klasicizam, predstavnika takvih autora koji su ... iskazivali elemente sklada, istoe i jasnoe, openiti smisao za uredno i smisleno kazivanje odbijajui sve natruhe bilo kakvih usputnih, prateih aktualnih ili pomodnih zahtjeva, a koji ne proizlaze neposredno iz same anti ke poetike jest Dubrov anin Rajmund Kuni (1719-1794), prevoditelj Homera i epigramati ar. Bogiai citira njegov epigram u kojem se negativno izra~ava o slatkorje ivu i ispraznu pjesniatvu, Quid sibi praecipue in carmine displiceat: Odi ego delicias verborum cassaque rebus / carmina. Druk ije o istom autoru sudi njegov prevoditelj Torbarina, koji joa slobodnije barata knji~evnopovijesnim odrednicama: govorei o epigramima dubrov anina Rajmunda Kunia, ka~e: Kuni nerijetko (u epigramu) posti~e savraenstvo ... i kad se u nabo~nim pjesmama... povodi za likovnim elementima svojih prijatelja Batonija, Davida i Mengsa u ijim su se klasicisti kim platnima, kao i u njegovim stihovima, zadr~ale forme baroka.... Torbarina, u ~elji da naglasi opre nost izmeu stilskih karakteristika pojedinih epoha (koje ovdje uzima transjezi no i transgeneri ki), kon etoznost i stilsko savraenstvo epigramatske knji~evne minijature, imanentne anti kom epigramu, ovdje o ito mijeaa s baroknom tendencijom konceptu i stilskoj briljantnosti. O Kunievu pak sugraaninu i pjesni kom kolegi Brnu D~amanjiu (1735-1820) ka~e ovako: On je nekako najmoderniji i nama najbli~i.... Velik je broj novovjekovnih stilskih epoha naveden u sljedeem odlomku istoga lanka: D~amanji je u veini svojih djela tipi an novolatinski pjesnik kojemu su uzor gr ki i rimski klasici. U svojim didakti kim spjevovima ipak se uglavnom povodi za latinskim humanistima. Njegove pak nabo~ne elegije o Bogorodici odiau onom senzualnoau rimskoga jezuitskog baroka koji se zapa~a i u religioznim pjesmama Rajmunda Kunia. D~amanji je najsvje~ji i najspontaniji u svojim poslanicama. U njima, donekle i u Leteem brodu osjea se ve dah romantizma premda ga se sam D~amanji otvoreno odricao. Ipak, periodizacijski osvjeateniji radovi ne laaju se lako knji~evnopovijesne terminologije koja se odnosi na knji~evnosti na narodnim jezicima. Klone se rije i barok i pokuaavaju biti terminoloaki neutralni. Razlozi tome navode se u opreznim odlomcima D. Novakovia: Tristotinjak godina hrvatske novolatinske knji~evnosti o kojima govori ovaj prilog mo~e se podijeliti na dva odsje ka, na humanisti ko razdoblje (1400-1600) i sedamnaesto stoljee, iji je stilski pluralitet teako podvri kratkom deskriptivnom nazivu. Kad je rije  o stilskim tendencijama razdoblja, za bilo kakvu dalekose~niju generalizaciju nedostaju dokumentirana istra~ivanja. No ini se da je neupitan poviaen interes za figuralni ukras teksta, koji je o igledno konvencionalni oduaak za tematsku i ~anrovsku realnu redukciju. Novakovi u istom tekstu sa~eto prikazuje stilske tendencije djela latinske knji~evnosti, ponajprije pjesniatva, u sedamnaestom i po etkom osamnaestog stoljea. Opet, opravdana je suzdr~anost u lijepljenju knji~evnopovijesnih etiketa koju autor manifestira pozivajui se na nepostojanje stilisti kih interpretacija: Mijena knji~evnog ukusa o ituje se i u napadnoj brizi za jezi nu dimenziju knji~evne umjetnine, ponajprije za figuralni ornat. Dok stilisti ke interpretacije ne podastru o tome opipljive dokaze, najzanimljivije privremene putokaze nude nam tekstovi koji su nastajali bez posebnih ambicija, u konvencionalnim okolnostima koje na elno ne trpe pretjerana o itovanja individualnosti, kao ato su brojna epigrammata ad lectorem. U mnogim od njih vidljiva je te~nja za jakom, inovativnom metaforikom, za paradoksom i antitezom, za etimoloakim figurama. Svi su ti ukrasi dobro posvjedo eni u anti kom retori kom repertoaru, pa bi bilo brzopleto proglasiti ih isklju ivom pozajmicom iz knji~evnosti na narodnom jeziku. Osobito je vrijedna posljednja re enica prethodnog citata, u kojoj se odvaguje mogunost utjecaja stila (visoke) knji~evnosti na narodnom jeziku na stil knji~evnosti na latinskom. Bogiaieva slika klasicizma u kojem se autori, nakon zamialjena baroknog prekida, vraaju anti kom pisanju nije sasvim to na: novovjekovno knji~evno pisanje, na bilo kojem jeziku i bilo kojim stilom, nemogue je bez ugledanja na anti ko pisanje; razlika je samo u tome koji se elementi anti kog pisanja uzimaju i u kojoj mjeri. A novolatinska knji~evnost, osim u rijetkim slu ajevima, ugleda je upravo u klasi nu antiku jer bez klasi nog (uglavnom rimskog) supstrata ona i ne bi mogla postojati. Mnogo je, stoga, lakae govoriti o klasicisti koj reakciji na sedamnaestostoljetno pisanje nego o manirizmu ili baroku. Na smjeni 17. i 18. stoljea stilska se smjena po inje ozbiljavati u latinskim tekstovima, po naravi medija podobnijima za ~estoku klasicisti ku reakciju. Ta re enica iskazuje sr~ 'baroknog problema' u novolatinskoj knji~evnosti i njegovo objaanjenje: novovjekovno pisanje na latinskom jest a priori pisanje u humanisti kom, odnosno klasicisti kom klju u, a tekstovi skloni konceptualnom ili formalnom manirizmu, koji se sporadi no javljaju u latinskom 17. stoljeu, nu~no se promatraju na pozadini i u kontrastu prema klasi nim i klasicisti kim tekstovima. Tekstovi koji pokazuju ja i interes za figuralni ukras takoer se oslanjaju se na anti ku poetiku, no ne na njezin klasi ni dio. Utjecaj na novolatinske pjesnike sedamnaestog stoljea joa nije dovoljno istra~en da bismo mogli odrediti izvor 'manirirana' pisanja. Za konceptualne, a naro ito za formalne eksperimente, utjecaj suvremenog pjesniatva na narodnom jeziku mogu je, no neusporedivo je vjerojatniji izvor latinisti ko  poglavito srednjeeuropsko  pisanje koje je obnovilo interes za srednjovjekovnu i neklasi nu anti ku poetiku. Simptomi neklasi nog pisanja u 17. stoljeu zasigurno postoje, no na pitanje je li mogue to stoljee nazvati baroknim, u ovome trenu nije mogue ozbiljno odgovoriti. Izra~ene stilske i poeti ke amplitude koje su obilje~ile epohe novovjekovnih knji~evnosti na narodnim jezicima u latinskom, naime, nisu mogue: humanisti ka poetika baatinjena u akolskom sustavu toliko je jaka da onemoguuje imanentnu stilsku promjenu, a svaki vei odmak od te poetike predstavlja pad u subkulturno (predstavljeno u vidu prigodne i nabo~ne poezije pune formalnih eksperimenata no liaene literarnih ambicija), ato humanisti ka knji~evnost apriorno nije: ona, naime, iz anti ke knji~evnosti preuzima uglavnom visoke vrste. Dobra je strana pri e o novolatinskom sedamnaestom stoljeu to ato je ono posljednjih godina ipak ualo u obzor knji~evnih povjesni ara. Korpus tekstova koje ono obuhvaa joa uvijek je podlo~an mijeni i konstantnom prevrednovanju. Jaz izmeu dvaju klasicisti kih perioda kona no je popunjen. Preostaje bolje definirati poetiku 17. stoljea i pokuaati presuditi o njezinoj maniristi nosti, odnosno baroknosti. Sa~etak: Korpus hrvatske knji~evnosti na latinskom za sada joa nije dovoljno prou en da bi se odredio njegov kona an korpus i napisala obuhvatna povijest hrvatskog latinizma. Ta se knji~evnost stoga predstavljala u kraim knji~evnopovijesnim pregledima. Ovaj lanak predstavlja postojeih preglede hrvatskog latinizma i preispituje njihov odnos prema otvorenom problemu novolatinske knji~evnosti, mogunosti eventualnog definiranja njezinih epoha, perioda ili stilskih formacija. Autori pregleda povijesti hrvatskog latinizma s razli itim se stupnjem uzdr~ljivosti izra~avaju o periodizaciji unutar korpusa novolatinske knji~evnosti, pri emu najmanji konsenzus postoji oko knji~evnopovijesnog etiketiranja knji~evnosti u najslabije prou enom 17. stoljeu i pitanja njegove kompatibilnosti s paralelnim i susjednim maniristi kim i baroknim knji~evnostima na narodnim jezicima. Klju ne rije i: novolatinska knji~evnost, povijest hrvatskog latinizma, barok, knji~evnost sedamnaestog stoljea, poetika manirizma, Ignjat urevi  Danas je hrvatski latinizam opeprihvaen kao dio hrvatske knji~evnosti i ta se pripadnost trenutno ne dovodi u pitanje. S obzirom na nadnacionalan i izvannacionalan karakter latinskog pisanja, za pitanje je li hrvatska knji~evnost na latinskom hrvatska i u kojoj mjeri, razmjerno restriktivan pristup zauzima lanak Pavla Pavli ia Po emu su hrvatski latinisti naai, Dani hvarskog kazaliata: hrvatski humanizam  Dubrovnik i dalmatinske komune, Split, 1991, str. 44-54.  Valja se sjetiti poznatog primjera Davidijade Marka Marulia koja se danas smatra jednim od najva~nijih (ne samo latinskih) epskih tekstova u hrvatskoj knji~evnosti, a koja se u Kombolovoj Poviesti hrvatske knji~evosti (Zagreb, 1945)  povijesti koja je, sudei prema popisima ispitne literature, i danas aktualna  i ne spominje: objavljena je tek 1954. Za povijest izdavanja toga teksta v. Mirko Tomasovi, Marko Maruli Marul, Erasmus  Marulianum  ZZK, Zagreb  Split, 1999., str. 109 i d.  V. David Perkins, Is Literary Theory Possible?, Johns Hopkins UP, Baltimore and London, 1993, 53 i d. Za razliku od klasi ne, narativne povijesti knji~evnosti, Perkins razmatra 'postmodernu enciklopediju' kao vid namjernog odustajanja knji~evnog povjesni ara od povezivanja podataka, ato predstavlja njegov in skepse prema mogunostima narativne knji~evne povijesti. U slu aju povijesti hrvatskog latinizma radi se prije o nu~nosti (zbog manjka podatka) nego o voljnom inu suzdr~avanja od interpretacije knji~evnopovijesnih injenica.  IJsewijnov izbor autora nije u svemu tipi an: uklju uje i manje poznate, kasne autore, koji su se istakli neobi nim ~anrovskim ili metri kim rjeaenjima, kao npr. Josip obarni. V. IJsewijn, Companion to Neo-Latin Studies. Part I: History and Diffusion of Neo-Latin Literature, Leuven UP  Peeters Press: Leuven 21990, 95.  Fedora Ferluga Petronio (ur.), Introduzione allo studio della lingua, letteratura e cultura croata Introduzione allo studio della lingua, letteratura e cultura croata = Uvod u studij hrvatskog jezika, knji~evnosti i kulture = Uvod v atudij hrvaakega jezika, literature in kulture : [atti del Convegno Internazionale di Studi, Udine, 20-21 novembre 1997], Forum, Udine, 1999.  Posveen mu je osjetno vei broj stranica nego ostalim razdobljima: 43 stranice pokrivaju razdoblje od 14-16 stoljea, a 23 od 17-20. stoljea.  Bogiai, R. Hrvatski latinisti u XVIII stoljeu, Forum 34 (1995) 5-6, 479-498. Autor, poneato i u duhu vremena u kojem je njegov tekst nastao, ini metodoloaku pogreaku: odbacujui regionalni pristup korpusu o kojem govori, odlu uje se za drugi pristup: ...mo~emo hrvatski latinizam, isto tako, shvatiti kao jedinstvenu pojavu, pa ga onda usustaviti u razna podru ja ljudske djelatnosti, u razne aspekte stvaralaatva i kulturne egzistencije (Bogiai, n. dj., 480). Nadalje: Princip jedinstvenog i cjelovitog uvida i koncepta opravdan je i zbog toga, jer odgovara slo~enoj, polivalentnoj, ali ipak u biti jedinstvenoj hrvatskoj kulturnoj sferi ovog stoljea... (isto, 481). Jedinstvena jezi no-stilska pripadnost o kojoj Bogiai govori nije rezultat, kako se ita iz njegova teksta, kulturne (a kamoli povijesne) jedinstvenosti hrvatskih zemalja u 18. stoljeu ve, eventualno, jedinstvenosti medija: medij latinskog jezika i knji~evnosti nadnacionalna je i izvan-nacionalna, a takoer i pred-nacionalna pojava.  Usp. Zoran Kravar, Neki loai obi aji knji~evne kritike, Sinfonia domestica. lanci o domaoj knji~evnosti 1. i 2. stupnja, Thema, Zadar, 2005., 201-202, a naro ito: Tuma enju knji~evnih djela kao potvrd o europei nosti sredine mo~e se atoata prigovoriti (tautologi nost u zemljopisnom smislu, geokulturno kompleksaatvo), ali na prvo bih mjesto stavio njihovu ravnoduanost prema esteti kom hedonizmu....  Za kratak pregled humanisti ke poetike na hrvatskom v. Darko Novakovi, Latinsko pjesniatvo hrvatskog humanizma, M. Tomasovi, Judita Marka Marulia - D. Novakovi, Latinsko pjesniatvo& , Zagreb: `kolska knjiga, 1994, 55-60.  Popis suvremenih latinskih autora, prijevoda na suvremeni latinski i grupa koje njeguju suvremeni latinski izraz mogue je vidjeti npr. na  HYPERLINK "http://www.suberic.net/~marc/latinpoetry.html" http://www.suberic.net/~marc/latinpoetry.html ili  HYPERLINK "http://en.wikipedia.org/wiki/Contemporary_Latin" http://en.wikipedia.org/wiki/Contemporary_Latin. Za pitanja razli ite uporabe latinskoga u periodu njegova 'propadanja' (nakon godine 1600.), v. Franoise Waquet, Latin or the Empire of a Sign: from the Sixteenth to the Twentieth Centuries (preveo J. Howe), Verso, London  New York, 2002.  Radi se o pjesniku i diplomatu Stjepanu Gradiu. Kod ostalih navedenh pjesnika (Pavao Ritter Vitezovi, Ignjat urevi i Vice Petrovi) velik ili ak i vei dio opusa ulazi u naredno stoljee. Ostali autori ne piau tekstove koje bismo danas svrstali u lijepu knji~evnost.  Ovdje uzimamo u obzir samo knji~evnopovijesne preglede tog stoljea, dok monografije o autorima tog perioda ostavljamo po strani.  Usp. izdanje djela Markantuna de Dominisa (2002-), Jurja Ratkaja (1998, 2001), Pavla Rittera Vitezovia (1997) i dr. Od starijih radova o autorima 17. stoljea meu va~nijima su: Klai, Vjekoslav, }ivot i djela Pavla Rittera Vitezovia (1652.  1713.), MH, Zagreb, 1914; Petar Kolendi (prir.), Biografska dela Ignjata urevia, Zbornik za istoriju, jezik i knji~evnost srpskog naroda 7, Beograd, 1935; Krbler, uro, Vientije Petrovi Dubrov anin (1677-1754), Rad JAZU 186, Zagreb, 1911, 185-304; Isti, Latinske pjesme Junija Palmotia GZPKH 7, Zagreb, 1912; Isti, }ivot i knji~evni rad biskupa Nikole Brautia Lopuanina (1566  1632), Rad JAZU 192, Zagreb, 1912, 1-96; Popovi, Pavle, O radu na dubrova koj biografiji u: Kolendi, n. dj., I-XLVII; Reaetar, Milan, }ivot i rad Injacija Gjorgji (urevia), Djela Injacija Gjorgji (Ignjata oria): knjga druga: Saltijer slovinski i proza, SPH XXV (2.), JAZU, Zagreb, 1926, XXIII-CXXIX; `repel, M (ed.), Latinske pjesme Junija Palmotia, GZPKH 1, 1897.  Kombol, n. dj., str. 292, prema Novakovi (2003), str. 551.  Usp. velike prijevodne epove, Kuniev prepjev Homerove Ilijade (Rim, 1776) ili D~amanjiev prepjev Odiseje (Siena, 1777), dva Stayeva filozofska epa nastala po predloaku Descartesova, odnosno Newtonova djela (Philosophiae versibus traditae libri VI, Mleci, 1744 i Philosophiae recentioris versibus traditae libri X, 1755-1792) te golem Kuniev epigramatski opus.  Dok fiju u ma evi i tiranin tvri od ma a / Trsi se okaljati ruku djevi anskom krvlju, / Djevica odra~ava zlatno doba, jer iz svete rane / Teku izvori ambrozije, rijeke mlijeka. / Naime, dok Okrutnost uvia da je ~enska / Grud pobjeuje i dok bez osvete ~ali i uzalud prijeti, / Toliko je, smatra se, pocrvenjela (od bijesa), / da djevi anska krv viae nije imala odakle pocrvenjeti.  Za spomenuti sonet v. Gorana Stepani, ureviev latinski sonet i tradicija latinskih soneta, Zbornik radova sa znanstvenog skupa Veljko Gortan (1907-1985). O stotoj obljetnici roenja (2007; u postupku objavljivanja, dostupno na  HYPERLINK "http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=343213" http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=343213).  Odanle kamo svi ~ure, ti se raaa i nijedna / Vje na tekuica pravednije ne nosi to ime. / Dolazia ~iva iz smrti, spajaa kraj i po etak / I ne bojia se smrti koja ti postade roditeljicom. / Ledena si  nije ni udo, kad preko ledenih prelazia udova; / ista si  jer smrtni as odstranjuje svaku ne ist.... / }ivot daje mi smrt, smrt ~ivot: a i za tebe se znade / da ~ivia kako ne bi ~ivio, i umirea kako ne bi umro.  V. naro ito poeziju P. Rittera Vitezovia (Otia metrica (rkp.), Fata et vota sive Opera anagrammaton (Be , 1699) te maarsko-hrvatskog pavlina Ladislava Simandija u Corvi albi eremitici nova musa inconcinna (Trnava, 1712).  Na prijelazu izmeu humanisti kog i klasicisti kog razdoblja, karakteristi nom za 17. stoljee, humanisti postaju poglavito znanstvenici... (Mardeai, n. dj., str. 456).  Rafo Bogiai, n. dj., 480-481.  Ondje, 489.  Ondje, 492.  Ondje.  `to se pjesniku u pjesmi naro ito ne svia. Mrzim kienost rije i i pjesme liaene smisla. Tekst i prijevod (Torbarina) preuzet iz antologije Gortan  Vratovi (ur.), Hrvatski latinisti, sv. II, Zagreb: MH-Zora, 1970, 468-469.  Josip Torbarina, n. dj., 324.  Ondje.  N. dj., 327.  Tj. 1400-1700.  Novakovi, D., Hrvatska novolatinska knji~evnost od 15. do 17. stoljea, Ferluga Petronio, F. (ur.), Introduzione allo studio della lingua, letteratura e cultura croata, Forum, Udine, 1999, 165.  Novakovi, D. Hrvatski latinizam u XVII. stoljeu, Golub, I. (ur.), Hrvatska i Europa: kultura, znanost i umjetnost (sv. 3: Barok i prosvjetiteljstvo (XVII-XVIII. stoljee)), Zagreb, `kolska knjiga, 2003, 552.  Novakovi, n. dj., 560.  Novakovi, D., n. dj. (1999), 175. PAGE  PAGE 1 (LNP 6nn "R  ǹΊ|||| h hq h h3 h hR.jh hw0JUh hw6] h hwh hl6] h hl h h]\ h hzhEh hTp6] h hTp h h~g h h%h he6 h he0Nf6 $  vv$]^a$gdFX $da$gdFX$d`a$gdq$]^`a$gd__$d`a$gd M$d`a$gdE$hd`ha$gdE$hd`ha$gdR.$ da$gdE df@BFX`dl|04\*2fj02LNPRRTķtm h h&:jh h__0JU h h__ h hFXjh h M0JUjh hHR0JU h h M h hHRjh h0JU h h h hZ h hhE h hwO h hq h h) h h* h h3* (8:d           ~>@BD.4<.ɿии h h zjh h-D;0JU h h-D;jh h)W0JUh h)W6] h h)W h hIh hyz6] h hyzhv3h hGv6] h hGv h hFXjh h__0JU h h__-  Byi$]^a$gdG$]^`a$gdtT$d`a$gdtT $da$gdu^ $^a$gd z $da$gdv3$d]^a$gd-D;$]^a$gd-D;$d]a$gd)W$d]a$gdv3 .02N">@FP*!,!.!0!4!6!8!!"""#:###&ϺϳϦϙϒϙϋ h hKH h hO h hGjh htT0JUjh hu^0JU h hI3H h htT h hu^ h hZ h h h h&:h h z6]hv3 h h zjh h z0JU34!6!8!##F)H).8=@@|i$hhd^h`ha$gdj($d`a$gdlI$d`a$gd]$d`a$gdCK$d]^a$gdKH$d`a$gdKH$d`a$gdtT d`gdKHgdKH$]^`a$gdtT &')B)D)H)* +R+++,>,,.0.>.@.^.b......D/|//////// 0 0000000000011z11»»»´ h hGjh hTr0JUh h5\ h hCf h hTr h h h hcb h hCKh] h h`[ h hKHjh htT0JU h htT h hOh hO6]1112J2L2N2R2`2b2d22233*3,3>3l3p356666687t7788h9j9z999\:l:;b;f;;;;;;<2<@<B<<<=<=@=====>$>.?j?p?ϺϺϳϬֺֺ h hj( h hCH h hw h hG J h h h hA8 h hI3H h h|. h hlIh] h hW h hCf h hEh hCf6]>p?@@@@@@@@BBCCCtCGGG HHJHTHXHlHnHpHHHHHHHHKhLLLLLLNXNOOPPPPPT¾ݙ h^h3} hNh3} h3}6]jh3}0JU h hah3}h@*hshZhahh h< h hhK h]h]C h]h] h h]C h h h hlI h hj(1@@@@@@GGGHHLPTDW6Z$[$\$a$gdZ$a$gd^x$a$gdwn$a$gd:/}$a$gd$hhd^h`ha$gd$d`a$gds$d`a$gd< $hhd^h`ha$gdj(TTTV*V,VoFpDxx{~DN$6gd C'$a$gd1m= $dhxa$gd*2$a$gd:/}$a$gd:t$a$gd:/}$a$gdZ $ X a$gd"$a$gd|dfff gg"grgtgvgggg hDhHhPhThVhnipiiiiiiDjFjPjRjjjjjjj.k0kl㎊{pg{\gjEh3}Uhuh3}0Jjh3}U h^-h3}jh3}Uh3}jh3}0JUhs-h3}6CJaJhs-h3}56CJ\aJhs-h3}6CJ\aJhs-h3}CJ\]aJhs-h3}CJ\aJh3}CJaJhs-h3}CJaJ!jhs-h3}0JCJUaJ$llmmm>o@oFpHpppq(qqq@rXrZrhrrTsVsXsfshsst&tttttVuȫsasasTsaTsasTsh3}CJaJmHnHu"hh3}6CJaJmHnHuhh3}CJaJmHnHu"h3}B*CJaJmHnHphu+hh3}6B*CJaJmHnHphu(hh3}B*CJaJmHnHphuh3}CJaJhh3}CJaJ!jhh3}0JCJUaJjh3}0JU hRzh3}h3} h3}6] Vuluuuuvv&wJwZwwww&x0xBxDxFxxxx2y@yyyy0zfzzz8{N{{{{~~~`bfv޼ޜzzs h3}6] h$dh3}h:h3}]h:h3}6 h:h3}h3}jh3}0JU+hh3}6B*CJaJmHnHphu(hh3}B*CJaJmHnHphuh3}CJaJmHnHuhh3}CJaJmHnHu"hh3}6CJaJmHnHu*vx<>BDFXZڅ,LNPTj $&68BDTVrt h)Wh3} h3}6] h5h3}hR.h3}] h3}]aJ h3}6aJhHh3}6aJ h3}] h3}6hHh3}6jh3}0JUhuh3}0Jjh3}U h$dh3}h3}jh3}U26BTr"΍LN`bdz|~$hhd^h`ha$gdh]hgdm$ &`#$gd!dgdtTgdv3f "$čʍ΍Ѝ$>BLNP\^`dfrtvxz~ɿ뿹ɧ h]h]h5S0JmHnHu h3}0Jjh3}0JUh#g hKHh3}jh3}0JUjhtTh3}0JUh3}htTh3}6] htTh3}(,1h/ =!"#$% EDyK .http://www.suberic.net/~marc/latinpoetry.htmlyK thttp://www.suberic.net/~marc/latinpoetry.htmlyX;H,]ą'cMDyK 0http://en.wikipedia.org/wiki/Contemporary_LatinyK xhttp://en.wikipedia.org/wiki/Contemporary_LatinyX;H,]ą'c5DyK *http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=343213yK lhttp://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=343213yX;H,]ą'cD@D NormalCJ_HaJmHnHsHtHZ@Z x Heading 1dd@&[$\$5CJ0KH$\aJ0mH sH DA@D Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k(No List4 @4 m$Footer  !.)@. m$ Page Number>@> 9 Footnote TextCJaJ@&@!@ 9Footnote ReferenceH*6U@16 ^- Hyperlink >*B*phFV@AF $dFollowedHyperlink >*B* pho k!&z)w0B67.?@CIM SSX3\KbZcdtf6hmoJqsuuvz~t  !/: 8 ,Z/b !t""""t123p HIQ_)[aXr $+y0z0}0~027:?@C"FIMOQQ R7R`RRRR S SU+W\WWWWXJXLXOXXXXXXZ5\^N`)advfwff8h9hkmnnooqsstuuvvv x xzz|}@ tՑNޗy]ҝVUզyZ)7EN4T]l}D4YZcdepqru000p0p0p0000000000p000000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0  0  0  0  0  0 00p00p0p0p0p0p0p00000p0p08080@0@0@0p0H0H0p0p0p0p00p0p0p00P0p0p0p0p0p00p0p00p0p0p000p0X0X0X0X0p0p0p0p0p0h0h0p0h0h0h0h0h000p0p0p0p0p00000x0x0p0x0p0p0p0p0000p000p@0p@0@0p@0@0@0@0p@0p@0@0@0@0@0@0@0@0@0p@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0p@0@0@0@0p@008 )#@0@0@0@0@0@00<)Xr $+~027:@C"FIOQQ R7R`RRRR SOXXXX9hmnooqsuuvztՑNޗy]ҝVUզyZ)7EN4T]l}D4Yu @0 Oy00.O900O9000O9000O900ԢO900O90000O90 0`vO90 0O90 0@00Oy00Oy00Oy00Oy00Oy00Oy00Oy00Oy00O900HO900O9000O900d$yqO900O900d\yqO900O900O900O900O900d$yqO900O9000M90(0TM90(0M90(00 04o"@0@0@0@0 @0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0 0)" D#d(.38`GUmxУ~ .&1p?TflVuv[^_abcefghijlmnp#7}N @6Z6\`dko] !!D$+"XXX _Hlt249176180u@uJ[K[D#L[#M[#N[#O[D#AAu""FFuh*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsCity0http://www.5iamas-microsoft-com:office:smarttags9*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsStateV*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsplacehttp://www.5iantlavalamp.com/ 03Z[34GJST23de2 3 n o    B C b c klz|GITVru,.24@BHKPQACUW\_  tvz|IK!W[jkqswy/3BCIKORfhQSWY:<FHLNCEXY24^_56!"235 7 P Q o r !!k!m!r"t"x"y"""""J#K###$$$$%%&&((z)|)2*3***&+)+N+O+U+V+`+a+++,,v0z0}000022333344F4H44444/505B6D6&7(7.7/7p7r777H8J88859697:8:b:c::::: ;!;:;;;;;<<<<<<<<<<==4=7=o=q=r=u=,>.>o>q>>>>>>>-?0?f?g???????@@XAZAiAjACCCCDDDD2E3EEEECFEFFFHHHHHHIIII2J3JJJJJ%K'KLL7L8LBLCLXLZLLLMMMM N NNNNN,O-OOOOOOOPPQ SSSSSSSATBTPTRTYT[TTTUUXVYVnVpV|V}VVVVVVVWW W W)W,W\W^WWWWWWWX XJXPXXXXXXXXXeYfYYYYYYYZZ/Z0ZZZZZZZ"[$[=[?[D[E[1\5\P\Q\Y\[\7]8]B]C]Q^R^^^Q_S_______K`N`(a)aAbBbKbMbYc\cccdddd3f5fsfxfff5h:hhhhhhhwiyiii4j5j~kk mm,m-mmmmmnnJnLnnnooppppJqLq~qqqqqqsssszt{tttttttuuuuuu1v3vvv xxyyzz`{a{{{{{'|)|=|>|R|S|A}B}R}T}{}|}}}}}}}~~8~9~~~~~~~!"BCXZdeρс=@acij"$ABSTӄԄuv‡ 8:VX]_jkwx!VWhjwxgitv_`02sv̎ΎBDϑёԑޑ39:FGKSXalovw}ƒǒВђג"*2AFP)*238:EFIKVWlnstޗ,.[]bdx{ęUV[_(UW[ʛ͛\^stҝԝVX WӢբ KMϣѣڣܣ,.Y[|}פؤߤ;=GK@BFH`bnѦצy{|~ߨIKY] )+79EGNQ 26TV]_ln})+02CF./26LMRTWZru03op GIPQ^_()Z[`aWXq r $$++x0z0|002277::??@@CC!F"FIIMMOOQQQQR R6R9R_RaRRRRRRR S SUU*W,W[W^WWWWWWWX XIXMXOXPXXXXXXXZZ4\5\^^M`N`(a)addufxfff7h:h~kkmmnnooqqssttuuvv x xzz{}|}?@ svԑPߓݗx{\_ѝԝUXTWԦצx{Y\ (+69DGMP36SV\_kn|CF36XZru33hkghtt͎̎ΎΎԎԎ44HIϑӑ?@8fhElnnssbcrr{}Ǟ_`?@EF3JJJ`nҦԦզYuZruGorana?Nr=&X))0A>~VDބx r~^U\uu0Y}(vބh^`6]o(hH.h ^`hH.h pLp^p`LhH.h @ @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PLP^P`LhH.h^`6]hH.h ^`hH.h pLp^p`LhH.h @ @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PLP^P`LhH.h^`6]o(hH.h ^`hH.h pLp^p`LhH.h @ @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PLP^P`LhH.^`OJPJQJ^Jo(-^`OJQJ^Jo(hHopp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hH^`OJPJQJ^Jo(-^`OJQJ^Jo(hHopp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hHh0^`06]o(hH.h ^`hH.h pLp^p`LhH.h @ @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PLP^P`LhH.^`o() ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.^`OJPJQJ^Jo(-^`OJQJ^Jo(hHopp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hH\uux r(vVD=&X))?NA>@        >Nj)                 wP         {U>z4\ U>z (U>z,$$U>zf 5U>zcLU>zALQ{iflU>z-yU>zU>zALQ GvFe{3P L Z Z B  K Ga(ZK[3;  =\OhCHpt < %"m$H& C' &(j(k)*@*:+G/,i,^-s-|.Y/N1e1*2W2Nr2N3g31S466K\7U:-D;N;wn;4=KL=1m=@A&6A*C]CvE$FFGHI3HKHG J MtN#HO1 QQ4RHRmcR5StTHY`[]\{^`.Za?bcbvc!d$d&d!)d@eeeue~g#g@h?Qh,W/ O"&du^__qpZCfmflsO])iCxLCK6@%:tw1EaqGA8Sk;6NvV 4#T! O:"9\e8$uma)WeeT d"ԎRuB @  !#$&(+37;<=CDEFMNQR3S3T3U3Wt@@ @@@ @$@(@*@,@.@0@6@:@@@B@D@H@J@N@P@T@X@^@n@v@~@@@@@@@@@@X@@@@@UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial;SimSun[SO?5 z Courier New;Wingdings"qhCن- uFzX:24d`` H?xjGoranaGorana,        Oh+'0P    $08@HssGoranaoraNormalGorana149Microsoft Word 10.0@zb@}0=@Nu՜.+,D՜.+,, hp|  /F`A  Title 8@ _PID_HLINKSAP*http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=343213,P0http://en.wikipedia.org/wiki/Contemporary_LatinH\.http://www.suberic.net/~marc/latinpoetry.html  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      "#$%&'(-Root Entry F /Data 1TableiWordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8!CompObjj  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q