ࡱ> npmG Jbjbjَ )C ]8J\m$]Q(E(66< jF3START/Lazar Stojanovi Operetno raspee Pie: Hrvoje Turkovi Kao, vjerojatno, u svim prilikama u kojima je Lazar Stojanovi pokazivao svoj, do danas zabranjen, film, i o njemu govorio, tako je i na zagrebakoj premijeri Plastinog Isusa, u razgovoru nakon projekcije pretezala tema logike koja stoji iza takvih zabrana, suenja, represalija - represivnosti koju one povlae. Filmu se potom, htjelo se to ili ne, pristupalo detekcijski: tragalo se za onim u filmu to je uspjelo aktivirati represivnu logiku reima i reimlija. I tako se uvijek nasjedne paranoidnoj logici. Jer se, rekonstruirajui ideoloko-detekcijsku metodu dravopazitelja, toliko unese u metodu duebrinitva, da i logika filmske cjeline, i logika stilskog konteksta iz kojeg film izlazi, i osobna logika autora filma - postaju marginalnim. Razumljiv je zato bio osamljen vapaj iz gledalita, pred kraj ve oduljene rasprave o okolnostima i rezonima zabrane, da se ipak kae neto o samom filmu, neovisno o zabranama. I, gotovo je neprimjeen proao diskretan pokuaj samog Lazara Stojanovia da kae neto o stilskim rezonima to su rukovodili izradu filma - izbor arhivskih materijala, postavu igranih scena, postavu likova. Premda je odgonetavanje logike ideoloko-dravne represije za ivotno odranje vana stvar (bila je takva, a takva jest i danas), podjednako je vitalno pri tome odrati dojam o transideologijskom individualitetu filma, osobe, drutvene pojave, o njegovoj autonomiji, integritetu. Tzv. "estetiki", "stilski", "strukturalni" pristup u pisanju o takvim filmovima oduvijek je imao vrlo vanu - koje li ironije! - zdravorazumsku funkciju u naim sredinama od rata naovamo, jer je paranoidnu logiku sumnjiavosti i otpora sumnjiavosti, logiku ideolokog isljednitva i odvjetnitva, prizemljivao na tlo individualnosti, "stvari kako izgledaju same za sebe", ili kako izgledaju pod kutem kakve politiki nesumnjiave (npr. - stilske, estetike, autorske) tradicije. Doista, iz kojeg je to filmskog duha, stila, Plastini Isus izaao, ili, tonije, kojeg je stila, duhovnog pokreta, on bio sastavnicom? Kakvim se doima, danas, film Plastini Isus? * Jedna od predrasudnih predodaba koje pobuuje stigmatizacija Lazara Stojanovia i pljenidba filma jest predodba o grevitoj, opsesivnoj subverzivnosti filma i autora. Dodue, film jest bio, i to ciljano, subverzivan, ali ne i grevit. Stojanovi jest da je "akao meku", ali ne da je raspali ve da publiku razgali, mitove da usrazmjeri, gledaoce da navede na smijeh. Film se, naime, danas doima vrlo oputenim. Dijelom je tome tako zahvaljujui igranim scenama: one se doimaju kao svojevrsan obiteljski film, kao nasumino snimanje prigodnih prilika u kojima se likovi, znajui da ih se snima, pomalo pozerski i besciljno muvaju, vie-manje ne znajui vrsto to bi sa sobom. Zapravo, veinom likove zatiemo u nekoj preteno dokonoj aktivnosti - izleavanju, dokonom jedenju, izletu, turistikom razgledavanju, vonji ili oekivanju, bez oznaenog cilja i razloga. K tome, u tim scenama uestala su zezanja, bilo meu likovima, bilo u pozirajuim izjavama i pjevanjima za kameru, bilo u zezakim zaikavanjima kamere, odnosno pretpostavljenog gledaoca. Oputenost pothranjuje dijelom i izbor arhivskog materijala. Kako je glavni lik, lik Tomislava Gotovca, po zanimanju "filmski radnik", redatelj i epizodni glumac, smjenjuju se amaterski filmovi u kojima je on glumio, uglavnom zaigrani, muvatorski, tehniki neisti filmovi. Ostali arhivski materijali preteno su birani po nekom danas smijenom ili bizarnom tosu (na primjer, daje ulomke iz nacistikog dokumentarca o sportskim i ratnikim vjetinama kljastih invalida), ili po kriteriju demodirane, danas smijene patetike (materijali iz nacistikih, ustakih i etnikih arhiva, domaih filmova iz vremena "obnove", iz pornografskih amaterskih snimaka, vodviljskih snimaka). tosna je i smjena materijala: film se sastoji od sistematskog montanog paralelizma raznorodnog arhivskog i izvorno igranog materijala, uglavnog ra enog po naelu "montae atrakcija". A izbor i prevlaenje muzike preko raznorodnog materijala takav je da ovjek ima dojam neumitne operetenosti, ili, tonije reeno, komentatorske (ponajee ironijske) muzike poalice, odnosno poalice s tipskom funkcijom dane muzike. Utoliko film ima lak, oputen, easy going ritam; ovjek ima dojam da neobavezno lista zabavno sloen album sliica, filmskih tabloa, i, kako to ve jest s listanjem, da ga ono doivljajno obavezuje samo u onoj mjeri u kojoj to sam eli ili zna iskoristiti. Po tim svojim znaajkama, Plastini Isus ini mi se da ispunja sve uvjete da postane kult filmom mlaih pojedinaca i grupa sklonih ezoterijsko-ritualnim uicima. Nakon ovakvog opisa moete s pravom pitati: Pa u emu je onda subverzivnost? Pa, najuoljivije, po onome to je poantom gotovo svih izbora i arhivskih materijala i igranih scena, dakle po onome to je osnovnim razlogom, usredotoenim ciljem izbora i postave: rije je uvijek o nekoj provokativnoj tvrdnji, postupku, fenomenu. Provokacija podrazumijevanih - i zato nedodirljivih - vrednota jest poantirajuim ciljem svega to nam Stojanovi nudi. Na primjer, u igranim scenama Gotovac e izjaviti da mrzi revolucije (a Revolucija se onda u nas pisala velikim slovom kad se odnosila na komunistiko osvajanje vlasti), ili kad izjavljuje da eli snimati grupni seks s trudnom enom to e zavriti ubodom noem (a to se protivi svih naim moralnim refleksima), kad starica tvrdi da joj je neka banda ubila mua, a ne potvruje da je to etnika banda, ili, kad nam se nakon tvrdnje glavnog lika o njegovoj elji da snima homoseksualace odmah pokazuje kako se on s jednim ljubi na stepenicama (to je u patrijarhalnoj sredini ravno udarcu u oko), ili kad nakon kadra Titova govora, u krupnom planu, pokazuje smijeh glavnog junaka, smijeh kojim se ovaj obraa gledaocu a nema drugog motiva za njega osim prethodnog kadra, kadra Titova govora. Jo je, meutim, gora, premda ne uvijek i tako izriita, provokacija u tome to je opisan zezaki duh filma primjenjen, na politike ikone, mitove, nedodirive graanske vrednote. Najprovokativnije, i to pronalaeno provokativno, jest to su stvari od poviene i/ili pojaane socijalne vrijednosti podvrgnute svojevrsnoj zezakoj uravnilovci, i to podjednako meusobno kao i s najprostijim, najdokonijim stvarima svakodnevice. Nacistiki urnali smjenjivat e se s filmskim "odama" "radnom ovjeku" Jugoslavije iz naih urnala, nacistike euforije smjenjivat e se s amaterskim igrarijama, a poviena e se muzika to prati naci-filmove prevlaiti preko amaterskih fragmenata a ponekad i preko dokona muvanja glumaca u igranim scenama. I tako dalje. U filmskom svemiru kojeg uspostavlja Plastini Isus sve postaje vano upravo po tome koliko se u to moe protukonvencionalno zaakati, koliko se time moe zaikavati. Ostale vanosti ine se da su tu samo zato da bi se u njih dirnulo. * Ovakva zezaka provokativnost nee se niti danas drati benignom, makar su poneke mete odmetene u prolost. I danas izgleda kao zafrkantska provokacija insertiranje posebnog broja ustakog uranala posveenog Pavelievu obnavljanju institucije hrvatskog Sabora, premda ta zafrkanicija ima danas neto drugaije doivljajne implikacije od svojedobnih, kad je film izraen. Pokazivanje amaterskih materijala u kojoj etvorica mladia mariraju i izvode neke ritualne aktivnosti a sve to praeno pompoznom muzikom koja prati i nacistike materijale, djeluje pojednako zaikavajue kao i Leibachove spotovske performanse. A graanske vrednote su i danas jednako sakrosanktne kao i onda. Pa ako se danas, u vrijeme koje je uvjereno liberalno, ovo jo uvijek moe drati provokativnim, ovjek se - dakako predrasudno - moe pitati: kako je tako to bilo mogue uope zamisliti i izvesti onda, u jeku "totalitarizma". Kako je tako to uope dolo do suenja a nije zatrto u zametku? Nasuprot predrasudi koju implicira ovakvo pitanje, razdoblje u kojem je Lazar Stojanovi zamislio i izveo Plastinog Isusa bilo je razdoblje protkano liberalnim emancipatorstvom, bilo je to, uostalom, razdoblje u kojem je najgora javno izricana reimska osuda nekog kulturaa bila da je "anarho-liberal". Na polju filma, bilo je to razdoblje poleta i dominacija tzv. "autorskog filma", ije je jedno krilo bilo toliko radikalno u pokazivanju stvari da je nazvano "crnim filmom". Premda izloeno ponavljanim napadima i pokuajima suenja (ilnika, npr.), liberalna javnosti i filmski radnici vrlo su se uspjeno nosili s time. U cijeloj toj, vrlo arolikoj fronti "novog jugoslavenskog filma" posebno je stilsko mjesto imala "zezaka" struja, stilska struja koju je obiljeavao ludiki kolaizam, tj. fragmentaristiko-kombinatoran pristup kompoziciji filma, tabloidno poigravanje s raznorodnim "ideolokim" izjavama, gestama i pozama, i slaganje razliitih "razina" stvarnosti u isti kolani red...Spiritus movens, "epidemijski" duh ovog stilskog pravca bio je u kultnoj figuri Branka Vuievia, svojedobnog otroduhog filmskog kritiara iz vremena uspostavljanja autorske filozofije i programa u filmskoj publicistici, potom aktiviste avangarde, scenariste i su-planera mnogih filmova, profesijom prevodioca, povuenog od javnosti ali znaajem iznimno prisutnog, koji je na ovaj ili na onaj nain imao svoj utjecaj na vei dio kolaistiki pravljenih filmova koncem ezdesetih pa i kasnije (on je bio vaan suradnik Makavejeva, ilnika, engia, kasnije Godine). Ali, "infekcija" je bila ireg dometa od njenog kliconoe, tako da su konstitutivci kolaistikog duha djelovali i mimo Branka Vuievia - to je bio sluaj, ini mi se, s Jocom Jovanoviem, i s Lazarom Stojanoviem. U to je vrijeme, koncem ezdesetih godina, Lazar Stojanovi bio jedan od najistaknutijih intelektualnih figura mlae fronte filmski zainteresiranih ljudi. Studirao je paralelno, ako se ne varam, psihologiju i filmsku reiju, pisao kritike u tada kritiki ponesenom i liberalnom beogradskom Studentu, Susretima i Vidicima, zajedno s Makavejevom ureivao posebne programe na Festu, a s Makavejevom je sastavio kao harmonika uraenu knjigu posveenu revolucijama i ideologijama (politikim, seksualnim, filmskim...). Izvrstan pisac, briljantan govornik, Stojanovi je bio u punom aktivistikom naponu u vrijeme planiranja i izvedbe svog diplomskog rada na beogradskoj Akademiji za pozorite, film radio i televiziju. Bila je to aktivnost koja se, dodue, stalno odvijala na rubu politiki dozvoljivog, opajana tom injenicom, ali puna uvjerenja kako je sva budunost upravo u liberalistikim tendencijama koje su tako avangardno uobliavali. Ipak, ini mi se, da je meu svim aktivistima, s kojima je imao i duhovnog i suradnikog zajednitva, Stojanovia izdvajala osobita crta. Mnogi njegovi kolege bili su aktivistini ali usmjereni na revitalizaciju socijalistike revolucije i tradicionalnih socijalistikih idela (humanistinosti, individualizma, slobode...) - takvi su, npr. bili Makavejev i ilnik. Ali, svijesno ili ne, Lazar Stojanovi je uzvisivao samo integritet intelekta nautrb svih mitova, ikona, i socijalnih vrednota, pa tako i tradicionalno socijalistikih. Povremeno se je to znalo, u privatnom ivotu, manifestirati u sarkastikom razaranju ljudi koje bi drao zatucanim, a u filmu se to manifestiralo u neto oputenijoj zezakoj relativizaciji. * U vrijeme izrade i dovrenja filma, ba je intelektualistinost Stojanovia krivljena za stanovit stupanj slabosti Plastinog Isusa to su ga uoavali oni koji su bili u toku sa Stojanovievim radom na tom filmu i imali ga prilike vidjeti na internim projekcijama. U tome ima, naravno, tradicionalne nae predrasudnosti, po kojem je intelektualnost arci-neprijatelj "muda", a ova su prvenstveno potrebna da bi se uradio "pravi" film. Ali, kako to biva s predrasudama, premda jesu u pravilu krive, kad se aktiviraju ne aktiviraju se obino posve nemotivirano. Ono to se Stojanoviu u Plastinom Isusu nikako ne moe porei jest intelektualna dosljednost, koncepcijska i izvedbena "istoa", injenica da ono to se moe razabrati kao namjera jest prikladno i izvedeno. Problem je, ipak, u ukupnom dojmu, tj. u globalnim doivljajnim implikacijama Stojanovievih, realiziranih, namjera. Uza sve vrline istaknute u polaznom opisu filma, film se ipak doima dosadnjavo. Po emu to? to je krivac za injenicu da to dosljedno i isto provedeno djelo ipak ne moemo drati vrhunskim ostvarenjem, ve, u kontekstu kolane stilske struje, tek solidno srednjim me u njima. Povjerenje Lazara Stojanovia u snagu kritikog intelekta ima doista neto s time. Ono to njega zanima u filmu jesu ideoloka zaikavanja. Sve e biti tome podreeno. U stvari, sve e dosljedno reducirati na one fragmente u arhivskim materijalima, odnosno u igranim scenama, u kojima se nalazi traena poanta, a od konteksta ostavit e samo onoliko koliko je potrebno da se dostatno uoi, i za uoavanje pripremi, poanta. Trpit e, pritom, dodue elemente koji nisu strogo funkcionalni za zezake namjere, ali ih nee razvijati (npr. mucanje Tomislava Gotovca, neilustrativne aspekte njegovih odnosa sa enama s kojima ivi, njegovu iru psihiku konstituciju...). Stojanoviev je interes krajnje reduciran, pa tako ograniava i gledaoev interes. I redukcija je vjerojatno namjerna. Ona je posve u tradiciji avangarde na ija se iskustva i postupke Stojanovi oslanja u Plastinom Isusu. Na primjer, tabloidna postava scena, uporno snimanje repetativnih i neevolutivnih situacija, konstantost filmskog postupka (uporne vonje s istim izrezom), skokovi u kadru kojima se izbacuju meufaze u promatranoj situaciji, narezana obraanja glumaca gledaocu, pa i sustavno odricanje od svih narativnih potreba koje bi mogli pobuditi njegovi igrani prizori, sve su to standardni, sankcionirani postupci avangardistike tradicije. Ta redukcija ima nedvojbeno i pozitivne efekte, upravo njenom toku imamo zahvaliti onaj osjeaj oputenosti, lakog a uvijek po neemu zabavnog toka filma. Ali njena najnegativnija, i najsudbonosnija, posljedica jest u tome to je Stojanovi, ini se, vrlo koncentrirano kontrolirao kratkorone efekte redukcije, i openito svih upotrebljenih postupaka, ali ne i dugorone efekte, one koji proizlaze iz kumulacije kratkoronih efekata. Od filma openito, pa i od filma takve kolano kumulativne strukture kakvu ima Plastini Isus, gledalac oekuje neki sumativni doivljajni efekt koji e biti drugoga tipa od kratkoronih efekata montanih i scenskih atrakcija. Kao to u seriji figura, u tekstu inteligencije, odjedno uoimo obrazac kad izgledamo cijelu seriju, i taj se obrazac doima otkriem nakon to smo varijacije doivljavali kao nasumine, tako i od filma, nakon nekog vremena, poinjemo oekivati neki novi, rezultatni, doivljaj to e jedinstveno poantirati sve dotadanje atomistike, lokalne poante i efekte. E to Stojanoviev film ne nudi. Nakon nekog vremena, opaa se princip smjene kadrova i tosova, uoava se njihov raspon, repertoar, i tada, kad u tom pogledu nita novog nema, dolazi do stanovitog zasienja koje onda lagano traje do kraja filma. To je zasienje krivo to film postaje dosadnjikav dosta rano u svom ne ba dugakom trajanju. Nije, ini mi se, u pitanju nita nepodnoljivo - film se dade oputeno i neoptereeno odgledati do kraja, ali jest hendikepirajue. ini se kao da je Stojanovi previe povjerenja uloio u nuno reduktivnu selektivnost svojeg peckavog intelekta, zanemarujui da doivljajni interes gledaoca trai i drugo do intelektualistiki interesantnih i funkcionalnih povoda. * Sve ovo, meutim, to govorimo, govorimo kreui se Elizejskim poljanama doivljajne osjetljivosti. Ono to ovjek ne smije zaboraviti jest da je u pitanju diplomski rad ovjeka koji se je, dodue, ve prije u javnosti istakao u (ko)reijskom poslu (zajedno s Tomislavom Gotovcem uradio je kratki kompilacijski film, briljantan kola retorikih ulomaka iz naih prvih igranih filmova - Zdrav podmladak), ali ba nije imao prilike obilno raditi i obogatiti svoje djelatno-imaginativno iskustvo. Dosljednost, oita selektivna kultiviranost, pametnost Plastinog Isusa zapravo su sjajnim polazitem za djelatan razvitak. A taj je posve izostao zabranom, zatvorom, progonom. Ali, ako je filmsko-djelatni razvoj bio onemoguen, njegov duhovno-etiki razvoj oigledan je. Ono to je Stojanovi najvie cijenio u drugih a sebi uzimao kao normu - intelektualni integritet - ne samo da nije nimalo oslobljeno u svim tim godinama sudskog progona, zatvora, supovskog nadziranja i izopenja iz javnosti, ve je respektabilno osnailo. I u intervjuima i u razgovoru nakon prikazivanja filma, ne samo da Stojanovi i dalje intelektualno briljira, ve pokazuje ljudskih crta koje izazivaju duboko potovanje: nedostatak ikakve zajedljivosti (a nju je kao mladi znao okrutno "upranjavati" prema samoljubivim i dogmatskim duhovima), i visok stupanj razumijevanja za ljudske slabosti onih koji su se u politikoj guvi ogrijeili o njega. To je razumijevanje utoliko vrijednije potovanja, to oigledno ne dolazi od ovjeka koji bi tim razumijevanjem socijalizirao svoje vlastite slabosti, ve od ovjeka koji i pod najnepovoljnijim uvjetima nije oslabljivao svoje etike stavove i ponaanja, koji oito nije dao da nad njim slabosti prevagnu. &'*0>?o~FGxy  Z[|}tu-./56   [ \ 8 9 Q h n o z { 6CJOJQJhnH 6CJhnH >*CJOJQJhnH >*CJhnH 5CJOJQJhnH 5CJhnH CJOJQJhnH  CJhnH F)*@A f h 4H #$?'+.G2$$4H #$?'+.G2J23{47:VBCCEgFJJJJJJJJJ" V \ ] d N O ^ _ l m n o u v )*vw/0AB^_ OPVW>*CJOJQJhnH >*CJhnH CJOJQJhnH 6CJOJQJhnH 6CJhnH  CJhnH NBC(*>@TV./67PQSTef78WX  @A^_yz-.PQ-.6CJOJQJhnH 6CJhnH 5CJhnH CJOJQJhnH  CJhnH S  no|}pv)*RS}~-._cds &'67NOxy3 9 : A P Q t u ˿6CJOJQJhnH 6CJhnH 5CJOJQJhnH 5CJhnH >*CJhnH  CJhnH CJOJQJhnH K !!!!/!0!!!!!!!!!."/"5"6"k"l"""""""##3#4#;#<#D#N#k#l##### $ $,$-$Q$R$W$X$$$$$$%%%7%=%>%G%%%O&P&&&&&&&&'''''''6CJOJQJhnH 6CJhnH >*CJOJQJhnH >*CJhnH CJOJQJhnH  CJhnH N''''(((((() ) ))))));)<))) * *@*A*[*\*f*g*k*l***************B+C+G+H+k+l+m+n+q+r++++++++++++++++6,7,,,,,,,,,6CJhnH >*CJOJQJhnH >*CJhnH 5CJhnH  CJhnH CJOJQJhnH P,,---- -D-O-m-n-~------....../ /9/:/h/i/v/w/////// 0!0O0P0z0{0000000011111111111222222222222233b4c44446CJOJQJhnH >*CJOJQJhnH CJOJQJhnH >*CJhnH 6CJhnH  CJhnH NG2J23{47:VBCCEgFJJJJJJJJJJJJJJ 9r $&&@/. 9r $44444444444445555555*6,6^6`6666666 7"7F7H7777788Z8[8i8j8{8|88899'9(9[9\9f9g99999999 :5:6:E:F:]:^:|:}:::::::;;6;5CJhnH >*CJhnH CJOJQJhnH  CJhnH 6CJOJQJhnH 6CJhnH P6;7;B;H;I;R;;;<<B<C<<<`=a=======&>'>@>A>t>u>>>>>>>? ? ?? ?!?8?9?M?N?m?n?????@@:@;@O@P@|@}@@@@@@@@@AA9A:AcAdAAABBGBHB]B^BBBBBBBB6CJOJQJhnH 6CJhnH  CJhnH CJOJQJhnH VBBCCCCXCYC`CaC~CCCCCCCCCCDD3D4DqDrDDDDDDDEEEEIEXEEEEEEEFFFFFFFFGGGGGGHH7H8HHHHH8I9I?I@IIIIIIIII=J>J\J]JJ6CJOJQJhnH 6CJhnH >*CJhnH  CJhnH CJOJQJhnH RJJJJJJJJJJJJjUhnH hnH  ' 0@P/ C!p"#$% [$@$NormalmH <A@<Default Paragraph FontC     11.>Cy~   ',46;BJJFIJKLMNPQRSG2JGOJHHrvojeA:\ lanci\LAZAR.doc@??d[[??@444041C@@@@,@@6@p@GTimes New Roman5Symbol3& Arial9@Script c#h;; 7w!dDOperetno raspe} ePlasti~ni IsusLazar Stojanovi} HrvojeOh+'00D T` |  Operetno raspe} edperLazar Stojanovi} dPlasti~ni Isus}1START,br.575;2.2.91;Zagreb:Revija Vjesnik S.P.O.v Normal.dot5Hrvojed2voMicrosoft Word 8.0;@F#@f:E3@f:E3 7՜.+,D՜.+,< hp|  3MwD  Operetno raspe} e Title 6> _PID_GUIDAN{A21A4E80-9F41-11D3-A5BC-444553540001}  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTVWXYZ[\^_`abcdfghijkloRoot Entry Fa`vF3q1TableUWordDocument)SummaryInformation(]DocumentSummaryInformation8eCompObjj  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q