Naslov
Libellus Policorion – Rogovski kartular (diplomatičko-povijesna analiza)
(Libellus Policorion – The Cartulary of the Benedictine Abbey of St John the Evangelist in Biograd and Saints Cosmas and Damian on the island of Pašman /Croatia/ (Diplomatic and Historical Analysis))

Autori
Galović, Tomislav

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
20.07

Godina
2010

Stranica
716

Mentor
Matijević Sokol, Mirjana

Ključne riječi
Libellus Policorion – Rogovski kartular; srednji vijek; hrvatska povijest; crkvena povijest; benediktinci; diplomatička analiza; paleografska analiza; topografska analiza; srednjovjekovni latinski; kodikološki opis; Biograd (samostana Sv. Ivana Evnađelista); otok Pašman (samostan Sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu); rogovska opatija
(Libellus Policorion; The Cartulary of the Benedictine Abbey of St John the Evangelist in Biograd and Saints Cosmas and Damian on the island of Pašman); Middle Ages; Croatian history; ecclesiastical history; Benedictines; diplomatic analysis; paleographic analysis; topographic analysis; medieval Latin; codicology description; Biograd (Monastery of St John the Evangelist); Monastery of Saints Cosmas and Damian on island of Pašman (hill Ćokovac); the Benedictine Abbey of Rogovo)

Sažetak
Od samih začetaka hrvatske historiografije u 17. stoljeću do danas Libellus Policorion – Rogovski kartular bio je u njezinu istraživačkom obzorju. U historiografskom pristupu očitovala su se pritom dva temeljna stava. Jedan je onaj koji bezrezervno naglašava vjerodostojnost isprava i zapisa sadržanih u kartularu, a drugi suprotan tomu koji negira kartular i odbacuje kao kasniji falsifikat. Pritom su tek rijetki bili oni istraživači koji su drugačije gledali na LP i ukazivali što glede toga istraživačkog pitanja treba činiti. Zbog negativna ili sumnjičava stava koji su o kartularu LP izrekli pojedini istraživači on do sada nije bio podvrgnut sustavnoj diplomatičko-povijesnoj analizi. Tek su njegovi pojedini dijelovi bili promatrani i vrjednovani u sklopu drugih istraživanja. Budući da LP vezano uz samostan Sv. Ivana Evanđelista u Biogradu sadržava važnu povijesnu građu koja oslikava društveni razvoj Hrvatskoga kraljevstva u drugoj polovini 11. stoljeća, tom je pitanju i posvećena većina historiografskih radova. Kartular također donosi dobar dio građe o razvoju zemljišnog posjeda samostana Sv. Kuzme i Damjana na Pašmanu (kao stvarnog i pravnog sljednika prvospomenutog) u razvijenom srednjem vijeku, a koja uglavnom nije bila sustavno proučena. Na ovome mjestu nakon provedenog istraživanja kartulara LP možemo sažeti i zaključiti sljedeće. Kodeks LP sastoji se od četiri sveščića (quinternio) dimenzija 18 x 26 cm. Sadržava ukupno ff. 41, od čega je ispisano ff. 1v – 38r (s izuzetkom ff. 37r – 37v). Uvez kodeksa nije izvorni, potječe vjerojatno iz 19. stoljeća, a izrađen je od drvenih korica i presvučen kožom tamnocrvene boje. Paleografskom analizom ustanovljeno je da su LP pisala dva pisara u drugoj polovini 14. stoljeća. Napisan je na latinskom jeziku, dok je osnovno pismo kodeksa LP knjižna gotica bolonjskoga tipa (littera Bononiensis). Uporabljene kratice također potvrđuju predloženu dataciju. Bilješke i zapisi in margine iz kasnijih su vremena, a zastupljene su i one na hrvatskom jeziku i glagoljičkom pismu sukladno kasnijoj glagoljaškoj orijentaciji rogovskih redovnika. Osnovna je filološka analiza pokazala da je jezik LP srednjovjekovni latinski koji sukladno tomu ima svoje pravopisne, fonološke, morfološke i sintaktičke specifičnosti. Među leksičkim osobitostima niz je primjera koji također odaju jezičnu slojevitost temeljnog teksta kartulara. Latinski jezik kartulara doživio je svojevrsnu redakciju, odnosno ujednačavanje na ortografskom planu, ali ne na štetu povijesne vjerodostojnosti dotičnog teksta kodeksa. Diplomatičko-kronološkoj analizi, odnosno analizi unutarnjih karakteristika diplomatičkog materijala sadržanog u kartularu prethodila su istraživanja vezana uz tradiciju diplomatičkog i narativnog materijala prepisanog u kartular i definiranje odnosa između prijepisa i izvornika. Temeljni dio kartulara sadržava isprave i popise samostanskih posjeda od 1060. do 1369. godine i to prvo Sv. Ivana Evanđelista u Biogradu, a zatim Sv. Kuzme i Damjana na Pašmanu. U kartular je upisano sveukupno 138 isprava i zapisa. Od toga razdoblju od 11. do 14. stoljeća pripadaju 133 isprave i zapisa. Za čak 103 isprave i zapisa u LP nemamo sačuvan predložak. Ondje gdje pak imamo predložak raspolažemo samo s 9 izvornika i 23 prijepisa (nekoliko tih prijepisa u drugoj pol. 14. st. naručuje rogovski opat Petar Zadranin). Povijesni i diplomatički slojevi Libellus Policorion – Rogovskog kartulara odaju njegovu slojevitost. Najstariji sloj čini tzv. liber traditionum 11. stoljeća, a što odgovara razvitku te diplomatičke i narativne skupine povijesnih izvora. Za većinu isprava koje pripadaju 12. stoljeću došli smo do zaključka da su diplomatički najupitnije, tj. njihova diplomatička forma ne odgovara vremenu njihova navedenog nastanka. Nasuprot tomu za 13. i 14. stoljeće susrećemo isprave s ustaljenim diplomatičkim formulama. Struktura upisa isprava i zapisa u kartularu temelji se na principu stjecanja posjeda (darovanjem, zamjenom ili kupnjom) po pojedinim opatima i samom rasporedu dotičnih posjeda. Kronološko načelo u pravilu nije poštovano. Prema diplomatičkim kriterijima u kartularu se nalazi određen broj diplomatičkih falsifikata, ali ni za jedan od njih nije moguće nedvojbeno ustanoviti da bi bio i povijesni falsifikat. Budući da su u historiografiji o LP iskazana različita gledišta, ključno je pitanje bilo i ostalo kako i u kojoj mjeri rabiti građu koja je u drugoj polovini 14. stoljeća unesena u kartular, odnosno kako odrediti razinu vjerodostojnosti te građe. U vezi s tim možemo kazati da je ona u većini slučajeva pouzdana i vjerodostojna jer na to prije svega upućuju diplomatička i filološka analiza. Promjene koje je doživio tekst kartulara prilikom sastavljana i prepisivanja u kartular nisu takva karaktera da bi bacale sumnju na njegovu povijesnu vjerodostojnost. Istraživanjem topografsko-toponimijske problematike i posjedovnih odnosa na stranicama LP ustanovljene su dvije glavne skupine samostanskih posjeda, a to su posjedi na kopnu (Biograd, Bošana, Bubnjani, Bućina/Bučina, Diklo, Doljani, Dračani, Dubrovica/Dubrava, Gorica, Jagodnje, Jasenje/Jasenica, Jošani, Kamenjane, Lišani, Miranje, Nabrežje, Puntamika, Rača/Narak, Rasohatica, Raštani, Rogovo, Rogovšćica, Sidraga, Sikovo, Skradin, Sošina, Šibenik, Tinj, Tustica, Vransko blato/Vransko jezero, Vrbica, Zadar, Zidine/Zidić) i posjedi na otočnom dijelu (Žirje, niz posjeda na Pašmanu, posjedi na Ugljanu u mjestu Ugljanu). Arhaičnost toponimijskog sustava sadržanog u kartularu svjedoči o tome da je dio isprava i zapisa prepisan iz vrlo starih predložaka, odnosno da u pogledu toponima nije došlo do kasnijeg ujednačavanja. Na ključno pak pitanje: Kada i zbog čega nastaje Libellus Policorion – Rogovski kartular? možemo odgovoriti sljedeće. Kartular je sastavljen koncem 60-ih ili tijekom 70-ih godina 14. stoljeća u vrijeme i po nalogu rogovskog opata Petra Zadranina (1364. – 1382.). Najstariji dio kartulara prepisan je iz starijeg kartulara, a što ponajprije sugerira njegov naslov Libellus Policorion, qui et Topicus uocatur. Razlog ponovnog sastavljanja kartulara u 14. stoljeću leži u samostanskoj tradiciji te želji za popisivanjem i očuvanjem samostanskih posjeda u doba obnove kraljevske vlasti u Dalmaciji za dinastije Anžuvinaca. To su dakle povijesni okvir i okolnosti nastanka kartulara. Sveopća revitalizacija opatije za vrijeme anžuvinske vlasti u Dalmaciji dodatno potvrđuje visok ugled opata Petra Zadranina (abbas dignissimus) u ondašnjim društveno-političkim krugovima i njegovu rodnom gradu Zadru, a Libellus Policorion – Rogovski kartular ostaje pisanim spomenikom skrbi i zalaganja naraštaja redovnika za svoju rogovsku opatiju.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

Napomena
Summary: Libellus Policorion – The Cartulary of the Benedictine Abbey of St John the Evangelist in Biograd and Saints Cosmas and Damian on the island of Pašman /Croatia/ (Diplomatic and Historical Analysis) The Benedictine abbey of St John the Evangelist in Biograd (monasterium regale) was founded, as we learn from the foundation charter, in the year 1060 by the Croatian King Petar Krešimir IV. Because of its largest holdings it is also called the Rogovo abbey. Croatian King Petar Krešimir IV endowed the abbey with royal freedom. After the Venetian destruction of Biograd in 1125 the monks moved to the nearby island of Pašman where they started new religious life in a new monastery (Saints Cosmas and Damian). From that monastery comes the cartulary whose title reads Incipit libellus Policorion, qui et Topicus uocatur (today in the State Archives in Zadar) Libellus Policorion contains charters and lists of monastic estates from the year 1060 up to the year 1369, first for the Biograd monastery of the St John the Evangelist and than for the monastery of the Saint Cosmas and Damian in the island of Pašman. In the cartulary were enrolled overall 138 charters and records. From the period between 11th – 14th century we have 133 charters and records of which 103 pieces don’t have their original template. The Code Libellus Policorion consists of four issues (quinternio) in dimensions 18 x 26 cm, total folios 41 of which the folios 1v – 38r are inscribed (with the exception of the folios 37r – 37v). Paleographic analysis showed that the Libellus Policorion was written by two scribes in the second half of the 14th century in subalpine Gothic script (littera Bononiensis). A basic philological analysis of the Libellus Policorion showed that the Medieval Latin language of that Code has its own grammatical, phonological, morphological, syntactic and lexical peculiarities. On the orthographic level an equalization has been done, but not at the expense of the historical credibility of the text of the Code. The historical and diplomatic layers of the Libellus Policorion are revealed by its characters. The oldest layer is made of a so called liber traditionum of the 11th century. From the time of the Croatian national dynasty there are cca. 70 charters and records. Most of the documents which belong to the period of the 12th century are diplomatic forgeries. In the charters from 13th and 14th century we meet the usual diplomatic formulas. The structure of enrollment in cartulary is based on the principle of land acquisition (gift, exchange or purchase) corresponding to singular abbots and to arrangements of the concerned property plots. The documents in the cartulary are not sorted chronologically. Topographic examination showed two main groups of monastic property (land and island). According to diplomatic criteria there is a number of diplomatic forgery, but none of them can be clearly established as to be a historical fabrication. Libellus Policorion was compiled in the late 60’s or 70’s of the 14th century, in the time and by the order of Abbot Peter of Zadar (1364 – 1382). The oldest part of the cartulary was copied from an older cartulary which unfortunately is not preserved. The reason for reassembling the cartulary in the 14th century lies in the monastic tradition and the desire to make an inventory and preserve the monastic estates in the time of the restoration of royal power in Dalmatia by the dynasty of Anjou.

POVEZANOST RADA