Naslov
O prozi Miroslava S. Mađera
(About the prose of Miroslav S. Mađer)

Autori
Šundalić, Zlata

Izvornik
Književna revija (Osijek) (1330-1659) 34 (1994), 5.-6.; 85-94

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
Miroslav S. Mađer; proza (Asser Savus; Neput); zavičajnost; ritmičnost proze
(Miroslav S. Mađer; prose (Asser Savus; Neput); regionality; prose rhythmicity)

Sažetak
Rad je usmjeren na iščitavanje proze M.S.Mađera, peterodijelno je komponiran i sadrži 34 bilješke. Prvi dio (Pripomenak) donosi književnopovijesnu kontekstualizaciju, kao i spoznaju da Mađer živi i stvara usporedno s nekoliko naraštaja poslijeratne hrvatske književnosti, ali ne priklanjajući se pri tome samo jednoj poetici i samo jednome pismu. U radu je u središtu pozornosti njegova proza Asser Savus (1978.) i Neput (1989.). U drugom dijelu rada (Podnaslovljenost Mađerovih proza) pronalazi se zajednička točka navedenih knjiga proza u postupku supstitucije na meta-razini - Asser Savus. Feljtoni od mladosti ; Neput (Zavičajni spisi i zapisi) – kojim autor upućuje čitatelja u jednome smjeru, a samim tekstom naznačeno dovodi u pitanje. U trećem se dijelu (Zavičajnost) govori o Mađerovoj “vezanosti za zavičajnu počvu” (V.Pavletić). Dakle, riječ je o strukturnim elementima slavonske zavičajnosti koje možemo pronaći u njegovoj prozi, a to su: poseban “slavonski” odnos prema prirodi, ponesenost trećom dimenzijom – prostorom/ravnicom (I.Frangeš), anakreontea, humor, “draškanje” (D.Švagelj) ili “voljba” (I.Frangeš) ili erotski naboj ove literature, vitalizam slavonskog čovjeka. Četvrti dio rada podnaslovom pita – Zrcalne strukture i u Mađerovim prozama? – što znači da Mađerova proza implicira jednu vrstu ritmičnosti koja je primarno svojstvena pjesničkom govoru. Prisutnost zrcalnih struktura (jedna se riječ ogleda u drugoj) u Mađerovoj prozi eksplicite potvrđuje da se u njegovim tekstovima ne može povući stroga granica između poezije i proze. Od zrcalnih struktura, tj. od poznatih glasovnih postupaka i ponavljanja riječi (B.Vuletić) ova proza potvrđuje: jezičnu onomatopeju, pjesničku onomatopeju, anagramiranje, eufoničnost, aliteraciju u užem smislu, asonancu, homofonsko ponavljanje, nepotpune homofone, leoninsku rimu, rimalmezzo, ponavljanje riječi, tautološko ponavljanje. Posljedica navedenih i uočenih postupaka jeste proza specifične ritmičnosti. U zaključnom se dijelu (Još jedan pripomenak) ukazuje na činjenicu da Asser Savus i Neput treba čitati kao svojevrsnu cjelinu, ali s napomenom da je prva kompaktnija, i to u odnosu na lik/ove, tematiku i stil.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA