ࡱ> z|]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxy5@ 0Tobjbj22 !XXU 2'jjj$p& lUlUlU8U$X(papa"aaaaaaNvPvPvPv-}vy|$Rf|!Raaaaa|< F aaaRaRaNvaNv4B RRuada 02LlUa(0vtvL0(*uhu<<RRu$aaaaaaa||MlU(lUPOSLOVNA INFORMATIKA Koncepti, metode i tehnologija Prof. dr. }eljko Panian U prikazu nastanka informatike bit e objaanjene povijesne okolnosti i razvojne tendencije u znanosti koje su u svojoj kona nici dovele do njena teorijskog uobli enja kao znanstvene discipline, te prakti ne afirmacije njenih sredstava i metoda. 1. NASTANAK INFORMATIKE 1.1. POVIJESNI RAZVITAK ZNANSTVENE MISLI ovjek se od samih, teako odredivih po etaka civilizacije bavio stanovitim oblicima znanstvenog istra~ivanja, s ciljem spoznavanja i shvaanja svijeta u kojemu ~ivi, zakonitosti kojima je podreen, uvjeta u kojima nastoji egzistirati i moguih ma ina vlastitoga ponaaanja. Budui da se radi o znanstvenom istra~ivanju, ovjek svoje aktivnosti u tom kontekstu izvraava sukladno primjeni stanovitih metoda. Gledajui iz danaanje perspektive, ovisno o primjenjivanim metodama, mogue je razlikovati 3 metodoloake faze u povijesnom razvitku znanstvene misli: 1. faza - promatra ko-opisiva ki pristup 2. faza - analiti ki pristup 3. faza - sistemski (sustavski) pristup. Svaku od navedenih faza karakterizira isklju iva primjena ili dominacija neke metode u provedbi znanstvenoga istra~ivanja. 1.1.1. Promatra ko-opisiva ki pristup Temeljne metode u skladu s kojima se provode znanstvena istra~ivanja u najranijoj fazi razvitka znanosti bile su metode promatranja (observacije) i opisivanja (deskripcije) pojava. Stajaliate je znanstvenika toga doba da e nakon dovoljno dugog i dovoljno pa~ljivog promatranja, te pomnog opisivanja i bilje~enja zamijeenih pojavnosti, izu avani fenomen biti objaanjen, odnosno problem rijeaen. Takvim postupanjem uo avaju se zakonitosti dogaanja i eventualnog ponavljanja pojava, pa se pokuaavaju predvidjeti budua dogaanja s time u svezi. Ovakav pristup daje dobrih rezultata onda kada izu avane pojave spadaju u klasu deterministi kih fenomena. Deterministi ki su fenomeni oni koji u neizmijenjenim okolnostima uvijek rezultiraju jednakim posljedicama. Primjeri deterministi kih fenomena: izmjena dana i noi, pad tijela pod utjecajem sile te~e, isparavanje tekuina na odreenoj temperaturi. Deterministi ki pristup dominira u dugom povijesnom razdoblju, sve od prapo etaka civilizacije do nastupa Novog vijeka, tj. do, otprilike, po etka 16. stoljea n. K. Vremenom je, meutim, uo eno kako se promatra ko-opisiva kim pristupom ne mogu objasniti mnogi fenomeni, odnosno rijeaiti mnogi problemi. To je dovelo do afirmacije jednog novog pristupa znanstvenom istra~ivanju - analiti kog pristupa. 1.1.2. Analiti ki pristup Deterministi ki su fenomeni u veoj mjeri izuzetak u svijetu u kojemu ~ivimo, nego li pravilo. Daleko su brojniji stohasti ki (probabilisti ki) fenomeni. Radi se o takvim fenomenima kod kojih se ishod ne mo~e sa sigurnoau predvidjeti unato  neizmijenjenim okolnostima u kojima se izu avani fenomen zbiva. Mogui su, dakle, razli iti ishodi, a njihovo predvianje ostvarivo je samo uz neku vjerojatnost, a nikako ne uz sigurnost pogaanja. Primjeri stohasti kih fenomena: Nailazak oblaka mo~e imati za posljedicu kiau ili tu u ili pak izostanak padalina. Ishod bacanja igrae kocke mo~e biti postavljanje na vrijednost 1 ili 2 ili 3 ili 4 ili 5 ili 6. Analiti ki pristup po iva na primjeni logi ke metode indukcije. Postupak znanstvenog istra~ivanja je strogo formaliziran i provodi se u sljedeim koracima: Definicija izu avanog fenomena (problema) Raa lanjivanje (analiza,) izu avanog fenomena (problema) na sastavne (fizi ke ili logi ke) dijelove Razmatranje uzro no-posljedi nih (kauzalnih) odnosa meu dijelovima izu avanog fenomena (problema) Stvaranje lanca uzro no-posljedi nih veza meu svim dijelovima izu avanog fenomena (problema) Objaanjenje fenomena (rjeaenje problema). Postupak istra~ivanja nekog fenomena (problema) analiti kim pristupom shematski je prikazan na slici 1.1. Analiti ki pristup znanstvenom istra~ivanju dominira od po etka 16. do po etka 20. stoljea n. K. Tada, pod izravnim utjecajem njema kog znanstvenika Alberta Einsteina, dolazi do novog obrata u metodici znanosti. Na scenu stupa sistemski (sustavski) pristup. 1.1.3. Sistemski (sustavski) pristup Albert Einstein 1908. godine postavlja tzv. "Posebnu teoriju relativnosti", koju je uobli io na temelju istra~ivanja nekih fizikalnih fenomena koji se nisu mogli dobro objasniti primjenom tada joa uvijek dominirajueg analiti kog pristupa. Radi se o slo~enim pojavama ija se odreena svojstva nisu mogla izvesti iz svojstava dijelova tih pojava, niti objasniti principom kauzaliteta. Einstein ih objaanjava efektom sinergije (sinergi kim efektom). Primjeri sinergi kog efekta: Osnovna funkcija svake bioloake jedinke je funkcija pre~ivljavanja, a ona nije svojstvena niti jednom dijelu te jedinke razmatranom zasebno. Poznata je poslovica koja ka~e da se svaki prut zasebno mo~e lako slomiti, ali je to daleko te~e onda kada se oni pove~u u snop. Pri objaanjavanju sinergi kog efekta metoda induktivnog zaklju ivanja ne daje dobre ili ak bilo kakve rezultate. Zato se valja okrenuti primjeni alternativne logi ke metode - metode dedukcije. Ova metoda pretpostavlja donoaenje sudova o posebnim svojstvima dijelova na osnovu opih svojstava cjeline. Sinergi ki efekt pritom nastaje meudjelovanjem (interakcijom) dijelova cjeline, ato zna i da parovi dijelova istovremeno i trajno funkcioniraju i kao uzrok i kao posljedica obostranih utjecaja. Na slici 1.2. usporedno su prikazani kauzalni i interaktivni odnosi elemenata jednoga para dijelova neke slo~ene pojave. Svojstva cjeline, koja se sada naziva sistemom (sustavom), proizvod su interakcije meu svim moguim ili barem nekim parovima dijelova te cjeline. Mre~a interakcija u nekom hipoteti kom sustavu prikazana je shematski na slici 1.3., a postupak istra~ivanja fenomena sistemskim pristupom na slici 1.4. Interakcija se u matemati kom smislu shvaa kao vektor, pa mre~a interakcija, sukladno tome, predstavlja rezultantu vektorskog produkta vektora pojedinih interakcija meu parovima dijelova cjeline. Zbog toga prijelaz s analiti kog na sustavski na in mialjenja predstavlja zapravo prijelaz iz svijeta skalara u svijet vektora, odnosno iz jednodimenzionalnog prostora rasuivanja u viaedimenzionalni prostor. Sistemski (sustavski) se pristup u punoj mjeri afirmira 1930.-tih godina i danas predstavlja osnovu metodike istra~ivanja u fundamentalnim, ali i primijenjenim znanostima. Na tom se pristupu gradi velik broj novih znanstvenih disciplina, meu kojima je od posebne va~nosti, promatrano sa stajaliata geneze koja je dovela do pojave informatike, kibernetika. 1.2. POJAM SUSTAVA Pod pojmom sustava podrazumijeva se svaki ureeni skup od najmanje dva elementa (dok gornja granica broja elemenata nije ograni ena, ali mora biti kona an broj) koji interakcijom ostvaruju neku, jednostavnu ili slo~enu, funkciju cjeline. Sustav je dio univerzuma, odnosno svoje vlastite okolice u kojoj djeluje i s kojom odr~ava stanovite veze. S obzirom na orijentiranost (smjer) razlikuju se: ulazne veze (simboli ki ozna ene kao U) izlazne veze (simboli ki: I). S obzirom na prirodu veza razlikuju se: materijalne veze energetske veze informacijske veze. Unutar sustava odvija se stanoviti proces pretvorbe (transformacije, simboli ki iskazane kao T) ulaza u izlaze sustava, ato se mo~e formulirati izrazom I = U x T (1) Dakle, sustavski se izlaz (funkcija sustava) ostvaruje djelovanjem procesa (operatora) transformacije na sustavski ulaz. Za shematsko prikazivanje odnosa promatranoga sustava i njegove okolice, te eventualno istra~ivanje tih odnosa koristi se naj eae metoda crne kutije (eng. Black Box Method). Prikaz hipoteti kog sustava navedenom metodom dan je na slici 1.5. Va~no je upozoriti na zakonitost hijerarhije i relativnosti definicije sustava. Sukladno toj zakonitosti, svaki se sustav smatra podsustavom sustava viaega reda, dok se istovremeno svaki sustav mo~e raa laniti u podsustave ni~ega reda. Gornju granicu takvoga relativnog shvaanja sustava ini beskona ni sustav, a donju granicu nedjeljivi element. Definicija neke pojave kao sustava ili podsustava ovisi o odnosu promatra a prema toj pojavi. Pojavu ijim je sastavnim dijelom sam promatra , on e definirati kao sustav, a pojave koje su mu logi ki podreene kao podsustave. Sustav je prema okolici omeen granicama, koje mogu biti fizi ke ili logi ke. Prije svakog istra~ivanja sustava, njegovih svojstava i funkcija valja precizno odrediti njegove granice prema okolici. S obzirom na prirodu elemenata sustavi mogu biti konkretni, apstraktni ili hibridni (mjeaoviti), a s obzirom na ponaaanje u vremenu stati ki (vremenski nepromjenjivi) i dinami ki (vremenski promjenjivi). Mjera organiziranosti, odnosno reda (ili nereda) u sustavu je entropija. Ta se veli ina, uz netom navedeni, mo~e interpretirati na joa nekoliko na ina relevantnih sa stajaliata teorije sustava i, posljedi no, informatike. Najva~nija takva tuma enja pojma entropije su sljedea: Entropija je mjera transparentnosti (prozirnosti) sustava, odnosno mogunosti dobivanja uvida u aktualno ponaaanje sustava. Entropija je mjera neizvjesnosti utvrivanja nastupa nekog budueg dogaaja. Entropija je mjera neizvjesnosti predvianja ponaaanja sustava u budunosti. Entropija je mjera koli ine informacija potrebnih za upravljanje sustavom. Neka od tih tuma enja implicirat emo u nekim dijelovima teksta ato slijedi bez njihova podrobnijeg objaanjavanja. 1.3. KIBERNETIKA Norbert Wiener 1948. godine utemeljuje novu znanstvenu disciplinu kojoj daje naziv kibernetika. Poticaj na promialjanje opih na ela upravljanja sustavima Wiener je dobio na jednom znanstvenom skupu odr~anome na ameri kom sveu iliatu Princeton, na kojemu je razmijenio svoje ideje s brojnim istaknutim znanstvenicima razli itih profila - od lije nika i biologa do matemati ara i informati ara. U svojoj autobiografiji pod naslovom "Ja sam matemati ar..." opisao je to ovako: "Vjerujem da se to zasjedanje mo~e smatrati roendanom nove znanosti - kibernetike, odnosno teorije komunikacija i upravlja kih procesa u strojeva i ~ivih bia". Osnove te nove znanosti, iji naziv proizlazi iz starogr ke rije i "kibernetes", ato zna i "kormilar", koji se, s poneato druga ijim tuma enjem, mo~e susresti ve kod Platona (427-347. p. K.), Wiener izla~e u knjizi pod naslovom "Kinernetika ili kontrola i komunikacija u ~ivotinja i strojeva". Njegova je tvrdnja kako postoje stanovite ope zakonitosti upravljanja sustavima bilo koje vrste, ne razlikujui pri tome ~ive od ne~ivih sustava, a temelje upravljanja ine aktivnosti kontrole (nadzora) nad radom sustava i komunikacije, odnosno razmjene informacija. Rezultate svojih, vrlo temeljitih i opse~nih te visoko matematiziranih istra~ivanja, Wiener sa~ima u razmjerno jednostavnom modelu, kojega naziva regulacijskim krugom i prikazuje metodom crne kutije (slika 1.6.). Temljne elemente regulacijskog kruga ine: 1. regularni (o ekivani) sustavski ulaz (U) 2. smetnje (neo ekivani ulazi - Z) 3. upravlja ki lan (X) 4. naredbe (N) 5. dodatne naredbe (korektivi - K) 6. izvrani (radni) lan (Y) 7. proces transformacije (T) 8. sustavski izlazi (I) 9. povratna veza (F). Objaanjenje uz sliku 1.6. U sustav ulaze regularni ulazi i smetnje. Prihvaa ih upravlja ki lan, analizira ih i, popraene naredbama o na inu izvoenja procesa transformacije, prosljeuje izvranom lanu. Izvrani lan provodi proces transformacije, stvarajui sustavski izlaz. Etalon (reprezentativni uzorak) generiranog sustavskog izlaza vraa se u obliku povratne veze kao dodatni ulaz u sustav. Povratnom vezom (eng. Feed-Back) ostvaruje se funkcija kontrole (samokontrole) nad radom sustava i vrsnoom njegova izlaza. Utvrdi li se na temelju povratne veze da sustav ne proizvodi izlaze ~eljene kvantitete (koli ine) i/ili kvalitete (vrsnoe), upravlja ki e lan definirati dodatne naredbe (korektive) kojima e nastojati poniatiti (kompenzirati) mo~ebitni negativni utjecaj smetnji na djelovanje sustava. Postupak se ponavlja sve dok se sustavski izlaz ne dovede u ~eljene okvire. U novije vrijeme regulacijski se krug uobi ajeno naziva upravlja kim sustavom. Kontrolna funkcija takvoga sustava ostvaruje se mehanizmom povratne veze, odnosno izravnim uvidom u obilje~ja generiranoga sustavskog izlaza ili pak prijenosom informacija (komunikacijom) o proizvedenom izlazu sistema. 1.4. DERIVATI KIBERNETIKE Kibernetika je openita, temeljna (fundamentalna) znanost koja se bavi opim pitanjima, a ne pojedinostima funkcioniranja sustava i upravljanja njime. Kako se, meutim, sustavi u stvarnosti mogu po mnogo emu meusobno razlikovati, razlikovat e se i na ini upravljanja takvim sustavima. Imajui to u vidu, znanstvenici, suvremenici N. Wienera, prionuli su istra~ivanju brojnih aspekata i na ina upravljanja sustavima razli itih vrsta, svojstava i tipova. Tako je u razmjerno kratkom vremenu nakon pojave kibernetike razvijeno nekoliko desetaka razli itih novih teorija koje svoje uporiate nalaze u kibernetici, a nastoje objasniti pojedine aspekte procesa upravljanja sustavima. Takve se izvedene, specijalizirane znanstvene discipline nazivaju derivatima (izvedenicama) kibernetike. Sa stajaliata razvitka znanstvene discipline o kojoj je u ovoj knjizi dominantno rije  - informatike - od posebnog su interesa sljedei derivati kibernetike: teorija komunikacija, teorija odlu ivanja, teorija programiranja, teorija povratne veze opa teorija sustava. Razvitak svih derivata kibernetike odvijao se izuzetno dinami no, u razdoblju od 1948. do 1954. godine. 1.4.1. Teorija komunikacija Ova se teorija bavi definiranjem razli itih odnosa do kojih dolazi meu zainteresiranim stranama pri razmjeni informacija, te obilje~ja samog predmeta razmjene - informacija. Kako je i ova teorija razmjerno openita, ona se vremenom i dalje subspecijalizira, tako da se razvijaju teorija informacija, teorija kodiranja i teorija znakova (semiotika). Teorija informacija bavi se istra~ivanjem i utvrivanjem kvantitativnih i kvalitativnih obilje~ja informacija pri njihovu nastajanju, u njihovu prijenosu izmeu komunikacijskih partnera, te pri njihovu prijamu i koriatenju. Teorija kodiranja definira na ine iskazivanja (prikazivanja) informacijskog sadr~aja (smisla, odnosno zna enja koje informacija nosi), te mogunosti prevoenja jednog na ina iskazivanja informacijskog sadr~aja u neki drugi, uz uvjet nepostojanja gubitaka u takvoj pretvorbi. Teorija znakova (semiotika) definira elemente iskazivanja (prikazivanja) informacijskog sadr~aja (znakove, simbole, signale, itd.), njihove odnose i mogunosti povezivanja u smislene cjeline (nizove ili viaedimenzionalne tvorevine). 1.4.2. Teorija odlu ivanja Postupak donoaenja odluka (odlu ivanja) je postupak izbora najpovoljnije iz skupa moguih opcija, te, nastavno, poduzimanja odgovarajuih akcija. Zasniva se na obradi informacija o moguim izbornim opcijama. Kako koli ina i vrsnoa takvih informacija mo~e varirati, odlu ivanje e se u razli itim situacijama provoditi na razli ite na ine. Karakteristi nim primjerima moguih na ina donoaenja odluka bave se tri komplementarne teorije: teorija racionalnog odlu ivanja, teorija intuitivnog odlu ivanja i heuristika. Teorija racionalnog odlu ivanja odreuje na ine postupanja pri donoaenju odluka onda kada o svakoj moguoj opciji postoji potpuna informacija, odnosno onda kada su posljedice svake donijete odluke poznate ili utvrdive. Teorija intuitivnog odlu ivanja definira postupke pri donoaenju odluka u uvjetima informacijske oskudice, tj. onda kada o pojedinim opcijama nema dovoljno ili nema uope nikakve informacije. Heuristika je teorija odlu ivanja koja nastoji "pomiriti" postavke teorije racionalnog i teorije intuitivnog odlu ivanja, pri emu se od doslovno racionalnog odlu ivanja u pravilu ne odstupa zato ato ne postoji dovoljno puno zadovoljavajue dobrih informacija o opcijama, ve zato ato odluku treba donijeti brzo, pa makar i uz rizik donoaenja mo~ebitno pogreane odluke. 1.4.3. Teorija programiranja Ova se teorija bavi definiranjem na ina sustavnog koriatenja prikupljenih, odnosno postojeih informacija (znanja) u upravljanju sustavima. Njome su obuhvaene dvije specijalne teorije: teorija algoritama i teorija automata. Teorija algoritama odreuje na ine sustavnog prikazivanja metodoloakog znanja u obliku kona nog broja nedvosmislenih koraka (dakle, algoritama), koji sigurno vode do rjeaenja nekog problema upravljanja ako takvo rjeaenje postoji. Teorija automata definira mogue algoritamske konstrukcije (izvedbe) strojeva, odnosno tehni kih ureaja i aparata namijenjenih obavljanju nekih fizi kih ili logi kih operacija. 1.4.4. Teorija povratne veze U najgrubljima crtama klasifikacije, raa lanjuje se na tehni ku teoriju povratne veze i socijalnu teoriju povratne veze. Tehni ka teorija povratne veze bavi se utvrivanjem moguih na ina ostvarivanja povratne veze u tehni kim sustavima (strojevima, postrojenjima, pogonima, itd.). Socijalna teorija povratne veze bavi se utvrivanjem na ina ostvarivanja povratne veze u druatvenim skupinama i zajednicama. 1.4.5. Opa teorija sustava Opa teorija sustava (eng. General System Theory) nastala je svjesnom akcijom znanstvenika razli itih profila okupljenih u ameri kom Druatvu za opu teoriju sustava (osnovanom 1954. godine), koji su nastojali sprije iti daljnje "cjepkanje" znanosti u sve u~e i u~e discipline, te time sprije iti neracionalno poduzimanje neusklaenih istra~iva kih projekata. Ovom teorijom nastoje se istra~iti i definirati ope strukture, dakle cjeline koje mogu ostvarivati neke zadane ciljeve. Ako su takve strukture dovoljno precizno i rigorozno definirane, one se mogu uobli iti u matemati ke izraze primjenjive u razli itim situacijama upravljanja. 1.5. INFORMATIKA Zagovornici i sljedbenici ope teorije sustava nagovijestili su uspostavljanje jednog novog trenda u razvitku znanosti - umjesto te~nji za sve veom specijalizacijom, su~avanjem i usitnjavanjem podru ja znanstvenog interesa po inju se ulagati napori usmjereni njihovu spajanju i sa~imanju (integriranju), ime se otklanjanju suviana preklapanja interesnih sfera, multiplikacija znastvenoistra~iva kih napora i neracionalno troaenje sredstava. Produkt takvih tendencija u znanosti sredinom 1950.-tih godina je i pojava informatike kao teorijski uobli ene znastvene discipline. Preciznije re eno, svojevrsna prakti na iskustva s tada suvremenim na inima obrade podataka uz primjenu elektroni kih ureaja ve su prikupljena tijekom desetak godina koje su protekle od razvitka prvog "pravog" elektroni kog ra unala, ali valjalo ih je klasificirati, analizirati, usporediti, te izlu iti iz njih ono bitno od nebitnoga, odnosno sistematizirati ih i znanstveno utemeljiti. Na takvim se zadacima anga~ira velik broj znanstvenika iz itava svijeta, ali sam termin informatika "iskovan" je u francuskim znastvenim krugovima kao akronim dvaju francuskih rije i: L' INFORMATIQUE = L' INFORmation + L' autoMATIQUE odnosno: informatika = informacija + automatizacija. Informatika se definira kao znanost o prikupljanju, obradi, pohranjivanju, prenoaenju i koriatenju informacija uz pomo tehni kih ureaja u okvirima informacijskih sustava. Prikaz najva~nijih koraka u razvitku znanosti koji je doveo do razvitka informatike nalazi se na slici 1.7. 1.5.1. Poslovna informatika Jedna od temeljnih ljudskih aktivnosti je rad. ovjek radi da bi ostvario uvjete vlastita pre~ivljavanja, odnosno da bi zadovoljio svoje raznolike potrebe. Ovisno o vrsnoi ~ivota koju ~eli stvarati i postii, ovjek osim egistencijalnih nastoji zadovoljavati i neke potrebe viaega reda. Kako bi rad pojedinaca bio koristan, dakle doprinosio zadovoljavanju potreba i pojedinaca i druatvenih skupina, odnosno zajednica, valja ga organizirati. Organizirani rad ljudi naziva se poslovanjem. Formiranjem stanovitih skupina, vie ili manje tijesno povezanih ljudi koji organizirano rade nastaju poslovni subjekti i drutvene institucije. I poslovni subjekti i drutvene institucije su sustavi kojima treba upravljati. Kao to je ranije navedeno, jedna je od bitnih komponenata upravljanja sustavima razmjena informacija, odnosno komunikacija. Komunikaciju unutar poslovnih subjekata i meu njima podupire poslovna informatika. Poslovna je informatika, dakle, informatika, definirana na neato ranije objaanjen na in, primijenjena u poslovnom okru~enju. Informacijsku djelatnost u poslovnom okru~enju obavljaju ljudi razli itih zanimanja iji su temeljni predmet interesa informacije i informatika. Ovisno o osposobljenosti ljudi i cilju njihova bavljenja informacijama, odnosno informatikom, mo~e se govoriti o razli itim informacijskim zanimanjima. 1.5.2. Informacijska zanimanja Pojam "informacijsko zanimanje" intenzivnije se upotrebljava i o njemu se raspravlja razmjerno kratko, od spoznaje da ovje anstvo te~i k uspostavljanju jednog novog tipa druatva - informacijskog druatva, dakle negdje od 1960.-tih godina naovamo. Meutim, suatina informacijskih zanimanja ve je odavna poznata, premda su se ona ostvarivala na neke duga ije na ine i uz pomo primitivnijih sredstava. Uobi ajena je klasifikacija informacijskih zanimanja u etiri kategorije: 1. Kategoriju proizvoa a informacija 2. Kategoriju obraiva a informacija 3. Kategoriju raspa iva a informacija 4. Kategoriju djelatnika u informacijskoj infrastrukturi. Proizvoa i informacija su svi oni kreativni djelatnici ato svojim radom stvaraju nove informacije (primjerice, znanstvenici, umjetnici, istra~iva i tr~iata, inovatori, itd.) i oni koji ve postojee informacije oblikuju na na in primjeren uporabnim potrebama (primjerice, katalogizatori u knji~nicama, oglaaiva ke agencije, medijski dizajneri, kreatori Web stranica u Internetu, i sl.). Obraiva i informacija su djelatnici koji proizvedene informacije transformiraju u oblike potrebne pri kontroli, donoaenju odluka i upravljanju sustavima. Ovamo spadaju prvenstveno profesionalni informati ari (operatori na ureajima za obradu informacija, programeri, sistemski analiti ari, administratori baza podataka, itd.), ali isto tako i izvranim mened~ment poslovnih sustava, te administrativni djelatnici. Raspa iva i (distributeri) informacija kao profesija nu~ni su zato ato je krajnji cilj svake obrade informacija njihova dostava zainteresiranim korisnicima na uporabu, a obraiva i informacija ponekad i ne znaju za ije potrebe i za koje namjene informacije obrauju. Distributeri e se pobrinuti za ostvarenje poznate devize "prava informacija na pravome mjestu, u pravo vrijeme, u pravom obliku i (po mogunosti) uz najni~e troakove". Meu najpoznatije raspa iva e informacija spadaju novinske agencije, televizijske i radijske kue, informacijski servisi, odnosno, openito, sve medijske organizacije. Djelatnici u informacijskoj infrastrukturi brinu se za osiguranje odgovarajuih uvjeta rada informacijskih sustava. Njihovi su zadaci razvitak informacijske tehnologije, njena instalacija i odr~avanje u funkciji, kako bi svi ostali informacijski djelatnici mogli svoje poslove neometano obavljati. Informacijska su zanimanja danas vrlo konjunkturna (tra~ena) i atraktivna (privla na), ato je to izra~enija pojava ato je opa razina informatizacije neke druatvene sredine viaa. U informati ki najrazvijenijim sredinama svijeta (SAD, Zapadna Europa, Japan) udio informacijskih djelatnika u ukupnom broju zaposlenih iznosi danas oko ili preko 50%. 1.5.3. Trendovi budueg razvitka poslovne informatike Suvremeno poslovanje prakti ki je nezamislivo bez primjene informati kih sredstava i metoda. U stru nim se raspravama i analizama nerijetko spominje termin informacijska ovisnost, kojim se ~eli ukazati na nemogunost, potpunu ili djelomi nu, obavljanja bilo kakvih poslova bez posredovanja informacijske tehnologije. Ta pojava ima svojih dobrih i loaih strana, ali usporedbom se mo~e dokazati kako koristi od primjene informacijske tehnologije ipak uvelike nadmaauju eventualne neposredne i posredne aete ato ih ona mo~e prouzro iti. Kao imperativ namee se potreba kontroliranog rasta i razvitka informacijske tehnologije i njene primjene u svim sferama ~ivota i rada ljudi, pa tako i u poslovnim sustavima. Jedna od bitnih pretpostavki uspostavljanja takve kontrole je utvrivanje, odnosno spoznaja zna ajnih trendova budueg razvitka poslovne informatike. Kao najzna ajniji meu njima pokazuju se: Ugradnja elemenata informacijske tehnologije u sve vei broj ve postojeih proizvoda i usluga. Razvijanje sve veeg broja novih proizvoda i usluga zasnovanih na primjeni elemenata informacijske tehnologije. Ja anje utjecaja informacijske tehnologije na promjenu tipa i kvalitete druatvenih, proizvodnih i poslovnih odnosa. Prilagoavanje poslovne strategije, taktike i operative novim i sve savraenijim tipovima proizvoda i usluga informacijske tehnologije. Sna~enje utjecaja informacijske tehnologije na poveanje vrsnoe poslovanja i njegovih rezultata izra~enih financijski (sni~enje troakova poslovanja i poveanje profita). Intenziviranje djelovanja na promjenu uloge mened~menta u poslovnim sustavima, ato se manifestira kao poveanje vrsnoe donijetih odluka, ja anje kontrole nad funkcioniranjem sustava i podizanje razine ostvarivosti planova rada sustava. Navedene trendove u na elu valja smatrati pozitivnima, jer mogu pospjeaiti ostvarivanje ope druatvene koristi. No, mogue je uo iti i neke negativne trendove razvitka poslovne informatike, kao ato su: Poveanje rizika od zloporabe informacijske tehnologije sa svrhom ostvarivanja neopravdanih i/ili nezakonitih koristi. Diverzifikacija (airenje) pojavnih oblika tzv. kompjuterskog ili informacijskog kriminaliteta. Slabljenje osobnih kontakata i tzv. neverbalne komunikacije meu ljudima, ato, u ekstremnim slu ajevima, mo~e voditi k poveanju otuenosti (alijenacije) i socijalne izolacije pojedinaca. Neopravdano ja anje moi (autokracije) i nametanje parcijalnih interesa pojedinaca i/ili skupina na uatrb demokracije i socijalne pravde. Premda bi se iz navedenih potencijalno negativnih trendova razvitka poslovne informatike mogle izvoditi i prili no pesimisti ne prognoze, uspostavljanjem odgovarajuih mehanizama socijalne, poslovne i tr~iane kontrole pretjerane se opasnosti od nekontroliranoga rasta i razvitka informacijskih tehnologija mogu barem ubla~iti, ako ve ne i potpuno otkloniti. Rezimirajui prethodna razmatranja mo~e se rei kako svaka nova tehnologija i metodologija rada nose sa sobom opasnosti od zloporabe, ato je objektivna zakonitost druatveno-tehnoloakog napretka. Meutim, upravo objektivnom analizom tih opasnosti, njihovim predo avanjem na uvid javnosti, edukacijom, druatvenom i politi kom voljom, pa ak i represijom (ka~njavanjem), potencijalne negativne posljedice mogu se u velikoj mjeri izbjei. KONTROLNA PITANJA Koje se metodoloake faze razlikuju u razvitku znanstvene misli? `to su osnovna obilje~ja promatra ko-opisiva kog pristupa? Navedite nekoliko primjera deterministi kih fenomena. Koje su bitne zna ajke analiti kog pristupa? Navedite nekoliko primjera stohasti kih fenomena. `to je to sistemski (sustavski) pristup? Objasnite suatinu sinergi kog efekta i navedite nekoliko primjera. `to je to sustav? Koje tipove veza sustav odr~ava sa svojom okolicom? `to je to kibernetika? Opiaite regulacijski krug i njegovo djelovanje. Koje se znanstvene discipline nazivaju derivatima kibernetike? `to je to teorija komunikacija? `to je to teorija odlu ivanja? `to je to teorija programiranja? `to je to teorija povratne veze? `to je to opa teorija sustava? Kako se definira informatika? Prika~ite razvitak znanosti koji je doveo do pojave informatike. `to je to poslovna informatika? Koja su najzna ajnija informacijska zanimanja? Zbog ega treba kontrolirati rast i razvitak informacijskih tehnologija? Koji su osnovni pozitivni trendovi budueg do razvitka poslovne informatike? 24. Koji su osnovni negativni trendovi budueg razvitka poslovne informatike? U razmatranjima problematike informacijskih sustava bit e, kao prvo, objaanjen pojam informacijskog sustava, da bi potom bile utvrene i objaanjene njegove djelatne komponente. Potom slijedi istra~ivanje moguih na ina ostvarivanja planiranoga stupnja vrsnoe (kvalitete) poslovnog upravlja kog informacijskog sustava, te pitanja odnosa informacijskih sustava i mened~menta. Odjeljak zavraava prikazom modela ustroja poslovnih upravlja kih sustava i metoda njihove izgradnje. 2. INFORMACIJSKI SUSTAVI 2.1. POJAM INFORMACIJSKOG SUSTAVA Kao ato je navedeno u poglavlju 1.2., svaki sustav sa svojom okolicom razmjenjuje, uz ostalo, i stanovite informacije, tj. odr~ava neke informacijske veze. S obzirom na odnos ulaznih i izlaznih veza sustava s njegovom okolicom, tj. ovisno o njihovu postojanju ili nepostojanju mogue je razlikovati tri vrste sustava: Slu aj 1: Uinf > 0; Iinf = 0 (2) Sustavi s ovakvom karakteristikom su informacijski pasivni u odnosu prema svojoj okolici, tj. u njih ulaze nekakve informacije, a posljedica rada sustava nije nikakva informacija odaslana u okolicu. Takvi e se sustavi nazivati informiranim sustavima. Primjer: Umjetni Zemljin satelit u kojega se odgovarajuim signalom unosi informacija koja uzrokuje korekciju putanje. Slu aj 2: Uinf = 0; Iinf > 0 (3) Kada informacijski ulaz sustava ne postoji, a informacijski izlaz postoji, radi se o informacijski aktivnim sustavima u odnosu na okolicu. Ovakvi sustavi nose naziv informirajui sustavi. Primjer: Mjerni instrument u koji se uvodi neka energija (npr., toplina), a rezultat je mogunost o itanja temperature (informacija). Slu aj 3: Uinf > 0; Iinf > 0 (4) Sustav s okolicom odr~ava i ulazne i izlazne informacijske veze. Tada e se nazivati informacijskim sustavom. Ovakvi su sustavi u stvarnosti naj eai. No, ostaje upitnim odnos kvantitete i kvalitete ulaznih i izlaznih informacijskih veza sustava i okolice. Kako su informacijske veze (komunikacija!) bitan imbenik upravljanja sustavom, s upravlja kog stajaliata razlikuju se tri ina ice informacijskih sustava: Ina ica 1: Uinf > Iinf > 0 (5) Ulazne informacijske veze sustava s okolicom su kvantitativno i/ili kvalitativno dominantne nad izlaznim informacijskim vezama, ato zna i da je u upravlja kom smislu sustav podreen okolici. Takav se sustav naziva upravljanim informacijskim sustavom. Primjer: Industrijski robot u kojega se unosi puno kvalitetnih informacija (ljudskog znanja) kako bi on mogao obaviti neki fizi ki rad i generirati tek skromnu povratnu informaciju. Ina ica 2: Uinf = Iinf > 0 (6) Ulazne i izlazne informacijske veze sustava s okolicom su u kvantitativnom i kvalitativnom smislu potpuno jednake. Ova ina icu sustava naziva se neutralnim informacijskim sustavom. Primjer: Svi telekomunikacijski sustavi, od kojih se imperativno zahtijeva da, unato  transformacijama ato se unutar njih dogaaju, koli ina i kvaliteta informacija na izlazu budu striktno jednake onima na ulazu. Ina ica 3: 0 < Uinf < Iinf (7) Izlazne informacije koli inom i vrsnoom nadmaauju ulazne, ato zna i da se procesom transformacije unutar takvoga sustava ostvaruje svojevrstan informacijski sinergi ki efekt. Budui da takav sustav pomou informacija koje stvara ovladava veim ili manjim dijelom svoje okolice, naziva se upravlja kim informacijskim sustavom. Primjer: Svaki poslovni informacijski sustav poduzea kojim ono nastoji uspostaviti stanoviti stupanj kontrole nad svojom okolicom, primjerice tr~iatem, i na taj na in upravljati tr~ianim kretanjima. U poslovnoj informatici od posebnog je interesa upravo ova posljednja ina ica sustava - upravlja ki informacijski sustav, ija emo obilje~ja u nastavku detaljnije istra~ivati. 2.2. KOMPONENTE POSLOVNOG UPRAVLJA KOG INFORMACIJSKOG SUSTAVA Na danaanjoj razini razvijenosti tehnologije suvremenim se poslovnim upravlja ki informacijskim sustavom naziva onaj sustav koji se sastoji od sljedeih komponenata: Materijalno-tehni ke komponente, Nematerijalne komponente, Ljudske komponente, Prijenosne komponente Organizacijske komponente. Materijalno-tehni ku (sklopovsku) komponentu (hardver, eng. Hardware) poslovnih upravlja kih sustava ine svi strojevi, ureaji i sredstva namijenjeni isklju ivo ili prete~ito obradi (procesiranju) podataka, odnosno informacija. Nematerijalna komponenta (softver, eng. Software) poslovnih upravlja kih informacijskih sustava je ukupnost ljudskoga znanja ugraenog u strojeve, opremu i ureaje, koja predstavlja predmet obrade ili diktira na in obrade u sustavu. Ljudsku komponentu (lajfver, eng. Lifeware) poslovnih upravlja kih informacijskih sustava ine svi ljudi koji u bilo kojoj funkciji i s bilo kakvom namjerom sudjeluju u radu sustava i koriste rezutate obrade podataka, odnosno informacija. Prijenosnu komponentu (netver, eng. Netware) poslovnog upravlja kog informacijskog sustava tvore sredstva i veze za prijenos podataka (informacija) na daljinu, odnosno telekomunikacijska sredstva i veze u sustavu. Organizacijsku komponentu (orgver, eng. Orgware) poslovnog upravlja kog informacijskog sustava predstavljaju sve mjere, metode i propisi kojima se usklauje (koordinira) rad prethodno navedene etiri komponente, kako bi one tvorile skladnu cjelinu. Sve su navedene komponente poslovnog upravlja kog informacijskog sustava u interakciji, pri emu orgver igra ulogu sprege meu njima, ato je shematski prikazano na slici 2.1. 2.3. VRSNOA POSLOVNOG UPRAVLJA KOG INFORMACIJSKOG SUSTAVA Mre~om interakcija komponenata poslovnog upravlja kog informacijskog sustava zadovoljava se uvjet (7), naveden u odjeljku 2.1. Valja ga interpretirati kao na in ostvarivanja informacijskog sinergi kog efekta u sustavu. U stvarnim sustavima, meutim, za o ekivati je kako e vrlo teako biti mogue, ako ne i nemogue, postii potpunu usklaenost svih komponenata glede njihove vrsnoe (kvalitete), te tako maksimalizirati vrsnou cjelokupnog sustava. Ne za uuje, stoga, ato je upravo taj problem tijekom razvitka poslovne informatike izazivao veliko i nepodijeljeno zanimanje stru njaka. Shvaanje tog problema je, meutim, vremenom variralo. 2.3.1. Razdoblja "fascinacije" hardverom i softverom U ranim fazama razvitka poslovne informatike, do konca 1960.-tih godina, vladalo je uvjerenje kako je dominantni imbenik od utjecaja na vrsnou poslovnih upravlja kih informacijskih sustava njihov hardver. Dakle, smatralo se da kvaliteta sustava ovisi gotovo isklju ivo o kvaliteti strojeva i opreme i da meu tim dvjema kvalitetama postoji vrlo visok stupanj korelacije. Pojednostavnjeno re eno, stajaliate se svodilo na sljedee: ato viae ato boljeg hardvera nu~no i nezaobilazno vodi veoj vrsnoi informacijskog sustava. Empirija je pokazala, a neki znanstvenici (primjerice, F. Grosch) dokazali kako je takvim, nedovoljno kriti kim shvaanjima uloga hardvera jako predimenzionirana. Naime, unato  tko zna kako kvalitetnom hardveru, a uz nekvalitetne ostale komponente, informacijski sustav ipak nee dobro funkcionirati. Tako po etkom 1970.-tih godina dolazi do promjene shvaanja problema vrsnoe informacijskih sustava, a te~iate pozornosti stru njaka seli se u sferu ra unalnih programa, dakle, softvera, kao na ina ugradnje ljudskoga znanja u strojeve i opremu, te njegova utjecaja na kvalitetu informacijskog sustava. Logika razmialjanja je analogna onoj u ranijoj fazi; dr~i se kako e ugradnjom sve monijih i sve "pametnijih" programa problem optimiranja vrsnoe poslovnih upravlja kih informacijskih sustava biti rijeaen. No, ni takva se logika nije pokazala ispravnom, jer pokuaaji njene primjene u praksi i dalje ne daju o ekivane rezultate. Naime, shvaeno je kako ni dobar hardver, niti dobar softver nisu dovoljan uvjet za optimizaciju vrsnoe informacijskih sustava. Zbog navedenih promaaaja i zabluda valjalo je potra~iti nove putove uspostavljanja ~eljene vrsnoe poslovnih upravlja kih informacijskih sustava. 2.3.2. Zakon minimuma kvalitete informacijskih sustava Ameri ki ekonomist i profesor na Harvard School of Business, Richard F. Nolan, u nizu svojih radova publiciranih krajem 1970.-tih godina postavlja tzv. "zakon minimuma kvalitete informacijskih sustava", koji glasi: Kvaliteta (vrsnoa) upravlja kog informacijskog sustava jednaka je kvaliteti njegove najloaije komponente. Iz navedenoga proizlazi kako se ne mo~e unaprijed nijedna komponenta informacijskog sustava proglasiti "krivcem" za njegovu nedostatnu vrsnou, a metodoloaki takoer nije korektno niti anticipirati komponentu koja sigurno mo~e "povui" sustav u viae sfere kvalitete. Samo analizom vrsnoe svih komponenata bit e mogue stei uvid u globalnu kvalitetu sustava i utvrditi obeavajue na ine njenog mo~ebitnog poveanja. Grafi ki prikaz logike na kojoj se zasniva Nolanov "zakon minimuma kvalitete informacijskih sustava" nalazi se na slici 2.2. 2.3.3. Upravljanje vrsnoom poslovnih upravlja kih informacijskih sustava Upravljanje kvalitetom imperativ je suvremenog mened~menta u svim segmentima poslovanja. Kada su u pitanju poslovni upravlja ki informacijski sustavi, temeljna na ela upravljanja njihovom vrsnoom svode se na sljedee: Valja razviti odgovarajuu metodiku mjerenja kvalitete pojedinih komponenata sustava. Valja utvrditi odgovarajua mjerila (pokazatelje) kvalitete pojedinih komponenata sustava. Valja definirati na in izvoenja opih pokazatelja kvalitete cjelokupnog sustava na temelju analize vrsnoe njegovih komponenata. Utvrdi li se da postoje neravnomjernosti u kvaliteti komponenata, valja intenzivno ulagati u najloaiju od njih ili Ako je kvaliteta svih komponenata podjednaka, daljnja ulaganja (investicije) valja usmjeravati ravnomjerno u sve komponente. Pridr~avanjem navedenih na ela stvorit e se uvjeti za voenje dobre politike vrsnoe poslovnih upravlja kih informacijskih sustava. Ono ato joa preostaje, a ato je nedvojbeno najva~nije, jest da takvu politiku treba i provesti. Neka prakti na istra~ivanja obavljena u svijetu i kod nas nedvosmisleno ulazuju na injenicu da u najveem broju informacijskih sustava limitirajui imbenik njihove vrsnoe predstavlja ljudski faktor. Naime, nedovoljno znanje, sposobnosti, vjeatine, motivacija i/ili volja ljudi onemoguuju u praksi puno ili barem visoko iskoriatenje nominalnih instaliranih hardverskih, softverskih, komunikacijskih i organizacijskih potencijala poslovnih informacijskih sustava, ato ima za posljedicu nesklad izmeu razmjerno velikih ulaganja u te sustave i relativno skromnih koristi ato se njima ostvaruju. Rjeaenje tog problema valja tra~iti u osposobljavanju ljudi za bolje koriatenje proizvoda i usluga informacijske tehnologije, tj. u poveanju ope razine informacijske pismenosti (vidi odjeljak 6.3.2.1.). 2.4. POSLOVNI INFORMACIJSKI SUSTAVI I MENED}MENT U poslovanju informacijski sustavi moraju biti u funkciji mened~menta, odnosno upravljanja poslovnim subjektima radi ostvarivanja optimalnih poslovnih u inaka. Takav odnos iziskuje prilagodbu koncentpualnog ustroja poslovnog informacijskog sustava konceptualnom ustroju mened~menta. U nekim ranijim vremenima razvitka informatike vladala su i druga ija uvjerenja, primjerice ono prema kojemu se ustroj mened~menta mora prilagoavati dostignutom stupnju razvitka informacijske tehnologije i mogunostima ato ih on nudi. Praksa (empirija) takva je shvaanja, meutim, demantirala, i to iz jednog vrlo jednostavnog razloga: informacijska tehnologija nije i ne smije biti sama sebi svrhom, ato zna i da informatika mora biti servis mened~menta, pa posljedi no konceptualna struktura (ustroj) poslovnog informacijskog sustava mora preslikavati konceptualnu strukturu (ustroj) mened~menta. 2.4.1. Konceptualni ustroj mened~menta Iz teorije mened~menta je poznato kako njegov konceptualni ustroj u svakom pojedina nom poslovnom subjektu (poduzeu, kompaniji, agenciji, instituciji, i sl.) podrazumijeva postojanje tri temeljne razine: Vrhunsko vodstvo (eng. Top Management) Srednje (izvrano) vodstvo (eng. Middle, Executive Management) Operativno vodstvo (eng. Operational Management). Takav ustroj vodstva po iva na hijerahiji upravljanja (tj. odnosima nadreenosti i podreenosti pri izvraavanju upravlja kih odgovornosti), ato se mo~e prikazati u obliku piramide mened~menta (slika 2.3.). Na najviaoj su razini mened~menta nadzorni i upravni odbor poslovnog subjekta, te direktor i, eventualno, njegovi savjetnici, na srednjoj su razini izvrani voditelji pojedinih slu~bi, a na operativnoj razini voditelji pojedinih odjela (pogona, projekata, programa, i sl.) unutar svake pojedine slu~be. Linija (lanac) upravljanja je usmjerena odozgo prema dolje, a linija (lanac) odgovornosti odozdo prema gore. 2.4.2. Konceptualni ustroj odlu ivanja i vremenski horizont odluka Konceptualni ustroj odlu ivanja razvija se na temelju analize vremenskog horizonta odluka. Pod tim se pojmom podrazumijeva vremensko razbolje na koje se odnosi svaka pojedina odluka, odnosno razbolje u kojem se manifestiraju posljedice svake donijete odluke. S obzirom na vremenski horizont, u teoriji se odlu ivanja razlikuju tri temeljna tipa odluka: 1. Dugoro ne (strateake) odluke 2. Srednjero ne (takti ke) odluke 3. Kratkoro ne (operativne) odluke. Dugoro ne se (strateake) odluke donose na najviaim razinama memed~menta i u praksi se obi no odnose na razdoblje od nekoliko godina. Primjeri su takvih odluka odluke o usmjeravanju poslovne politike, odluke o razvijanju ili usvajanju novih tehnologija, odluke o reorganizaciji poslovanja, odluke o aktiviranju novih proizvodnih programa, odluke o prodoru na nova tr~iata, itd. Posljedice su takvih odluka dugotrajne, a atete od eventualnih pogreaaka u odlu ivanju velike. Srednjero ne (takti ke) odluke donose se na srednjima razinama mened~menta i njihov je vremenski doseg obi no od nekoliko dana do nekoliko (manji broj) godina. Granice njihova vremenskog horizonta nije uputno openito definirati, jer ovise o posebnostima poslovnih procesa, o uvjetima u kojima se poslovanje odvija, o tehnoloakoj opremljenosti poslovnog subjekta, o sposobnosti mened~era i djelatnika, itd. Eventualne pogreake pri odlu ivanju na ovoj razini mogu biti znantne, ali u pravilu ne tako velike kao ato su atete od pogreanih strateakih odluka. Kratkoro ne (operativne) odluke u praksi se odnose na vrijeme od nekoliko dana i donose se na najni~im razinama mened~menta. Njima se potpoma~e provoenje u djelo odluka donijetih na viaim razinama, a cilj im je djelatno provoenje poslovnih procesa. Primjeri takvih odluka su odluke o dopunjavanju zaliha sirovina, odluke o izboru na ina i mjesta prodaje pojedinih artikala i/ili usluga, odluke o uzimanju kratkoro nih zajmova, odluke o preraspodjeli radnih zadataka meu djelatnicima, itd. `tete od mo~ebitnih promaaaja pri donoaenju ovakvih odluka su razmjerno male, gledano sa stajaliata voenja ukupnog poslovanja, ali ipak su neizbje~ne. Karakteristika vremenskog horizonta odluka u odnosu prema pojedinim razinama mened~menta prikazana je na slici 2.4. Primjer hijerarhije poslovnih odluka Uzmimo da je uvidom u stanje na tr~iatu higijenskih proizvoda utvreno kako raste tr~iana potra~nja za ekoloaki prihvatljivim proizvodima. Vrhunsko vodstvo, uz pomo stru nih savjetnika donosi odluku o proizvodnji, primjerice, novog detergenta za pranje rublja. Izvrano e vodstvo biti zadu~eno za ostvarivanje uvjeta u kojima se takav novi proizvodni program mo~e pokrenuti i tr~iano realizirati, te donoaenje konkretnih odluka s time u svezi. Tako e, primjerice, vodstvo slu~be istra~ivanja i razvoja pripremiti recepturu za izradu novog detergenta. Vodstvo slu~be marketinga ispitat e sklonosti potroaa a prema pojedinim svojstvima nove vrste proizvoda, kao ato su sposobnost otklanjanja mrlja na stanovitoj temperaturi pranja, na in pakiranja proizvoda, raspolo~ivost detergenta u razli itim te~inama jedini nog pakiranja, dizajn ambala~e, i sl. Vodstvo slu~be proizvodnje donijet e odluke o nabavci eventualno potrebnih novih proizvodnih strojeva ili prilagodbi postojeih. Vodstvo financijske slu~be odlu it e o investicijama u novu proizvodnju, vodstvo slu~be planiranja i analize obaviti kalkulaciju i izbor odgovarajue cijene novog proizvoda, vodstvo slu~be prodaje odlu it e o potrebnoj edukaciji prodajnog osoblja te izabrati na ine (kanale) prodaje, itd. Vodstva odjela svih slu~bi koje sudjeluju u realizaciji projekta proizvodnje novog detergenta svojim e odlukama "pripremiti" teren za nesmetanu proizvodnju, od izbora dobavlja a potrebnih sirovina do odreivanja u kojim koli inama i kada e se taj novi proizvod isporu ivati pojedinim prodajnim mjestima. 2.4.3. Informacijska podloga za donoaenje odluka Bitna svojstva (atributi) svake informacije su: 1. Vrsnoa (kvaliteta) 2. Koli ina (kvantiteta) 3. Vrijednost u vremenu. Vrsnoa (kvaliteta) informacije je njena sposobnost zadovoljavanja informacijskih potreba korisnika, odnosno ostvarivanja uvjeta u kojima korisnik mo~e donijeti odgovarajuu odluku, tj. odluku koja e mu donijeti neku korist. Osnovno je pravilo da informacijama valja podupirati donoaenje dobrih (korisnih) odluka. Zahtijevana vrsnoa informacija ovisna je, dakle, prvenstveno o tipu odluke, odnosno njenom vremenskom horizontu, tj. o razini mened~menta na kojoj se odluka donosi. Nije korektno tvrditi, primjerice, kako su informacije za potrebe odlu ivanja na najviaim razinama mened~menta kvalitetnije od ostalih, ve se usporedba vrsnoe informacija mo~e obavljati samo u okvirima iste razine odlu ivanja. Vrsnou informacija nije, na~alost, mogue izravno mjeriti, ve se ona ocjenjuje posredno, preko predvidivih ili ostvarenih posljedica donijetih odluka. Obi no se pritom koriste stanovite statisti ke metode ocjene ili procjene. Koli ina (kvantiteta) je egzaktno mjerljiva osobina informacije. Na ine njena mjerenja je utvrdio Claude E. Shannon i kao prikladnu mjernu jedinicu izabrao bit (o pojmu bita viae u odjeljku 5.2.2.). Openito govorei, koli ina informacija potrebna za donoaenje odluka raste od najviae prema ni~im razinama informacija. Najviai mened~ment treba pri odlu ivanju razmjerno malo sinteti kih informacija, koje e mu omoguiti dobivanje dobrog opeg uvida u problem. Izvrani mened~ment zahtijeva neato veu koli inu djelomi no agregiranih informacija, a operativni mened~ment puno analiti kih informacija koje se odnose na pojedinosti voenja poslovnih procesa. Funkcija vrijednosti informacije u vremenu ima tri karakteristi na podru ja. Prvo je podru je prognoziranja, kada se odgovarajua informacija dobiva i prije no ato je potrebno donijeti odluku. Njena je vrijednost tada najvea i ona nelinearno opada. Drugo je karakteristi no podru je podru je stvarnog (realnog) vremena u kojemu se informacija dobiva (odnosno nastaje) upravo onda kada treba donijeti odluku. Vrijednost informacije je konstantna sve do podru ja zastarijevanja, koje nastupa onda kada se informacija dobiva prekasno, onda kada odluka viae nije potrebna ili nije relevantna za daljnji tijek dogaaja (procesa). U ovome podru ju vrijednost informacije strmo eksponencijalno pada. Graf funkcije vrijednosti informacije u vremenu prikazan je na slici 2.5. Suvremeni mened~ment zahtijeva raspolo~ivost informacije u podru ju prognoziranja, odnosno u podru ju stvarnog vremena, kada njena vrijednost nadmaauje ili je uravnote~ena s "te~inom" odluke koju treba donijeti. Pri donoaenju odluka na temelju informacija iz podru ja prognoziranja potrebna je ipak stanovita doza opreza, jer znanost joa uvijek ne poznaje posve sigurne prognosti ke metode. Zato se u prakti nim uvjetima obi no postavlja zahtjev za posjedovanjem informacija iz podru ja stvarnog vremena, koje e omoguiti pravovremeno donoaenje dobrih odluka. 2.4.4. Konceptualni ustroj poslovnih informacijskih sustava za potrebe mened~menta Vrhunskom vodstvu poslovnog subjekta odgovarat e ona razina konceptualnog ustroja poslovnog informacijskog sustava na kojoj postoji najvea koncentracija konceptualnih znanja o na inima voenja poslovanja. Ta se razina naziva razinom sustava za potporu odlu ivanju (eng. Decision Support Systems). Radi se o sustavima (odnosno dijelovima cjelokupnog poslovnog informacijskog sustava) koji potpoma~u donoaenje strateakih odluka bilo zamjenjujui stru ne ljude - savjetnike - ili pak o onima ato oponaaaju funkcioniranje sustava u razli itim situacijama pomou modela s kojima se eksperimentira. Sustavi ove razine imaju za cilj dati odgovore na pitanja tipa "`to u initi?". Prva navedena vrsta sustava za potporu odlu ivanju naziva se ekspertnim sustavima (eng. Expert Systems), a druga simulacijskim modelima (eng. Simulation Model). O svojstvima ovih sustava i na inima njihove izgradnje i koriatenja bit e viae rije i u odjeljku 10.6. Na razini izvranog vodstva poslovnog subjekta funkcionirat e izvrana razina poslovnog informacijskog sustava ili, jednostavnije re eno, izvrani informacijski sustavi (eng. Executive Information Systems). U tim je sustavima koncentrirano metodoloako znanje o na inima voenja poslovanja. Njihov je cilj, stoga, iznai odgovore na pitanja tipa "Kako neato u initi?". Neke pojedinosti o takvim sustavima izlo~ene su u odjeljku 2.5. Najni~oj razini mened~menta odgovarat e transakcijski sustavi (eng. Transactional Systems). Radi se o sustavima u kojima se, poduzimajui odgovarajue transakcije (aritmeti ko/logi ke operacije) nad podacima, nastoji uspostaviti kontrola nad pojedina nim poslovnim procesima i aktivnostima, te njima upravljati. Zbog brojnosti transakcija i razmjerne jednostavnosti postupaka upravljanja na ovoj razini, osnovna je zna ajka transakcijskih sustava koncentracija faktografskih ( injeni nih) znanja o poslovanju, poslovnim procesima i poslovnim operacijama. Klju na su pitanja ato se na ovoj razini poslovnih informacijskih sustava postavljaju pitanja tipa "Pomou ega neato ostvariti?". Na slici 2.6. predstavljen je usporedni prikaz konceptualnog ustroja mened~menta i poslovnog upravlja kog informacijskog sustava. 2.5. STANDARDNI MODEL LOGI KOGA USTROJA POSLOVNIH UPRAVLJA KIH INFORMACIJSKIH SUSTAVA U logi kom smislu model poslovnoga upravlja kog informacijskog sustava mora odra~avati funkcionalni ustroj stvarnoga (organizacijskog) sustava. Kako se pojedini tipovi poslovanja razlikuju ovisno o obuhvaenim poslovnim funkcijama, informacijski sustavi ato ih podupiru takoer e se nu~no meusobno razlikovati po svojoj unutarnjoj logici. Meutim, zanemare li se stanovite posebnosti konkretnog poslovanja, mogue je definirati neke temeljne poslovne funkcije bez kojih se poslovanje ne bi moglo u potpunosti obavljati, odnosno bez kojih se poslovni ciklus bilo kojeg poslovnog subjekta ne bi mogao "zatvoriti". Odabir temeljnih poslovnih funkcija odreen je, dakle, fazama poslovnog ciklusa. Model poslovnoga upravlja kog informacijskog sustava koji obuhvaa samo minimum nu~nih poslovnih funkcija naziva se standardnim modelom logi koga ustroja poslovnih upravlja kih informacijskih sustava. Njemu se, po potrebi, pridodaju oni elementi koji proizlaze iz eventualnih posebnosti konkretnog tipa poslovanja. Kao i svaki slo~eni sustav, i standardni poslovni upravlja ki informacijski sustav sastojat e se iz stanovitog broja podsustava. Do njih se dolazi raa lanivanjem, odnosno dekompozicijom standardnog sustava. To su sljedei podsustavi: Informacijski podsustav planiranja i analize poslovanja Informacijski podsustav upravljanja trajnim proizvodnim dobrima Informacijski podsustav upravljanja ljudskim resursima Informacijski podsustav upravljanja financijama Informacijski podsustav nabave materijala i sirovina Informacijski podsustav proizvodnje Informacijski podsustav prodaje proizvoda i usluga Informacijski podsustav ra unovodstva Informacijski podsustav istra~ivanja i razvoja. Shvaanje uloge proizvodnje u kontekstu cjelokupnog poslovanja vremenom se mijenjalo, tako da je svojedobno vladalo uvjerenje kako proizvodnja predstavlja sredianju poslovnu funkciju, a sve su ostale funkcije tek njen svojevrstan servis. Na temelju takva shvaanja razvijen je i standardni model logi koga ustroja poslovnog upravlja kog informacijskog sustava, u kojemu je informacijski podsustav proizvodnje zauzimao sredianje i dominantno mjesto. Takav se model naziva modelom dominantne proizvodnje, a kasnije je u stru nom informati kom ~argonu dobio ironi an naziv "Snjeguljica i osam patuljaka". Prikaz takvoga modela nalazi se na slici 2.7. Kasnije se temeljnom odrednicom dobroga poslovanja po inje smatrati njegova tr~iana orijentacija. Takav je zaokret imao odreenih posljedica i na koncipiranje nu~nog minimuma poslovnih funcija, pa se ranijem popisu od devet dodaje i deseta temeljna poslovna funkcija - funkcija tr~enja (eng. Marketing). Ona nije zamjena za funkciju prodaje, ve nova poslovna funkcija koja tretira cjelokupan kompleks odnosa promatranoga poslovnog subjekta u bilo kojoj ulozi s tr~ianim segmentom njegove okolice. Sukladno takvom novom shvaanju temeljnih poslovnih funkcija razvijen je i novi standardni model poslovnog upravlja kog informacijskog sustava. I on je u stru nim krugovima ubrzo dobio neslu~beni naziv model ekvipotentnih podsustava. Prikazan je shematski na slici 2.8. Razina podsustava u modelu poslovnog upravlja kog informacijskog sustava odgovara razini izvranih informacijskih sustava, promatraju li se oni sa stajaliata prilagoenosti ustroju mened~menta odnosnog poslovnog subjekta. Standardni model poslovnog upravlja kog informacijskog sustava obuhvaa, dakle, deset izvranih informacijskih sustava. Primjer: Logi ki podsustav poslovnog upravlja kog informacijskog sustava - izvrani informacijski sustav nabave Raa lamba izvranog upravlja kog sustava nabave na segmente prikazana je shematski na slici 2.9. Kao ato je vidljivo, logi ki informacijski podsustav (odnosno izvrani informacijski sustav) nabave sastoji se od devet meusobno povezanih segmenata: segmenta klasifikacije i aifriranja sirovina i materijala segmenta istra~ivanja izvora nabave segmenta programiranja nabave segmenta upravljanja nabavom segmenta registracije ulaza sirovina i materijala segmenta fizi kog upravljanja materijalom segmenta obra una izlaza sirovina i materijala segmenta obra una zavisnih troakova nabave segmenta statistike i analize nabave. U segmentu klasifikacije i aifriranja sirovina i materijala pojedine se vrste sirovina i materijala, koje se ~ele nabaviti, logi ki (a ne i fizi ki) razvrstavaju (klasificiraju) u skupine prema nekoj tehnoloakoj ili uporabnoj logici (primjerice, prema kemijskim i/ili fizi kim svojstvima, prema na inu pakiranja i skladiatenja, prema namjeni, itd.). Tako formirane skupine mogu se dalje raa lanjivati u podskupine prvog reda, drugog reda, i tako sve do n-tog hijerarhijskog reda. Nakon izvraene klasifikacije, pristupa se sistemati nom pridjeljivanju obi no kratkih simboli kih oznaka (aifara) pojedina nim vrstama sirovina i materijala razvrstanih u skupine i podskupine. `ifre u ovome slu aju zamjenjuju nerijetko duga ke i komplicirane, a ponekad i nejasne (nejednozna ne) nazive materijala i opise njihovih obilje~ja (atributa), kako bi se kasnije podaci o njima mogli lakae i jednostavnije obraivati. Postoje razli ite vrste sustava aifriranja, a naj eae e se u ovom podsustavu koristiti broj ane (numeri ke) aifre, kada se tekstualni opisi zamjenjuju nizovima sustavno generiranih brojeva. U segmentu istra~ivanja izvora nabave obrauju se prikupljeni podaci o potencijalnim dobavlja ima, financijskim i drugim uvjetima nabave, o rokovima i na inima isporuke sirovina i materijala, te o moguim datumima prispijea isporuka dobavlja a. Podaci pripremljeni i obraeni u prethodnom sementu slu~e za donoaenje odgovarajuih odluka o nabavi u segmentu programiranja nabave. Odabiru se najpovoljniji izvori nabave i pripremaju narud~be za nabavu, koje se ispostavljaju izabranim dobavlja ima. Pritom je va~no to no utvrditi vjerojatne termine prispijea naru enih materijala i sirovina, kako bi se mogle izvraiti sve potrebne pripreme za njihovo preuzimanje. Suatinu obrade podataka u segmentu upravljanja nabavom ini utvrivanje kratkoro ne, srednjero ne i dugoro ne politike nabave, kojima se precizno definiraju sve nabavne aktivnosti i njihov redosljed u skladu s ranije procijenjenim terminima pripijea sirovina i materijala. Premda su svi prethodni i svi daljnji segmenti podsustava nabave svaki na svoj na in zna ajni, ovaj je segment po mnogo emu najva~niji, jer o njegovim rezultatima presudno ovisi vrsnoa rada nabavne slu~be. Prispijee sirovina i materijala u skladiate je poslovni dogaaj ato generira (stvara) podatke koje, naravno, treba obraditi, i to u segmentu registracije ulaza sirovina i materijala. O prispijeu se sastavlja odgovarajui dokument (zapisnik ili potvrda) o prijamu, a podaci iz njega unose se u elektroni ko ra unalo i obrauju za daljnje potrebe. Prispjelim sirovinama i materijalima valja na neki na in fizi ki manipulirati, odnosno smjestiti ih negdje u skladiatu ili pak odmah isporu iti u proizvodnju, eventualno ih raspakirati, provjeriti im kakvou, razdijeliti u manje koli ine, itd. Takvim se fizi kim aktivnostima takoer stvaraju stanoviti podaci koji e se obraivati u segmentu fizi kog upravljanja materijalom. Prilikom izlaza sirovina i materijala iz skladiata, odnosno njihove isporuke u proizvodnju, u segmentu obra una izlaza sirovina i materijala obrauju se naturalni podaci o tim poslovnim dogaajima, tj. podaci o izdanim koli inama i vrstama sirovina i materijala koje su iskazane odgovarajuim aiframa pripremljenima u prvome segmentu ovoga informacijskog podsustava. Poslovanje nabavne slu~be (rad ljudi, uporaba prijevoznih sredstava i strojeva, utroaak energije, iaenje prostorija i drugo) uzrokuje stvaranje stanovitih troakova, koji se nazivaju zavisnim troakovima nabave. Podaci o njima obrauju se u segmentu obra una zavisnih troakova nabave, primjenom primjerenih ra unovodstvenih metoda. Kona no, za potrebe upravljanja radom nabavne slu~be, ali i upravljanja cjelokupnim poslovanjem poduzea (kompanije, trgova kog druatva, itd.) o nabavnim je aktivnostima potrebno izvoditi stanovite statisti ke (sinteti ke) i analiti ke informacije primjenom odgovarajuih statisti kih i ostalih kvantitativnih metoda. To e se obavljati u segmentu statistike i analize nabave. Takve se informacije dostavljaju, odnosno ine raspolo~ivima ostalim slu~bama poslovnog subjekta i njima pripadajuim informacijskim podsustavima. 2.6. RAZVIJANJE (IZGRADNJA) POSLOVNOG UPRAVLJA KOG INFORMACIJSKOG SUSTAVA Logi ki model je apstrakcija, pa ga treba odgovarajuim metodama "pretvoriti" u stvarni sustav. U praksi su u uporabi dvije osnovne skupine metoda: Metode sistemske (sustavske) analize Metode ra unarstva krajnjeg korisnika. Metoda sustavske analize osmialjena je ranije, pa se danas ve smatra klasi nom. Metoda ra unarstva kranjeg korisnika primjerenija je suvremenim karakteristikama poslovanja i dostignutom stupnju razvitka informacijske tehnologije. No, kako ona u sebi ipak sadr~i brojne elemente sistemske analize, valja je smatrati nadogradnjom te starije metode. 2.6.1. Metoda sistemske (sustavske) analize 2.6.1.1. Koncept ~ivotnog ciklusa sustava Ova metoda (eng. Systems Analysis) razvijanja i uspostavljanja poslovnog upravlja kog informacijskog sustava polazi od koncepta "~ivotnog ciklusa" sustava (eng. System Life Cycle). Suatina toga koncepta je shvaanje prema kojemu svaki sustav u nekoj to ci u vremenu nastaje, potom se razvija i nakon stanovitoga vremena nestaje, odnosno biva zamijenjen nekim novim sustavom. Za ~ivotni ciklus sustava karakteristi ne su etiri razvojne faze: 1. faza inicijalizacije (nastajanja) sustava, 2. faza ekspanzije (rasta) sustava, 3. faza konsolidacije (sazrijevanja) sustava 4. faza zrelosti sustava. Krivulja ~ivotnog ciklusa sustava prikazana je na slici 2.10. Faza inicijalizacije (nastajanja) sustava zapo inje davanjem poticaja za razvitak novog poslovnog upravlja kog informacijskog sustava. Takav poticaj daju mened~eri i djelatnici realnog organizacijskog sustava koji se intuitivno osjeaju nedovoljno informiranima, dakle, posljedi no, nesposobnima za u inkovito upravljanje sustavom i ostvarivanje optimalnih rezultata svojega rada u okvirima sustava. U ovoj fazi obavljaju se opse~ne konsultacije i razgovori, te pripreme za izgradnju novog informacijskog sustava. Premda fakti ki joa ne postoji, sustav ipak ve u ovoj fazi po inje "~ivjeti", odnosno po inju se ocrtavati njegovi budui obrisi. Nakon stanovitog vremena, ulaganjem odgovarajuih sredstava, znanja i truda sustav se dovodi u fazu ekspanzije, kada je uo ljiv prete~ito kvantitativni rast sustava u svim njegovim segmentima. Akumuliraju se strojevi i oprema, pripremaju se programi, obrazuju se djelatnici, razvijaju organizacijske metode i pribavljaju, odnosno razvijaju mre~ne komponente sustava. Krivulja ~ivotnog ciklusa sustava u ovoj fazi je eksponencijalne prirode i izrazito strma. To, meutim, dovodi do stanovitih problema u funkcioniranju sustava. Oni se manifestiraju kao nedovoljan ostvarivi stupanj kontrole nad radom i suboptimalne mogunosti upravljanja sustavom. Kada je dosegnuta odreena razvojna razina sustava, koja na krivulji ~ivotnog ciklusa predstavlja to ku infleksije, njegov se daljnji rast svjesno usporava, kako bi se ostvarila odgovarajua kontrola nad njegovim radom i uspostavile ~eljene mogunosti upravljanja. Time se sustav dovodi u fazu konsolidacije (sazrijevanja). Naglasak je pri tome na standardizaciji, usklaivanju rada svih komponenata i tzv. "finom podeaavanju" (eng. Fine Tuning) sustava. Nakon ato sustav zadovolji postavljene kriterije kvalitete, u inkovitosti i djelotvornosti, prevodi ga se u fazu zrelosti, kada on po inje odbacivati optimalne rezultate rada. Nastoji se da ova faza ~ivotnog ciklusa sustava potraje ato du~e, kako bi se ato viae iskoristila dotadaanja ulaganja u njegov razvitak. Od sustava se u ovoj fazi o ekuje sa stvara ~eljene koristi. Meutim, iz raznoraznih objektivnih (primjerice, promjene u okolici sustava, zaostajanje za najsuvremenijim tehnoloakim i ostalim rjeaenjima i sl.) i subjektivnih razloga (nepa~nja, nebriga, inercija, itd.) sustav pomalo, ponekad ak isprva i neprimjetno, po inje zastarijevati, odnosno odbacivati suboptimalne rezultate rada i iznevjeravati o ekivanja. To su prvi signali da valja inicirati novi ~ivotni ciklus sustava. 2.6.1.2. Provedba metode sustavske analize Kako je ~ivotni ciklus poslovnog upravlja kog informacijskog sustava fazni proces, i provedba metode sistemske (sustavske) analize mora biti fazni postupak, odnosno postupak koji se provodi u stanovitim koracima. Ti su koraci sljedei: 1. Utvrivanje informacijskih potreba korisnika 2. Analiza postojeeg informacijskog sustava 3. Definiranje zahtjeva ato se postavljaju pred novi sustav 4. Oblikovanje novog sustava 5. Uspostavljanje novog sustava 6. Testiranje novog sustava 7. Implementacija (uvoenje u rad) novog sustava 8. Eksploatacija i odr~avanje novog sustava 9. Postimplementacijska revizija 10. Donoaenje odluke o iniciranju novog ~ivotnog ciklusa sustava. Cjelovit prikaz postupka sistemske analize nalazi se na slici 2.11. Ishodiana to ka svakoga postupka sustavske analize je utvrivanje informacijskih potreba korisnika. U kontaktima (razgovorima, anketama, intervjuima) s korisnicima pokuaava se doku iti s ime su, u informacijskom smislu, nisu zadovoljni, ato misle da bi se moglo u initi bolje i koliko su se voljni anga~irati na izgradnji novog sustava. Nakon utvrivanja korisni kih potreba, prelazi se na analizu postojeeg sustava, kojom se nastoje utvrditi njegove dobre osobine i nedostaci. Dobre se osobine nastoje zadr~ati, a nedostaci ispraviti. Rezultati su takve analize polaziate za izgradnju novoga poslovnog upravlja kog informacijskog sustava. Korisni ke informacijske potrebe i nalazi analize postojeeg sustava sjedinjuju se u formi zahtjeva ato se postavljaju pred novi sustav. Popis tih zahtjeva, zajedno s odgovarajuim obrazlo~enjima, naziva se specifikacijom zahtjeva. Valja nastojati da zahtjevi budu precizno i to no definirani, a njihov popis potpun. Po izradi specifikacije zahtjeva pristupa se konceptualnom i logi kom oblikovanju novog sustava. Rezultati rada u ovom koraku sistemske analize su dva dokumenta - idejni i izvedbeni projekt novog sustava. U prvome od njih iznosi se koncepcija novoga sustava, a u drugome njegov logi ki dizajn i pojedinosti fizi ke izvedbe novog informacijskog sustava. Uspostavljanje novoga sustava podrazumijeva pribavljanje i ostvarivanje svih potrebnih komponenata projektiranoga informacijskog sustava, uklju ujui ovdje njegov hardver, softver, lajfver, orgver i netver. Dovraenjem tih aktivnosti novi sustav postaje spremnim za aktivan "~ivot" i rad. Ipak, prije "o~ivljavanja" valja provesti testiranje novoga sustava, odnosno do u tan ine provjeriti funkcionira li on na zamialjeni na in i mo~e li ostvarivati rezultate ato se od njega o ekuju. Testiranje se obavlja obradom pokusnih podataka, tj.podataka koji su ve ranije na neki na in obraeni, kako bi se provjerilo jesu li sada dobiveni rezultati identi ni ranije ostvarenima. Implementacija (puatanje u rad) novog poslovnog upravlja kog informacijskog sustava je viae-manje formalni in njegova prevoenja iz faze "latentnog" (pritajenog) u fazu "aktivnoga" ~ivota. Ponekad e se taj in obaviti trenuta nim napuatanjem staroga sustava, a gdjekad e to, iz sigurnosnih razloga, biti proces u kojemu e stari i novi sustav neko vrijeme paralelno raditi, sve dok se novi sustav ne "uhoda". Kao ato je ranije spomenuto, nastoji se da faza zrelosti, odnosno eksploatacije aktiviranoga sustava potraje ato du~e. Da bi se tome zahtjevu udovoljilo, sustav valja odr~avati, tj. povremeno poduzimati manje intervencije radi "dotjerivanja" i "normaliziranja" njegova projektiranog fizi kog i/ili logi kog ustroja, odnosno prilagodbe manjim promjenama u njegovoj okolici. Od vremena do vremena tijekom rada sustava poduzimat e se kampanje njegove postimplementacijske revizije, odnosno temeljitog provjeravanja udovoljava li sustav joa uvijek postavljenim ciljevima i ostvaruje li ~eljene rezultate. Ako se takvim aktivnostima ne utvrde velika odstupanja, sustav e se "ostaviti na ~ivotu" i eventualnim manjim zahvatima "popravljati". Meutim, ako su nalazi postimplementacijske revizije negativni, to je trenutak poduzimanja posljednjeg koraka sistemske analize - "potpisivanja smrtne presude starom sustavu" i donoaenja odluke o iniciranju novog ~ivotnog ciklusa informacijskog sustava. Time ~ivotni ciklus staroga sustava prestaje, a novoga zapo inje. 2.6.2. Metode ra unarstva krajnjeg korisnika Zamisao vodilja na kojoj po ivaju metode ra unarstva krajnjeg korisnika (eng. End User Computing) jest aktivno uklju ivanje onih za ije se potrebe informacijski sustav i uspostavlja - a to su, naravno, korisnici - u procese njegove izgradnje, Naime, klasi na sustavska analiza u neku ruku marginalizira, zanemaruje ulogu korisnika, anga~irajui ga uglavnom samo u po etnim, pripremnim fazama razvojnog projekta. No, budui da korisnik ipak najbolje osjea vlastite informacijske potrebe, najbolje e ih i artikulirati, a uspjeanosti itava posla mo~e pridonijeti i savjetima glede izbora na ina rjeaavanja stanovitih problema pri zadovoljavanju tih potreba, pri donoaenju odluka o izboru opreme i pri testiranju samoga sustava. Praksa je pokazala kako savjeti i anga~man korisnika kod razvijanja novog poslovnog upravlja kog informacijskog sustava imaju visoku vrijednost, a time se ostvaruju i brojne pretpostavke za razne racionalizacije i uatede u radu. Korisniku pritom treba staviti na rapolaganje u inkovita i komforna sredstva za rad - tzv. razvojne alate (eng. Development Tool) - koja e moi razmjerno lako koristiti i njima ostvarivati (a ne viae samo verbalno iznositi i obrazlagati) svoje ideje. Shematski prikaz odnosa sudionika i razvojnih sredstava u ra unalstvu krajnjeg korisnika dat je na slici 2.12. Vremenom je razvijen itav niz metoda ra unarstva krajnjeg korisnika i podr~avajuih alata. No, nedvojbeno najveu popularnost, vjerojatno zbog njene zavidne u inkovitosti, do~ivjela je tzv. metoda prototipa (eng. Prototyping). Ona se, kao i veina ostalih metoda ra unarstva krajnjeg korisnika, uvelike oslanja na metodu sistemske analize i preuzima njene brojne elemente. Osnovne karateristike metode prototipa su: Koriatenje ve postojeih modela za preoblikovanje ili novo oblikovanje prototipa (pokusne, prve verzije) novog poslovnog upravlja kog informacijskog sustava. Postupno razvijanje novih elemenata, svojstava i funkcija sustava u prototipu. Uporaba integracijskog modela za povezivanje novih s ve postojeim sustavima, odnosno njihovim dijelovima. Postupak razvitka sustava uz primjenu metode prototipa je, u na elu, iterativan (ponavljajui), jer se tijekom rada neprestano obavlja nadzor i testiranje do odreenog trenutka razvijenih segmenata sustava (prototipa). Mehanizmi verifikacije i korekcije dizajna prototipa su: korisni ka revizija (misaono-ru ni postupak) analizator sustava (automatizirani postupak). Smjernice za izradu prototipova PUIS-a su: Insistiranje na aktivnom i djelatnom uklju ivanju korisnika u razvitak prototipa, a to zna i i sustava. Po potrebi, razvijanje veeg broja ina ica (verzija) nekog prototipa. Po mogunosti, koriatenje ato viae razli itih razvojnih sredstava i alata za prototipizaciju. Nastojanje da se prototip prevede (pretvori) u "~ivi" sustav im se za to steknu svi uvjeti. Te~nja k modularnom ustrojavanju sustava na temelju prototipa, ime e se poveati njegova fleksibilnost, odnosno prilagodljivost eventualnim buduim izmijenjenim potrebama korisnika. Razvitak poslovnog upravlja kog informacijskog sustava metodom prototipa prikazan je simboli ki na slici 2.13. KONTROLNA PITANJA Koje vrste sustava je mogue razlikovati s obzirom na odnos njihovih ulaznih i izlaznih veza s okolicom? Kakvi su to informirani sustavi? Kakvi su to informirajui sustavi? Kakvi su to informacijski sustavi? Koje su ina ice informacijskih sustava? Kakvi su to upravljani informacijski sustavi? Navedite primjere. Kakvi su to neutralni informacijski sustavi? Navedite primjere. Kakvi su to upravlja ki informacijski sustavi? Navedite primjere. Koje su temeljne komponente poslovnog upravlja kog informacijskog sustava (PUIS-a)? Kako nastaje sinergi ki informacijski efekt u PUIS-u? Objasnite shvaanja dominantna u razdoblju "fascinacije" hardverom i softverom PUIS-a. Kako glasi zakon minimuma kvalitete informacijskih sustava? Obrazlo~ite ga. Koja su temeljna na ela upravljanja vrsnoom PUIS-a? Komentirajte ih. Kako tuma ite tvrdnju da informacijska tehnologija mora biti servis mened~menta? Objasnite konceptualni ustroj mened~menta. Objasnite konceptualni ustroj odlu ivanja. `to je to vremenski horizont odlu ivanja? Koji su temeljni tipovi odluka s obzirom na njihov vremenski horizont ? Objasnite ih podrobnije. Koje su bitna svojstva svake informacije? Objasnite ih. Objasnite konceptualni ustroj PUIS-a. `to su to sustavi za potporu odlu ivanju? `to su to izvrani informacijski sustavi? `to su to transakcijski sustavi? Objasnite pojam poslovnog ciklusa. `to je to standardni model logi kog ustroja PUIS-a? Koji su podsustavi standardnog PUIS-a? `to je to model dominantne proizvodnje? Kakav je to model ekvipotentnih podsuatava? emu odgovara razina podsustava u logi kom modelu PUIS-a? Koje su temeljne skupine metoda razvijanja PUIS-a? Objasnite koncept ~ivotnog ciklusa PUIS-a. Objasnite podrobnije fazu inicijalizacije u ~ivotnom ciklusu PUIS-a. Objasnite podrobnije fazu ekspanzije u ~ivotnom ciklusu PUIS-a. Objasnite podrobnije fazu konsolidacije u ~ivotnom ciklusu PUIS-a. Objasnite podrobnije fazu zrelosti u ~ivotnom ciklusu PUIS-a. Kako se provodi metoda sistemske (sustavske) analize? Koje korake treba poduzeti kod primjene metode sistemske analize? Komentirajte ih. `to je osnovna zamisao na kojoj se temelji metoda ra unalstva krajnjeg korisnika? `to je to metoda prototipa i koje su joj karakteristike? Koje su osnovne smjernice za izradu prototipova PUIS-a? Odjeljak zapo inje pregledom povijesnog razvitka na ina obrade podataka, od ru nog (manualnog), preko mehani kog i elektromehani kog, do nasuvremenijeg - elektroni kog na ina obrade podataka. Slijedi prikaz razvitka elektroni kih ra unala kroz njihovih aest generacija. Potom se analizira graa ra unalnih sustava, a izvraena je i njihova raa lamba na funkcionalne skupine ureaja. Pri kraju odjeljka razmatraju se mogue primjene parainformacijske tehnologije u razli itim oblastima ljudske djelatnosti, posebice u poslovnim upravlja kim informacijskim sustavima. 3. MATERIJALNO-TEHNI KA (SKLOPOVSKA) KOMPONENTA POSLOVNIH UPRAVLJA KIH INFORMACIJSKIH SUSTAVA Kao ato je ve izlo~eno u odjeljku 2.2., materijalno-tehni ku (sklopovsku) komponentu upravlja kih informacijskih sustava ine svi ureaji i oprema namijenjeni isklju ivo ili prete~ito obradi podataka, odnosno informacija. Danas materijalno-tehni ku komponentu ini uglavnom elektroni ka oprema, ali u nekim ranijim vremenima za obradu podataka koristila su se i neka druga ija sredstva. Uzimajui u obzir koriatenje ili nekoriatenje tehni kih ureaja, te vrstu opreme, mo~emo govoriti o razli itim povijesno prakticiranim na inima obrade podataka. 3.1. RAZVITAK NA INA OBRADE PODATAKA U povijesnoj perspektivi, gledajui iz danaanjeg aspekta, mogue je razlu iti etiri faze u razvitku na ina obrade podataka: 1. Fazu ru ne (manualne) obrade podataka 2. Fazu mehani ke obrade podataka 3. Fazu elektromehani ke obrade podataka 4. Fazu elektroni ke obrade podataka. Faza ru ne (manualne) obrade podataka datira joa iz barbarskih vremena, kada ovjek nije koristio nikakva umjetno stvorena sredstva pomoi pri obradi podataka. Figurativno govorei, pritom je anga~irao "samo svoj um i svoje ruke". Koristio je, eventualno, tek neke predmete na koje je nailazio u prirodi, a koji su mu slu~ili da bi lakae uo io i predo io neke kvantitativne odnose meu pojavama o kojima je podatke nastojao misaono obraditi. Takva je obrada podataka bila spora (uvjetovana prirodnim intelektualnim i fizi kim sposobnostima ovjeka), koli ina podataka ato su se mogli obraivati bila je mala, obrada je bila nepouzdana, rezultati su joj bili niske razine to nosti i preciznosti, a produktivnost obraiva a podataka skromnih razmjera. Istekom srednjeg, odnosno nastupom novog vijeka, zbog burnog civilizacijskog, kulturalnog, materijalnog i duhovnog razvitka ovje anstva, javlja se potreba za bitnim poveanjem produktivnosti obrade podataka. Time su se nastojali stvoriti uvjeti za br~e, kvalitetnije i sveobuhvatnije procesiranje sve veih koli ina znanja i spoznaja, koje su razvijali pojedinci i ukupna ljudska zajednica. To je imalo za posljedicu konstruiranje razli itih pomonih ureaja za obradu podataka. Kako su oni uglavnom bili mehani ki, govori se o fazi mahani ke obrade podataka. Najzna ajnije mehani ke ureaje, koji su obilje~ili ovu fazu, razvili su francuski znanstvenik Blaise Pascal (1623.-1662.), konstruktor mehani kog ureaja ato se smatra prete om danaanjih analognih ra unala, njema ki matemati ar i filozof Gottfried Leibniz (1646.-1716.), izumitelj mehani kog ra unala koje se smatra prete om danaanjih digitalnih ra unala, te Englez Henry Mill (1780.-1848.), pronalaza  mehani kog pisaeg stroja. Obrada podataka zasnovana na primjeni navedenih strojeva i ureaja izvedenih iz njih bila je daleko br~a i pouzdanija od ru ne obrade podataka, omoguavala je obradu veih koli ina podataka, rezultati bu bili to niji i precizniji, a produktivnost obraiva a podataka je uvelike porasla. U drugoj polovici 19. st. n. K. vlada SAD, koja je od 1851. godine svakih deset godina sustavno obavljala popis stanovniatva, raspisala je javni natje aj za konstruiranje takvog ureaja koji bi omoguio u inkovitu obradu podataka prikupljenih popisom stanovniatva planiranim za tu godinu. Radilo se o izuzetno velikoj masi podataka koju je trebalo obraditi u razmjerno kratkom roku, ato do tada poznati ureaji nisu omoguavali. Na natje aju je svojim izumom pobijedio Hermann Hollerith (1860.-1929.), predla~ui da se kao nositelj podataka zahvaenih popisom stanovniatva iskoristi ve otprije poznata buaena kartica, a kao ureaj za obradu stanoviti elektromehani ki ureaj. Tim inom (1881. godine) zapo inje faza elektromehani ke obrade podataka, koja vremenom dobiva nove dimenzije i primjerene nazive kao ato su: karti na obrada podataka, mehanografska obrada podataka i birotehni ka obrada podataka. Ostvarivai svojim pronalaskom veliku zaradu, Hollerith je osnovao tvrtku Tabulating Machine Company, iz koje se 1924. godine razvila kompanija International Business Machines (IBM), koja je danas najvei svjetski proizvoa  informati ke opreme. Elektromehani ki ureaji za obradu podataka joa su viae unaprijedili brzinu obrade, poveali to nost i preciznost rezultata, te produktivnost rada obraiva a. No, najvei se napredak ogleda u koli ini podataka koji su mogli biti podvrgnuti obradi, tako da se sada ve govori o masovnoj obradi podataka. Na slici 3.1. prikazan je prvi Hollerithov stroj za karti nu obradu podataka. Tijekom vremena elektromehani kim su ureajima za obradu podataka dodavane sve vee koli ine elektroni kih komponenata, ime su oni dobivali na brzini, memorijskim sposobnostima, to nosti i preciznosti provoenja aritmeti ko/logi kih operacija nad podacima i, openito, kvaliteti. Kratka kronologija bitnih dogaaja u razvitku elektromehani kih ureaja od Hollerithova pronalaska do pojave prvog elektroni kog ra unala je sljedea: 1881. g. - Hermann Hollerith primjenjuje karti ni elektromehani ki ureaj za obradu podataka prikupljenih popisom stanovniatva u SAD 1920. g. - Torres y Quevedo povezuje pisai stroj s elektro- mehani kim ra unalom 1937. g. - John Aiken zapo inje razvijati prvo elektromenahi ko relejno ra unalo 1938. g. - Claude Elwood Shannon objavljuje znanstvenu raspravu u kojoj predstavlja tzv. algebru sklopova 1944. g. - Razvijeno prvo "pravo" elektroni ko ra unalo ENIAC. Posljednjim navedenim inom zapo inje faza elektroni ke obrade podataka, koja se prote~e sve do naaih dana. Osnovne karakteristike ovoga na ina obrade podataka su: izuzetno velika brzina obrade, gotovo neograni ene mogunosti privremenog i trajnog pohranjivanja, odnosno memoriranja podataka, zanemariv broj strojnih pogreaaka pri obradi podataka, povezivanje funkcija obrade i prijenosa podataka u nedjeljivu globalnu funkciju, integracija obrade teksta, broj anih podataka, grafike u boji, pomi nih slika i zvu nih podataka, te stvaranje globalne svjetske ra unalne mre~e. Tijekom svojega polustoljetnog postojanja elektroni ka ra unala do~ivljavaju brojna tehnoloaka unapreenja, od kojih neka valja smatrati revolucionarnima. Na temelju tih unapreenja (pronalazaka, izuma) razvijaju se razli ite informacijske tehnologije, pa je zato uobi ajeno razvitak elektroni kih ra unala klasificirati prema tehnoloakim generacijama. 3.2. TEHNOLO`KE GENERACIJE ELEKTRONI KIH RA UNALA 3.2.1. Prva generacija ra unala Prvi stroj za obradu podataka zasnovan isklju ivo na primjeni elektronki (elektronskih cijevi) kao elemenata pomou kojih su se izvraavale sve potrebne aritmeti ko/logi ke operacije bilo je elektroni ko ra unalo ENIAC (akr. eng. Electronic Numerating and Integrating Automated Computer), kojega su 1944. godine konstruirali ameri ki istra~iva i John Prospert Eckert i John W. Mauchly s Pensylvania State University. Njih su dvojica suraivali s Johnom von Neumannom i primijenili u praksi njegov teorijski model arhitekture ra unala, kojega je on, opet, izveo iz teorije kona nih automata i izgradio na temelju nekih postavki o moguim na inima oponaaanja ljudske inteligencije u strojevima, ato ih je 1930.-tih godina obznanio Alan M. Turing. Osnovna namjena ENIAC-a bila je izvraavanje prora una za potrebe Ministarstva obrane (Department of Defence) SAD kod planiranja, voenja i analize ratnih operacija pri kraju Drugog svjetskog rata. S danaanjeg motriata gledano, to je ra unalo bilo ogromnih dimenzija, o emu svjedo e i sljedei tehni ki podaci o njemu: tvorilo ga je oko 18 000 elektronki masa mu je bila oko 30 tona volumen mu je iznosio oko 70 m3 potroanja elektri ne energije potrebne za rad ra unala iznosila je prosje no 175 kWh, a ureaja za kondicioniranje radnog prostora preko 200 kWh. Nakon ra unala ENIAC javlja se joa nekoliko sli nih strojeva, meu kojima je najpoznatije bilo ra unalo UNIVAC 1 (akr. eng. UNIVersal Automated Computer 1), koje je razvijeno i upotrijebljeno za potrebe obrade podataka prikupljene popisom stanovniatva u SAD 1951. godine. Ra unala ove generacije dominirala su do 1958. godine, kada se javlja novo ra unalo, zasnovano na potpuno novim tehnoloakim rjeaenjima. Osnovne karakteristike elektroni kih ra unala prve generacije bile su: 1. temeljni graevni element je elektronka (elektronska cijev), 2. brzina rada iznosila je v = k * 101 po/s, za 1 < k < 10; pri emu vrijedi: po/s = primitivnih operacija u sekundi k = konstanta. 3.2.2. Druga generacija ra unala Istra~ivanja u fizici i elektrotehnici tijekom Drugog svjetskog rata i neposredno nakon njega rezultirala su pronalaskom tranzistora kao zamjene za elektronku koja se po mnogo emu pokazala neprakti nom. Prvi tranzistor konstruirali su ameri ki istra~iva i J. Bardeen i W. Brattain 1948. godine, a temelje teorije tranzistora postavio je takoer ameri ki fizi ar W. Shockley 1951. godine. Od tada zapo inje njihova masovna proizvodnja i primjena u elektroni kim ureajima. Do primjene tranzistora u elektroni kim ra unalima dolazi 1957. godine, ato predstavlja najavu nove - druge - generacije ra unala. Bitne prednosti ra unala druge generacije u odnosu na prvu su: - zna ajno poveana brzine rada - uvelike smanjene fizi ke dimenzije (veli ina) - smanjeni troakovi proizvodnje i, posljedi no, cijena ureaja - poveana pouzdanost u radu - smanjen ukupan utroaak energije potrebne za normalan rad - mogunosti provedbe raznolikijih obrada podataka. Izvedbe i obilje~ja pojedinih ra unala druge generacije uvelike variraju, ali ipak sva ona posjeduju dvije bitne zajedni ke karakteristike: 1. temeljni graevni element je tranzistor, 2. brzina rada iznosi v = k * 103 po/s; za 1< k < 10. 3.2.3. Trea generacija ra unala S pojavom tranzistora za inje se tendencija sve vee minijaturizacije elektroni kih elemenata, pa onda i ureaja izgraenih na osnovu takvih elemenata. 1960.-tih godina javlja se tehnologija izrade integriranih krugova koji u jednom nedjeljivom sklopu smjeatenom na tzv. tiskanoj plo ici povezuju od nekoliko do nekoliko desetaka, pa ak i stotina elektroni kih elemenata. Takva tehnologija poznata je pod nazivom LSI (akr. eng. Large Scale Integration = visok stupanj integracije) tehnologija. Takvi su elektroni ki sklopovi bili osnovom za konstrukciju novog tipa ra unala, koja se, premda u razli itim izvedbama, imenuju zajedni kim nazivom ra unala tree generacije. Unapreenja ovih ra unala u odnosu na ra unala druge generacije zapravo su analogna onima spomenutima pri usporedbi prijelaza iz prve u drugu generaciju ra unala, ali je tehnoloaki napredak u ovome slu aju neato manje spektakularan nego li je to bio u prethodnoj smjeni generacija. Ova generacija elektroni kih ra unala dominira na informati koj sceni od 1964. godine (kada se na tr~iatu pojavljuje ra unalo IBM 360, koje je bilo bez premca najpopularnije i najviae koriateno ra unalo) do 1971. g. Kao bitne zajedni ke tehnoloake karakteristike ra unala tree generacije mogu se navesti: 1. temeljni graevni element je integrirani krug, 2. brzina rada iznosi v = k * 104 po/s; za 1 < k < 10. 2.3.4. etvrta generacija ra unala LSI tehnologija i dalje evoluira, tako da se koncem 1960.-tih godina javlja tzv. VLSI (akr. eng. Very Large Scale Integration = vrlo visoki stupanj integracije) tehnologija. Najzna ajniji proizvod te tehnologije bio je integrirani sklop (eng. Chip), koji povezuje nekoliko desetaka ili stotina tisua elektroni kih elemenata. Njegova pojava ozna uje nastanak nove i danas jedne od najpropulzivnijih grana industrije - mikroelektronike. Elektroni ka ra unala izgraena na temelju integriranih sklopova ( ipova) dobivaju naziv mikrora unala, ato proizlazi isklju ivo iz njihovih malenih dimenzija, a nikako ne i iz njihovih sposobnosti, odnosno performansi. Dapa e, mikrora unala (ra unala etvrte generacije) karakteriziraju neka upravo dramati na tehnoloake poboljaice u odnosu na ra unala prethodne generacije, a ogledaju se u sljedeemu: Mikrora unala su manja za red veli ine i viae po svojim fizi kim dimenzijama. Tako e, primjerice, volumen nekog (obi nog, prosje nog) mikrora unala iznositi tek nekoliko kubi nih decimetara, u odnosu prema nekoliko kubi nih metara volumena ra unala tree generacije usporedivih sposobnosti. Masa e mu biti nekoliko kilograma, naprama nekoliko desetaka ili stotina kilograma, ato je bila tipi na masa ra unala tree generacije. Uo ljiv je trend relativnog pada cijena mikrora unala u usporedbi s cijenama ra unala tree i ranijih generacija. Pod pojmom "relativnog pada cijena" podrazumijeva se injenica da se za istu koli inu financijskih sredstava mo~e dobiti (kupiti) viae obradbene moi ra unala (kolokvijalno: "Za isti novac puno bolji strojevi"). Takav je trend proizaaao iz toga ato su troakovi proizvodnje ipova drasti no sni~eni, i to: (a) zato ato je silicij, kao osnovni materijal za njihovu proizvodnju, drugi po raairenosti kemijski element na Zemlji (iza duaika), pa je stoga i vrlo jeftin, i (b) zato ato je proizvodnost rada u mikroelektronici zna ajno poveana u odnosu prema "klasi noj" elektronici. Smanjene dimenzije proizvoda i sni~eni troakovi proizvodnje omoguili su bolje oblikovanje (dizajn) mikrora unala u odnosu na starije tipove ra unala, posebice u smislu njihove ergonomi nosti i jednostavnosti koriatenja. Zbog takvih svojih obilje~ja mikrora unala dobivaju epitet "prijateljstva prema korisniku" (end. User Friendness), ime se ~eli naglasiti kako ona ne iziskuju viae nikakve posebne napore niti isuviae specifi na znanja prilikom njihove uporabe. VLSI tehnologijom ostvarene su drasti no vee brzine rada i memorijske sposobnosti ra unala etvrte generacije naspram starijim vrstama ra unala. Skok iznosi nekoliko stotina pa i tisua puta, dakle za dva, tri, pa ak i viae redova veli ine. Premda granice nisu uvijek sasvim uo ljive i precizno utvrdive, iz prakti nih razloga mikrora unala se obi no razvrstavaju u neke karakteristi ne skupine: Prema namjeni: Osobna ra unala (eng. Personal Computer, PC), kao ra unala za individualne, osobne potrebe pojedina nih korisnika, koje ne moraju biti striktno vezane uz rad (primjerice, potrebe za zabavom, kulturne potrebe, potrebe za dodatnim obrazovanjem, itd.). Radne stanice (eng. Workstation, WS), kao ra unala koja slu~e pojedina nim korisnicima za obavljanje isklju ivo njihovih radnih zadataka (u proizvodnim pogonima, u uredima, u u ionicama, u laboratorijima, itd.). Ugraena ra unala (eng. Built-in Computer, BiC), kao ra unala ato predstavljaju dio nekog stroja (primerice, automatizirani tiskarski stroj), ureaja (primjerice, kompjuterizirana blagajna), proizvodnog postrojenja (primjerice, postrojenje u rafineriji nafte), prijevoznog sredstva (primjerice, zrakoplov), itd. Mre~na ra unala (eng. Network Computer, NC), kao ra unala ato slu~e isklju ivo kao strojevi za upravljanje prijenosom podataka u telekomunikacijskim, odnosno telemati kim mre~ama (primjerice, komutacijski vor u telefonskoj mre~i). Prema "pokretljivosti": Samostojea ra unala (eng. Standalone Computer) Stolna ra unala (eng. Desktop Computer) Prenosiva ra unala (eng. Portable Computer, Lap Top Computer, Notebook). Od pojave prvoga ra unala etvrte generacije (1971. godine), ra unala takvih bitnih tehnoloakih karakteristika (uz brojna manja ili vea poboljaanja i inovacije) odr~ala su se do danaanjih dana. ak atoviae, ona i danas predstavljaju okosnicu suvremene informatike. Najava ili pojava ra unala daljnjih generacija nije uspjela "ugroziti" njihov primat. Unato  neobi no velikoj diverzifikaciji (raznorodnosti), sva ra unala etvrte generacije ipak karakteriziraju dva zajedni ka tehnoloaka svojstva: 1. Temeljni graevni element je integrirani sklop ( ip), 2. Brzina rada iznosi v = k * 106 po/s; za 1 < k < 10, pa ak i za 10 < k < 100. 3.2.5. Peta generacija ra unala Napredak, te viae nego ohrabrujui rezultati u VLSI tehnologiji, kao i sve vea popularnost mikrora unala naveli su stru njake najveih i najmonijih kompanija u informati koj industriji na promialjanje daljnjeg usmjerenja razvitka informacijske tehnologije, ato je po etkom 1980.-tih godina dovelo do razvitka jedne nove zamisli - ideje o konstruiranju ra unala u jednome ipu (eng. One-Chip Computer). Istra~iva ki su napori usmjereni u pravcu ovladavanja tehnologijom tako visokog ("divovskog#) stupnja integracije (eng. Giant Scale Integration, GSI) elektroni kih elemenata koja bi omoguila integraciju onoliko elektronike u jednom jedinom integriranom sklopu koliko je sadr~i svako standardno mikrora unalo. Kako ono uklju uje nekoliko stotina tisua elektroni kih elemenata, valjalo je proizvesti upravo takav ip. I zaista, "granica snova" je presko ena 1982. godine, kada je (u laboratorijskim uvjetima) razvijen ip integracije neato preko 100 000 elemenata. Meutim, kada se inilo da su svi tehnoloaki problemi s time u svezi ve rijeaeni, nametnulo se pitanje svrhe buduih (hipoteti nih) jedno ipnih ra unala. Konkretno, klju na su pitanja glasila otprilike ovako: Kakve bi bile stvarne koristi od takvih minijaturnih ra unala? Mogu li ona doista olakaati rad korisnika i revolucionirati njihove u inke? Detaljnije su analize navele na zaklju ak da je koncept jedno ipnih ra unala u osnovi pogreaan, i to zato ato takva ra unala ne bi bila u stanju udovoljavati elementarnim zahtjevima ergonomije (vidi fusnotu 20). Najjednostavije re eno, takva bi ra unala bila premalena za prakti nu uporabu, jer su ljudska osjetila i prirodne sposobnosti komuniciranja prilagoena makrosvijetu, a ne objektima minijaturnih dimenzija. Osjetila opipa i vida nedjelotvorna su kada se radi o izuzetno malim predmetima, a jedno ipna bi ra unala bila upravo takva. Primjerice, ako je ra unalo smjeateno na plo ici dimenzija otiska prsta, ovjek e njime vrlo teako precizno baratati. Isto tako, prikazi znakova ije su dimenzije manje od, recimo, 1 mm2 za prosje nog su korisnika prakti ki ne itljivi. Eventualna rjeaenja toga problema mogla bi se tra~iti u dva pravca: u ugradnji jedno ipnih ra unala u ergonomski dizajnirana (dakle, razmjerno velika) kuiata, ili u razvijanju novih tehnologija komuniciranja ovjeka s ra unalom, kao ato su, primjerice, tehnologije komuniciranja zvukom (glasom) ili ak bioelektri kim impulsima. Prvo se zamislivo rjeaenje pokazuje gotovo besmislenim, jer korisnika zapravo i ne zanima "ato se to nalazi u unutraanjosti te crne kutije koja se naziva kuiatem ra unala" i teako bi mu bilo objasniti zaato nova ra unala mora plaati viae, kada ona "izgledaju isto" kao i ona ranija, a ne odlikuju se ni nekim bitno novim performansama. A zasigurno bi ih morao plaati viae, jer njihov razvoj netko mora financijski amortizirati. Drugo pak potencijalno rjeaenje takoer "pada zbog ekonomije"; naime, razvitak novih tehnologija komuniciranja ovjeka s ra unalom je vremenski zahtjevan, neizvjestan i skup projekt, koji mo~e po eti odbacivati pozitivne poslovne efekte tek u dugom (ili ak vrlo dugom) roku, a mo~da ak i nikada (vidi odjeljak 10.6.2.), ato s ekonomskog stajaliata, naravno, nije osobito privla no. Iz navedenih se razloga odustalo, barem privremeno, od daljnjeg razvitka pete generacije ra unala zasnovanih na ideji jedno ipnih ra unala. Da zaklju imo, razlozi neuspjeha tako zamialjene pete generacije ra unala nisu le~ali u njenoj tehnoloakoj neizvodljivosti, ve u ekonomskoj neopravdanosti predlaganih rjeaenja. 3.2.6. `esta generacija ra unala Kardinalni promaaaji ato su proistekli iz pogreanog koncepta pete generacije elektroni kih ra unala imali su za posljedicu stagnaciju u razvitku novih tehnologija obrade podataka. To se nastojalo kompenzirati razvijanjem bolje tehnologije prijenosa podataka na daljinu i umre~avanja ra unala etvrte generacije. U tom smislu ostvareni su zaista vrijedni i zavidni rezultati, ato se mo~e vidjeti iz navoda iznijetih u odjeljku 8.3.3. Meutim, tehnologija obrade (procesiranja) podataka je jedno, a tehnologija njihova prijenosa neato drugo, unato  jasno uo ljivom trendu "pribli~avanja", pa ak i djelomi nog "stapanja" tih tehnologija. Ostaje i nadalje injenica da u sferi koncipiranja tehnologije obrade podataka pomou ra unala nove - aeste - generacije ima joa mnogo neizvjesnosti, nedoumica i nerijeaenih problema. Zbog toga se obi no govori kako su ra unala aeste generacije joa uvijek "u razvoju". Meutim, neke karakteristike te nove generacije ra unala gotovo s velikom su vjerojatnoau predvidljive. Najzna ajnije meu njima su sljedee: Bit e napuatena tzv. von Neumannova koncepcija "kona nih automata" kao ishodiata arhitekturalnog dizajna u svim dosadaanjim generacijama ra unala, a zamijenit e je paralelna arhitektura ra unala. Temeljni graevni element nove generacije ra unala bit e tzv. bio ip, tj. integrirani sklop danas gotovo nezamislivo velikog broja raznih elektroni kih komponenata, izraenih od anorganske, ali i organske materije. Takvi e bio ipovi biti osnovne djelatne komponente tzv. neuralnih mre~a, koje e imati sposobnosti u enja i prilagodbe novim situacijama. Na in programiranja ovih ra unala bit e, zbog njihove potpuno izmijenjene hardverske arhitekture, bitno druga iji od do sada prakticiranih na ina i vjerojatno e se nazivati asocijativnim programiranjem. No, sve to ve spada u sferu predvianja budunosti informacijske tehnologije, o emu e biti viae rije i u odjeljku 10.2.2. 3.3. GRAA ELEKTRONI KIH RA UNALA 3.3.1. Spoznaje ato su pridonijele razvitku suvremenih elektroni kih ra unala Za utvrivanje na ina strukturiranja, odnosno grae suvremenih elektroni kih ra unala izuzetno su va~ne spoznaje do kojih su doala tri matemati ara, svaki u svoje vrijeme. Prvi od njih, Charles Babbage (Engleska, 1798.-1871.) postavio je 1833. godine ideju o automatiziranom ra unskom stroju, kojega je nazvao "analiti kim strojem" (eng. Analytical Engine). Da bi mogao funkcionirati automatski, tj. bez izravnih intervencija ovjeka tijekom procesa ra unanja, taj bi stroj morao sadr~avati sljedee bitne dijelove: - upravlja ku jedinicu - aritmeti ku jedinicu - memoriju za podatke - memoriju za programe - ureaje za unos podataka - ureaje za izdavanje rezultata. Svoje zamisli Babbage nije mogao provesti u djelo zbog niskog stupnja razvitka tehnologije potrebne za proizvodnju takvog stroja. Gotovo istodobno s Babbageom djeluje i George Boole (Engleska, 1815.-1864.), koji je 1847. objavio knjigu o prikazivanju logi kih odnosa pomou algebarskih formula. Njemu u ast ta je teorija kasnije nazvana Booleovom algebrom. Dokazao je kako se bilo kakav slo~eni aritmeti ko/logi ki problem mo~e prikazati odgovarajuom kombinacijom etiri elementarne matemati ke operacije (zbrajanje, oduzimanje, mno~enje, dijeljenje) i tri elementarne logi ke operacije (I, ILI i NE). Operacija I pritom odgovara operaciji presjeka u teoriji skupova, operacija ILI operaciji unije, a operacija NE operaciji komplementa (vidi sliku 3.2.). Sa stajaliata izgradnje elektroni kih ra unala Booleova je algebra zna ajna zato ato se, kao ato je to 1938. godine dokazao Claude E. Shannon (vidi fusnotu 11), mo~e primijeniti u elektronici kao tzv. algebra sklopova, kojom se utvruju fizikalni (elektri ki) fenomeni ato odgovaraju aritmeti ko/logi kim operacijama i temelj su "elektroni koj logici". Trei je znanstvenik ve spomenuti John von Neumann (SAD, 1903.-1957.), koji je, radei na poznatom Institute for Advanced Studies u Princetonu, postavio svoju teoriju kona nih automata (eng. Finite Automate Theory) i ukazao na to da se postupak bilo kakve obrade podataka za potrebe rjeaavanja problema mo~e obaviti lancem operacija ULAZ => OBRADA => IZLAZ, uz pomonu operaciju POHRANJIVANJE (MEMORIRANJE) i eventualna ponavljanja niza tih operacija. Koncept kona nih automata za slu aj obrade podataka shematski je prikazan na slici 3.3. 3.3.2. Kategorizacija hardvera informacijskih sustava U najgrubljim crtama, hardver (materijalno-tehni ka komponenta) poslovnih upravlja kih informacijskih sustava mo~e se kategorizirati u tri funkcionalne skupine ureaja (funkcionalnih jedinica): 1. u skupinu sredianjih (centralnih) jedinica 2. u skupinu perifernih jedinica, i opcionalno 3. u skupinu komunikacijskih jedinica. Sredianje i periferne jedinice su obvezne, ato zna i da ne postoji informacijski sustav koji bi mogao funkcionirati bez takvih jedinica. Komunikacijske su, pak, jedinice opcionalne, ato zna i da, teoretski govorei, mogu postojati informacijski sustavi u kojima takvih jedinica nema, ali su oni danas u praksi izuzetno rijetki. Na slici 3.4. shematski je prikazana osnovna funkcionalna raa lamba jedinica ra unalnog sustava. 3.3.2.1. Sredianja (centralna) jedinica ra unalnog sustava Sredianju (centralnu) jedinicu ra unalnog sustava tvore ureaji koji obavljaju, kao ato im i sam naziv ka~e, sredianje funkcije u ukupnom procesu obrade podataka, odnosno, sustavski gledano, operacije transformacije u sustavu (vidi sliku 3.3.). Sukladno Babbageovu i von Neumannovu konceptu, u skupinu sredianjih jedinica pripadat e sljedei ureaji: 1. kontrolna (upravlja ka) jedinica 2. aritmeti ko/logi ka jedinica 3. glavna (radna) memorija. Ukupnost sredianjih jedinica ra unala raa lanjena na funkcionalne dijelove prikazana je na slici 3.5. Zadaa je upravlja ke (kontrolne) jedinice (eng. Control Unit, CU) prihvaati signale ato ulaze u ra unalo (eksterni signali), analizirati ih (dekodirati), pretvoriti ih u onu vrst signala kojima ra unalo barata u svojoj unutraanjosti (interni signali), te ih proslijediti nekoj drugoj (sredianjoj ili perifernoj) jedinici. Premda je to vrlo slo~en i skup ureaj (u kolokvijalnom se izri aju esto spominje kao "mozak kompjutora"), u temeljnom konceptu kpntrolna je jedinica jednostavna; sastoji se iz samo dva, doduae vrlo komplicirana, glavna sklopa - sklopa za dekodiranje eksternih signala i sklopa za generiranje internih signala. U kiberneti kom smislu, upravlja ka (kontrolna) jedinica, shematski prikazana na slici 3.6., odgovara upravlja kom lanu regulacijskog kruga (vidi sliku 1.5.). Aritmeti ko/logi ka jedinica (eng. Arithmetical/Logical Unit, ALU) je ureaj izgraen od velikog broja elektroni kih sklopova, meusobno povezanih prema pravilima algebre sklopova. U njoj se manipulira elektri kim signalima na na in koji odgovara izvraavanju odgovarajuih operacija Booleove algebre nad podacima. Ve je spomenuto da se postupak rjeaavanja bilo kako slo~enog aritmeti ko/logi kog problema mo~e raa laniti na takve elementarne korake (operacije), ato zna i da e aritmeti ko/logi ka jedinica moi izvraavati sve zamislive, dobro definirane i rjeaive ra unske i/ili logi ke zadatke. Jedna od glavnih zna ajki aritmeti ko/logi ke jedinice je njena brzina. Brzina rada aritmeti ko/logi ke jedinice smatra se jednim od najva~nijih mjerila vrsnoe ra unala i ato je ona vea, ra unalo se dr~i kvalitetnijim. Glavna (radna) memorija (eng. Main Memory, MM, ili Working Memory, WM) elektroni kih ra unala je elektroni ki sklop koji slu~i za uglavnom za privremeno, ali u nekim slu ajevima i za trajno pohranjivanje (memoriranje) podataka. U literaturi se nerijetko rabi i pomalo nespretan, ali prili no raairen termin "spremnik podataka", kojega ovdje spominjemo, ali ga uglavnom neemo upotrebljavati, kako bismo izbjegli eventualne nedoumice, odnosno nejednozna na tuma enja. Kao ato je to joa Ch. Babbage pokazao, ra unalo mora imati memoriju, jer je elektri ke signale, koji spadaju u skupinu vremenskih signala i iji je ~ivotni vijek izuzetno kratak, potrebno na neko vrijeme "zalediti", da bi im se produ~io ~ivotni vijek i omoguilo njihovo viaestruko koriatenje pri izvraavanju (ponavljajuih) aritmeti ko/logi kih operacija. Tako e se, primjerice, memorirati razli ite konstante i meurezultati kao podaci nad kojima ili pomou kojih se obavljaju obrade, ali takoer i podaci ato definiraju na in na koji e se obrade izvraavati, a to su dijelovi ra unalnih programa. Iz prakti nih razloga glavna se memorija ra unala logi ki je dijeli u etiri podru ja, i to: 1. ulazno podru je 2. podru je podataka 3. podru je programa 4. izlazno podru je. Ulazno podru je (eng. Input Domain) je dio glavne memorije ra unala u kojem se prihvaaju signali upueni iz upravlja ke jedinice, tj. podaci i dijelovi programa potrebni u tekuoj (aktualnoj) obradi. Nakon toga se podaci koji imaju karakter predmeta obrade smijeataju na odgovarajuoj slobodnoj memorijskoj adresi (eng. Memory Address) u podru ju podataka (eng. Data Domain), a podaci ato ine dijelove programa na nekoj adresi u podru ju programa (eng. Program Domain). Kada su podaci bilo koje vrste obraeni ("iskoriateni"), prenose se u izlazno podru je (eng. Output Domain) radne memorije, odakle se upuuju prema nekoj drugoj, naj eae izlaznoj jedinici ra unala. Shematski prikaz ustroja glavne memorije ra unala nalazi se na slici 3.7. Kako je kapacitet glavne memorije ra unala ograni en, njime valja pa~ljivo ekonomizirati, odnosno upravljati. Zbog toga e se, kao ato je to ve spomenuto, ovdje odr~avati samo oni podaci koji sudjeluju u tekuoj (aktualnoj, trenutno aktivnoj) obradi podataka, a svi ostali bit e iz nje "izba eni" (tj. upueni negdje drugdje unutar ili izvan ra unala) ato je mogue br~e. Tako e se raspolo~ivi memorijski prostor (kapacitet) nastojati iskorisiti u ato veoj mjeri, jer o tom iskoriatenju izravno ovisi brzina obavljanja cjelokupne obrade podataka u ra unalu. Naloge za ubacivanje/izbacivanje podataka u i iz glavne memorije daje upravlja ka jedinica ra unala, uz pomo operacijskog sustava (vidi odjeljak 4.5.2.1.), povodei se ciljem maksimalizacije iskoriatenja raspolo~ivog memorijskog prostora. Kapacitet glavne memorije elektroni kog ra unala izra~ava se u mjernim jedinicama koje se nazivaju bajtovima (eng. Byte, vidi odjeljak 5.2.2.) i ozna uju s B. Kako je bajt razmjerno mala jedinica koli ina informacija, u uporabi e biti njeni dekadski viaekratnici, kao ato su kilobajt (KB) koji izna uje (pribli~no) 103 (tisuu) bajta, megabajt (MB) koji predstavlja 106 (milijun) bajta, zatim gigabajt (GB) kao 109 (milijarda) bajta, itd. Tipi ni kapaciteti radnih memorija ra unala etvrte generacije, koja su dans prete~ito u uporabi, iznose 4, 8, 16, 32 ili 64 MB. 3.3.2.2. Posebnosti sredianjih jedinica mikrora unala Jedan od najzna ajnijih imbenika od utjecaja na dizajn mikrora unala bilo koje vrste su svakako njihove fizi ke dimenzije. Te~nja je takva ra unala u initi ato manjima, ali ne i premalenima, ato lakaima i ato manje opasnima po zdravlje korisnika. Dakle, ergonomski umbenici kod ove vrste ra unala stoje bok uz bok njihovim tehnoloakim karakteristikama i u velikoj mjeri utje u na njihovo prihvaanje od strane korisnika, na njihovu tr~ianu prou i, u kona nici, na profitabilnost njihove proizvodnje. Zato nije neutemeljena tvrdnja kako su upravo ergonomski zahtjevi ono ato je proizvoa e navelo da u stanovitoj mjeri odstupe od tradicionalnog ustroja sredianjih jedinica ra unala prethodnih generacija, odnosno uvedu neke novosti u taj ustroj. Takve su novosti razlogom ato se mo~e govoriti o nekim posebnostima (specifi nostima) sredianjih jedinica mikrora unala. Te se posebnosti ogledaju u tri glavna pravca: Dolazi do spajanja (integracije) dvaju ranije odvojenih ureaja (sklopova) - upravlja ke (kontrolne) i aritmeti ko logi ke jedinice u novi sklop - sredianji (centralni) procesor, odnosno mikroprocesor. Glavna memorija dijeli se u dvije specijalizirane glavne memorije - memoriju iz koje se pohranjeni sadr~aji mogu samo itati, te memoriju kojoj korisnici imaju proizvoljan pristup, tj. iji prostor mogu koristiti po vlastitom nahoenju, bez ograni enja. Uvode se neki novi (dodatni), odnosno bitno modificiraju neki ve otprije poznati ureaji (sklopovi) pomou kojih se poveava funkcionalnost sredianjih jedinica - registri, sabirnice i ulazno/izlazni meusklopovi. Sredianji (centralni) procesor (eng. Central Processing Unit, CPU) ili mikroprocesor (eng. Microprocessor) je integrirani ureaj (sklop) koji, u na elu, obavlja sve funkcije ato su ih ranije obavljale upravlja ka (kontrolna) i aritmeti ko/logi ka jedinica. Dakle, ukupnost funkcija obaju navedenih sredianjih jedinica ranijih generacija ra unala ini skup funkcija sredianjeg procesora mikrora unala. Osim uateda u prostoru, time su ostvarene i stanovite tehnoloake poboljaice, koje su pozitivno utjecale na djelotvornost i u inkovitost ra unala etvrte generacije. Kao ato je spomenuto, u mikrora unala umjesto jedne jedinstvene glavne memorije postoje dvije - memorija samo za itanje (eng. Read-Only Memory, ROM) i memorija proizvoljnog prostupa (eng. Random Access Memory, RAM). U ROM se unaprijed (obi no ve prilikom izrade, odnosno proizvodnje samog ra unala) upisuju neki podaci koje korisnik kasnije ne mo~e mijenjati. Mo~e ih samo itati, odnosno koristiti pri obradi, a oni u memoriji ostaju trajno neizmijenjenima. Naj eae ti podaci predstavljaju one programe (kao specifi an oblik metodoloakog znanja ugraenoga u ra unalo) bez kojih ra unalo uope ne bi moglo raditi i koji su potrebni pri svakoj obradi. Takvi programi pripadaju kategoriji tzv. sistemskog (sustavskog) softvera mikrora unala (vidi odjeljak 4.5.2.). RAM se ponekad naziva i korisni kom memorijom, ato nije sasvim precizan izraz, jer i ROM i RAM slu~e korisnicima, ali ih oni mogu rabiti na razli ite na ine. Radi se, meutim, o tome da RAM korisnik mo~e upotrebljavati za zadovoljevanje svih vrsta potreba za memorijom - za upisivanje nekih informacijskih sadr~aja, za itanje ne ega ato u njoj ve otprije postoji, za brisanje nekih do tada pohranjenih sadr~aja, te za mijenjanje memoriranih podataka. Korisnik, dakle, mo~e RAM koristiti prema potrebi, ~elji i nahoenju i, na elno, s time u svezi ne podlije~e nikakvim unaprijed utvrenim ograni enjima. Ureaji koji su, doduae, postojali i u nekih izvedbi starijih ra unala, ali im zna enje nije bilo ni pribli~no tako naglaaeno kao ato je to slu aj kod mikrora unala, jesu registri (eng. Register). To su memorije razmjerno malog kapaciteta koje omoguuju vrlo brz pristup do memoriranih sadr~aja, pa slu~e kao u inkovita sredstva pomoi u radu sredianjeg procesora. S obzirom na namjenu, postoje razli iti registri, kao ato su, primjerice, razna brojila (eng. Counter), posma ni registri (eng. Shift Register) koji slu~e za odr~avanje sinonimnih podataka, registri stanja (eng. Status Register) koji odra~avaju aktualno stanje nekog programa (aktivan, prekinut, privremeno inaktivan, itd.) i drugi. Sabirnice (eng. Bus) su vodovi kojima se signali (informacije) prenose meu razli itim sredianjim jedinicama mikrora unala. Sabirnice su specijalizirane za prijenos razli itih signala, a njihove osnovne funkcionalne skupine ine sabirnice podataka, sabirnice adresa i upralja ke sabirnice. Vezu sredianjih prema perifernim jedinicama mikrora unala ine ulazno/izlazni meusklopovi (eng. Buffer), kao pomoni ureaji koji reguliraju promet signala (podataka) ato ulaze u sredianje jedinice odnosno izlaze iz njih. Oni u pravilu imaju stanovite, vrlo ograni ene memorijske sposobnosti. Sve sredianje jedinice mikrora unala smjeatene su na jedinstvenoj podlozi - mati noj plo i (eng. Motherboard), a njihov je raspored presudan sa stajaliata ostvarivih (u pravilu, ato manjih) fizi kih dimenzija mikrora unala. Raspored sredianjih jedinica mikrora unala na mati noj plo i shematski je prikazan na slici 3.8., a izgled jedne stvarne mati ne plo e na slici 3.9. 3.3.2.3. Periferne jedinice ra unalnog sustava Periferne jedinice elektroni kog ra unala obavljaju, kao ato im i sam naziv ka~e, periferne funkcije obrade podataka, a to su funkcije kojima se ne obavljaju nikakve ili se pak obavljaju razmjerno neva~ne aritmeti ko/logi ke operacije nad podacima. Radi se o funkcijama uvoenja podataka u ra unalo, odnosno ulaznim funkcijama, te funkcijama ispostavljanja rezultata obrade podataka korisnicima, odnosno izlaznim funkcijama. Ureaji iz ove skupine specijalizirani su za obavljanje neke ili nekih od navedenih perifernih funkcija, pa ih se svrstava u tri glavne skupine: 1. skupinu ulaznih jedinica 2. skupinu izlaznih jedinica 3. skupinu ulazno/izlaznih jedinica. Shematski prikaz kategorizacije perifernih jedinica nalazi se na slici 3.10. Ulazne jedinice elektroni kog ra unala danas omoguuju prakticiranje razli itih na ina unosa podataka u sredianje jedinice ra unala. Razvrstavaju se u dvije podskupine: a) podskupinu jedinica za medijski ulaz podataka b) podskupinu za neposredni (izavni) ulaz podataka. Podskupinu jedinica za medijski ulaz podataka ine svi oni ureaji koji na neki na in itaju podatke prethodno pohranjene na nekom nositelju podataka (fizi kom mediju), a nazivaju se italima. U najranijim danima razvitka elektroni ke obrade podataka to su bila itala konvencionalnih nositelja podataka, kao ato su buaene kartice (eng. Puched Card) i buaene vrpce (eng. Punched Paper Tape), preuzeta joa iz ere elektromehani kog na ina obrade podataka (vidi odjeljak 3.1.). Vremenom su razvijeni suvremeniji na ini pohranjivanja podataka na fizi ke nositelje, kao ato su opti ki itljivi kodovi, meu kojima su najpoznatiji atapiasti (crtovni) kod (eng. Bar Code) i standardizirano pismo (eng. Standardized Handwriting). Primjeri atapiastoga koda i standardiziranog pisma nalaze se na slici 3.11. Za unos tako pripravljenih podataka u ra unalo slu~e tzv. opti ka itala (eng. Optical Character Reader, OCR) koja rade na temelju fotoelektri kog efekta. Najsuvremeniji ureaji iz te klase su itala slobodnoga rukopisa, itala otisaka prstiju i skeneri (eng. Scanner). Ovi potonji mogu itati bilo kakvu vrstu opti kog (grafi kog) zapisa, uklju ujui crte~e, grafikone, pa ak i fotografije, crno-bijele ili u boji. Zna ajna su i itala tzv. pametnih kartica (eng. Smart Card), kojima se unose magnetski kodirani ("zapisani") podaci i podaci pohranjeni u memorijskim ipovima. Primjeri pametnih kartica su kreditne kartice (magnetski zapis) i telefonske kartice ( ip-kartice), koje su prikazane na slici 3.12. Podskupinu jedinica za neposredni (izravni) unos podataka ine ureaji pomou kojih ovjek podatke unosi u ra unalo koristei svoje prirodne sposobnosti ili osobine. Najzna ajnija meu njima danas je joa uvijek tipkovnica ili tastatura (eng. Keyboard), preuzeta joa iz ere mehani ke obrade podataka (pisai stroj, vidi odjeljak 3.1.), zatim mia (eng. Mouse) kojim se markiraju (ozna uju) podaci ve prikazani na zaslonu ra unala i aktivira se njihov unos, a ovamo spadaju joa i svjetlosna olovka (eng. Light Pen) kojom se mo~e pisati po zaslonu ra unala, dodirni zaslon (eng. Touch Screen) i dodirna plo a (eng. Touch Board). Danas ulaze u uporabu jedinice za direktan unos podataka s vjerojatno najblistavijom perspektivom - jedinice za govorni unos podataka (eng. Voice Recorders). Izlazne jedinice elektroni kog ra unala slu~e za ispostavljanje rezultata obrade, odnosno poruka ra unala korisniku. S obzirom na trajnost tako iskazivanih podataka razlikuju se tri podskupine izlaznih jedinica: a) jedinice za trenutni izlaz podataka b) jedinice za privremeni izlaz podataka c) jedinice za trajni izlaz podataka. Jedinice za trenutni izlaz podataka proizvode i dostavljaju korisniku podatke iskazane u obliku vremenskih signala, kao ato su svjetlosni i zvu ni signali. Radi se uglavnom o tzv. alarmnim ureajima, kao ato su razli ite signalne ~arulje, sirene, zujala, tzv. biperi (eng. Beeper), itd. U poslovnim obradama podataka ovakvi su ureaji od razmjerno male va~nosti. Meutim, u ovu skupinu izlaznih jedinica spadaju i jedinice za govorni izlaz, odnosno za sintetiziranje glasa (eng. Voice Synthesizer). Zbog brojnih tehni kih, ali i jezi nih problema ovaj tip izlaznih ureaja danas joa uvijek nije dosegao fazu zrelosti, ali se o ekuje da e se to uskoro dogoditi, kada e one ui u masovnu uporabu. Puno eae se u poslovnim obradama podataka upotrebljavaju jedinice za privremeni izlaz. Najzna ajnije meu njima su zasloni ili ekrani (eng. Screen, Display), ija su rjeaenja preuzeta iz televizijske tehnologije, ali su zna ajno unaprijeena. Danas se prema tehnoloakoj izvedbi razlikuju dvije najzna ajnije vrste zaslona - oni na bazi katodne cijevi (eng. Cathod Ray Tube, CRT) i oni na bazi tekuih kristala (eng. Liquid Crystal Display, LCD). Nije joa potpuno izvjesno hoe li i koja od ovih tehnologija u budunosti prevladati, jer o tome postoje opre na mialjenja stru njaka. Uvijek onda kada postoji mogunost da e se potreba za rezultatima obrade podataka javljati s odgodom ili viaekratno u vremenu, uputno je generirati ih u nekom razmjerno trajnom obliku, koji e, uz to, biti itljiv za ovjeka. U tu svrhu poslu~it e jedinice za trajni izlaz podataka. Najbrojniji ureaji te vrste su razli ita ispisivala, odnosno pisa i (eng. Printer) i crta i (eng. Plotter). Danas se oni proizvode u razli itim izvedbama, kao matri ni, linijski i laserski pisa i, te ispisivala ato koriste tehnologiju "atrcanja" tinte (eng. Ink Jet Printer/Plotter). Za neke posebne namjene, prvenstveno za potrebe arhiviranja izlaznih podataka ponekad e se koristiti i jedinice mikrofilma (eng. Computer Output Microfilmed, COM), kojima se svojedobno prognozirala lijepa budunosti, ali one ipak, ini se, gube "tehnoloaku bitku" s nekim prakti nijim i savraenijim ureajima. Ulazno/izlazne jedinice podataka mogu obavljati, istovremeno ili naizmjeni no, obje periferne funkcije. S funkcionalnog stajaliata, kategoriziraju se u dvije podskupine: a) podskupinu konverzacijskih jedinica, i b) podskupinu vanjskih (eksternih) memorija. Konverzacijske jedinice slu~e obavljanju obrade podataka u obliku "razgovora" ovjeka (korisnika) i stroja (ra unala). ovjek postavlja zahtjeve (zadatke) i/ili upite ra unalu, te od njega dobiva stanovite rezultate, odnosno odgovore. Ovakvi ureaji zapravo predstavljaju neku kombinaciju (integraciju) ranije opisanih ulaznih i izlaznih jedinica, a naj eai meu njima su terminali (eng. Terminal) i konzole (eng. Console). Oni obi no kao ulazni segment imaju tipkovnicu, a kao izlazni zaslon ili, rjee, neki tip ispisivala. Razlika im je u namjeni: terminale upotrebljavaju krajnji korisnici za rjeaavanje svojih problema, a konzole profesionalni informati ari (sistemski in~enjeri i operatori) za upravljanje ra unalnim sustavom. Uz to, terminali su naj eae smjeateni na udaljenim lokacijama, a konzole obi no (dakle, ipak ne isklju ivo) negdje u blizini sredianjih jedinica ra unala. Jedinice vanjskih (eksternih) memorija slu~e za pohranjivanje svih onih podataka koji su sa stajaliata informacijskog sustava i njegovih korisnika relevantni, ali nisu prijeko potrebni pri izvraavanju tekue obrade. Naj eae koriste magnetske mositelje podataka, na koje se podaci mogu upisivati (izlaz iz sredianjih jedinica ra unala), ali se s njih po potrebi mogu i itati (ulaz u sredianje jedinice ra unala). Meu takve ureaje spadaju jedinice magnetskih vrpci (eng. Magnetic Tape Drive), jedinice magnetskih diskova (eng. Magnetic Disk Drive), jedinice magnetskih disketa (eng. Disquette Drive, Floppy Disc Drive), jedinice opti kih diskova (eng. Optical Disk Drive), jedinice kompaktnih diskova (eng. Compact Disc Drive, CD Drive), te, najnovije, DVD jedinice (eng. Doubble Versatile Disc Unit, DVDU). Kapacitet ovih jedinica izra~ava se, kao i u slu aju glavne memorije, u bajtima, odnosno viaim mjernim jedinicama. Tipi ni kapacitet jedinica vanjskih memorija danas je reda veli ine od nekoliko stotina MB do nekoliko desetaka GB. 3.3.2.4. Komunikacijske jedinice ra unalnih sustava S pojavom i airenjem ra unalnih mre~a javlja se i potreba za razvijanjem i koriatenjem specijaliziranih ureaja, ija e osnovna namjena biti prijenos podataka na daljinu i upravljanje njime, odnosno, jednostavno, komunikacija podacima. Takvi se ureaji nazivaju komunikacijskim jedinicama ra unalnog sustava. Meutim, zamisliv je, barem teoretski, i takav poslovni upravlja ki informacijski sustav u kojemu e svi ureaji biti koncentrirani na jednome mjestu (primjerice, informacijski sustav u nekoj obrtni koj radionici koji se on sastoji samo od jednog mikrora unala s neato periferije). U takvom se sustavu ne ostvaruje prijenos podataka na daljinu, pa komunikacijske jedinice nee ni biti potrebne. Iz navedenih razloga, komunikacijske se jedinice joa uvijek smatraju opcionalnima, odnosno neobveznima. U stvarnosti je tako organiziranih informacijskih sustava vrlo malo, pa ih treba smatrati izuzetkom, a ne empirijskim pravilom. Pravilo su prostorno razvedeni (dispergirani) informacijski sustavi, posebice kada se radi o onima poslovnima, naprosto zato ato je poslovanje usmjereno tr~iatu, s kojime mora na neki na in komunicirati, a jedna od bitnih dimenzija tr~iata svakako je geografski prostor. Radi toga, komunikacijske e jedinice u najveem broju biti sastavnim dijelom informacijskog, pa onda i ra unalnog sustava. ak atoviae, mre~na se komponenta informacijskih sustava u novije vrijeme smatra jednom od temeljnih komponenata poslovnih upravlja kih informacijskih sustava (vidi odjeljak 2.2.), pa je ona podrobnije razmotrena u zasebnom odjeljku (odjeljak 8.). 3.4. PARAINFORMACIJSKA TEHNOLOGIJA U odjeljku 2.3.4. samo smo nazna ili, a mo~da i pomalo olako preali preko jedne ipak zna ajne - i sve zna ajnije - pojave; radi se o ugradnji mikrora unala ili, barem, njihovih dijelova u razli ite proizvode ija prvenstvena svrha nije obrada podataka u klasi nom smislu te rije i. O zna enju ovog trenda u suvremenome svijetu svjedo i sve vei broj mikrora unala koja se razvijaju i proizvode upravo i samo zato da bi bila ugraena (eng. Built-in Computer) u neke druge proizvode. Tako nastaje jedno novo tehnoloako podru je - podru je parainformacijske tehnologije. 3.4.1. Podru ja primjene parainformacijske tehnologije Budui da je informatika u danaanje vrijeme prodrla ve prakti ki u sve sfere ~ivota i rada ljudi, i parainformacijska tehnologija "osvaja" sve vei prostor i tr~iate. Spomenut emo samo neka podru ja njene primjene, odabrana dijelom iz razloga popularnosti i spektakularnosti, pa mo~da i egzoti nosti takvih aplikacija, ali, joa i viae, zbog kvalitativnih pozitivnih pomaka ato ih proizvodi parainformacijske tehnologije poti u u razli itim domenama ljudske djelatnosti. Primjene u vojnim poslovima. Sva suvremena, na~alost, vrlo razorna oru~ja integriraju u sebi neki vid izvorno informati ke opreme, primijenjene u neke druge svrhe. No, nije samo oru~je primjer primjene parainformacijske tehnologije; tu su i razli iti obrambeni (radarski, promatra ki, prisluani i sl.) ureaji, navigacijska oprema, komunikacijski sustavi, oprema za iaenje minskih polja, itd. Primjene u medicini. Medicinska dijagnostika je u suvremenim uvjetima gotovo nezamisliva bez vrlo intenzivne i u inkovite primjene proizvoda parainformacijske tehnologije. U prvome redu, ovdje se radi o raznim dijagnosti kim ureajima i sustavima (primjerice, ra unalna tomografija (CT), sustavi elektromagnetske rezonancije (EMR), razna laboratorijska oprema, itd.). No, sve su brojnije i primjene u medicinskoj terapeutici - poput aparata za lije enje bolesti krvo~ilnog sustava, nervnog sustava, psihi kih oboljenja, itd. Primjene u industriji zabave. Tko joa nije uo za tzv. "kompjutorske igrice", a malo ih je koji ih nisu i sami iskuaali. Uz ovu skupinu, vjerojatno openito najpopularnijih produkata parainformacijske tehnologije, u ovo podru je primjene spadaju i vrlo raaireni automati za igre na sreu, kockarski aparati, pomagala u prakticiranju razli itih vrsta hobija i "uradi sam" aktivnosti, i sli no. Primjene u prometnim djelatnostima. Brojne su instalacije signalnih i regulacijskih sustava u prometu, od zra nog prometa do podzemnih ~eljeznica i podmornica, koji su nedvojbeno proizvodi iz klase parainformacijske tehnologije. U skupinu primjena u ovome podru ju mogu se ubrojiti i razna samonavoena prometna sredstva, kao ato su "zrakoplovi bez pilota", "automobili bez voza a", "brodovi bez kormilara", itd. Primjene u obrazovanju. Mnoga korisna didakti ka pomagala i obrazovni sustavi zasnovani su na parainformacijskoj tehnologiji. Simulatori za obuku pilota, trena~eri za fizi ku pripremu u zanimanjima koja iziskuju visok stupanj fizi ke kondicije, ra unalni sustavi za samoobrazovanje i obrazovanje na daljinu - sve su to samo neki dobri primjeri primjene raznih proizvoda parainformacijske tehnologije u obrazovanju. Primjene u izdavaatvu i grafi koj industriji. Primjena ra unala u ureajima kojima se pripremaju najrazli itije publikacije, od novima do enciklopedija, te njihova produkcija u grafi koj industriji danas su ve standard kojega ne mo~e izbjei niti jedan ozbiljniji izdava  ili tiskara. Danaanje redakcije novina i tiskare nalikuju viae nekom ra unalnom laboratoriju nego li obliku u kojemu su se joa do prije desetak ili neato viae godina javljale i funkcionirale. Ra unala ovdje ne slu~e prete~ito za obradu podataka u klasi nom smislu rije i, ve uglavnom za pripremu prezentacije (prikazivanja) ve obraenih podataka. Primjene u kulturi i umjetnosti. ak ni kultura i umjetnost, kao osvjedo eno "tradicionalisti ke" djelatnosti ne mogu viae "pobjei" od informacijske i parainformacijske tehnologije. Donedavna neslueni posebni filmski efekti, ra unalna grafika kao ve priznata grana likovne umjetnosti, komponiranje glazbe pomou sintesajzera i sli nih ureaja, ra unalna animacija - to je tek malen izbor aplikacija proizvoda parainformacijske tehnologije u kulturi i umjetnosti. Primjene u procesnoj industriji. Komplicirani proizvodni procesi danas se ne mogu u inkovito i sigurno voditi bez ra unala ugraenih u proizvodna procesna postrojenja. Primjeri su brojni: u naftnoj, kemijskoj, farmaceutskoj, prehrambenoj i mnogim drugim procesnim industrijama. Netom navedeno je samo kratak i potpuno proizvoljan izbor iz zaista airoke lepeze moguih primjena parainformacijske tehnologije. No, u okviru poslovne informatike poseban interes pobuuju primjene proizvoda te tehnologije u poslovnim sustavima. 3.4.2. Poslovni upravlja ki informacijski sustavi i parainformacijska tehnologija Proizvodi parainformacijske tehnologije u na elu su komplementarni s proizvodima informacijske tehnologije. Kako proizvodi informacijske tehnologije predstavljaju okosnicu suvremenih poslovnih upravlja kih informacijskih sustava, pomo koju im parainformacijska tehnologija mo~e svojim proizvodima osigurati sigurno je dobrodoala. Korisnost takvih primjena ilustrirat emo trima primjerima. 3.4.2.1. Primjena bankomata Bankomati su ureaji za izdavanje gotovog novca vlasnicima bankovnih ra una bez fizi kog posredovanja ljudi - bankovnih djelatnika - pri obavljanju takvih transakcija. Bankomat se sastoji iz dva osnovna dijela: dijela za fizi ku manipulaciju nov anicama i dijela za manipulaciju podacima o nov anim sredstvima. Dio za fizi ku manipulaciju nov anicama je elektromehani ki ureaj ija je osnovna svrha to no prebrojavanje nov anica i njihovo izdavanje. Dio za manipulaciju podacima je ra unalno baziran ureaj koji podatke o zatra~enim iznosima za isplatu obrauje kao i svaki drugi podatak u bankvnom poslovanju. Bankomati su obi no povezani s nekim monijim, premda mo~da ne i fizi ki velikim ra unalom, obi no zna ajno udaljenim od lokacije automata. To daljinsko ra unalo zapravo obavlja sve transakcije obrade podataka, premda korisnik stje e dojam da to ini upravo bankomat. Dakle, bankomat je specijalizirani terminalski ureaj (udaljena ulazno/izlazna jedinica ra unalnog sustava, vidi odjeljak 8.3.) kojemu nije osnovna svrha manipulacija podacima, ve fizi ka manipulacija novcem (nov anicama). Zato se ovaj tip ureaja i svrstava u kategoriju parainformacijske tehnologije. Prednosti uporabe bankomata su brojne: smanjuju se potrebe za "~ivim" ljudskim radom pri obavljanju razmjerno jednostavnih poslova, smanjuju se mogunosti pogreaaka u poslovanju banaka i ostalih financijskih institucija, jer su im automati i ra unala manje podlo~ni od ljudi, komfor korisnika (klijenata banke ili sli ne institucije) se bitno poveava, jer oni viae ne moraju voditi ra una o radnom vremenu banke, o eventualnim gu~vama na aalterima, i sl. rizici od zloporabe ovlaatenja bankovnih djelatnika umanjuju se, kao i rizici od eventualnih plja ki i sli nih kriminalnih djela. Sli ni bankomatima su i automati za mijenjanje novca. Zbog svega navedenoga, bankomati i automati za mijenjanje novca danas su vrlo popularan i u inkovit primjer primjene parainformacijske tehnologije u poslovnim upravlja kim informacijskim sustavima financijskih institucija, koji, u krajnjoj liniji, vodi poveanju vrsnoe usluge pru~ene klijentima i ostvarenju boljih poslovnih rezultata institucije koja ih daje. 3.4.2.2. Primjena maloprodajnih automatiziranih sustava Na mjestima na kojima se obavlja trgovina na malo (prodavaonice, robne kue, saloni namjeataja ili automobila, itd.) danas su u velikoj primjeni razni tipovi maloprodajnih automaziranih sustava (eng. Point-Of-Sale System, POS). U osnovi, radi se o uobi ajenim registarskim blagajnama s ra unalnom podrakom. Takve blagajne mogu raditi kao samostalni ureaji ili pak mogu biti povezane s nekim udaljenim ra unalom u funkciji specijaliziranog terminala. Osnovna svrha im je obavljanje fizi ke naplate kupljene robe, odnosno peuzimanje novca za izdanu robu. Obrada podataka ato je pri tome vrae u drugom je planu, pa se zato i svrstavaju u produkte parainformacijske tehnologije. Za sada se neposredna intervencija ovjeka (blagajnika) pri radu takvih sustava joa ne mo~e izbjei, ali se pokuaavaju nai odgovarajua zamjenska rjeaenja. Maloprodajni automatizirani sustavi brzo, precizno i to no obra unavaju cijenu ukupne kupljene koli ine robe, izdaju ra une u prikladnom (propisanom) obliku (jer "znaju" nazive i vrste proizvoda, te njihove pojedina ne cijene), a mogu biti takoer povezani u razgranatu maloprodajnu mre~u i funkcionirati kao "normalni" segment poslovnog upravlja kog informacijskog sustava promatrane organizacije. Posebno zanimljiva izvedba ovih sustava je ona ato se koristi na benzinskim crpkama. Ovdje automatizirani sustav obuhvaa samu crpku za gorivo i blagajnu, te nadzire natakanje goriva i ujedno obra unava utroaak (cijenu), uza sve ostale popratne operacije. Ako je, nadalje, sustav opremljen i dijelom za itanje pametne (primjerice, kreditne) kartice za bezgotovinsko plaanje, tada se anga~man prodava a, odnosno blagajnika mo~e potpuno izbjei. Benzinska postaja funkcionirat e poput "maloprodajnog mjesta bez prodava a". Uz odgovarajue, ne osobito velike zahvate u logi ki i hardverski ustroj poslovnog upravlja kog informacijskog sustava poduzea ovakav automatizirani maloprodajni sustav mo~e izuzetno puno doprinijeti unapreenju prodaje i ostvarivanju povoljnih poslovnih rezultata organizacije u ijim okvirima djeluje. 3.4.2.3. Primjena automatiziranih skladianih sustava U velikim proizvodnim i trgova kim poduzeima, te, primjerice, prometnim zra nim i morskim lukama danas se primjenjuju automatizirani skladiani sustavi (eng. Automated Warehousing Systems, AVS). Njihovom primjenom klasi na se skladiata i stovariata mogu pretvoriti u "inteligentna". Zanimljivo je da je ideju iz koje su potekli takvi sustavi razvio i pretvorio u stvarni ureaj austrijski znanstvenik Heinz Zemanek 1960. godine, nazvavai ga "miaem u labirintu". Bio je to prvi automat s nekim sposobnostima u enja, odnosno snala~enja u nepoznatom prostoru primjenom metode pokuaaja i pogreaaka. U automatiziranim skladianim sustavima radi se o tome da se u klasi na prijenosna (pomi ne vrpce, konvejeri) ili prijevozna (kolica, vagoneti, vili ari) sredstva unutarnjeg transporta ugrauje ra unalna oprema (mikrora unala ili mikroprocesori), ime se omoguuje njihov rad bez velike ili ak ikakve izravne pomoi ljudi. Dobro programirana pomi na vrpca ili neka automatizirana elektri na kolica znat e pronai mjesto u skladiatu na kojemu se tra~eni artikli nalaze ili na koje ih treba smjestiti, preuzet e ih ili dopremiti, te odvesti ili fizi ki pohraniti do mjesta na kojima su potrebni ili na kojima e ih odlo~iti. Premda ovakva primjena parainformacijske tehnologije mo~e izgledati kao futuristi ka vizija, u svijetu, pa ak i kod nas ima primjera u kojima takvi sustavi dobro funkcioniraju i djeluju kao specijalizirani dijelovi globalnog poslovnog upravlja kog informacijskog sustava, jer ujedno prikupljaju i aalju na obradu podatke o izvraenim skladi nim aktivnostima. Tako prikupljeni i brzo obraeni podaci vode k poveanju a~urnosti poslovanja, ostvarivanju boljeg uvida u stanje zaliha i boljem upravljanju skladiatem, ato se i opet, u kona nici, odra~ava na poveanje poslovnih u inaka i financijskih rezultata poslovnog subjekta. KONTROLNA PITANJA Koje su najzna ajnije faze u razvitku na ina obrade podataka? `to je karakteristi no za fazu ru ne (manualne) obrade podataka? `to je svojstveno mehani kom na inu obrade podataka? `to je dovelo do razvitka elektromehani ke obrade podataka i koja su joj osnovna obilje~ja? Navedite kronologiju bitnih dogaanja tijekom razvitka elektromehani kih ureaja. Koje su osnovne zna ajke elektroni ke obrade podataka? Objasnite karakteristike prve generacije elektroni kih ra unala. Objasnite karakteristike druge generacije elektroni kih ra unala. Objasnite karakteristike tree generacije elektroni kih ra unala. Objasnite karakteristike etvrte generacije elektroni kih ra unala. Objasnite ato se dogodilo s petom generacijom elektroni kih ra unala. Koje su predvidive karakteristike aeste generacije elektroni kih ra unala? Koje su spoznaje bitno pridonijele razvitku suvremenih elektroni kih ra unala? Koje bi temeljne dijelove uklju ivao Babbageov "analiti ki stroj" da je, kojim slu ajem, bio izgraen? `to je to Booleova algebra? `to je osnovna postavka von Neumannove teorije kona nih automata? Kako se openito kategorizira hardver poslovnih upravlja kih informacijskih sustava? Koji se ureaji svrstavaju u skupinu sredianjih (centralnih) jedinica ra unalnih sustava? Kakva je graa i koje su funkcije upravlja ke (kontrolne) jedinice elektroni kog ra unala? `to je to aritmeti ko/logi ka jedinica? emu slu~i i od kojih se dijelova sastoji glavna (radna) memorija elektroni kog ra unala? Koje su posebnosti sredianjih jedinica mikrora unala? `to je to centralni (sredianji) procesor ili mikroprocesor? `to je ROM, a ato RAM? `to su to registri mikrora unala? `to je to sabirnica? Koje vrste sabirnica postoje? `to su to ulazno/ozlazni meusklopovi mikrora unala i emu slu~e? `to je to mati na plo a? emu slu~e periferne jedinice ra unalnog sustava i kako se kategoriziraju? Koje su funkcionalne podskupine ulaznih jedinica? Navedite konkretne ureaje karakteristi ne za svaku od njih. Koje su funkcionalne podskupine izlaznih jedinica? Navedite neke konkretne ureaje karakteristi ne za svaku od njih. Koje su funkcionalne podskupine ulazno/izlaznih jedinica? Navedite konkretne ureaje karakteristi ne za svaku od njih. emu slu~e komunikacijske jedinice ra unalnih sustava? Zaato komunikacijske jedinice ra unalnih sustava smatramo opcionalnima? Komentirajte to. `to je to parainformacijska tehnologija i na kakav je na in razvijena? Komentirajte odnos parainformacijske tehnologije i poslovnih upravlja kih informacijskih sustava. Navedite neke mogue primjene parainformacijske tehnologije u razli itim podru jima ljudskoga djelovanja. `to su to bankomati i kakva im je primjena? `to su to maloprodajni automatizirani sustavi i kakva je njihova primjena? `to su to automatizirani skladiani sustavi i kakva im je primjena u okvirima poslovnih upravlja kih informacijskih sustava? Polazei od osnovne definicije pojma softvera kao ukupnosti ljudskoga znanja ugraenog u elektroni ko ra unalo, izlo~ena je njegova opa kategorizacija. Potom se srediate interesa usmjerava na metodoloako znanje implementirano u ra unalu, dakle na ra unalne programe. Objaanjavaju se na ini programiranja ra unala, te razvitak programskih jezika. Na kraju odjeljka iznose se neka razmatranja moguih (predvidivih) dogaanja u buduem razvitku metodike programiranja i programskih jezika. 4. METODOLO`KO ZNANJE U RA UNALU: RA UNALNI PROGRAMI 4.1. POJAM SOFTVERA Softver (eng. Software, SW) predstavlja ukupnost nematerijalnih komponenata poslovnih upravlja kih informacijskih sustava. Drugim rije ima, to je svekoliko ljudsko znanje ugraeno u ra unalni hardver, a time i u poslovni upravlja ki informacijski sustav, s ciljem stvaranja informacijske potpore upravljanju poslovnim procesima. Do sada je u informacijskoj teoriji bilo uobi ajeno pojam softvera izjedna avati s pojmom programske potpore informacijskih sustava. U praksi je takvo shvaanje duboko ukorijenjeno i opeprihvaeno, ali ini se kako recentne teorijske spoznaje nala~u njegovu temeljitu reviziju. Naime, prihvati li se teza prema kojoj softver predstavlja ukupnost "kompjuteriziranoga" znanja, a svi argumenti govore tome u prilog, tada u promialjanjima stvarnog zna enja toga pojma, o njegovom semanti kom (zna enjskom) obujmu i dosezima, te o njegovoj kategorizaciji valja poi od tipologije ljudskoga znanja. Evo nekoliko napomena s time u svezi. Ljudske umne sposobnosti omoguuju ovjeku prikupljanje i stvaranje tri temeljne vrste znanja: injeni nog (faktografskog) znanja, koje se odnosi na objektivna (stvarno postojea) svojstva uo ljivih ili zamislivih pojava od interesa i odnosa meu njima. Metodoloakog znanja, odnosno znanja o postupcima, kojim se mogu utvrivati, objaanjavati ili mijenjati odnosi meu pojavama od interesa. Konceptualnog znanja, odnosno znanja o opim zakonitostima ato vladaju u nekom sustavu i koje utvruju svojstva obuhvaenih pojava, odnose meu njima i mogunosti njihova utvrivanja, objaanjavanja ili mijenjanja. U informacijskim sustavima openito, pa onda i u poslovnim upravlja kim informacijskim sustavima, injeni na se znanja implementiraju (ugrauju) u obliku ureenih skupova podataka pohranjenih na nekim ra unalu itljivim medijima, kao ato su baze podataka (eng. Data Base, DB) i skladiata podataka (eng. Data Warehouse, DW). Metodoloaka se znanja implemetiraju u obliku ra unalnih programa (eng. Computer Program) kojima se ostvaruje obrada podataka u ra unalsnom sustavu. Konceptualna se znanja implemetiraju u obliku baza znanja (eng. Knowledge Base), koje se pozicioniraju na najviaoj razini poslovnog upravlja kog informacijskog sustava - na razini sustava za potporu odlu ivanju, a predstavljaju dio ekspertnih sustava (eng. Expert System, ES). Na slici 4.1. prikazane su usporedno opa klasifikacija ljudskoga znanja i ukupnost na ina implementacije tih znanja u ra unalnom sustavu. Iz didakti kih razloga (a dijelom i kao ustupak do sada uvrije~enom na inu izlaganja ove materije u nastavi i ud~benicima) u okvirima ovoga odjeljka izlo~it emo problematiku samo onog dijela ukupnog softvera poslovnih informacijskih sustava koji se odnosi na implementiranje metodoloakih znanja u obliku ra unalnih programa, a ostalim dvama tipovima znanja i na inima njihove implementacije u informacijskim sustavima posvetit emo zasebne odjeljke (odjeljak 6. i odjeljak 10.6.) 4.2. METODOLO`KO ZNANJE U RA UNALU Znanja o metodama, odnosno postupcima rjeaavanja stanovitog problema ugrauju (implemetiraju) se u ra unalo u obliku ra unalnih (kompjuterskih) programa (eng. Computer Program). Programe piae (stvara) ovjek koristei se pri tome umjetno stvorenim jezicima za komunikaciju izmeu ovjeka i stroja, odnosno programskim (ra unalnim, kompjuterskim) jezicima (eng. Programming Language). Svaka pojedina re enica napisana u nekom od takvih jezika naziva se programskom instrukcijom (naredbom) (eng. Program Instruction). Takvim naredbama ili instrukcijama ovjek ra unalu zadaje stanovite zadatke ili poslove (eng. Task, Job) raa lanjene u niz elementarnih (nedjeljivih) koraka (eng. Step). Korak u rjeaavanju problema, odnosno zadavanju i obavljanju zadatka je onaj temeljni dio postupka koji bilo kakvom daljnjom diobom gubi smisao, odnosno postaje "nerazumljivim" za stroj (ra unalo). 4.2.1. Pojam i na ini prikazivanja algoritama Zamialjeni koraci postupka rjeaavanja nekog problema, odnosno obavljanja nekog zadatka (posla) svrstavaju se u kona ni niz koraka, koji se naziva algoritam (eng. Algorithm). Algoritam je, dakle, kona ni niz jednostavnih i nedvosmislenih koraka koji sigurno vodi do rjeaenja nekog problema, odnosno dovraenja nekog posla, ako takvo rjeaenje ili zavraetak postoji. Odnosno, drugim rije ima, algoritam je zamialjeni postupak rjeaavanja rjeaivog problema. Algoritam je nematerijalan (zamialjen, kognitivan), pa ga valja na neki na in materijalizirati, odnosno dokumentirati. Za dokumentiranje algoritama koriste se uglavnom tri vrste sredstava: 1. neformalni (slobodni) opisi u prirodnom ljudskom jeziku 2. pseudokod 3. grafi ka sredstva (dijagrami). Neformalni (slobodni) opisi u prirodnom ljudskom jeziku su ovjeku "najbli~a" sredstva za dokumentiranje algoritama. Oni su sukladni uobi ajenom na inu razmialjanja ovjeka, odnosno komunikacije meu ljudima. Meutim, ovakvi opisi esto su nejednozna ni (viaesmisleni), pa se mogu tuma iti na razli ite na ine. Zbog tog svojega (negativnog) svojstva neformalni opisi u prirodnom ljudskom jeziku u pravilu ne udovoljavaju jednom od bitnih svojstava algoritama - svojstvu nedvosmislenosti, a nerijetko i drugom - svojstvu jednostavnosti. Uz navedeno, oni su skloni implikacijama, odnosno predmijevanju ili podrazumijevanju ne ega ato se ini samim po sebi jasno, premda to ne mora biti baa tako. Ra unala na danaanjem stupnju njihova razvitka, meutim, ne mogu razumijevati niata ato nije egzaktno (precizno utvreno) i na odgovarajui na in iskazano. Zato se takvi opisi obi no izbjegavaju pri dokumentiranju algoritama, odnosno koriste se eventualno tek u po etnim fazama definiranja slo~enijih algoritama ili kao podloga za primjenu ostalih sredstava. Pseudokod je sredstvo dokumentiranja koje predstavlja svojevrstan kompromis izmeu na ina izra~avanja nekih zamisli u prirodnom ljudskom jeziku i na ina njihova izra~avanja u stroju razumljivom, dakle, programskom (ra unalnom) jeziku. Prili no je prikladan za dokumentiranje algoritama. Grafi ka sredstva za dokumentiranje algoritama su razli ite vrste dijagrama. Razvijeno ih je puno, no naj eae se koriste blok-dijagrami (eng. Block Diagram) i struktogrami (eng. Structured Box-Diagram). I jedna i druga vrst dijagrama pretpostavlja uporabu standardiziranih simbola, koji su u nekim slu ajevima ak i propisani nacionalnim i meunarodnim standardima. Ovaj je na in dokumentiranja algoritama potpuno jednozna an, jednostavan, pregledan i razumljiv (ako je dobro primijenjen i izveden), pa se zato naj eae i koristi. No, openito valja rei kako su sva tri na ina dokumentiranja algoritama meusobno nadopunjujua (komplemetarna), pa ih je najbolje koristiti u odmjerenoj kombinaciji. Time e na in rjeaavanja nekoga problema ra unalnim programom biti svestrano dokumentiran, ato ujedno zna i da e biti operazumljiv. Primjeri dokumetacije jednog algoritma Problem: Kako uta~iti ~e? Jedno od moguih rjeaenja: Popiti aau vode. Mogui na ini dokumentacije algoritma rjeaavanja problema: Neformalni opis u prirodnom ljudskom jeziku: Uzeti aau, napuniti je vodom i popiti sadr~aj aae. Nepreciznosti: Odakle uzeti aau? Koju aau? Kako uliti vodu (iz vr a, iz boce, kutla om...)? Kako popiti vodu (na slam icu. niskap...)? Pseudokod: 1. Otvori kuhinjski ormar. 2. Izvadi aau. 3. Odvrni slavinu. 4. Puni vodu u aau sve dok se ne napuni do vrha. 5. Zavrni slavinu. 6. Prinesi aau ustima. 7. Nagni aau. 8. Gutaj postupno sadr~aj aae dok je ne ispraznia. 9. Odlo~i aau na stol. Blok-dijagram: Prikazan je na slici 4.2. Struktogram: Prikazan je na slici 4.3. 4.2.2. Osnovni logi ki konstrukti koriateni u algoritmima Svaki, pa i najslo~eniji algoritam mo~e se logi ki raa laniti (dekomponirati) u neke elementarne logi ke oblike. Takvi se logi ki oblici nazivaju elementarnim algoritamskim logi kim konstruktima, a to su: 1. slijed (sekvencija) 2. izbor (selekcija) 3. ponavljanje (iteracija). Slijed (sekvencija) je takav logi ki konstrukt u kojemu se koraci ni~u jedan za drugim, te se nakon izvraavanja jednog koraka bezuvjetno pristupa izvraavanju sljedeega. Sekvencijalni algoritam (ili njegov dio) zavraava izvraenjem posljednjeg koraka u nizu. Izbor (selekcija) je logi ki konstrukt uvjetovanja. Naime, na stanovitom mjestu u algoritmu pristupa se ispitivanju (testiranju) stanja nekog uvjeta, a nastavak algoritma usmjerava se logi kim putem izabranim na temelju rezultata poduzetoga testa. Selekcija mo~e biti jednostavna (binarna), kada se izabire jedan od dva mogua puta, i viaestruka (multipla), kada se izabire jedan od viae od dva mogua puta u nastavku algoritma. Ponavljanje (iteracija) je logi ki konstrukt kojim se omoguuje viaekratno izvraavanje jednog dijela ili itavog algoritma prije njegova zavraetka. U stru nim informati kim krugovima ovaj se algoritamski konstrukt naziva takoer i logi ka petlja. Javlja se u tri ina ice (varijante): 1. kao bezuvjetna iteracija 2. kao iteracija s prethodnim testiranjem uvjeta 3. kao iteracija s naknadnim testiranjem uvjeta. Bezuvjetna iteracija je takva ina ica ovog logi kog konstrukta kod koje se unaprijed zadaje broj ponavljanja algoritma ili njegovog dijela. Primjer: Kucaj tri puta! Iteracija s prethodnim testiranjem uvjeta zahtijeva ispitivanje uvjeta iji e rezultati uzrokovati ulaz u petlju i njeno izvraavanje (zatvaranje) sve dok su rezultati testa pozitivni ili ne postanu negativni (ato ovisi o na inu postavljanja uvjeta), ili, pak, preskakanje (neizvraavanje) dijela algoritma obuhvaenog petljom. Izlaz iz petlje, kada se jednom u nju ualo, ovisi o stanju zadovoljenja/nezadovoljenja uvjeta. Mo~e se dogoditi da se petlja ne izvrai (zatvori) nijednom. Primjer: Ako joa nisi stigao na cilj, tr i onoliko krugova koliko je potrebno da pretr ia 1500 m! Iteracija s naknadnim testiranjem uvjeta nala~e ispitivanje uvjeta tek nakon ato su barem jednom izvraeni koraci obuhvaeni petljom. Broj ponavljanja ovisan je o rezultatu testiranja uvjeta na kraju petlje. Primjer: Listaj knjigu sve dok ne doea do 227. stranice! Poseban slu aj iteracije je rekurzija. Rekurzija je rjeaenje problema pomou samog sebe. Rekurzivni algoritam (ili njegov dio) "poziva" sam sebe sve dok uvjet zbog kojega se izvraava ("poziva") ne postane besmislen ili neva~an. Dakle, rekurzija predmijeva neato "mekau" definiciju uvjeta, ali ipak valja paziti da on bude odreen tako da ne dozvoljava beskona no ponavljanje petlje. Primjer: Neka svjetla budu upaljena sve dok se ne razdani! (Svjetiljka poziva samu sebe sve dok razlog zbog kojega treba gorjeti ne postane neva~an). Dokumentirani algoritam predstavlja osnovu za izradu ra unalnog programa. Svakom koraku algoritma pridru~uje se jedna naredba izabranog kompjuterskog jezika, ato u kona nici rezultira ra unalnim programom. Zbog toga se sredstva dokumentacije algoritama ujedno smatraju i dijelom programske dokumentacije (eng. Program Documentation). 4.3. RAZVIJANJE PROGRAMA (PROGRAMIRANJE) Postupak razvijanja (izrade) programa ili, jednostavno, programiranje je fazni postupak kojim se u elektroni ko ra unalo ugrauje ljudsko metodoloako znanje, kako bi ra unalo moglo izvraavati zadatke (poslove) ato e mu ih, kada program bude razvijen, zadavati ovjek. Faze programiranja su sljedee: 1. definiranje problema 2. stvaranje algoritma 3. dokumentiranje algoritma 4. pisanje programa 5. testiranje programa 6. dokumentiranje programa 7. implementiranje programa 8. koriatenje i odr~avanje programa. Postupak programiranja elektroni kih ra unala shematski je prikazan na slici 4.4. Postupak programiranja zapo inje definiranjem problema. Pritom je va~no utvrditi dvije stvari - suatinu i granice problema. Suatina se problema utvruje prikupljanjem injeni nog znanja o problemu i primjenom odgovarajuih logi kih metoda za njegovu sistematizaciju. Nakon toga je neophodno pristupiti utvrivanju granica problema, odnosno razlu iti njegove bitne od nebitnih elemenata. Ovaj se zahtjev mo~e u prvi mah u initi trivijalnim, ali iskustvo i praksa pokazuju da to nije uvijek tako. Zato je, da bi se udovoljilo tom zahtjevu, izuzetno zna ajna suradnja razvijatelja programa (programera) i osobe koja je uo ila i osjea problem, a to je korisnik (odnosno viae njih) budueg programa. Nakon definiranja problema valja pristupiti izboru jedne ili viae metoda njegova rjeaavanja. Najzna ajnije metode ato pritom dolaze u obzir su aritmeti ke i/ili logi ke metode. Njihovom primjenom, koja iziskuje odgovarajue metodoloako znanje, stvara se algoritam. Nakon dobrog i temeljitog promialjanja dizajna (ustroja) algoritma, pristupit e se njegovu dokumentiranju. Kao sredstvo pomoi pri tome e se koristiti neko ili neka od sredstava spomenutih i objaanjenih u odjeljku 4.2.1. Budui da je zavraetkom prethodne faze stvorena odgovarajua radna dokumentacija, mogue je prijei na pisanje programa. U pripremnom dijelu ove faze odabrat e se programski (ra unalni) jezik u kojemu e program biti napisan. Kako takvih jezika ima puno (vidi odjeljak 4.4.), izbor jezika ovisit e prvenstveno o zna ajkama samog problema kojega se nastoji rijeaiti, ali i o znanjima, vjeatinama i sklonostima programera. Najvei dio "uobi ajenih" problema mo~e se rijeaiti primjenom prakti ki bilo kojeg jezika, samo je pitanje kako u inkovito i "elegantno" e se do rjeaenja doi. No, iskusni programeri e razmjerno lako "pogoditi" koji je jezik najprikladniji i koji e im "zadati najmanje muke", a oni manje iskusni morat e potra~iti savjet iskusnijih, odnosno u enjem doi do takvih spoznaja. Nitko, pa ni najiskusniji i najvrsniji programer ne mo~e i ne smije nikada biti siguran da je program ato ga je napisao ve otprve ispravan. Drugim rije ima, za o ekivati je da e u prvoj (a nerijetko i u kasnijim) ina icama programa postojati stanovite formalne i/ili logi ke pogreake. Formalne pogreake proizlaze iz kraenja pravila pisanja u okvirima nekog programskog jezika, a logi ke iz nedosljedne primjene metode rjeaavanja problema. Primjeri formalnih i logi kih pogreaaka u programu U svim programskim jezicima postoje naredbe za itanje i pisanje podataka. U najveem broju njih te se naredbe piau kao odgovarajui glagoli prirodnog engleskog jezika, primjerice, kao read ( itati) i write (pisati). Napiaemo li ih nekako poput rid ili rajt, na inili smo formalnu pogreaku. Logi ke su pogreake, kao ato je re eno, posljedica nedosljedne ili nedozvoljene primjene neke aritmeti ko/logi ke metode ili nekog njenog koraka. Tako je, primjerice, u matematici poznato da se u jednad~bama pri prijenosu izraza s jedne na drugu stranu znaka jednakosti mora promijeniti predznak tog izraza kako bi se odr~ala jednakost. Radi li se, na primjer, o jednad~bi sin2 x + cos2 x = 1 a napiaemo je kao sin2 x + cos2 x + 1 = 0 u inili smo logi ku pogreaku, jer smo prekraili jedno od va~nih pravila matemati ke metode rjeaavanja jednad~bi, a mo~da ne nu~no i formalna pravila pisanja odgovarajue naredbe u nekom programskom jeziku. Kako bi se pogreake bilo koje vrste otkrile, pristupit e se testiranju programa. Testiranje se obavlja naj eae tako da se rezultati obrade dobiveni upravo napisanim programom usporede s ve otprije poznatim rezultatima sli nih obrada, a ako to nije mogue, neki e se problem prvo rijeaiti ru no, a potom primjenom ra unalnog programa. Ako su rezultati u oba slu aja jednaki, velika je vjerojatnost da u programa nema pogreaaka, a ako to nije tako, valja pristupiti analizi i korekciji napisanoga programa, ato zapravo zna i povrat na neki od ranijih koraka. Postupak e se ponavljati sve dok se testiranjem ne ostvare povoljni rezultati. Testiranja programa mo~e biti vrlo kompliciran i mukotrpan zadatak, ponekad ak i viae no ato je to samo pisanje programa, ali to je jedini na in da se pogreake pronau i otklone, a rezultati obrade podataka napisanim programom budu pouzdani i to ni. Po zavraetku rada u fazi testiranja pristupa se kona nom dokumentiranju programa. Ve postojeoj algoritamskoj dokumentaciji dodaju se neki novi dijelovi, kao ato su rezultati testiranja programa, dodatna objaanjenja, komentari i upute za koriatenje, kako bi se trajno pohranile sve injenice va~ne pri uporabi programa u budunosti, eventualno i od strane veeg broja, mo~da ak u tom asu i nepoznatih, korisnika. Program je nakon njegova dokumentiranja spreman za uporabu, pa ga se unosi, odnosno pohranjuje u ra unalo, koje od tog trenutka nadalje o njemu vodi svaku daljnju brigu. Ova se, pretposljednja, faza naziva implementiranjem programa. Koriatenje programa zna i rjeaavanje problema s kojima se korisnici susreu u svome radu primjenom ra unala. Jednom razvijeni program davat e jednako dobre rezultate sve dok se situacija vezana uz njegovu uporabu ne promijeni. Doe li u tome smislu do manjih promjena, one se mogu "ugraditi" u programe manjim zahvatima (korekcijama, prilagodbama). Tada se govori o odr~avanju programa. Meutim, ako su promjene radikalne, nema drugog rjeaenja nego li pristupiti razvijanju potpuno novog programa. Primjer odr~avanja i razvijanja novog programa Pretpostavimo da program slu~i obra unu nekih poreza ili doprinosa. Poreski sustav je definiran zakonski, kao ato su to i pojedine konkretne porezne stope. Doe li do promjene nekih stopa, program e se lako modificirati zamjenom starih (ranijih) stopa novima unutar programa. Doe li, meutim, do promjene na ina (sustava) obra unavanja poreza (kao ato je to kod nas bio slu aj, razmjerno nedavno, s uvoenjem poreza na dodanu vrijednost), morat e se pisati novi programi. U prvome slu aju radi se o odr~avanju postojeeg, a u drugome o razvijanju novog programa. 4.4. RAZVITAK PROGRAMSKIH JEZIKA Usporedo s razvitkom informatike i smjenom tehnoloakih generacija elektroni kih ra unala (vidi odjeljak 3.2.) razvijali su se i na ini komunikacije ovjeka i stroja pri implementaciji metodoloakih znanja u ra unalo, odnosno programski (ra unalni) jezici. Baa kao ato su prirodni ljudski jezici "~ivi" i razvijaju se shodno potrebama sve viaeg stupnja opeg druatvenog razvitka i airenjem opsega ljudskih spoznaja, tako i razvitkom informatike i promjena u toj sferi dolazi vremenom do pojave novih i napuatanja starijih generacija programskih jezika. Do sada su razvijene etiri generacije programskih jezika, a uvelike se radi i na razvitku pete. Odmah valja napomenuti kako, premda postoji stanovita prividna sli nost dogaanja u hardverskoj i programskoj sferi, nikako ne valja striktno povezivati, odnosno poistovjeivati odreenu tehnoloaku generaciju ra unala s generacijom programskih jezika ozna enu formalno jednakim rednim brojem. Empirija pokazuje da su odnosi tipa 1 : 1 meu tim generacijama, doduae, u nekim slu ajevima i postojali, ali nisu uvijek bili pravilom. 4.4.1. Prva generacija programskih jezika Potreba za razvijanjem odgovarajuih na ina komuniciranja ovjeka sa strojem javlja se onda kada ovjek po inje koristiti strojeve kao sredstva pomoi pri obradi podataka, dakle joa u eri mehani ke obrade podataka. Ona postaje izra~enijom u fazi elektromehani ke obrade podataka, da bi se pokazala kriti nom paralelno s razvitkom prvih elektroni kih ra unala, dakle, s pojavom elektroni ke obrade podataka. U to se vrijeme inilo logi nim na in komuniciranja ovjeka sa strojem (ra unalom) prilagoditi svojstvima stroja, tj. njegovu "shvaanju" problema i na inu rada. Kako su i "shvaanje" problema i na in rada stroja uvelike odudarali od shvaanja problema i na ina (umnoga) rada ljudi, prionulo se stvaranju umjetnih na ina komunikacije ovjeka sa strojevima te vrste. Tako se "rodio" koncept programskih (strojnih) jezika. Doduae, valja spomenuti kako je temelje teorije programiranja, pa, prema tome, i programskih jezika postavila joa matemati arka Augusta Ada Lovelace (Engleska, 1810.-1863.), bliska suradnica Charlesa Babbagea, idejnog tvorca koncepta "analiti kog stroja" (vidi odjeljak 3.3.1.). Ona se smatra ujedno i prvim programerom, premda je do zamisli o mogunostima i ograni enjima programiranja automatiziranih strojeva doala otprilike stotinu godina prije konstrukcije prvog elektroni kog ra unala (ENIAC-a). Kurioziteta radi, na slici 4.5. prikazan je portret Ade Lovelace. Zbog njihovih karakteristika i sna~ne orijentacije posebnostima strojne (u ovom slu aju, elektroni ke) obrade podataka, programski su jezici prve generacije kasnije dobili naziv strojni jezici. Kako su se njima odreivali postupci baratanja elektri kim digitalnim impulsima, a takvi impulsi mogu poprimiti samo dva mogua stanja, kao na in notacije (pisanja) naredbi u ovim jezicima odabran je binarni brojevni sustav. Naredbe takvoga programskog jezika inili su nizovi binarnih nula i jedinica, pa ih je ovjek vrlo teako shvaao, pamtio i koristio pri pretvaranju algoritama u ra unalne programe. Tadaanji programeri morali su imati vrlo temeljito tehni ko obrazovanje, jer su trebali do u tan ine poznavati na ine rada ra unala (do razine svake pojedina ne operacije izvodive u bilo kojem dijelu stroja). Njihov je rad bio izuzetno mukotrpan i zahtjevan, pa ne udi ato ih je bilo jako malo. Dakako da su postupci izrade ra unalnih programa trajali dugo, a produktivnost rada programera bila je izrazito niska. Za izradu jednog manjeg programa (primjerice, programa za ra unanje aritmeti ke sredine niza broj anih vrijednosti) bilo je potrebno nekoliko sati ili nekoliko dana intenzivnog rada programera. U tim uvjetima i pogreake su bile este, pa su rezultati obrade bili vrlo nepouzdani, a njihovi korisnici nezadovoljni. Sve to, potpomognuto unapreenjima u sferi hardvera (tehnologije) elektroni kih ra unala i sve ozbiljnijim zahtjevima za primjenom ra unala u sve razli itijim i slo~enijim podru jima ljudske aktivnosti, rezultiralo je promialjanjem moguih na ina unapreenja rada na programiranju i poveanja produktivnosti programera. Istra~ivanja u tom smislu svjesno su voena i usmjeravana prema razvijanju druge generacije programskih jezika, pomou kojih e biti mogue ostvarivati povoljnije u inke programiranja, te istovremeno olakaati rad programera i u veoj mjeri iskoristiti nominalne potencijale strojeva . 4.4.2. Druga generacija programskih jezika Kao velika aansa za poboljaanje programskih jezika i u inkovitosti programera tijekom procesa programiranja uo ena je mogunost ugradnje elemenata (rije i) prirodnog ljudskog jezika u programske jezike. Dakako, s obzirom na to da su takva razvojna istra~ivanja voena u SAD, kao prirodni jezik koji e biti osnovom nove generacije programskih jezika odabran je engleski jezik. Iz velikog skupa rije i engleskoga pisanog jezika odabrane su neke, rezervirane (klju ne) rije i ili mnemonici (uglavnom glagoli) kako bi zamijenili neke to no odreene nizove binarnih oznaka (nula i jedinica). Tako je dogovoreno (opaska: ovo je sasvim proizvoljan primjer!) da e, primjerice, binarni niz 10001011, koji u nekom strojnom jeziku igra ulogu naredbe za zbrajanje, biti zamijenjen engleskim glagolom ADD, koji zna i "zbrojiti". O ito je da e tako izra~enu naredbu elektroni kom ra unalu ovjek (koji poznaje, barem elementarno, engleski prirodni jezik) daleko jednostavnije shvatiti, lakae je upotrebljavati i ispravnije tuma iti nego li je to bio slu aj s navedenim nizom binarnih oznaka. Sasvim je sigurno da su time stvorene velike mogunosti za unapreenje programskih jezika i postupaka programiranja ra unala. Meutim, ovdje se javlja jedan veliki problem: naime, elektroni ko ra unalo "ne poznaje" niata osim elektri kih impulsa, odnosno binarnih znakova koji ih simboliziraju. Ra unalo "ne poznaje", ak ni elementarno, nikakav prirodni ljudski jezik, niti njegove sastavne dijelove (rije i). Dakle, takav je unaprijeeni programski jezik sam po sebi neupotrebljiv sa stajaliata programiranja elektroni kih ra unala. Taj je problem rijeaen na jedan izuzetno dovitljiv na in. Naime, primijenjena su, kao model rjeaavanja sli nih problema, iskustva koja je ovje anstvo vremenom prikupilo u realnim ~ivotnim situacijama - onima u kojima moraju komunicirati (razgovarati, dopisivati se) dva ovjeka od kojih niti jedan ne poznaje jezik ato ga koristi onaj drugi. Jedino je u inkovito rjeaenje tada anga~irati nekoga tko poznaje oba jezika i mo~e funkcionirati kao prevoditelj u oba pravca. Takva su razmialjanja bila osnovom za koncipiranje i razvitak programskih proizvoda koji su dobili logi an naziv - programi prevoditelji, a mogli su posredovati izmeu umjetnog programskog jezika koji je sadr~avao elemente prirodnog jezika i strojnog jezika. Programi prevoditelji, dakle, prevode izvorni program (eng. Source Program), iskazan u nekom programskom jeziku (eng. Programming Language) u objektni (radni) program (eng. Object Program) iskazan u strojnom jeziku (jeziku elektri kih impulsa, eng. Machine Language). Prvi programi prevoditelji bili su (a to je slu aj esto joa i danas) napisani u strojnom jeziku i mogli su prepoznavati elemente prirodnog jezika u izvornom programu i prevoditi ih u strojni jezik (dakle, u svoj "materinji" jezik), te tako "sklapati" objektni program. Kako se na engleskom jeziku "sklapati" ka~e "to assemble", prvi programi prevoditelji nazvani su asembleri (eng. Assembler), a programski jezici koje su oni "razumjeli" asemblerskim (eng. Assembly Language) ili makroasemblerskim jezicima (eng. Macroassembly Language). Takvi su jezici nastali 1954. godine, a koristili su se kao dominantno sredstvo za programiranje razmjerno kratko, tek do 1957. godine. 4.4.3. Trea generacija programskih jezika Programski jezici druge generacije pobudili su velik interes i pozornost stru njaka, pa i aire javnosti. Tek s pojavom takvih jezika prevladalo je uvjerenje da elektroni ka ra unala nisu tek "dobri strojevi za ra unanje", ve su njihove mogunosti daleko vee, a podru ja primjene gotovo neograni ena. Jedina stvarna prepreka ja anju njihove popularnosti i njihova boljeg razumijevanja meu "obi nim" ljudima bila su joa uvijek velika ograni enja kojima su bili podlo~ni jezici za programiranje, a koja su proizlazila iz njihove joa uvijek velike orijentirnosti stroju i njegovim specifi nim karakteristikama. Kako su graa ra unala i na ini na koje oni rade i dalje za mnoge bili velika nepoznanica, svojevrsna crna kutija, jezici koji su zahtijevali njihovo temeljito poznavanje, a takvi su, objektivno gledajui, bili jezici druge generacije, ipak su izazivali odbojnost, nelagodu, pa i odreeni strah meu potencijalnim korisnicima. Valjalo je, stoga, u initi neato da se oni joa i viae "pribli~e" ljudima i ljudskom na inu mialjenja, a to se moglo postii samo ja anjem njihove orijentacije prema problemu, odnosno napuatanjem orijentacije prema stroju. To je, pak, zna ilo da valja izvraiti zna ajna poboljaanja njihove semantike i sintakse. U pojmovnom smislu, zna enje semantike, kao svojstva programskih jezika, usporedivo je sa zna enjem pravopisa u sferi prirodnih ljudskih jezika. Pravopis, naime, odreuje kako valja pisati pojedine elemente nekog prirodnog ljudskog jezika da bi bili dobro protuma eni i shvaeni od strane njihova primatelja ( itatelja, sluaatelja, gledatelja, itd.). Tako e se, sukladno pravopisnim pravilima hrvatskoga jezika, naziv (oznaka) jedne boje (uvjetno re eno, jer to zapravo i nije osnovna boja) pisati i izgovarati kao "bijela", a ne kao "bela", jer bi se ovo drugo moglo pogreano protuma iti kao naziv jedne popularne kartaake igre. Analogno tome, semantika nekog programskog jezika utvrivat e kako se moraju pisati elementi toga jezika (naredbe i njihovi dijelovi), da bi ih ra unalo moglo dobro "protuma iti" i na njih adekvatno reagirati, odnosno izvraavati ih. Tako e se ve spomenuta naredba za zbrajanje u nekom programskom jeziku morati pisati kao "ADD", a ne kao "ED" premda se tako izgovara, jer je "ED" rezervirana (klju na) rije  za jednu drugu naredbu, koja se ima pisati upravo tako - "ED" (a tako se i izgovara), a zna i "pripremiti za ispis" (kratica od engleskog glagola "to edit", ato zna i upravo navedeno). S druge pak strane, sintaksa programskih jezika pandan je gramatici prirodnih ljudskih jezika. Gramatika odreuje kako e se pojedini elementi prirodnog jezika povezivati u smislene cjeline (re enice, onosno izreke). Tako je, primjerice, vrlo dobro poznato kako re enice u veini prirodnih ljudskih jezika moraju imati neke obvezne sastavne dijelove (subjekt, predikat, objekt, itd.) koje treba nizati odreenim redosljedom i na taj na in odra~avati neke misli, odnosno smisao. Sli no tome, sintaksa programskih jezika nalagat e da se pojedine rezervirane (klju ne) rije i i razli iti izrazi meusobno povezuju na to no odreene na ine kako bi navele ra unalo da obavi to no odreene aritmeti ko/logi ke operacije. U nekim programskim jezicima naredba za zbrajanje dvaju brojeva iji e zbroj biti jednak nekom treem broju mora se pisati na sljedei na in: A = B + C a ne, recimo kao: B + C = A jer je u ovom drugom slu aju ra unalo, zbog specifi nosti svojega na ina rada, nee "razumjeti". Sve smo ovo objasnili zato da bismo ukazali na pravce u kojima su se tra~ile mogunosti unapreenja programskih jezika, zapravo ve i pri prijelazu iz prve u drugu generaciju, a to je slu aj i kod svih narednih prijelaza na viae razine (generacije) programskih jezika. Osnovna je te~nja pribli~iti na ela semantike programskih jezika na elima pravopisa ljudskih jezika, a na ela sintakse programskih jezika na elima gramatike prirodnih jezika, u ato je mogue veoj mjeri. To je bilo poticajem zbog kojega je Vlada SAD nalo~ila svome Ministarstvu obrane 1956. godine da formira tim stru njaka koji e raditi na razvijanju novih programskih jezika sukladno navedenoj opoj tendenciji. Kao vrlo promptni odgovor toga tima na zahtjeve Ministarstva obrane i Vlade SAD pojavio se 1957. godine prvi jezik nove, tree generacije - programski jezik FORTRAN (akr. eng. FORmula TRANslation). Njegova je osnovna namjena bila omoguiti razvijanje programa za rjeaavanje znanstveno-tehni kih problema, isprva samo iz podru ja vojnih poslova i primjena. Osnovni ciljevi ato ih je FORTRAN imao ostvarivati bili su: 1. Unaprijediti semantiku u odnosu na postojee jezike. 2. Unaprijediti sintaksu u odnosu na postojee jezike. 3. Omoguiti potpunu orijentaciju na problem i ato je mogue viae napustiti orijentaciju prema stroju. Prvi cilj je u velikoj mjeri ostvaren: FORTRAN je uklju ivao gotovo isklju ivo elemente prirodnog engleskog jezika i konvencionalne matemati ke notacije kao elemente vlastitih naredbi. Trei je cilj takoer uvelike dosegnut: repertoar naredbi FORTRAN-a bio je striktno usmjeren karakteristikama problema ato su se njime ~eljeli rjeaavati, a izvorno su to bili matemati ko-tehni ki problemi. No, FORTRAN je umnogome zakazao glede ostvarivanja drugoga cilja: njegova je obvezna sintaksa bila i nadalje jako pod utjecajem "strojne logike", odnosno zapravo "sklopovske algebre" koju je predstavio joa 1938. godine Claude E. Shannon (vidi odjeljak 3.3.1.), ato je vidljivo i iz prethodno navedenoga primjera sintakse naredbe zbrajanja, Unato  tome, FORTRAN je zna io izuzetno velik napredak u sferi programiranja i programskih jezika. Slijedei njegov primjer, mnogi proizvoa i ra unala po eli su razvijati sli ne jezike, ali za druga ije i raznolikije namjene. Prvi je za FORTRAN-om slijedio programski jezik COBOL (akr. eng. COmmon Business-Oriented Language) 1958. godine, kao programski jezik namijenjen poglavito rjeaavanju poslovnih problema pomou elektroni kih ra unala. Ubrzo je to postao najpopularniji programski jezik, tako da je joa i danas u svijetu, prema nekim mjerodavnim procjenama, u oblasti poslovnih aplikacija viae od dvije treine od ukupno aktivnih programa onih koji su napisani u COBOL-u. Popularnost FORTRAN-a i COBOL-a uzrokovala je pravu lavinu pojava novih programskih jezika istoga tipa. Ra una se da je 1960.-tih godina razvijeno oko 400 takvih jezika, a gotovo svaki od njih u viae ina ica (dijalekata), pa ih je u uporabi bilo, du~e ili krae vrijeme, u veem ili manjem opsegu, vjerojatno negdje oko 2000. Iz te ogromne mase sli nih, a ipak po mnogo emu razli itih jezika, izdvajaju se po nekim svojim kvalitetama, uz ranije spomenuta dva, joa tri jezika: ALGOL (akr. eng. ALGOrithmic Language), kao izuzetno kvalitetan jezik za matemati ko programiranje. PL/1 (akr. eng. Programming Language 1), kao neuspjeli pokuaaj integracije dobrih osobina FORTRAN-a i COBOL-a u openamjenski jezik. BASIC (akr. eng. Beginners' All-purpose Symbolic Instruction Code), kao prvi jezik koji je omoguio razvijanje programa u "razgovoru" (konverzaciji, interakciji, dijalogu) programera i ra unala, te ozna io po etak i danas dominirajue ere interaktivnih programskih jezika. Danas se ovi i njima sli ni jezici smatraju programskim jezicima tree generacije ni~e razine, jer se 1968. godine pojavio u eksperimentalnoj, a 1972. godine u standardnoj verziji programski jezik Pascal, kojega su krasile mnoge nove vrline, premda se ipak zasnivao na osnovnim na elima svojstvenima ranijim jezicima ove generacije. Tvorci Pascala osmislili su koncept tzv. strukturiranog programiranja (eng. Structured Programming), na kojemu su izgradili svoj programski jezik, a koji je podrazumijevao oblikovanje programa u vidu relativno zatvorenih programskih struktura (modula, blokova), ato je zna ilo prvu naznaku pojave nove generacije programskih jezika i koncepta modularnog programiranja, odnosno programiranja slaganjem razmjerno zatvorenih programskih cjelina (modula) u odgovarajue programske strukture. Ubrzo nakon Pascala pojavili su se sli ni jezici C, C++ i Ada, koji su joa i danas u airokoj uporabi. Zajedno s Pascalom i joa nekim jezicima oni ine skupinu jezika koje danas nazivamo programskim jezicima tree generacije viae razine. Meutim, svi su programski jezici tree generacije imali jednu veliku zajedni ku manu, odnosno nedostatak. Taj se nedostatak ogledao u njihovoj proceduralnosti, koja je bila posljedicom neadekvatnog ostvarivanja drugoga cilja razvitka FORTRAN-a, pa posljedi no i svih ostalih jezika po njegovu uzoru. U sintakti kom smislu ti su jezici umnogome preferirali strojnu pred prirodnom logikom meuljudske komunikacije, te nametali kruta pravila pisanja programa i redosljeda naredbi u njemu. To je neobi no dobro vidljivo iz primjera kojega navodimo, a odnosi se na obvezni izgled (ustroj) programa napisanoga u programskom jeziku COBOL. Primjer: Obvezni izgled (ustroj) programa u COBOL-u IDENTIFICATION DIVISION. ............ ............ ............ ENVIRONMENT DIVISION. ............ ............ ............ DATA DIVISION. ............ ............ ............ PROCEDURE DIVISION. ............ ............ ............ Komentar: Svaki, pa makar i najtrivijalniji program u COBOL-u mora se sastojati od navedene etiri divizije (odjeljka). U odjeljku IDENTIFICATION DIVISION navode se podaci kojima se programer "predstavlja" ra unalu. U odjeljku ENVIRONMENT DIVISION opisujuje se situacija (sredina) u kojoj se programiranje obavlja. U treem odjeljku, DATA DIVISION, podrobno se opisuju podaci koji e se obraivati ili se o ekuju kao rezultati obrade, da bi tek posljednja divizija - PROCEDURE DIVISION - predstavila ono zbog ega se uope pristupilo programiranju - "prijevod" koraka algoritma u izvrane naredbe koda (programa). Nije uope rijedak slu aj da broj programskih linija (naredbi) u prva tri pripremna odjeljka u COBOL programu nadmaauje broj linija posljednjeg (radnog) odjeljka. Prve tri divizije moraju biti sastavnim dijelom svakog programa, neovisno o tome jesu li se tijekom vremena izmeu pisanja dvaju programa ato slijede jedan za drugim dogodile neke promjene ili ne. Njihovo pisanje programeri su shvaali kao nepotreban posao, neproduktivno se koristio memorijski prostor, a i vrijeme prevoenja i izvoenja programa bilo je neminovno du~e. No, bio je to ustupak strojnoj logici, nasljee iz ranijih generacija programskih jezika, koje se nije moglo izbjei ni u COBOL-u niti u ostalim jezicima toga tipa. Sve je to proizlazilo iz proceduralnosti programskih jezika etvrte generacije kao njihove temeljne negativne osobine. Najveim dijelom upravo radi toga, ali i zbog nekih drugih va~nih dogaanja u informatici toga doba, potaknuta su i sustavno voena istra~ivanja mogunosti osmialjavanja i razvitka nove generacije programskih jezika. 4.4.4. etvrta generacija programskih jezika Jedan od najveih sponzora istra~iva kih projekata koji su se bavili tra~enjem mogunosti unapreenja postupaka programiranja bila je Meunarodna asocijacija zra nih prijevoznika IATA (akr. eng. International Air Transporters Association). To, sasvim sigurno, nije bilo slu ajno, a razloge treba tra~iti u injenici da su do tog vremena (sredina 1970.-tih godina) upravo zra ni prijevoznici postali jednim od najveih "ovisnika" o ra unalnoj tehnologiji i njenoj primjeni u poslovanju. Naime, ve se tada uvidjelo kako nema dobre organizacije, koordinacije i upravljanja zra nim prometom na svjetskoj razini bez intenzivne primjene ra unalom podr~avanih informacijskih sustava. Projekti ato ih je pokrenula IATA dali su razmjerno brzo prve ohrabrujue rezultate. Tako je 1978. godine razvijen ra unalni jezik QBE (akr. eng. Query-By-Example), koji se danas smatra prvim jezikom etvrte generacije programskih jezika (eng. Fourth Generation Languages, 4GL's). Osnovni zahtjev kojemu su jezici etvrte generacije morali udovoljiti bio je zahtjev za otklanjanjem proceduralnih elemenata iz njihova ustroja, odnosno, u kona nici, ostvarivanje ideala potpune neproceduralnosti (neformalnsti) jezika za komuniciranje ovjeka sa strojem. Taj zahtjev odra~ava ve spomenutu te~nju pribli~avanja programskih jezika prirodnim ljudskim jezicima i njihovim osobinama. Kako ljudi, koristei svoj prirodni jezik, u meusobnoj komunikaciji uglavnom ne podlije~u i ne bi trebali robovati nekim krutim konvencijama, pravilima i procedurama, to je takva komunikacija, u na elu, neproceduralna, a ustroj je prirodnih ljudskih jezika podr~ava. Neato detaljniji popis zahtjeva kojima moraju udovoljavati programski jezici etvrte generacije, odnosno njihovih po~eljnih svojstava je sljedei: Moraju biti u velikoj mjeri orijentirani ovjeku, odnosno korisniku i omoguavati mu visok stupanj slobode pri postavljanju zadataka ra unalu. Moraju i profesionalnim programerima i krajnjim korisnicima omoguiti dobivanje zadovoljavajuih rezultata obrade podataka. Moraju moi izravno komunicirati sa sustavom za upravljanje bazom podataka, kao posebnim programskim sustavom koji se "brine" o odr~avanju velikih skupova ra unalno pohranjenih podataka. Njihovi proceduralni elementi, ako se ve ne mogu sasvim izbjei, moraju biti znatno manjih dimenzija od proceduralnih elemenata programskih jezika tree generacije. Moraju omoguavati airoku i estu primjenu neproceduralnih elemenata, tj. elemenata prirodnog ljudskog jezika. Moraju biti prilagoeni interaktivnoj komunikaciji izmeu ovjeka i stroja. Ako i kada ve moraju uklju ivati neke proceduralne elemente, oni moraju biti strukturirani, tj. preuzeti iz programskih jezika tree generacije viae razine. Njihova sintaksa mora biti lako razumljiva, kako bi se programi napisani ua takvim jezicima mogli jednostavno odr~avati. U enje takvih jezika mora biti jednostavno i razmjerno kratkotrajno. Moraju omoguavati lako i u inkovito otklanjanje eventualnih pogreaaka u programima. Moraju omoguavati dobivanje rezultata obrade podataka u ato kraem vremenu. S vremenom se ravija itav niz jezika razli itih namjena, ali sli nih obilje~ja, tako da svi oni pripadaju etvrtoj generaciji programskih jezika. Uz QBE, javljaju se tako Intellect, Nomad, VisiCalc, Multiplan, Natural, Focus i drugi, koji su odigrali zna ajnu ulogu u razvitku jezika etrvrte generacije, ali se ipak nisu pokazali sposobnima za du~e "pre~ivljavanje". Izuzetak predstavljaju programski (upitni) jezici QBE i SQL (akr. eng. Structured Query Language), koji i danas predstavljaju gotovo neizaobilazno sredstvo za programiranje obrada baza podataka. Od konca 1980.-tih godina naovamo javljaju se u okviru ove iste generacije programskih jezika dvije razli ite razvojne tendencije: Tendencija razvijanja programskih alata etvrte generacije, koji predstavljaju "neato viae" od pukih programskih jezika. Tendencija razvijanja grafi kih jezika etvrte generacije, kao svojevrsnog hibrida grafi kih programskih alata etvrte generacije i viaih jezika tree generacije. Programski alati etvrte generacije (eng. Fourth Generation Programming Tools) su programski proizvodi koji omoguuju programiranje uporabom makroinstrukcija (eng. Macroinstruction). Makroinstrukcije su skupovi jednostavnih programskih naredbi izra~eni kao jedna slo~ena naredba, tako da se njima programiraju itavi nizovi koraka nekog algoritma ili ak itavi algoritmi. Tako bi, primjerice, jedna makroinstrukcija mogla glasiti: "Izra unaj aritmeti ku sredinu vrijednosti niza od n varijabli!" (eng. "compute mean n"), a neka druga: "Provjeri parnost bitova u primljenoj poruci!" (eng. "verify parity"). Programiranje uz primjenu programskih alata etvrte generacije orijentirano je potrebama korisnika, dok je karakter problema kojega se nastoji rijeaiti u drugome planu, a o karakteristikama stroja na kojemu se radi gotovo da i ne treba voditi nikakva ra una. Na danaanjem stupnju razvitka alata etvrte generacije mogu se razlu iti sljedee njihove glavne skupine (kategorije): Alati za obradu teksta, koji omoguuju poduzimanje slo~enih operacija nad tekstualnim podacima i stvaranje dokumenata. Primjer je takvog alata Word for Windows. Alati za obradu tablica podataka, koji omoguuju poduzimanje operacija nad tabli no (matri no) organiziranim podacima. Primjer je takvoga alata Microsoft Excel. Alati za rad s bazama podataka, koji omoguuju stvaranje velikih organiziranih skupova podataka u memoriji ra unala (baza podataka, vidi odjeljak 5.), postavljanje upita i poduzimanje transakcija nad takvih podacima. Primjer je takvoga alata Microsoft Access. Alati za grafi ku obradu podataka, koje ne treba poistovjeivati s grafi kim jezicima etvrte generacije, a slu~e stvaranju dvodimenzionalnih i trodimenzionalnih prikaza skupova podataka (grafikona, crte~a, nacrta, zemljovida, itd.). Primjer je takvoga alata AutoCAD. Generatori izvjeaa, koji omoguuju izradu razli itih tipova izvjeaa prema specifikacijama korisnika (primjerice, statisti kih izvjeaa, pregleda bibilografskih jedinica, poslovnih izvjeaa, itd.). Kao primjer takvih alata mo~e se navesti SRG (Status Report Generator). Generatori aplikacija, koji koriste makroinstrukcije ato obuhvaaju itave standardne algoritme i omoguuju njihovo proizvoljno povezivanje prema potrebama korisnika, odnosno konkretne aplikacije (primjene). Primjer je takvoga alata DELPHI. Grafi ki jezici etvrte generacije (eng. 4G Visual Languages) naglasak stavljaju na komunikaciju izmeu ovjeka i stroja, tj. programiranje, pomou grafi kih simbola, odnosno ikona (eng. Icon). Naime, razli ita su psiholoaka istra~ivanja pokazala kako su mnogi ljudi izrazito skloniji razmjeni informacija putem slika i sli nih grafi kih prikaza, nego li samo putem slov ano/broj anih znakova. U prilog toj tezi govore brojna prakti na iskustva: Jedna stara kineska poslovica ka~e da jedna slika vrijedi viae od tisuu rije i. Uobi ajeni na in upravljanja cestovnim, pa i ostalim vrstama prometa je primjena prometnih znakova, ato su i opet prete~ito grafi ki simboli. Slikovni prikazi "ne poznaju" barijere prirodnih pisanih i govornih jezika. Danas prakti ki viae nema novina ili publikacija bilo koje vrste koje ne koriste neke tipove grafi kih prikaza uz tekstove, jer je dokazano da time privla e veu pozornost itatelja i poveavaju kvalitetu predstavljanja informacija. Film, video i televizija mogu svoju apsolutnu nadmo nad drugim sredstvima javnog priopavanja (izuzev najnovijega, Interneta) zahvaliti upravo slici kao sredstvu iskazivanja informacija, naravno u kombinaciji sa zvukom i vremenom (pokretne slike). Najnovija istra~ivanja interesa korisnika globalne svjetske ra unalne mre~e Internet (vidi odjeljak 8.4.7.) pokazuju da je najvea potra~nja upravo za informacijama u grafi kom i animiranom (dinami kom grafi kom) obliku. Uostalom, ameri ki teoreti ar medijskog komuniciranja Marshall McLuhan joa je 1960.-tih godina predvidio nadolazak ere vizualnih komunikacija koncem ovoga tisuljea. Imajui sve navedeno u vidu, neki zna ajni proizvoa i ra unalnog softvera orijentirali su svoje istra~iva ke i razvojne napore u pravcu razvitka jezika koji e omoguiti grafi ku komunikaciju izmeu ovjeka i stroja. Takvi grafi ki jezici zasnivaju se na boljim jezicima tree generacije, kao ato su BASIC i C++, tako da naredbe tih jezika koriste za stvaranje makroinstrukcija koje se onda izra~avaju grafi ki. Dakle, u ovim jezicima temeljno sredstvo programiranja je grafi ki simbol, koji se naziva ikonom i odgovara makroinstrukciji programskih alata etvrte generacije. Danas su najpoznatiji primjeri ovakvih jezika Visual Basic i Visual C++. 4.5. KLASIFIKACIJA RA UNALNIH PROGRAMA Programi ato se unose u ra unala jako su raznorodni, prvenstveno s obzirom na njihovu namjenu, odnosno svrhu. Da bi se bolje shvatilo emu neki programi slu~e, uobi ajeno je klasificirati ih (svrstati) u skupine srodnih programa. Openita klasifikacija ra unalnih programa podrazumijeva njihovo grupiranje u tri temelje skupine: 1. u skupinu aplikacijskih programa, 2. u skupinu sistemskih (sustavskih) programa, i 3. u skupinu komunikacijskih programa. Analogno klasifikaciji ra unalnog hardvera (vidi odjeljak 3.3.2.), prve dvije skupine programa su obvezne, a trea opcionalna (neobvezna). Bez programa iz prve dvije skupine ra unalo uope ne bi moglo raditi, odnosno izvraavati zadatke ato mu ih postavlja korisnik, dok bi bez onih iz tree skupine moglo, ali samo u uvjetima potpune centralizacije informacijskog sustava. Shematski prikaz ope klasifikacije ra unalnih programa u skupine nalazi se na slici 4.6. 4.5.1. Aplikacijski programi Aplikacijski programi (programi primjene) slu~e korisnicima za rjeaavanje problema s kojima se oni susreu u svome radu, pri emu im ra unalo slu~i kao pomono sredstvo pri obavljaju intelektualnih operacija, odnosno izvraavanju umnih zadataka. Sa stajaliata korisnika, ono ato se dogaa, odnosno ato e se dogaati, unutar ra unala u pravilu je nezanimljivo, pa e njihovi aplikacijski programi u velikoj mjeri zanemarivati ili potpuno ignorirati ta dogaanja. Dakle, aplikacijski bi programi morali biti u ato je mogue veoj mjeri nezavisni o hardveru na kojemu se razvijaju i koriste (izvraavaju), a stupanj takve njihove nezavisnosti ovisan je o primijenjenom programskom jeziku. Jezici ni~e razine (ranijih generacija) omoguuju ni~i, a oni viae razine (novijih generacija) viai stupanj nezavisnosti o hardveru. Tipologiju aplikacijskih programa mogue se razraditi s obzirom na tri najva~nija kriterija, a to su: 1. kriterij ustroja programa 2. kriterij korisnika programa 3. kriterij namjene programa. Prema kriteriju ustroja programa razlikuju se: a) monolitni programi b) modularni programi Monolitni aplikacijski programi su oni koji su po svome ustroju kompaktni, teako ili nikako djeljivi u segmente. Instrukcije takvoga programa ine zatvorenu strukturu u koju je vrlo teako po potrebi intervenirati i mijenjati je. A izmjene u programima su potrebne, pa ak i nezaobilazne zbog odr~avanja programa (vidi odjeljak 4.3.). Kada se u monolitni program unese bilo kakva izmjena na bilo kojem mjestu, to e naj eae imati odraza na ostatak programa koji nee moi ostati neizmijenjenim. Dakle, gotovo svaka promjena u programu iziskivat e preprogramiranje ostatka programa, ato je prakti ki ravno novom programiranju. Zbog toga e odr~avanje monolitih programa biti komplicirano, naporno, iziskivat e velik utroaak vremena i bit e skupo. Zbog navadenih nedostataka, monolitni programi se uglavnom viae ne izrauju, emu posebice pogoduju obilje~ja programskih jezika viaih (novijih) generacija. Suprotno monolitnim, modularni aplikacijski programi strukturiraju se i razvijaju tako ato se prvo programiraju moduli, kao razmjerno zatvorene cjeline koje obuhvaaju i realiziraju slo~enije aritmeti ko/logi ke, razmjerno esto koiatene funkcije. Takvi se moduli potom povezuju u slo~enije, naj eae hijerarhijske strukture po principu opeka ili "LEGO" kockica. Na slici 4.7. dan je usporedni prikaz monolitnog i modulanog ustroja aplikacijskih programa. Prednosti modularnih pred monolitnim aplikacijskim programima o ituju se u sljedeemu: Modularni se programi razvijaju lakae i br~e, jer se pri programiranju jednog modula ne treba voditi previae brige u strukturi ostalih modula. Budui da su moduli u velikoj mjeri nezavisni jedan o drugome, intervencija u jednom modulu u pravilu nee nalagati intervenciju u ostale module . Jednom razvijeni modul jednostavnim se kopiranjem mo~e ugraivati u viae razli itih programa, ako je to potrebno. Odr~avanje modularnih programa puno je jednostavnije i br~e od odr~avanja monolitino ustrojenih programa. Prema kriteriju korisnika programa razlikuju se: a) programi za poznatog korisnika b) programi za nepoznatog korisnika. Aplikacijski programi za poznatog korisnika ponekad se nazivaju i vlastitim programima. Korisnik sam izrauje programe prema vlastitim potrebama ili pak naru uje njihovu izradu od nekoga drugoga, ali i opet isklju ivo prema vlastitim potrebama. Aplikacijske programe za nepoznatog korisnika obi no izrauju samostalne (nezavisne) softverske kue nastojei njihovom namjenom "pogoditi" potrebe veeg broja unaprijed nepoznatih korisnika, odnosno "pokriti" standardne zahtjeve korisnika. To e uglavnom biti razli iti openamjenski programi koji se nude na otvorenom tr~iatu. Troakovi izrade aplikacijskih programa za poznatog korisnika u pravilu su vei od pojedina ne cijene adekvatnih programa za nepoznatog korisnika, i to iz jednoga jednostavnog razloga: oni se izrauju u jednom primjerku (unikatno), pa su optereeni svim - izravnim i neizravnim - troakovima. Suprotno tome, aplikacijski programi za nepoznatog korisnika izrauju se u serijama, pa se zavisni (neizravni) troakovi dijele ravnomjerno po svakom lanu serije, ato zna i da e njihova pojedina na cijena proizvodnje biti ni~a. Pri odlu ivanju o tome treba li neki program izraivati u vlastitoj re~iji ili pak valja nabaviti neki standardni program na tr~iatu, dobro je pridr~avati sljedeeg empirijskog pravila: ako neki standardni, na tr~iatu raspolo~ivi program mo~e zadovoljiti naae potrebe, valja ga nabaviti, a ako takvog (takvih) programa nema, ne preostaje niata drugo do li izraditi ga sam ili naru iti njegovu izradu od nekoga drugoga. Prema kriteriju namjene mo~e se razlikovati viae tipova aplikacijskih programa, meu kojima su najva~niji: a) programi za ope poslovne primjene, b) programi za posebne industrijske primjene, c) obrazovni programi, d) programi za zabavu, e) programi za kunu uporabu. Navedeni popis tipova aplikacijskih programa prema njihovoj namjeni zasigurno bi se mogao i proairiti, ako i kada bi za tim postojala neka stvarna potreba. 4.5.2. Sistemski (sustavski) programi Budui da je ra unalni sustav sam po sebi slo~eni sustav, za o ekivati je kako e u njegovu normalnom radu, a posebice u izuzetnim okolnostima dolaziti do stanovitih, veih ili manjih problema. Jedna od osnovnih zamisli automatizacije obrade podataka jest osloboditi korisnika od zadataka rjeaavanja takvih problema, odnosno prepustiti ra unalu da ih samo rjeaava. To je, uostalom, kao ato smo ve ranije naveli (vidi odjeljak 3.1.), jedna od osnovnih prednosti elektroni kog pred nekim starijim na inima obrade podataka. Za rjeaavanje problema unutar ra unalnog sustava pri aktiviranju, izvraavanju i zavraavanju neke obrade podataka "brinu se" sistemski (sustavski) ra unalni programi. Kako su problemi ato se javljaju tijekom rada elektroni kog ra unala i srodne opreme brojni i raznorodni, to se pojedini programi namijenjeni njihovu rjeaavanju specijaliziraju za to no odreene namjene, tako da njihovu ukupnost mo~emo razvrstati u tri temeljne skupine koje ine: a) operacijski sustav elektroni kog ra unala b) programi prevoditelji c) pomoni sistemski (sustavski) programi. Slijedi podrobniji upis njihovih obilje~ja, a prikaz klasifikacije sustavskih programa nalazi se na slici 4.8. 4.5.2.1. Operacijski sustav elektroni kog ra unala Operacijski sustav (eng. Operating System) elektroni kog ra unala ini jezgru sistemskih programa. Osnovna mu je zadaa "pomagati" upravlja koj (kontrolnoj) jedinici ra unalnog sustava (vidi odjeljak 3.3.2.1.) pri izvraavanju njenih zadataka, dakle zadataka upravljanja radom cjelokupnog ra unalnog sustava u svim njegovim segmentima i svim fazama rada. Zato se operacijski sustav ra unala smatra softverskim komplementom upravlja ke jedinice. Zadae operacijskog sustava su, baa kao ato je to slu aj i sa zadaama upravlja ke jedinice ra unala, brojne i vrlo zna ajne. Klasificiraju se u pet temeljnih skupina sa sljedeim funkcijama: a) funkcije upravljanja aritmeti ko/logi kom jedinicom, b) funkcije upravljanja glavnom memorijom, c) funkcije upravljanja internim tokovima podataka, d) funkcije upravljanja ulazom/izlazom podataka, e) funkcija optimizacije prethodno navedenih funkcija. Funkcije upravljanja aritmeti ko/logi kom jedinicom elektroni kog ra unala osobito su slo~ene i zna ajne kod tzv. viaeprocesorskih sustava, tj. kod sustava koji povezuju viae aritmeti ko/logi kih jedinica pod kontrolom jedne ili viae upravlja kih jedinica. U takvim uvjetima zadaci su operacijskog sustava pridjeljivanje pojedinih zadataka razli itim aritmeti ko/logi kim jedincama i kontrola nad izvraavanjem tih zadataka. Ovisno o konfiguraciji (grai) ra unalnog sustava u kojemu funkcioniraju i o zadacima koji im se postavljaju mo~e se govoriti o tri osnovna tipa operacijskih sustava, tako da postoje: - jednoprocesorski jednozadani operacijski sustavi, - jednoprocesorski viaezadani operacijski sustavi, - viaeprocesorski viaezadani sustavi. Jednoprocesorski jednozadani (eng. Single Processor One Job, akr. SPOJ) operacijski sustavi u uporabi su onda kada postoji jedna aritmeti ko/logi ka jedinica koja u odreenom trenutku, odnosno intervalu vremena treba obavljati samo jedan posao, odnosno aplikacijski program. Primjer takvog operacijskog sustava je sustav MS DOS (akr. eng. MicroSoft Disk Operating System). Jednoprocesorski viaezadani (eng. Single Processor Multiple Job, akr. SPMJ) operacijski sustavi omoguuju da jedna aritmeti ko/logi ka jedinica naizmjeni no obrauje dijelove veeg broja poslova, odnosno aplikacijskih programa. U takvim je uvjetima najva~nija njihova zadaa izvraavanje i nadzor nad prekidima aplikacijskih programa i aktiviranju dijelova nekih drugih programa. Takva se funkcija naziva funkcijom sinkronizacije programskih prekida (eng. Program Interrupt Synchronization Function). Popularan primjer ovoga tipa operacijskih sustava su operacijski sustavi iz Microsoftove familije Windows (npr., Windows 95 ili Windows 98). Najslo~eniji su viaeprocesorski viaezadani (eng. Multiple Processor Multiple Job, akr. MPMJ) operacijski sustavi, koji omoguuju istovremeno izvraavanje veeg broja poslova (aplikacijskih programa) uz pomo veeg broja aritmeti ko/logi kih jedinica. Nazivaju se takoer i mre~nim operacijskim sustavima. Danas su najviae koriateni operacijski sustavi ovoga tipa operacijski sustavi UNIX i Windows NT (u klasi osobnih ra unala). Funkcije upravljanja glavnom memorijom elektroni kog ra unala svode se na udovoljavanje ato je mogue veem broju korisni kih zahtjeva (aplikacijskih programa) za obradom podataka uz uporabu glavne memorije (ili viae njih) ograni enoga kapaciteta u ato kraem vremenu. Radi se, dakle, o te~nji za maksimalizacijom iskoriatenja kapaciteta glavne memorije ra unala. Operacijski e sustavi, ovisno o njihovim vlastitim sposobnostima, o konfiguraciji ra unalnog sustava, o ustroju aplikacijskih programa, o eventualnim prioritetima u obradi podataka i o mnogim drugim imbenicima provoditi stanovitu strategiju koritenja kapaciteta glavne memorije. Najpoznatije strategije to se u tu svrhu danas primjenjuju su: - strategija FIFO - strategija LIFO - strategija HIFO. Strategija FIFO (akr. eng. First In, First Out) pretpostavlja da se kao prvi obrauju dijelovi programa koji je prvi unijeti u programsko podru je glavne memorije, da bi se po njihovu izvraenju ti dijelovi programa kao prvi i izbacili iz memorije. Strategija LIFO (akr. eng. Last In, First Out) nala~e izvraavanje dijelova onog programa koji je u memoriju "uaao" kao zadnji, te njihovo promptno izbacivanje iz memorije nakon izvraenja. Strategija HIFO (akr. eng. Highest In, First Out) omoguit e izvraavanje programa s najviaim prioritetom kao prvih, te njihovo izbacivanje iz memorije nakon izvraenja takoer kao prvih. Odabirom odgovarajue strategije upravljanja memorijom posti~e se dobro uravnote~enje iskoriatenja svih ostalih dijelova ra unalnog sustava i maksimizira djelotvornost sustava. Funkcije upravljanja internim tokovima podataka svode se zapravo na usmjeravanje internih elektri kih signala iz nekih u neke druge dijelove ra unalnog sustava, primjerice iz glavne memorije u aritmeti ko/logi ku jedinicu ili iz ulaznog ureaja u upravlja ku jedinicu ra unala. Kao putovi za usmjeravanje i slanje internih signala slu~e sabirnice (vidi odjeljak 3.3.2.2.), a izbor odgovarajue sabirnice ovisit e o tipu internog signala koji se usmjerava i prenosi unutar ra unalnoga sustava. Funkcijom upravljanja internim tokovima podataka nastoji se broj takvih tokova smanjiti na ato je manju moguu mjeru. Funkcije upravljanja ulazom/izlazom podataka u i iz ra unala, odnosno predavanja kontrole nad njima perifernim jedinicama ra unalnog sustava (vidi odjeljak 3.3.2.3.), to su slo~enije ato je perifernih jedinica viae i ato su one raznorodnije. Operacijski sustav ra unala mora to no "znati" koji je interni kod svake periferne jedinice ("kojim jezikom ona govori") i navesti upravlja ku jedinicu ra unala na generiranje onakvih internih signala koji e odgovarati upravo takvome kodu periferne jedinice. Ove funkcije osobito su izra~ene kod viaeprocesorskih viaezadanih operacijskih sustava, jer oni funkcioniraju u mre~nom hardverskom okru~enju u kojemu se te~i koriatenju ato raznorodnijih, potrebama konkretnih korisnika primjerenih perifernih jedinica ra unalnoga sustava. Neke od navedenih temeljnih funkcija operacijskog sustava ra unala po svojoj su prirodi divergentne (te~e ostvarivanju nesuglasnih ciljeva), pa ak ponekad i kontradiktorne (te~e ostvarivanju suprotnih ciljeva). Tako, primjerice, funkcija upravljanja glavnom memorijom zahtijeva ato br~e ubacivanje/izbacivanje podataka u i iz glavne memorije, ato e rezultirati poveanjem broja internih tokova podataka. S druge pak strane, funkcija upravljanja internim tokovima podataka te~it e, upravo suprotno, minimalizaciji broja internih tokova podataka. Operacijski sustav ra unala mora "pomiriti" takve suprotstavljene (kontradiktorne) ciljeve pojedinih funkcija, odnosno nai meu njima stanoviti kompromis. Nastojat e da mnogobrojni kompromisi te vrste ato ih mora pronalaziti tijekom obrade podataka rezultiraraju ato djelotvornijom ukupnom obradom podataka. Netom opisano ini sr~ funkcije optimizacije parcijalnih funkcija operacijskog sustava u globalnom (ukupnom) funkcioniranju elektroni koga ra unala, odnosno ra unalne mre~e. 4.5.2.2. Programi prevoditelji Kao ato je opisano u odjeljku 4.3., aplikacijski se programi piau u nekom od jezika za komunikaciju izmeu ovjeka i stroja, odnosno programskih jezika. Ra unalo, meutim, takve jezike ne "razumije", ono barata samo nizovima elektri kih impulsa, kao nekim svojim svojevrsnim "jezikom". Razvidno je kako u ra unalu mora postojati neato ato e takav problem rijeaiti, a to su programi prevoditelji. Programi prevoditelji prevode izvorne aplikacijske programe iz jezika razumljivog ovjeku, dakle nekog programskog jezika, u jezik "razumljiv" stroju, dakle elektri ke impulse odreene vrste, ime nastaju radni programi. Ra unalni program u takvom obliku pripravan je za izvoenje, odnosno obradu. Proces prevoenja izvornog u radni program ostvaruje se u sljedeim fazama: 1. Prihvat izvornog programa. 2. Leksi ka (semanti ka) analiza izvornog programa. 3. Sintakti ka analiza izvornog programa. 4. Dijagnostika pogreaaka (testiranje programa). 5. Ako pogreaaka ima: 5.1. ispravljanje pogreaaka, pa onda 6., a ako ih nema: 6. Konstrukcija radnog programa. 7. Optimizacija radnog programa. 8. Generiranje protokola o prevoenju. 9. Eventualne dodatne korekcije programa. 10. Izvoenje radnog programa. Postupak, aktivnosti i dogaaji tijekom prevoenja izvornog u radni program prikazani su shematski na slici 4.9. Odgovarajuom naredbom operacijskog sustava program prevoditelj, ina e pohranjen obi no na nekoj vanjskoj memoriji ra unala, unosi se u glavnu memoriju i aktivira. Va~no je da to bude upravo program prevoditelj za onaj programski jezik u kojemu je izra~en izvorni program. On prihvaa izvorni program, ime se realizira prva (pripremna) faza procesa prevoenja. Nakon toga, prelazi se na drugu fazu - fazu leksi ke (semanti ke) analize izvornog programa. U ovoj fazi program prevoditelj provjerava mikrostrukturu izvornog programa i formira tzv. morfeme, odnosno takve logi ke cjeline koje su pogodne za prevoenje na strojni jezik. Instrukcije izvornog programa analiziraju se radi otkrivanja eventualnih formalnih pogreaaka (vidi odjeljak 4.3.), vrai se sa~imanje informacija primljenih u obliku instrukcija izvornog programa (primjerice, ispuatanjem nepotrebnih razmaka izmeu instrukcija), a instrukcije koje su po svojoj prirodi viaezna ne ili alternativne tuma e se na jednozna an, ispravan na in. Tako konstruirani morfemi ine ishodianu to ku za prijelaz na sljedeu fazu prevoenja. Sintakti kom analizom istra~uju se neka daljnja obilje~ja izvornog programa. Program prevoditelj izabire izvjesnu standardnu strukturu izvornog programa i usporeuje je sa strukturom izvornog programa kojega treba prevesti na strojni jezik. Kako bi taj zadatak mogao obaviti, program prevoditelj formira stablastu strukturu izvornog programa prema pravilima sintakse programa u odnosnom programskom jeziku. Odudara li neka struktura izvornog programa od pravila sintakse, program prevoditelj utvruje i evidentira - dijagnosticira - pogreaku. Veina suvremenih programa prevoditelja istovremeno ocjenjuje te~inu otkrivene pogreake, klasificira je u odreenu skupinu tipova pogreaaka, a ako se radi o manjoj (lakaoj) pogreaci, nastoji je odmah ispraviti. Otkrije li, pak, neku pogreaku koju klasificira kao vrlo ozbiljnu ili fatalnu, prekinut e proces prevoenja i o tome izvijestiti programera, zahtijevajui da sada on (programer) poduzme neku korektivnu akciju. Ne otkrije li analizom ozbiljnu pogreaku, program prevoditelj prelazi na fazu konstrukcije radnog programa. Valja napomenuti kako, onda kada u izvornom programu postoje neke pogreake koje nisu fatalne, radni program nee predstavljati precizan prijevod (vjernu kopiju) ideje izvornog programa. U velikom broju slu ajeva on nee ak biti ni korektan, odnosno nee predstavljati onaj ~eljeni skup instrukcija ato ga je programer zamislio pri razvijanju programa. Upravo zbog toga proces prevoenja nikada ne zavraava u ovoj fazi. No, bilo kako bilo, u ovoj fazi program prevoditelj pridjeljuje (pridru~uje) simboli kim instrukcijama izvornog programa odreeni skup naredbi radnog programa. Odnos instrukcija izvornog i radnog programa je 1: n, ato zna i da se jedna logi ko/aritmeti ka naredba izvornog programa dekomponira (raa lanjuje) u vei broj elementarnih strojnih instrukcija. Pri tome se mo~e javiti stanovita redundancija (nepotrebno ponavljanje ili viaak) instrukcija u radnom programu, koja nije po~eljna, jer smanjuje u inkovitost ra unala pri izvraavanju programa. Zato program prevoditelj pristupa optimizaciji radnog programa, koja se ogleda u restrukturiranju radnog programa, pri emu funkcije uklju ene u programu ostaju neizmijenjenima, ali se vrai sa~imanje eventualnih redundantnih naredbi i mo~ebitna izmjena redosljeda strojnih instrukcija. Kao kriteriji optimizacije uzimaju se vrijeme potrebno za obradu programa i potrebe u memorijskom prostoru. Proces optimizacije je iterativan, ato zna i da se ponavlja sve dok ne polu i optimalne rezultate, tj. sve dok se ne stvori naju inkovitija ina ica radnog programa, koja istovremeno predstavlja vjeran prijevod izvornog programa. Kada izvrai sve navedene faze rada, program prevoditelj prelazi na generiranje tzv. protokola o prevoenju, tj. ispisivanje izvjeaa o svim izvraenim operacijama prevoenja, kojega prezentira korisniku (programeru). Ovisno o sadr~aju protokola o prevoenju, programer pristupa dodatnoj korekturi pogreaaka ili pak daje nalog ra unalu (odgovarajuom naredbom operacijskoga sustava) da prijee na izvoenje (obradu) programa. Vremenom su razvijene dvije temeljne vrste programa prevoditelja, ovisno o na inu na koji oni provode proces prevoenja. Isprva su razvijeni programi prevoditelji koji u proces prevoenja ulaze tek nakon ato je izvorni program unijet u ra unalo u cijelosti. Takvi se programi prevoditelji nazivaju kompilatori (eng. Compiler). Oni sukcesivno izvraavaju sve faze prevoenja, da bi kona ni rezultat toga bio radni program i popratni protokol o prevoenju. Usporedo s razvitkom programskog jezika BASIC (vidi odjeljak 4.4.3.) razvijeni su i programi prevoditelji drugoga tipa - interpreteri (eng. Interpreter). Oni pristupaju leksi koj analizi i ostvarivanju nekih funkcija sintakti ke analize nakon unoaenja svake pojedine naredbe izvornog programa u ra unalo. Odmah potom daju povratnu informaciju programeru o ispravnosti ili neispravnosti primljene instrukcije. Otkrije li neku pogreaku, interpreter je dijagnosticira i klasificira, te izdaje upute programeru o moguem na inu (na inima) njena ispravljanja. Postupak se ponavlja onoliko puta koliko u izvornom programu ima instrukcija. Po unoaenju cjelokupnog programa, interpreter provodi ostatak sintakti ke analize, konstruira radni program, optimizira ga i aktivira. Takav koncept prevoenja programa naziva se RIRO (akr. eng. Roll-In, Roll-Out) konceptom. Rad s kompilatorima preferirat e iskusniji programeri, koji manje grijeae i lakae ispravljaju eventualno u injene pogreake. Manje iskusnim programerima (korisnicima) obi no e viae odgovarati uporaba interpretera, jer ih takvi programi prevoditelji "vode" kroz proces programiranja i uvelike im poma~u u radu. 4.5.2.3. Pomoni sistemski (sustavski) programi U praksi obrade podataka uvijek se javljaju stanoviti problemi koji su razmjerno rijetki, ali se mogu na neki na in standardizirati, te za potrebe njihova rjeaavanja razviti odgovarajui programi. Takvi programi, koji djelomi no spadaju u klasu aplikacijskih, a djelomi no sistemskih (sustavskih) programa koncentrirat e se u biblioteci pomonih programa i predstavljat e opcionalni (neobvezni) segment ukupnosti sustavskih programa. Ponekad se takvi programi nazivaju i uslu~nim programima (eng. Utility Program). Namjene i primjene pomonih programa su izrazito raznorodne. Ponekad e se raditi o programima koji obavljaju razli ita kodiranja potrebna radi olakaanja rada na programiranju ili ubrzanja obrade podataka. Gdjekad e to biti programi koji e ostvarivati razli ita korisni ka su elja (eng. User Interface), odnosno razli ite modalitete komunikacije izmeu ovjeka i stroja (primjerice, grafi ka ili zvu na su elja). U nekim prilikama bit e to programi ato obavljaju razli ita sortiranja ili razvrstavanja podataka (primjerice, po abecedi, prema razli itim aiframa, itd.). S ovakvim nabrajanjem moglo bi se i nastaviti. No, valja ipak samo napomenuti kako gotovo nezaobilazan tip pomonih programa u suvremenim poslovnim upravlja kim informacijskim sustavima ine sustavi za upravljanje bazama podataka, o kojima e biti viae rije i u odjeljku 5.4.6. 4.5.3. Komunikacijski programi Kada je rije  o komunikacijskim programima logika promialjanja i objaanjavanja njihove uloge i namjene u poslovnim upravlja kim informacijskim sustavima analogna je onoj koju smo slijedili objaanjavajui ulogu i namjenu komunikacijskog hardvera (odjeljak 3.3.2.4.). Stoga emo na ovome mjestu samo pripomenuti: komunikacijski programi koristit e se onda i samo onda kada su periferne jedinice dislocirane u odnosu na sredianje jedinice ra unalnog sustava. Zadatak e tada komunikacijskih programa biti upravljanje prijenosom podataka na daljinu. Zajedno s komunikacijskim hardverom poslovnog upravlja kog informacijskog sustava, komunikacijski programi tvore segment netvera (mre~ne komponente) poslovnih upravljakih informacijskih sustava (vidi odjeljak 8.). 4.5. BUDUNOST PROGRAMIRANJA Iskustva s primjenom programskih alata i grafi kih jezika etvrte generacije joa su uvijek razmjerno skromna, a i sami ti programski produkti takoer su joa uvijek u fazi vrlo intenzivnog (ekspanzivnog) razvitka. Za sada se ne mo~e sa sigurnoau ustvrditi pred kojim je od njih bolja perspektiva, ali prili no je vjerojatno da e vremenom doi do njihova stapanja, odnosno pro~imanja u integriranim programskim proizvodima. U ovom se podru ju, dakle, mogu o ekivati konvergencijske tendencije, ali se to najvjerojtnije nee dogaati bez stanovitih problema. Ono ato se, meutim, sa sigurnoau mo~e ve sada ustvrditi jest injenica da novi programski proizvodi nastaju prili no stihijski, bez dovoljno usklaenih stavova i planova na globalnoj meukompanijskoj i svjetskoj razini, ato je rezultat bespoatedne, ali nerijetko i krakovidne tr~iane utakmice razli itih proizvoa a. Tr~iana je utakmica, dakako, dobrodoala, ali ipak e valjati definirati neke ope okvire, odnosno standarde unutar kojih bi se sudionici u tr~ianom nadmetanju morali kretati. Sli na je situacija bila ne tako davno i na podru ju telekomunikacija, odnosno telematike, a razrijeaila ju je Meunarodna organizacija za standarde (International Standard Organization, ISO) razvitkom i donoaenjem skupa standarda za komuniciranje podacima na daljinu (vidi odjeljak 8.6.), koji su danas svjetski opeva~ei princip i kojih se pridr~avaju svi ozbiljniji inovatori i proizvoa i. No, pitanje standardizacije u softverskoj domeni ipak je puno slo~enije. Suatina je problema u tome ato je sav softver, pa onda i njegov programski segment, u potpunosti nematerijalan, a to istovremeno zna i da nije izravno mjerljiv u bilo kojoj dimenziji. Utvrivanje njegove vrsnoe, pa, nastavno, i standarda te vrsnoe zasigurno je jedan od "najtvrih oraha" u cjelokupnoj informacijskoj djelatnosti. Brojne stru ne analize ukazuju na to da je razvitak tzv. softverske metrike i evaluacije (metodike mjerenja i ocjenjivanja vrsnoe softvera) ono ato e sna~no zaokupljati pozornost znanstvenika i stru njaka ve u prvim godinama 21. stoljea. Drugo su podru je od interesa sa stajaliata razvitka programiranja i njegovih produkata dogaanja u svezi s umjetnom inteligencijom (eng. Artificial Intelligence, AI). Kao ato e se vidjeti u odjeljku 10.2., o umjetnoj se inteligenciji raspravlja odavna, ali njezin razvitak ne napreduje ni iz daleka onim tempom koji je bio svojedobno prognoziran. U domeni umjetne inteligencije ve se danas koriste specifi ni programski jezici (jezici za logi ko programiranje), a za o ekivati je da e njihov razvitak u budunosti biti joa daleko intenzivniji i burniji. Neki su znanstvenici i stru njaci ve danas postojee jezike umjetne inteligencije skloni nazivati programskim jezicima pete generacije, ali ini se da je pritom potrebna stanovita doza opreza, odnosno rezerve. Dva su razloga tome: Jezici o kojima je rije  pojavili su se u izvornom obliku ve odavna, u vrijeme tree generacije programskih jezika. A nelogi no je ono ato se pojavilo prije etvrte generacije nazivati petom generacijom. Kao i svi jezici tree generacije, i jezici ato se rabe danas u sferi umjetne inteligencije oslanjaju se na von Neumannov koncept grae ra unala, a razvojne tendencije hardvera signaliziraju da e taj koncept u razmjerno skoroj budunosti biti napuaten (vidi odjeljak 10.1.3.). Radi se, konkretno, o dva programska jezika. Prvi od njih je LISP (akr. eng. LISt Processing), razvijen joa davne 1960. godine - kao ato se kasnije pokazalo, puno "prije vremena". Namijenjen je radu s nebroj anim (nenumeri kim) podacima. Osnovne strukture podataka, prema "shvaanju" LISP-a, elementi su ili atomi koji tvore liste. Nad tako strukturiranim podacima mogu se poduzimati razli ite logi ke operacije, pri emu intervencija u neki atom ili redak liste ne mora imati nikakvog utjecaja ili posljedica po ostale podatke. Neobi no je svojstvo LISP-a to da se i sami programi piau kao liste, tj. i programi i podaci koje oni obrauju identi ne su strukture. Premda je LISP zapravo bio revolucionarno otkrie, ipak je trpio od nekih zna ajnih nedostataka: bio je izuzetno spor, osobito pri izvraavanju aritmeti kih operacija izrazi ije je koriatenje iziskivao bili su nezgrapni i obi no vrlo duga ki njegovu je programski strukturu teako itati i analizirati zbog kompliciranih pravila i izrazito proceduralne sintakse mnogima se inio teakim za u enje, iako mnogi drugi osporavaju takva stajaliata branei LISP tvrdnjama da njegova sintaksa predstavlja "suatu logiku" neke njegove naredbe djelovale su prili no zbunjujue za prosje nog programera. LISP, dakle, slu~i kao sredstvo za logi ko programiranje (vidi odjeljak 10.1.), ato je temeljem umjetne inteligencije. Nitko od stru njaka mu do sada zapravo i nije zanijekao kvalitetu, ali je on uvijek bio i ostao u sjeni popularnijih jezika, koje smo spomenuli u odjeljku 4.4.3., vjerojatno zato jer se nije moglo pronai podru je njegove aire i intenzivnije primjene. Mo~da je najbolja ilustracija svojevrsne odbojnosti, pa i potcjenjivanja LISP-a od strane nekih stru njaka podrugljiv nadimak ato su mu ga nadjeli: Lots of Insipid Stupid Parenthesis ("mnoatvo bljutavo glupih zagrada"). Sudbinu LISP-a, premda u neato bla~em obliku, dijeli i programski jezik PROLOG (akr. PROgramming LOGic). I to je jezik namijenjen logi kom programiranju, kojega je izmeu 1972. i 1974. godine razvio tim francuskih stru njaka pod vodstvom A. Colmeraurera. Prolog, premda je razvijen usporedo s pojavom etvrte tehnoloake generacije ra unala, predstavlja zapravi najavu ak aeste tehnoloake generacije, koje, kao ato smo to ve naveli (vidi odjeljak 3.3.6.), joa uvijek nema u airoj primjeni. Temelj je njegove sintakse tzv. predikatna logika, koja omoguuje prikazivanje ljudskog znanja u obliku logi kih iskaza. U tom smislu, sintaksa PROLOG-a po iva na tri vrste naredbi, i to na: - deklaracijama injenica (tvrdnji) o objektima i njihovim odnosima - pravilima o objektima i njihovim meusobnim odnosima - upitima (ciljevima) o objektima i njihovim meusobnim odnosima. O ekuje se da e PROLOG, vjerojatno u nekim svojim novim ina icama, do~ivjeti pun razvitak, primjenu i popularnost tek pri dosizanju dovoljno visokog stupnja razvitka teorije i primjene umjetne inteligencije, za ato je pretpostavka, izmeu ostaloga, i afirmacija aeste tehnoloake generacije elektroni kih ra unala. KONTROLNA PITANJA `to podrazumijeva i obuhvaa pojam softvera poslovnih informacijskih sustava? Koje su temeljne vrste ljudskoga znanja? U kojem se obliku ugrauje u elektroni ko ra unalo svaka pojedina vrst ljudskoga znanja? `to je to ra unlski (kompjuterski) program? Od ega se sastoji? `to je to algoritam? Koja su osnovna sredstva za dokumentiranje algoritama? `to je to neformalni opis u prirodnom ljudskom jeziku? `to je to pseudokod? Koja su najva~nija grafi ja sredstva za dokumentiranje algoritama? Koji su osnovni algoritamski logi ki konstrukti? `to je to slijed (sekvencija)? `to je to izbor (selekcija)? Koje vrste selekcije postoje? `to je to ponavljanje (iteracija)? Koje su ina ice ponavljanja? Navedite neke primjere bezuvjetnog ponavljanja, ponavljanja s prethodnim i ponavljanja s naknadnim testiranjem uvjeta. `to je to rekurzija? U kojim se fazama odvija postupak programiranja? Kako se postupa u fazi definiranja problema? `to se dogaa u fazi stvaranja algoritma? S kojim se ciljem realizira faza dokumentiranja algoritama? Koje se osnovne aktivnosti poduzimaju u fazi pisanja programa? Zaato se pristupa testiranju programa? Kako se ono provodi? Kakve su to formalne, a kakve logi ke pogreake u programu? `to se ini u fazi dokunetiranja programa? `to je to implementacija programa? `to je to koriatenje, a ato odr~avanje programa? Koliko je generacija programskih jezika do danas razvijeno? Koja su osnovna svojstva prve generacije programskih jezika? `to je to binarni brojevni sustav i koje su mu osnovne zna ajke? U emu je bitna razlika izmeu jezika druge i prve generacije? `to su to programi prevoditelji? Kako su se nazivali prvi programi prevoditelji? Koje su osnovne zna ajke programskih jezika tree generacije? `to je to semantika, a ato sintaksa nekog programskog jezika? Koji je bio prvi programski jezik tree generacije? Kada je razvijen? Kojim je ciljevima FORTRAN bio usmjeren? Koji su najva~niji programski jezici tree generacije? `to o njima znate? Koji je najva~niji nedostatak svih programskih jezika tree generacije? Kako je nastala etvrta generacija programskih jezika? Kojim su zahtjevima morali udovoljavati programski jezici etvrte generacije? `to su to programski alati etvrte generacije? Koja su im osnovna obilje~ja? Koje su osnovne skupine programskih alata etvrte generacije danas u uporabi? `to su to grafi ki jezici etvrte generacije? Koje su im osnovne karakteristike? Kako se klasificiraju ra unalni programi? `to su to aplikacijski programi? Koji su kriteriji razrade tipologije aplikacijskih programa? Koji se tipovi aplikacijskih programa razlikuju prema kriteriju ustroja? Koje su im osnovne karakteristike? Koji se tipovi aplikacijskih programa razlikuju prema kriteriju korisnika programa? Koje su im osnovne karakteristike? Objasnite odnose troakova izrade i cijena programa izraenih za poznatog i za nepoznatog korisnika. Koji se tipovi aplikacijskih programa razlikuju prema kriteriju namjene? `to su to sustavski (sistemski) programi i emu slu~e? Kako se kategoriziraju sistemskih (sustavski) programi? `to je to operacijski sustav elektroni kog ra unala? Koje su osnovne funkcije operacijskog sustava elektroni kog ra unala? Objasnite ih detaljnije. Koji su osnovni tipovi operacijskih sustava ovisno o konfiguraciji ra unalnoga sustava i o zadacima ato im se postavljaju. Komentirajte ih detaljnije. Koje su najpoznatije strategije upravljanja glavnom memorijom elektroni kog ra unala? `to je to funkcija optimizacije parcijalnih funkcija operacijskog sustava elektroni kog ra unala? `to su to programi prevoditelji? Kako te e proces prevoenja izvornog u radni program? Koje osnovne vrste programa prevoditelja postoje s obzirom na voenje procesa prevoenja izvornog u radni program? `to su to pomoni (uslu~ni) sistemski (sustavski) programi? `to su to komunikacijski programi i kada se upotrebljavaju? Koji su najvjerojatniji pravci razvitka u oblasti programiranja u budunosti? Komentirajte problem standardizacije u oblasti softvera. `to je to LISP? Koje su mu karakteristike? `to je to PROLOG? Koje su mu karakteristike? Nakon uvodnih objaanjenja o tome ato je to injeni no znanje i zaato se ono pohranjuje u elektroni kom ra unalu, slijedi razmatranje pojmova signala, podataka i informacija. Potom se ukazuje na razliku izmeu logi kih i fizi kih jedinica podataka, da bi se nakon toga analizirali postupci kodiranja u informatici. Pod zajedni kom temom "Modeliranje podataka" objaanjavaju se vremensko-logi ki i hijerarhijski odnosi podataka, te konceptualni, logi ki i fizi ki modeli podataka. Slijedi analiza pojma i karakteristika datoteka podataka, pa zatim i baza podataka. Objaanjava se i pojam rje nika podataka. Odjeljak zavraava prikazom najnovijih saznanja o mogunostima skladiatenja podataka u informacijskim sustavima. 5. INJENI NO ZNANJE U RA UNALU: ORGANIZACIJA PODATAKA Predmet obrade u poslovnim upravlja kim informacijskim sustavima su podaci. Pojam "podatak" ve smo puno puta do sada spomenuli, ali ga zapravo joa nismo definirali niti objasnili. Slijedi, stoga, kratka rasprava o zna enju i moguim uporabama pojmova "podatak" i "informacija", te nekim daljnjim pojmovima s njima u svezi. 5.1. SIGNALI, PODACI I INFORMACIJE Kao ato smo to ve spomenuli u odjeljku 1.2., jedno od glavnih svojstava najveeg broja sustava bilo koje vrste je njihova dinami nost. I ustroj i funkcije sustava u pravilu su vremenski zavisne ili promjenjive veli ine. U sustavima i njihovoj okolici vremenom nastaju stanovite promjene, pri emu sustav prelazi iz jednoga stanja ravnote~e u neko drugo takvo, a mo~da i suboptimalno stanje. Nastup promjene u sustavu naziva se dogaajem. Energija sustava "troai" se dijelom na ostvarivanje promjena u sustavu, odnosno na njegovo prela~enje iz jednoga u neko drugo ravnote~no stanje, a drugim dijelom na manifestaciju (ispoljavanje) promjene, odnosno dogaaja. Manifestacija pojave ili dogaaja je podatak. Osnovni nositelj podataka je signal. Signal je fizi ki dogaaj kojega openito karakteriziraju tri prostorne i jedna vremenska dimenzija. Meutim, sa stajaliata prijenosa podataka, tj. informacijskog sadr~aja kojega signali nose, te razumijevanje toga sadr~aja, nisu uvijek va~ne sve njihove fizikalne dimenzije. Zato se signali, iz prakti nih razloga, obi no dijele u tri osnovne skupine: - u skupinu vremenskih signala - u skupinu prostornih signala - u skupinu kombiniranih, prostorno-vremenskih signala. Vremenski su signali oni kod kojih su sve njihove (ina e uvijek postojee) prostorne dimenzije neva~ne. I sa stajaliata njihova prijenosa i sa stajaliata razumijevanja informacijskog sadr~aja kojega nose, zna ajna je samo njihova vremenska karakteristika (funkcija). Unutar skupine vremenskih signala razlikuju se dvije vrste: - kontinuirani signali, i - diskontinuirani (diskretni) signali. Kontinuirani su signali oni ija vremenska funkcija u odreenom intervalu nema prekida. Diskontinuirani ili diskretni signali su vremenski isprekidani i njihovo pojedina no trajanje je infinitezimalno kratko. Primjer je kontinuiranih vremenskih signala zavijanje sirene, a diskretnih elektri ki impulsi. Grafovi vremenske funkcije hipoteti kih kontinuiranih i diskretnih signala prikazani su na slici 5.1. Kod prostornih signala zanimljive su neka, neke ili sve tri prostorne dimenzije, dok je njihova vremenska dimenzija neva~na. Zato se oni svrstavaju u tri podskupine: - podskupinu jednodimenzionalnih prostornih signala - podskupinu dvodimenzionalnih prostornih signala - podskupinu trodimenzionalnih signala. Primjeri jednodimenzionalnih prostornih signala su slova neke abecede ili znamenke nekog brojevnog sustava, dvodimenzionalnih prostornih signala su svi grafi ki prikazi, a trodimenzionalnih prostornih signala svi nepomi ni (stati ni) predmeti. Kombinirani prostorno-vremenski signali su oni kod kojih su zna ajne vremenska i neke ili sve prostorne dimenzije. Takvi signali mogu biti: - dvodimenzionalni prostorno-vremenski signali - trodimenzionalni prostorno-vremenski signali - etverodimenzionalni prostorno-vremenski signali. Primjer dvodimenzionalnih prostorno-vremenskih signala su pomi ni tekstovi (prikazivani na semaforima, primjerice), trodimenzionalnih prostorno-vremenskih signala pomi ne slike (primjerice, film, video ili televizijska slika), a etverodimenzionalnih prostorno-vremenskih signala svi predmeti u pokretu. Odaslani signali mogu biti primljeni od strane neke vrste primatelja, ali i ne moraju. Primi li ih ovjek ili neki inteligentni ureaj (sustav), u kojega je ovjek ugradio svoje konceptualno i metodoloako znanje potrebno za prijam signala, informacijski sadr~aj ato ga nose ispoljit e se kao podatak. Podaci imaju viae obilje~ja, a sa stajaliata njihove ra unalne obrade od poglavitog su interesa njihove dimenzije i tipovi. Dimenzije podataka uvjetovane su dimenzijama signala ato ih nose i njihovom va~noau za primatelja i njegove sposobnosti. O dimenzijama signala je ve bilo rije i, a sve navedeno vrijedi i za podatke. U u~em smislu rije i, ra unalna e se obrada podataka prete~ito baviti obradom jednodimenzionalnih i dvodimenzionalnih prostornih podataka, koji se takvima prikazuju ljudima. No, ra unalo njima barata u njihovoj vremenskoj formi, kada ih obrauje, i prostornoj, kada ih pohranjuje (memorira). S ljudskog su stajaliata va~ni prvenstveno tipovi podataka ato se ra unalom obrauju. Meu najva~nije tipove podataka spadaju: alfabetski (slov ani) podaci, kao jednodimenzionalni prostorni podaci koji se sastoje samo od slova neke abecede numeri ki (broj ani) podaci, kao jednodimenzionalni prostorni podaci koji se sastoje samo od brojeva nekog brojevnog sustava alfanumeri ki (slov ano-broj ani) podaci, kao jednodimenzionalni prostorni podaci koji se sastoje od slova, brojeva i posebnih znakova (na primjer, znakova interpunkcije, matemati kih operatora, itd.) grafi ki podaci kao dvodimenzionalni prostorni podaci koji se sastoje od bilo kakvih znakova rasporeenih u dvije prostorne dimenzije. U najnovije vrijeme posebna se pozornost obraa i slo~enijim, viaedimenzionalnim tipovima podataka, koji se obrauju u tzv. multimedijskim sustavima (eng. Multimedia Systems). No, o takvim tipovima podataka i sustavima za njihov prijenos, pohranjivanje i obradu viae u odjeljku 10.3. Podatak sam po sebi ne mora imati nikakvu va~nost, odnosno vrijednost za korisnika ( ovjeka). Primjerice, primi li netko iz neznanog izvora signal koji nosi podatak ato glasi, jednostavno, "50", primatelj nee znati o emu se radi, pa taj podatak za njega nema nikakve vrijednosti. No, kada su odgovarajuom obradom stvoreni uvjeti u kojima e ovjek znati o emu se u tom slu aju radi i kada ta spoznaja za njega ima neku vrijednost (kada se broj 50 istakne kao cijena proizvoda), tada se podatak transformira u informaciju. Informacija je, dakle, podatak koji za korisnika ima stanovitu vrijednost, odnosno korisnost. Zato se obi no govori o obradi podataka i o koriatenju informacija. 5.2. JEDINICE PODATAKA Podaci su manifestacija nekog dogaaja. Meutim, dogaaji, dakako, mogu biti razli iti s obzirom na njihova svojstva, posljedice i na joa mnogo atoata, ali na ovome mjestu zanimat e nas kakve oni podatke mogu stvarati (generirati) s obzirom na razine njihove slo~enosti. U prvom se koraku mo~e sasvim lakonski ustvrditi kako jednostavni dogaaji stvaraju jednostavne podatke, a slo~eni dogaaji slo~ene podatke. No, ~ivot bi nam bio isuviae jednostavan kada bi samo to bilo sve ato se mo~e ustvrditi kada je u pitanju razina slo~enosti podataka. Naime, na problem slo~enosti podataka mo~e se gledati s dva motriata: a) sa stajaliata logike b) sa stajaliata fizike. 5.2.1. Logi ke jedinice podataka Logi ko stajaliate odra~ava stav ovjeka (promatra a) prema podacima, pa, posredno, onda i prema dogaajima na koje se podaci odnose. Osnovna jedinica misaonih procesa u ovjeka su pojmovi. Suvremena logika pojam definira kao "misao o biti onoga o emu mislimo". U informatici pojmu e odgovarati ono ato se naziva poljem podataka (eng. Data Field). Polje podataka mo~e se raa laniti na manje jedinice, koje same po sebi nemaju smisla, ali ga u nekoj meusobnoj vezi (nizu) dobivaju, odnosno stje u. Isto tako, polja podataka mogu se meusobno povezivati u hijerarhijski viae logi ke cjeline (jedinice podataka). Prikaz hijerarhije logi kih jedinica podataka je sljedei (kreui se od najni~e prema najviaoj jedinici): 1. znak 2. polje podataka 3. segment podataka 4. slog podataka 5. logi ka datoteka podataka. Znak (eng. Character) je, kao ato smo ve ranije spomenuli, element neke abecede, brojevnog sustava ili skupa posebnih znakova, ili pak skupa koji sjedinjuje (integrira) sve navedene skupove znakova. Iz potrebe za standardizacijom komunikacija (razmjene informacija) i obrade podataka proistekla je potreba za standardizacijom kodova kao skupa znakova ija je uporaba dozvoljena pri nekoj obradi i/ili komunikaciji. O tome viae u sljedeem odjeljku. Nizovi znakova koji imaju nekog smisla za ovjeka tvore polja podataka, koja, kao ato smo to ve uvodno naveli, odgovaraju logi kim pojmovima. Ne isuviae esto, ali ipak, polja podataka mogu se sastojati i od jednog jedinoga znaka. To je eae slu aj kada su u pitanju broj ani i posebni znakovi. Primjerice, uspjeh na ispitu se mo~e izaziti pojmom "izvrstan", ali i pojmom "5". Ili, umjesto pojma "postotak" mo~e se upotrijebiti pojam "%". U informatici se ak prakticira i naziv "prazno polje", odnosno polje koje ne sadr~i nikakve znakove, odnosno sadr~i samo znakove razmaka (bjeline, eng. Blank, Space) ili odgovarajue zamjene za taj znak. Ovisno o tome kakvi ih znakovi tvore, razlikuju se broj ana (numeri ka), slov ana (alfabetska) i slov ano-broj ana (alfanumeri ka) polja podataka. Nekoliko logi ki bliskih polja podataka o nekom objektu (dogaaju) mogu initi segment podataka (eng. Data Segment). Jedan od segmenata podataka koji se esto koristi kada su objekti (dogaaji) fizi ke ili pravne osobe je segment "adresa". Taj segment podataka obuhvaat e obi no sljedea polja podataka: ime i prezime (naziv), poatanski broj, naziv mjesta, naziv ulice, kuni broj. Ovisno o potrebama, podatke je mogue logi ki grupirati u bilo kakve segmente, prakti ki bez ikakvih ograni enja. Niz svih polja podataka ato se logi ki odnose na neki obraivani objekt (dogaaj) i u potpunosti ga opisuju (definiraju) nazivaju se slogom podataka (eng. Data Record). Primjeri slogova podataka su: slog graana, slog kupca, slog motornog vozila, slog proizvoda, slog katastarske estice, itd. S obzirom na strukturu polja podataka, slogovi mogu biti stalne (fiksne) ili promjenjive (varijabilne) du~ine. Slogovi stalne du~ine predmijevaju vrstu, unaprijed definiranu, jednoobraznu i nepromjenjivu strukturu polja podataka, dok slogovi promjenjive du~ine dozvoljavaju varijabilnost dimenzija i strukture polja podataka. Logi ka datoteka podataka (eng. Logical Data File) je ureeni, organizirani skup istovrsnih i logi ki srodnih slogova podataka. Kao primjeri logi kih datoteka mogu se navesti: datoteka graana, datoteka kupaca, datoteka motornih vozila, datoteka proizvoda, datoteka katastarskih estica, i sli no. Postoje razli ite vrste logi ke organizacije podataka u datotekama, koje e biti detaljnije obraene u odjeljku 5.3. 5.2.2. Fizi ke jedinice podataka Radi produljenja njihova ~ivotnog ciklusa, podatke je obi no potrebno pohraniti (memorirati) na nekom fizi kom mediju (nositelju). Oni tada zauzimaju stanoviti prostor na tome mediju, a kako razli ite logi ke jedinice podataka podrazumijevaju njihove razli ite fizi ke (prostorne) dimenzije, s fizi kog se stajaliata podaci mogu iskazivati njihovim fizi kim jedinicama. Elementarnu fizi ku jedinicu podataka definirao je Claude Elwood Shannon u teoriji informacija (vidi fusnotu 11). On je, istra~ujui mogunosti mjerenja koli ine informacija, poaao od najjednostavnijeg mogueg sustava o kojemu se mo~e dobiti neka informacija. Najjednostavniji sustav je, sukladno definiciji sustava (vidi odjeljak 1.2.), onaj koji mo~e poprimiti samo jedno od dva mogua, meusobno isklju iva stanja, koja su, uz to, i jednako vjerojatna. Shannon takve sustave naziva elementarnim jednakovjerojatnim sustavima. Primjeri takvih sustava su: nov i koji se nakon bacanja mo~e okrenuti na jednu od dvije mogue strane ("pismo" ili "glava"), ~arulja koja mo~e gorjeti ili ne, tvar koja mo~e biti organske ili anorganske prirode, itd. Shannonov zaklju ak bio je sljedei: ako je elementarni jednakovjerojatni sustav strukturalno najmanji i najjednostavniji zamislivi sustav, onda je koli ina informacija koju on mo~e pru~iti, poprimajui neko stanje, jedini na, tj. najmanja mogua. Opravdano je i prikladno baa takvu koli inu informacija uzeti za mjeru koli ine informacija ato ih stvaraju sustavi slo~enijeg ustroja, poprimajui neko izmeu veeg broja moguih stanja. Takvu koli inu informacija, koju je mogue razmjerno lako izra unati preko entropije sustava (vidi odjeljak 1.2.), Shannon imenuje kao 1 bit (akr. eng. BInary digiT = binarna znamenka), jer se mogua stanja elementarnog jednakovjerojatnog sustava mogu jednozna no iskazati znamenkama binarnog brojevnog sustava 0 i 1. Zbog svega navedenoga bit se smatra najmanjom fizi kom jedinicom podataka. No, to je vrlo mala i neprikladna mjera za primjenu u realnim uvjetima, jer su stvarni sustavi koji generiraju informacije mnogostruko slo~eniji od elementarnoga, a i vjerojatnosti njihovih pojedinih stanja nisu nu~no jednako vjerojatne. Zbog toga e se u praksi obi no koristiti neke viae (vee) fizi ke jedinice podataka, u skladu s kojima se organizira raspolo~ivi memorijski prostor ra unala. Prikaz ukupne hijerarhije fizi kih jedinica podataka je sljedei (kreui se od najmanje prema najveoj): bit bajt blok podataka fizi ka datoteka podataka. Bit je, kao ato je ve re eno, najmanja (elementarna) fizi ka jedinica podataka. Ova fizi ka jedinica nema svoga pandana, tj. odgovarajue, korespondentne jedinice meu logi kim jedinicama podataka. Ona je, meutim, najmanja jedinica podataka koja se mo~e obraivati elektroni kim ra unalom, odnosno kojoj se mo~e pristupati, jer ima svoj vlastiti smjeatajni (rezidentni) prostor (adresu) u memoriji ili komunikacijskom kanalu (sredstvu za prijenos podataka). Zato se bit esto naziva i najmanjom adresibilnom jedinicom podataka (najmanjom jedinicom koja se mo~e adresirati, odnosno koja se mo~e pronai u memoriji). Bajt (eng. Byte) je prva vea fizi ka jedinica podataka i ona predstavlja niz od nekoliko bitova. Od koliko e se bitova taj niz sastojati, ovisno je o tehnoloakoj izvedbi memorijskih medija i ostalih ureaja za obradu podataka, ali i o postignutom dogovoru (konvenciji, standardu). Danas se kao standardna du~ina bajta koristi du~ina od osam bitova, pa se govori o 8-bitnome bajtu. U nekim ranijim vremenima informatike u uporabi su bili i bajtovi nekih druga ijih du~ina (dimenzija). Pandan bajtu meu logi kim jedinicama je znak. Dakle, bajt se mo~e definirati i kao koli ina memorijskog prostora izra~enog u bitovima ato ga zauzima jedan znak koda u kojemu se logi ki izra~avaju podaci. Blok podataka (eng. Data Block, Block) je fizi ka jedinica koja je odreena isklju ivo tehnoloakim karakteristikama ureaja za obradu podataka. On obuhvaa vei broj bajtova koji se u nekoj obradbenoj operaciji smatraju cjelovitom jedinicom obrade. Tako se, primjerice, magnetski diskovi (prividno) dijele na blokove koji su razli iti od blokova podataka na magnetskoj vrpci, a u prijenosu podataka pod pojmom bloka se opet podrazumijeva neka druga fizi ka koli ina podataka. Razmatrano sa stajaliata korisnika, blokovi podataka su gotovo posve nezanimljive jedinice podataka, jer one takoer nemaju svojega pandana meu logi kim jedinicama podataka. Najviaa (najvea) fizi ka jedinica podataka je fizi ka datoteka podataka (eng. Physical Data File). Njeno tuma enje je analogno tuma enju logi ke datoteke podataka, s time ato se obvezno mora navesti i vrsta medija na kojemu je pohranjena. Tako e se, primjerice, govoriti o datoteci graana na magnetskom disku, datoteci vozila na magnetskoj vrpci, datoteci bibliografskih jedinica na opti kom disku, itd. U okvirima razmatranja fizi kih jedinica podataka potrebno je spomenuti i neke jedinice koje su bile ili su joa u uporabi, a nisu obuhvaene standardima. Takve su, primjerice, bile nekada prili no esto koriatene jedinice tetrade i strojne rije i. Tetrade su bili nizovi od etiri bita i predstavljale su svojevrsne polubajtove, koji su bili dostatni za prikazivanje znakova nekih danas napuatenih kodova (primjerice, BCD koda). Strojne rije i su pak bile jedinice vee od bajtova i obi no su obuhvaale etiri bajta (32-bitne rije i). Igrale su ulogu svojevrsnog "skraenog" (malog) bloka podataka. Danas su, pak, u uporabi fizi ke jedinice podataka koje se koriste kao mjera raspolo~ivog memorijskog prostora na nekome mediju (primjerice, magnetskom disku ili disketi) ili u glavnoj memoriji (odnosno, ROM-u i/ili RAM-u). Takve su jedinice (neprecizni) dekadski viaekratnici bajta, a ozna uju se dodavanjem prefiksa kilo ( = 103), mega ( = 106), giga ( = 109), tera (1012), itd. Dakle, radi se o jedinicama memorijskoga kapaciteta, kao ato su kilobajt, megabajt, gigabajt, terabajt, itd. Ozna ene su atributom "neprecizni", jer pretpostavljaju pribli~nu jednakost izmeu 210 ( = 1024) i 103 ( = 1000) kao stvarnu jednakost. Usporedni prikaz hijerarhije logi kih i fizi kih jedinica podataka nalazi se na slici 5.2. 5.3. KODIRANJE I STANDARDNI KODOVI U INFORMATICI Prema teoriji kodiranja, kodiranje je postupak pretvorbe (transformacije, prevoenja) informacija iz jedne izra~ajne mogunosti u neku drugu. S obzirom na jedinicu kodiranja, dakle, dio ukupnog informacijskog sadr~aja ato se podvrgava kodiranju razlikuju se tri razine kodiranja: 1. kodiranje orijentirano smislu 2. kodiranje orijentirano porukama 3. kodiranje orijentirano znakovima. Kodiranje orijentirno smislu uzima kao jedinicu kodiranja itav informacijski sadr~aj (tekst) i osnovni mu je cilj odr~ati smisao informacijskog sadr~aja, bez obzira na specifi ne kvantitativne karakteristike izvornog i kodiranog teksta. Primjer: prevoenje nekog literarnog djela iz jednog prirodnog jezika na neki drugi. Kod kodiranja orijentiranog porukama jedinica kodiranja je svaki pojedina ni niz znakova koji ima neki smisao. Cjelokupan taj niz znakova (poruka, rije ) zamjenjuje se (kodira) nekim drugim nizom znakova (porukom) istoga smisla. Svakoj izvornoj poruci pridru~uje se jedna i samo jedna kodna poruka. Primjer: poruka izra~ena u engleskom jeziku kao "Help!" kodirat e se u hrvatskom jeziku kao poruka "Upomo!". Jedinica kodiranja pri kodiranju orijentiranom znakovima je svaki pojedina ni znak izvornog informacijskog sadr~aja (teksta) koji se zamjenjuje nekim drugim znakom ili nizom znakova istog ili nekog drugog skupa znakova (abecede) prema to no odreenim pravilima jednozna nog pridru~ivanja. Primjer: slovo meunarodne latini ke abecede "M" kodirat e se kao niz znakova dekadskog brojevnog sustava "13" (mo~da zato ato je slovo M trinaesto po redu u meunarodnoj latini koj abecedi, a pravila kodiranja nala~u da se izvornom slovu pridru~i njegov redni broj u abecedi). Budui da ovjek komunicira, u pravilu, tako da svoje misli formulira kao tekst (izgovoren ili napisan) sa injen od slova neke abecede (fonema - izgovorenih, ili grafema - napisanih), a stroj (ra unalo) koristi elektri ke signale koji se mogu predstaviti znamenkama binarnog brojevnog sustava, u informatici e naj eai oblik kodiranja biti kodiranje orijentirano znakovima. Jedno od osnovnih na ela kodiranja jest ono prema kojemu se zamjene (pridru~ivanja, trasformacije) moraju obavljati sustavno, odnosno prema to no definiranim pravilima kodiranja, koja moraju biti unaprijed poznata svakom sudioniku u komunikaciji. Time se otklanjaju eventualne zabune, odnosno pogreake, nejasnoe i/ili razlike pri utvrivanju ispravnog smisla (tuma enju) informacijskog sadr~aja podvrgnutog kodiranju. U komunikaciji izmeu ovjeka i stroja, kada je kodiranje neizbje~no, i ovjek i stroj (ra unalo) moraju "znati" pravila kodiranja. Iz prakti nih razloga - radi pojednostavnjenja postupaka kodiranja i jednoobraznog (uniformnog) pristupa svih korisnika takvom poslu u informati kim aplikacijama i komunikacijama bilo koje vrste - razvijena su neka standardna pravila kodiranja, ijom primjenom nastaju standardni kodovi. Danas su u naj eaoj uporabi dva takva standardna koda: EBCDIC (akr. eng. Extended Binary Coded Decimal Interchange Code) i ASCII (akr. eng. American Standard Code for Information Interchange). Oba koda su 8-bitni kodovi, ato zna i da se svaki od 256 izvornih znakova jednazna no zamjenjuje kombinacijom od osam binarnih znamenki (28 = 256). Skup izvornih znakova predstavljaju znakovi meunarodne latini ke i nekih drugih abeceda, elementarne znamenke dekadskog brojevnog sustava, te brojni posebni znakovi. Procijenjeno je da je 256 razli itih izvornih znakova dostatno za gotovo sve prakti ne potrebe obrade i prijenosa podataka). Vremenom EBCDIC pomalo izlazi iz uporabe i prevladava ASCII, koji se danas openito smatra standardnim kodom. Svako ra unalo, odnosno njegov sistemski softver "poznaje" barem jedan standardni kod (naj eae ASCII), te, na osnovu unaprijed memoriranih tablica kodnih zamjena, kodira izvorne znakove, koje mu aalje ovjek, u binarni kod. Korisnik, u pravilu, ne mora znati konkretni sadr~aj aktivne tablice kodiranja, ali korisno je da zna koji e se kod pri obradi i prijenosu podataka koristiti. Sve operacije kodiranja u oba smjera - iz korisi kog u binarni kod i obrnuto - ostvarit e ra unalo samo, odnosno odgovarajui pomoni program, bez izravne intervencije ovjeka. 5.4. MODELIRANJE PODATAKA Podaci, kao manifestacije nekih dogaaja u stvarnome svijetu, nastaju sukladno onoj dinamici i onim zakonitostima kojima nastupaju i sami dogaaji. Odnosi meu dogaajima mogu biti razli iti, pa su i odnosi meu podacima razli iti. Ovdje se radi o vremensko-logi kim odnosima dogaaja i podataka. 5.4.1. Vremensko-logi ki odnosi dogaaja i podataka Karakteristi ni meusobni vremensko-logi ki odnosi dogaaja, te podataka kao njihovih manifestacija su sljedei: Kada dogaaji imaju slu ajan (eng. Random) karakter, ato zna i da nisu uo ljive nikakve sustavske zakonitosti koje bi upravljale njihovim nastupanjem, podaci e takoer nastajati slu ajno. Kada, pak, neke zakonitosti uvjetuju (diktiraju) nastupe dogaaja, dakle kada su dogaaji uvjetovani, i nastajanje podataka bit e uvjetovano takvim zakonitostima, pa se tada govori o uvjetovanim podacima. Kada dogaaji nastaju neovisno jedan o drugome, odnosno kada nastup jednoga dogaaja nije posljedica nastupa nekog ranijeg dogaaja i kada nastup nekog dogaaja nije nu~no uzrokom nastajanju nekog budueg dogaaja, podaci su meusobno nezavisni. Kada je nastup nekog dogaaja izravna posljedica nastupa dogaaja koji se ranije zbio ili pak nastup nekog dogaaja uvjetuje nastup nekog dodaaja u budu~em vremenu, dogaaji su zavisni, a zavisni su i podaci kao njihove manifestacije. Kada nastup nekog dogaaja onemoguuje istovremeni nastup nekog drugog dogaaja, dogaaji su meusobno isklju ivi, pa su i podaci ato iz njih proizlaze meusobno isklju ivi. Kona no, kada nastup nekoga dogaaja ne isklju uje mogunost istovremenog nastupa nekog drugog dogaaja ili viae njih, dogaaji su paralelni (usporedni), pa su paralelni (usporedni) i podaci kao njihove manifestacije. 5.4.2. Odnosi logi ke hijerahije dogaaja i podataka Iskustvo pokazuje da u svijetu u kojemu ~ivimo, dakle, stvarnome svijetu postoje vrlo slo~ene, manje slo~ene i elementarne (nedjeljive, neraa lanjive) pojave (dogaaji). Podaci kao njihove manifestacije bit e odgovarajue prirode, dakle, razli itih razina slo~enosti, od vrlo slo~enih do elementarnih. Logi ki odnosi meu dogaajima (pojavama) i meu podacima kao njihovim "odrazima" ato proistje u iz odnosa slo~enih pojava i njihovih dijelova nazivaju se odnosima logi ke nadreenosti i podreenosti ili odnosima logi ke hijerarhije dogaaja i podataka. Slo~enije (logi ki nadreene) pojave obuhvaaju (inkorporiraju) manje slo~ene (logi ki podreene), ato zna i da manje slo~ene (logi ki podreene) pojave tvore (formiraju) one slo~enije (logi ki nadreene). Najslo~enijoj pojavi (onoj najviaeg logi kog reda) logi ki su podreene sve jednostavnije pojave, odnosno pojave bilo kojeg ni~eg logi kog reda. Drugim rije ima, sve pojave bilo kojega logi kog reda ni~ega od najviaeg logi ki su podreene pojavi logi ki najviaeg reda. S druge strane, pojave koje se ne mogu ili ih nema smisla raa lanjivati na pojave ni~eg logi kog reda (elementarne pojave) podreene su svim pojavama bilo kojeg viaeg logi kog reda, uklju ujui i onu najviaeg. Logi ki odnosi nadreenosti i podreenosti mogu, dakle, biti izravni (direktni) ili neizravni (indirektni). Izravni su onda kada dvije promatrane pojave pripadaju susjednim, a neizravni kada pripadaju nesusjednim logi kim redovima. Svi opisani slu ajevi logi ke hijerarhije pojava vrijede i za podatke kao njihove manifestacije. Kako su u okvirima informatike od primarnog interesa podaci, u daljem emo tekstu razmatrati odnose logi ke hijerarhije podataka, podrazumijevajui da "iza njih stoji" odgovarajua logi ka hijerahija pojava stvarnoga, pa ak i zamialjenoga svijeta. Hijerarhijski logi ki odnosi podataka ostaruju se na dva na ina: 1. apstrakcijom podataka 2. klasifikacijom podataka. Apstrakcija podataka (pojmova) je logi ki postupak stvaranja (indukcije, od lat. inducere = uvoditi) logi ki nadreenih podataka iz logi ki podreenih podataka. Dakle, vei broj podataka logi ki ni~e razine tvori (stvara) svodni (krovni) podatak, odnosno podatak viae logi ke razine. S obzirom na primijenjene kriterije izvoenja, mogu se razlikovati dvije ina ice apstrakcije podataka: agregacija podataka generalizacija podataka. Agregacija podataka (pojmova) predstavlja izvoenje podataka (pojmova) viaeg logi kog reda (hijerarhijski nadreenih podataka, odnosno pojmova) iz veeg broja meusobno srodnih podataka (pojmova) ni~eg logi kog reda (hijerarhijski podreenih podataka, odnosno pomova) prete~ito jednakih svojstava. Primjer agregacije podataka (pojmova) Vei broj lastavica ini jato. Svaka pojedina lastavica (lasta-1, lasta-2, ..., lasta-n) je podatak (pojam) logi ki ni~ega reda, a svojstva te vrste ptica su prete~ito jednaka (razlikuju se samo u nebitnim detaljima). Jato je logi ki podatak (pojam) viaega logi kog reda i ozna uje mno~inu ptica naj eae iste vrste. Shematski prikaz ovoga primjera agregacije podataka nalazi se na slici 5.3. Generalizacija podataka (pojmova) predstavlja izvoenje podataka (pojmova) viaega logi kog reda (hijerarhijski nadreenih podataka, odnosno pojmova) iz veeg broja podataka (pojmova) logi ki ni~ega reda (hijerarhijski podreenih podataka, odnosno pojmova) jednakog zajedni kog klju nog svojstva. Primjer generalizacije podataka Crnac, bijelac, azijat i indijanac su ljudi. Svaki pojedini podatak (pojam) ni~ega logi kog reda ima neka svoja posebna svojstva (boja ko~e), ali im je klju no svojstvo zajedni ko - oni su bioloake jedinke jednakog fizioloakog i intelektualnog ustroja. ovjek je logi ki nadreen podatak (pojam) koji obuhvaa sve jedinke odreenog zajedni kog bitnog svojstva (svojstvo ovjeka), a razli ite boje ko~e (bijelac, crnac, azijat, indijanac), kao nebitnog svojstva. Shematski prikaz ovoga primjera generalizacije podataka mo~e se nai na slici 5.4. Klasifikacija podataka (pojmova) je logi ki postupak obrnut od apstrakcije. To je, dakle, postupak raa lambe (dedukcije, od lat. deducere = izvoditi) podataka (pojmova) logi ki viaega reda u niz podataka (pojmova) logi ki ni~ega reda nekih zajedni kih, ali i nekih bitno razli itih svojstava. Primjer klasifikacije podataka (pojmova): Oblici sredstava plaanja su: gotovina, kreditna kartica i ek. Sredstvo plaanja je podatak (pojam) logi ki viaega reda, a u praksi se koriste gotov novac, kreditne kartice i ekovi kao njegovi pojavni oblici. Shematski prikaz ovoga primjera klasifikacije podataka je na slici 5.5. 5.4.3. Modeli podataka Model podataka je simboli ki prikaz vremensko-logi kih i hijerarhijskih odnosa meu dogaajima u nekome sustavu, iskazanih podacima kao njihovim manifestacijama. Modeliranje podataka je postupak izrade stanovitog modela podataka i obavlja se tijekom procesa razvitka informacijskog sustava. Ovisno o potrebama ato se javljaju u pojedinim fazama razvitka informacijskog sustava, razlikuju se tri vrste modela podataka: 1. konceptualni modeli podataka 2. logi ki modeli podataka 3. fizi ki modeli podataka. Konceptualni modeli podataka odra~avaju na in na koji korisnici budueg informacijskog sustava shvaaju dogaaje u sustavu, pa onda i podatke koji proizlaze iz takvih dogaaja. Logi ke modele podataka stvaraju i koriste stru njaci informati ari (projektanti) kao osnovu za oblikovanje i razvitak informacijskih sustava. Fizi ki modeli podataka predstavljaju na in na koji stroj (elektroni ko ra unalo) "vidi" podatke pohranjene u njegovoj memoriji. Slijedi detaljniji opis svojstava i na ina konstrukcije svih triju navedenih vrsta modela podataka. 5.4.3.1. Konceptualni modeli podataka Korisnik budueg informacijskoga sustava postavlja neke zahtjeve (specifikacije) glede strukture dogaaja u tom sustavu, koji definiraju: a) po~eljnu strukturu podataka u buduem informacijskom sustavu b) po~eljne na ine koriatenja podataka u buduem informacijskom sustavu. Struktura podataka u buduem informacijskom sustavu mora vjerno odra~avati strukturu dogaaja u tom sustavu. Korisnika ne zanima kako e se to prakti ki izvesti, ve ga zanimaju samo mogui na ini koriatenja podataka u buduem sustavu, koji mu moraju odgovarati i biti prihvatljivi. Zbog toga e konceptualni opis podataka biti najopenitiji simboli ki prikaz odnosa meu dogaajima, pa onda i meu podacima u buduem informacijskom sustavu. Prema definiciji, konceptualni model podataka je cjelovit, konzistentan i neredundantan opis podataka u informacijskom sustavu. Uvjet cjelovitosti nala~e da modelom budu obuhvaeni svi dogaaji, odnosno podaci u informacijskom sustavu, neovisno o njihovoj konkretnoj vremensko-logi koj i hijerarhijskoj poziciji u strukturi dogaaja, odnosno podataka. Uvjet konzistentnosti nala~e da vremensko-logi ki i hijerarhijski odnosi meu dogaajima, odnosno podacima u informacijskom sustavu budu dosljedno preslikani u modelu, bez ikakvih oduzimanja ili dodavanja logi kih veza. Uvjet neredundantnosti nala~e da u modelu ne smije biti ponavljanja podataka, ako u sustavu nema ponavljanja dogaaja, odnosno podataka. Na ela, pak, oblikovanja informacijskih sustava (vidi odjeljak 2.6.) zahtijevaju da ponavljanja istih dogaaja u sustavu ne bude, odnosno barem bude ato manje. Uz navedene uvjete, ato proizlaze iz definicije konceptualnog modela, postavlja se joa jedan, dodatni uvjet - uvjet neovisnosti modela o njegovoj implementaciji (na inu prevoenja, pretvorbe u stvarni sustav). Takav se uvjet postavlja iz viae razloga, meu kojima su najzna ajniji: U fazi izrade modela joa se ne zna koja e stvarna sredstva (alati) biti upotrijebljena za njegovu implementaciju. Model je apstraktan, simboli ki prikaz odnosa meu dogaajima, odnosno podacima, pa je sa stajaliata njegove uporabe (koriatenja) neva~no kako e biti implementiran (izveden, ostvaren). Korisnika ne zanima kako e sustav izveden iz modela funkcionirati, nego ato e biti rezultati njegova funkcioniranja. Na ini stvaranja konceptualnih modela se vremenom mijenjaju, odnosno poboljaavaju usporedo s razvitkom teorije informacijskih sustava, tako da su danas u uporabi dvije osnovne vrste konceptualnih modela: a) modeli entiteta i veza b) objektni modeli. Njihove karakteristike prikazat emo samo u najgrubljim crtama. 5.4.3.1.1. Modeli entiteta i veza Pojam entitet je klju ni pojam na kojemu se zasniva ova vrsta konceptualnih modela podataka. Openito, entitet se definira na razli ite na ine: Entitet je neato ato postoji i ato se u stvarnom svijetu mo~e identificirati. Entitet je stvaran ili apstraktan predmet ili dogaaj o kojemu se u informacijskom sustavu prikupljaju podaci. Entitet je konkretna ili apstraktna posebnost, koncept ili objekt od interesa. Po svojim se obilje~jima mo~e razlu iti od okolice. Entitet je bie, bitnost, suatina. Sve su ove definicije djelomi no to ne, tj. to ne su ali ne i potpune. Mo~da e ipak najkorektnija biti maksimalisti ka definicija pojma entiteta koja glasi: Entitet je sve ato se mo~e definirati. Nju emo imati u vidu u svim daljnjim razmatranjima problematike izrade i koriatenja modela entiteta i veza (eng. Entity-Relationship Model, akr. ERM). Model entiteta i veza je grafi ki model kojim se stvarni ili zamialjeni svijet prikazuje pomou odnosa tri osnovna elementa: a) entiteta b) veza c) atributa. Odnosi meu navedenim elementima utvruju se postupcima apstrakcije (agregacije i generalizacije) i klasifikacije. Upravo zbog toga e model entiteta i veza biti u osnovi hijerarhijskog tipa. Izrada modela entiteta i veza smatra se korakom u analizi postojeeg informacijskog sustava kojim se prepoznaju informacijski zahtjevi korisnika. Ti informacijski zahtjevi zapravo opisuju o ekivanja korisnika u svezi s buduim informacijskim sustavom. Postupak izrade modela entiteta i veza openito nije rigorozno determiniran (precizno utvren). Provodi se, uglavnom, u tri koraka: prikupljanje i analiza korisni kih informacijskih zahtjeva oblikovanje modela: - utvrivanje entiteta - utvrivanje veza meu entitetima - utvrivanje klju eva entiteta - utvrivanje ograni enja pri unosu, brisanju i promjeni klju eva - utvrivanje atributa entiteta konsolidacija modela. Osnovne metode prikupljanja i analize informacijskih zahtjeva korisnika su intervjuiranje (ispitivanje) korisnika i analiza postojee sistemske dokumentacije. Cilj je stei uvid u postojee stanje informacijskog sustava i o ekivanja korisnika u svezi s novim sustavom. U prvom koraku faze oblikovanja modela - utvrivanju entiteta - definiraju se svi entiteti ato u novom sustavu trebaju postojati, utvruje se njihova suatina i odabiru im se prikladni nazivi. U drugom koraku - utvrivanju veza - istra~uju se potrebni vremensko-logi ki i hijerarhijski odnosi (veze) meu entitetima, pridaju im se odgovarajui nazivi i otklanjaju se, eventualno, nepotrebne i redundantne veze. U treem koraku - utvrivanju klju eva entiteta - identificiraju se sve mogue pojave entiteta u sustavu, koje se nazivaju klju evima, i definiraju mogue vrste pojava entiteta (klju eva). U etvrtom koraku - utvrivanju ograni enja unosa, brisanja i promjene klju eva - definira se koje se pojave entiteta mogu izbaciti, odnosno zabraniti (suspendirati) u novome sustavu. U petome, i posljednjem, koraku oblikovanja modela utvruju se atributi entiteta, dakle, svojstva ato pripadaju isklju ivo promatranome entitetu, a ne i ona ato proizlaze iz veze promatranoga entiteta s drugim entitetima. Atributima se, na kraju, pridodaju odgovarajui nazivi, odnosno imena. U treoj, i posljednjoj, fazi izrade modela entiteta i veza model se konsolidira, tj. izrauje se njegova kona na verzija. Ako se radi o slo~enim informacijskim sustavima, njihovi e modeli entiteta i veza biti takoer slo~eni, pa e se nerijetko sastojati iz viae podmodela. Va~no je da svi podmodeli, kao i cjekolupan model vjerno opisuju zahtjeve korisnika glede strukture budueg informacijskog sustava i na ina njegova koriatenja. Primjer modela entiteta i veza dan je na slici 5.6. Modeli entiteta i veza bit e prikladni i uporabljivi onda kada se koriste kao sredstvo pomoi pri izgradnji onih informacijskih sustava u kojima je naglasak na podacima jednostavnijih tipova, odnosno onima razmjerno niskoga stupnja slo~enosti (apstrakcije). U sferi poslovnih upravalja kih informacijskih sustava podaci sasvim jednostavnih tipova koristit e se na najno~oj razini - razini transakcijskih sustava, dok su podaci neato slo~eniji na srednjoj razini - razini izvranih informacijskih sustava (vidi odjeljak 2.4.4.). Zbog takvog karaktera obraivanih i koriatenih podataka, kao na in njihova prikazivanja u postupcima razvijanja transakcijskih i izvranih informacijskih sustava poslovnog upravlja kog informacijskog sustava koristit e se upravo modeli entiteta i veza. Na najviaoj razini - na razini sustava za potporu odlu ivanju - ti modeli nee biti dovoljno "suptilni" da bi mogli precizno i to no odra~avati raznolike odnose meu podacima visokog stupnja slo~enosti i apstrakcije, karakteristi kih za najviau razinu poslovnih upravlja kih informacijskih sustava. Ovdje e se, zato, primjenjivati objektni (objektno orijentirani) modeli podataka. 5.4.3.1.2. Objektni modeli S pojavom sve slo~enijih i nestandardnih aplikacija, posebice intenzifikacijom primjene sredstava i metoda umjetne inteligencije u poslovnom odlu ivanju (vidi odjeljak 10.1.), javlja se potreba za prikazivanjem i uprabom sve slo~enijih tipova podataka i odnosa meu njima, te odnosa meu izrazito slo~enim i manje slo~enim podacima. Podaci vrlo visokog stupnja slo~enosti, odnosno apstrakcije nazivaju se objektima (eng. Object). Naravno, takvi su podaci odraz (manifestacija) slo~enih dogaaja od interesa pri donoaenju poslovnih odluka, posebice onih s veim vremenskim horizontom (vidi odjeljak 2.4.2.). Dobra definicija objekta u ovom kontekstu bila bi sljedea: Objekt je apstrakcija ne ega u problemskoj domeni, o emu se prikupljaju podaci i ato u sebi sadr~i vrijednosti svojih obilje~ja (atributa) i svojega ponaaanja. Objekti jesu podaci vrlo visokog stupnja slo~enosti, odnosno apstrakcije, ali ipak postoje joa slo~eniji (apstraktniji) podaci od njih. Takvi se podaci nazivaju klasama objekata (eng. Object Class, US Klass), koje se definiraju kao skupovi od jednog ili viae objekata prete~ito jednakih atributa i ponaaanja. Objekte karakterizira neki, to no odreen i prepoznatljiv na in ponaaanja. Ponaaanje objekata i njihovih klasa naziva se servisom (eng. Service) objekta, odnosno klase objekata. Servisi objekata i klasa mogu se raa laniti na operacije (eng. Operation). Primjer: Oru~ana bitka je slo~eni dogaaj, pa emo podatke o njoj smatrati objektima. Primjer bitke je, recimo, bitka za Normandiju. Kontinuirani niz oru~anih bitaka u nekom vremenskom razdoblju je slo~eniji dogaaj koji se naziva rat. U okvirima naprijed objaanjene terminologije, skup bitaka (rat) ini klasu objekata. Primjer rata je Drugi svjetski rat. Ponaanja u ratu su manevri i oni se smatraju servisom klase objekata rat. Primjer servisa u bitci za Normandiju, u okvirima Drugog svjetskog rata, je iskrcavanje u Normandiji (manevar nazvan "Dan D"). U okvirima manevara poduzimaju se razli ite operacije, kao ato su napad, bombardiranje, povla enje, padobranski desant, itd. Odlu nost, dugotrajnost, bespoatednost, promialjenost i sli no su atributi pojedinih bitaka, pa onda i njihove klase - rata. Odnosi meu objektima, njihovim klasama, sastavnim dijelovima objekata i servisima svih njih, te operacijama unutar procesa prikazuju se objektnim modelima (eng. Object Model, Object-Oriented Model). Stvaranje objektnih modela naziva se objektnim modeliranjem (eng. Object-Oriented Modeling, akr. OOM). Objektno modeliranje bit e sastavni dio projektiranja i izgradnje najviae razine poslovnih upravlja kih informacijskih sustava - razvijanja sustava za potporu odlu ivanju. Objektno modeliranje je analiti ko-grafi ki postupak iji je rezultat grafi ki prikaz podataka i odnosa meu njima, koji se naziva objektnim dijagramom (eng. Object Diagram). Opi primjer objektnog dijagrama prikazan je na slici 5.7. Primjer objektnog dijagrama za objekte brod i brodogradiliate prikazan je, pak, na slici 5.8. 5.4.3.2. Logi ki modeli podataka Konceptualni model podataka slu~i kao podloga za daljnju razradu pojedinosti vezanih uz pohranjivanje podataka u ra unalnu memoriju na organizirani na in. Sljedei korak u tom pravcu je razrada sheme implemetacije podataka, dakle osmialjavanja na ina njihova logi kog organiziranja u memoriji ra unala, ato je opet priprema za njihovo fizi ko pohranjivanje u memoriju. U tu svrhu razvijaju se odgovarajui logi ki modeli podataka (eng. Logical Data Model, akr. LDM). Do sada su u informacijskoj teoriji razvijena tri tipa logi kih modela podataka: - hijerarhijski model podataka - mre~ni model podataka - relacijski model podataka. Slijedi neato detaljniji opis svakoga od njih. 5.4.3.2.1. Hijerarhijski modeli podataka U terminologiji hijerarhijskog modeliranja svaka konkretna pojava entiteta naziva se slogom podataka (vidi odjeljak 5.2.1.). Unutar sloga podataka nanizana su polja podataka, koja odgovaraju atributima entiteta. Slogovi se mogu opisivati verbalno, i to tako ato e u zagradama iza naziva sloga biti navedena polja podataka koja ga tvore. Primjeri verbalnog opisa nekoliko slogova Dobavlja  (naziv, adresa, telefonski-broj, ~iro-ra un, ...) Dopis (zaglavlje, poruka-1, poruka-2, poruka-3, pozdrav, datum, potpis) Motorno-vozilo (namjena, registarska-oznaka, marka, tip, boja, ...) Brojevni-sustav (znamenka-1, znamenka-2, znamenka-3, ..., znamenka-n) Slogovi se mogu prikazivati i grafi ki, kao ato je to u injeno na slici 5.9. Struktura hijerarhijskog modela podataka ima oblik stabla, kao jednog od temeljnih konstrukata poznatih iz teorije grafova. Stablo zapo inje ishodianim vorom - korijenom (eng. Root). Iz korijena se razvijaju dvije ili viae grana (eng. Branch), koje mogu zavraavati listovima (eng. Leaf) ili se dalje granati iz posredni kih (intermedijarnih) vorova). Svaka kona na grana mora obvezno zavraiti listom. Openit prikaz stabla, kao figure iz teorije grafova, dan je na slici 5.10. Hijerarhijski model podataka mo~e biti dvorazinski (jednostavan), kada postoji jedan nadreeni i jedan ili viae logi ki podreenih podataka (slogova) istog reda, ili viaerazinski (slo~en), kada postoji jedan nadreeni i viae podreenih podataka (slogova) razli itog logi kog reda. Primjer dvorazinske hijerarhijske strukture podataka prikazan je na slici 5.11., a viaerazinske na slici 5.12. 5.4.3.2.2. Mre~ni modeli podataka Postoje situacije (sustavi) u kojima su svi dogaaji (entiteti) ravnopravni (prema lat. ekvipotentni, ekvipolentni), tj. meu kojima ne postoje nikakvi odnosi nadreenosti i podreenosti (hijerarhijski odnosi), a meu njima mogu postojati razli ite ili ne postojati nikakve veze. Ako se radi o podacima kao manifestacijama dogaaja u takvim situacijama, mogue ih je prikazati mre~nim modelom podataka. Primjer ravnopravnih odnosa i veza dogaaja Poznato je pravno na elo: "Svi su graani ravnopravni pred zakonom". Zakonski ravnopravni graani modu sklapati razli ite veze, poput bra nih, poslovnih, ljubavnih, interesnih, ugovornih, itd. S obzirom na smjer, meu dogaajima, pa, posljedi no, i meu podacima postoje jednosmjerne i dvosmjerne veze. Primjer jednosmjerne veze je nasljeivanje fizi kih i/ili psihi kih osobina meu ~ivim biima, kada je svaki roditelj izvoriate, a svako dijete odrediate nasljednih osobina. Primjer dvosmjerne veze je kupoprodajni odnos, u kojemu prodava  isporu uje robu kupcu, a kupac prodava u daje novac. S obzirom na broj sudionika (dogaaja, podataka) u nekoj vezi razlikuje se viae tipova veza: - veza 1 : 1 - veza 1 : n - veza n : 1 - veze m : n, n : p. Primjer veze tipa 1 : 1 je odnos izmeu punoljetne osobe i osobne iskaznice, jer svaka takva osoba mora imati jednu i samo jednu osobnu iskaznicu, koja mo~e pripadati samo njemu i samo njemu. Primjer veze tipa 1 : n je odnos izmeu majke i njene djece. Majka mo~e imati viae djece, ali svako dijete ima samo jednu majku. Primjer veze tipa n : 1 je odnos izmeu hotelskih gostiju i hotelskih soba. Naime, u jednoj hotelskoj sobi mo~e biti viae gostiju, ali jedan gost mo~e fizi ki biti smjeaten samo u jednoj sobi. Primjeri veza tipa m : n i n : p su veze izmeu graana i njihovih udruga. Svaki graanin mo~e biti lanom veeg broja udruga, a udruge se sastoje iz veeg broja graana. Grafi ki prikaz strukture nekog hipoteti kog mre~nog modela podataka nalazi se na slici 5.13. 5.4.3.2.3. Relacijski modeli podataka Ve smo viae puta spomenuli kako su pri logi kom modeliranju u srediatu pozornosti logi ki odnosi, odnosno relacije ato postoje meu razli itim podacima (entitetima). Na svoj na in, odnosima meu entitetima bavi se i matemati ka teorija skupova. Koristei spoznaje te teorije britanski matemati ar E. F. Codd je 1970. godine razvio relacijski model podataka. Relacijski model podataka spada u skupinu formalnih, dakle, matemati ki zasnovanih i dokazanih modela, jer ima sve potrebne komponente: skup koncepata za opis strukture podataka skup operatora za izvraavanje operacija nad podacima skup pravila cjelovitosti (integriteta) podataka . Skup koncepata za opis strukture podataka predstavlja ukupnost na ina formalnog (matemati ki i logi ki preciznog) iskazivanja bitnih svojstava podataka. Skup operatora za izvraavanje operacija nad podacima je ukupnost simboli kih oznaka kojima se precizno definiraju aritmeti ko/logi ki zahvati (operacije) ato se ~ele i mogu ostvariti s (odnosno nad) podacima. Skup pravila cjelovitosti (integriteta) podataka je ukupnost opisa mjera ato ih treba poduzimati da bi podaci pohranjeni u memoriji ra unala bili otporni na utjecaj smetnji koje bi ih mogle izobli iti ili uniatiti. Najva~nija prednost ovoga pred ostalim logi kim modelima podataka je njegova jednostavnost, odnosno prilagoenost ljudskome poimanju podataka i odnosa meu njima, unato  visokom stupnju njegove formaliziranosti. Osnovne ideje ato ih je Codd preuzeo iz teorije skupova su pojmovi: - domena - relacija - atribut. Domena je imenovani skup vrijednosti. Kao i svaki skup, domena se definira nabrajajui vrijednosti ato ulaze u njen sastav (koje je tvore). Primjeri domena BENELUX (Belgija, Nizozemska, Luksemborg) THE ROLLING STONES (Mick-Jagger, Keith-Richards, Charlie-Watts, Ron-Wood) STABLO (korijen, deblo, grane, liae) Relacija je imenovani podskup Kartezijevog produkta dvaju ili viae domena. Pojednostavnjeno (ali i donekle neprecizno) re eno, to je dio svih moguih kombinacija svih pojedina nih vrijednosti (elemenata) svake domene, koji je zanimljiv s nekoga stajaliata. Primjeri relacija Neka su uo ene dvije domene: - DISKO-KLUB (Best, Kuluai) - VRST-GLAZBE (techno, rock, etno) Kartezijev produkt tih dvaju domena ine sve mogue kombinacije svih vrijednosti obaju domena: < Best, techno > < Best, rock > < Best, etno > < Kuluai, techno > < Kuluai, rock > < Kuluai , etno > Navedene kombinacije vrijednosti (elemenata) domena nazivaju se openito n-torke (kada postoji n domena), a u navedenom primjeru su to dvojke (parovi), jer postoje dvije domene. Pretpostavimo da se u svakom disko-klubu ne sviraju sve vrste glazbe, ato zna i da e neke n-torke (dvojke) biti nemogue, nepostojee ili besmislene. Tada emo iz cjelokupnog Kartezijevog produkta izdvojiti samo neke i one e predstavljati relaciju. Na primjer, ako se u Bestu svira techno i rap, a u Kuluaiu samo rock, zanimljiva e biti samo relacija imenovana, kao UGOAJ: UGOAJ = < Best, techno >, < Best, etno >, < Kuluai, rock > Relacije se obi no prikazuju u obliku dvodimnezionalne tablice, u kojoj svaki redak odgovara n-torki, a svaki stupac jednome atributu. Atribut je, dakle, svaki imenovani stupac tablice. Relacijska se tablica naziva relacijskom shemom. U naaem primjeru nazivi atributa (stupaca) odgovaraju nazivima domena, ato openito ne mora biti slu aj. Prikaz relacijske sheme za prethodni primjer nalazi se na slici 5.14. Relacijsku shemu karakteriziraju sljedea osnovna svojstva: U relacijskoj tablici mo~e postojati samo jedan tip slogova, odnosno n-torki. Svaki redak (slog, n-torka) uklju uje to no odreeni broj polja podataka (atributa) i svaki od njih je eksplicite imenovan. Svako je polje podataka atomarno, ato zna i da ponavljajue skupine polja nisu dozvoljene. Svaki je redak (slog, n-torka) jedinstven, dakle, viaestrukost (multipliciranje) redaka nije dozvoljeno. Slogovi se mogu nizati bilo kojim redom; njihov je redosljed neva~an. Polja podataka (atributi) poprimaju vrijednosti iz odgovarajue domene moguih vrijednosti. Ista domena mo~e biti koriatena za viae razli itih tipova polja podataka, tako da ona predstavlja izvor vrijednosti polja u razli itim stupcima u istoj ili razli itim tablicama. Nove se tablice mogu stvarati povezivanjem preko vrijednosti polja podataka iz iste domene u dvjema postojeim tablicama. Poka~e li se u praksi da se u relacijama pojavljuju neke logi ke anomalije (nepravilnosti), tj. ako promatrana relacija iskazuje neka svojstva razli ita od eksplicite navedenih svojstava, valja ih ispraviti (korigirati). Primjer logi ke anomalije do koje je doalo pogreakom je indikator koji ukazuje da je osoba stara godinu dana u~ivalac starosne mirovine. Jednostavnom kontrolom sadr~aja (vrijednosti) polja podataka takvu je pogreaku teako otkriti, jer svaka osoba, naravno, mo~e biti stara godinu dana, a ~ive osobe openito mogu biti u~ivaoci starosne mirovine. Postupak korekcije logi kih anomalija u relacijama naziva se normalizacijom relacija. Tim se postupkom relacije dovode u neku od veeg broja tzv. normalnih formi, koje se imenuju rednim brojem (prva normalna forma, druga normalna forma, itd., odnosno 1NF, 2NF, itd.). U praksi se "dotjerivanje" normalizacijom provodi uglavnom do 5NF. Skup operatora relacijskog modela podataka omoguuje poduzimanje tri osnovne relacijske operacije nad podacima: - operaciju selekcije - operaciju projekcije - operaciju spajanja (udru~ivanja). Operacijom selekcije (eng. Selection) izdvajaju se iz relacijske sheme one relacije koje imaju zajedni ku vrijednost nekog odabranog atributa, odnosno samo neki reci tablice i od njih se stvara nova relacijska shema. Primjer operacije selekcije prikazan je na slici 5.15, gdje se selekcija obavlja prema atributu GODINA-ROENJA, i to za vrijednost tog atributa "1980.". Operacijom projekcije (eng. Projection) eliminiraju se iz relacijske sheme neki postojei atributi, odnosno stupci relacijske tablice, koji viae iz nekog razloga nisu zanimljivi ili potrebni. Tablica se, dakle, reducira (sa~ima) po stupcima, ime nastaje stup ano reducirana relacijska shema. Primjer operacije projekcije prikazan je na slici 5.16, gdje se projekcija obavlja za atribute (stupce) GODINA-ROENJA i SMJER. Operacijom spajanja ili udru~ivanja (eng. Join) spajaju se dvije relacijske sheme preko zajedni kih vrijednosti atributa, ime nastaje nova relacijska shema. Primjer operacije spajanja nalazi se na slici 5.17., gdje je ono izvraeno s dvije relacije preko zajedni kog atributa SMJER. 5.4.3.3. Fizi ki modeli podataka Fizi ko modeliranje podataka polazi od logi kog, odnosno implementacijskog modela, a rezultira fizi kim modelom podataka. Fizi ki je model opis stvarne fizi ke organizacije, odnosno prostornog razmjeataja podataka u ra unalnoj memoriji u ili na kojoj e podaci biti pohranjeni. Model ima oblik unutarnje sheme baze podataka, ato zna i da odra~ava strojni aspekt razmjeataja podataka u memoriji i na ina njihova koriatenja. Na elno govorei, korisnik ne mora poznavati fizi ku organizaciju podataka u memoriji ra unala, pa, posljedi no, niti fizi ki model podataka. O njegovoj se realizaciji "brinu" neki sistemski programi (vidi odjeljak 5.4.6.). 5.4.4. Usporedni primjer modeliranja podataka i jednog opepoznatog radnog postupka Radi boljega razumijevanja opisanih postupaka pripreme i provedbe samog ina pohranjivaja podataka, opisat emo jedan uobi ajeni i opepoznati postupak, iz ije se realizacije mogu izvesti stanovite analogije s postupkom pripreme i provedbe memoriranja podataka. Pretpostavimo da se radi o postupku razmjeataja nekih predmeta na police izlo~benog prostora (mo~da nekog atanda na sajmu). Kao prvo, ostvarit emo uvid u predmete koje kanimo izlo~iti i njihove (logi ke i/ili fizi ke) veze. Utvrdit emo, primjerice, da ~elimo izlo~iti akusti ku opremu, foto-aparate i male kuanske aparate. Od akusti ke opreme izla~emo CD player, koji mora biti povezan s poja alom, a ono, opet, s dva zvu nika. Izlo~it emo i, recimo, pet razli itih foto-aparata, te nekoliko skupina malih kuanskih aparata (primjerice, miksera, mlinaca za kavu, sokovnika, itd). U sljedeem koraku odredit emo da akusti ku opremu valja izlo~iti na polici u visini o iju posjetitelja, jer emo time na nju skrenuti posebnu pozornost posjetitelja; da na drugu policu treba smjestiti foto-aparate, jer e oni tako biti jednostavno dohvatljivi; te na treu policu male kuanske aparate, za koje e, o ekujemo, biti zainteresiran manji broj posjetitelja. U treem koraku preostaje nam joa organizirati fizi ki prostor na svakoj polici za razmjeataj izlo~aka, kako bi oni bili pregledno i logi no rasporeeni. Posljednji je korak samo fizi ko postavljanje predmeta na police na zamialjeni na in. Prvi se korak opisanoga procesa mo~e usporediti konceptualnim modeliranjem. Drugi korak odgovara logi kom modeliranju. Trei je korak sli an fizi kom modeliranju. Kona no, etvrti korak predstavlja provedbu (implemetaciju) zamialjene prezentacije odabranih proizvoda. Vrlo sli no, ali na viaoj razini asptrakcije, postupat e se i pri modeliranju podataka. 5.5. DATOTEKE PODATAKA U ranim danima elektroni ke obrade podataka, odnosno informatike, nisu joa postojale masovne memorije, poput onih magnetskih, ve su se podaci nad kojima se vraila obrada podataka odr~avali na nositeljima koji su preuzeti iz ranije razvojne faze u obradi podataka - faze elektromehani ke obrade podataka. Najzna ajniji meu tim nositeljima bila je buaena kartica (eng. Punched Card), te, neato kasnije, njena svojevrsna varijacija - buaena vrpca (eng. Punched Tape). Primjerak buaene kartice prikazan je na slici 5.18. Bili su to papirni nositelji podataka, razmjerno osjetljivi na mehani ka oateenja (gu~vanje, trganje, habanje, itd.), nespretni za uporabu i prili no maloga kapaciteta. No, njihov neprijeporno najvei nedostatak je bila nefleksibilnost na ina memoriranja podataka - podaci su se morali pohranjivati isklju ivo u nizovima, jedan za drugim, dakle sekvencijalno (slijedno). Logika kojom se povodilo pri stvaranju takvih nositelja podataka bila je logika joa starijeg na ina obrade podataka - ru ne (manualne) obrade. ovjek ita i piae, a naj eae i ra una slijedno, obavljajui pojedine operacije itanja, pisanja i ra unanja uzastopno, jednu za drugom. S porastom popularnosti elektroni kih ra unala i njihovom sve airom i intenzivnijom uporabom, nametnula se i potreba za pronala~enjem i koriatenjem prikladnijih nositelja podataka, veega kapaciteta i primjerenijih sposobnostima stroja (ra unala). Rjeaenje je pronaeno prilikom razvitka tree tehnoloake generacije elektroni kih ra unala (vidi odjeljak 3.3.3.) u mediju koji je ve ranije koriaten, ali za neke druge svrhe. Bila je to magnetska vrpca (eng. Magnetic Tape), ve du~e vrijeme upotrebljavana za snimanje zvu nih zapisa. Uo eno je da ona mo~e biti korisna i za pohranjivanje ra unalno itljivih podataka (zapisa). No, magnetska je vrpca, unato  daleko veoj prikladnosti za uporabu i bitno veem kapacitetu (gustoi zapisa podataka) od papirnatih nositelja, imala jedan vrlo zna ajan nedostatak - ona je i nadalje omoguavala isklju ivo sekvencijalno pohranjivanje podataka. U pokuaajima otklanjanja toga klju nog nedostatka magnetskih vrpci, doalo se ubrzo do upravo revolucionarnog pronalaska - magnetskog diska (eng. Magnetic Disc, US Disk). Radilo se o okrugloj metalnoj plo i koja je na jednoj ili s obje svoje plohe bila presvu ena tankim slojem ("filmom") materijala kojega se moglo magnetizirati. Magnetski je disk naizgled sli an klasi noj gramofonskoj ("crnoj", "vinilskoj") plo i, ali se od nje razlikuje po jednom zna ajnom detalju; na plohi magnetskog diska ne postoji jedna neprekinuta spiralna staza, poput one na kojoj je kod gramofonske plo e bio snimljen zvu ni zapis, ve (prividno, jer fizi ki one ne postoje) vei broj koncentri nih staza, ija du~ina raste od srediata diska prema njegovu obodu (neato poput kolobara na mirnoj vodi). Meutim, novom tehnikom memoriranja (zapisivanja) podataka omogueno je da koli ina zapisanih podataka bude jednaka na svakoj stazi, neovisno o njenoj du~ini. Uz to, magnetski su diskovi (takoer prividno, odnosno samo logi ki) podijeljeni na stanovit broj sektora, koji ine kru~ne isje ke diska (neato poput "kriaaka" torte). Stazama i sektorima diskova pridjeljuju se odreene oznake (brojevi), pa je svako mjesto na disku na koje se mo~e pohraniti (zapisati) podatak jednozna no odreeno brojem staze i brojem sektora, ato se naziva (dvodimenzionalnom) adresom pozicije na magnetskom disku. (Sli an se princip koristi pri ozna avanju pozicije neke figure na aahovnici, s tom razlikom ato aahovnica nije okrugla). Pohrani li se na tu poziciju podatak, i on e biti jednozna no odreen tom (sada njegovom) adresom, pa e ga se moi jednostavno izravno pronai, ne tra~ei ga sekvencijalno (slijedno), "pro ealjavajui" tako mo~da i itav disk. Shematski prikaz logi kog (prividnog) ustroja magnetskog diska nalazi se na slici 5.19. Meutim, princip izravnog tra~enja i pronala~enja pozicija (podataka) na magnetskom disku isprva nije dovoljno ozbiljno shvaen, odnosno nisu uo ene sve potencijalne poboljaice ato se na taj na in mogu ostvariti. Uz to, nisu joa ni postojala dovoljno dobra tehni ka rjeaenja za ureaje koji bi na taj na in mogli manipulirati diskovima, pa onda posljedi no i podacima. No, shvaeno je da se magnetski diskovi mogu koristiti kao masovne memorije (eng. Mass Memory) podataka, a kolekcijama (skupovima) podataka ato na njima mogu pohraniti nadjenut je engleski naziv File ili Data File, koji je prezet iz doba ru ne obrade podataka kada je zna io neato poput "evidencije", "pismohrana", odnosno "arhive". U hrvatskom je jeziku za taj fenomen odabran naziv datoteka podataka, kao svojevrsna paralela sa starijim nazivom "kartoteka". Detaljnije objaanjenje pojma datoteke dano je u odjeljcima 5.2.1. i 5.2.2., tada joa bez obrazlo~enja njegove geneze. Na in organiziranja podataka u datotekama vremenom je evoluirao, tako da se danas mo~e govoriti u tri klju na tipa organizacije datoteka podataka na magnetskim diskovima: 1. sekvecijalnoj organizaciji datoteka 2. indeksno-sekvencijalnoj organizaciji datoteka 3. izravnoj (direktnoj) organizaciji datoteka. Postojali su, takoer, i neki prijelazni i manje zna ajni oblici organiziranja datoteka podataka, ali dr~imo da o njima, iz danaanje perspektive, kada se ve i sam koncept datoteka uvelike napuata, nije potrebno detaljnije pisati i govoriti. 5.5.1. Sekvencijalno organizirane datoteke podataka U najranijim vremenima primjene magnetskih diskova kao masovnih memorija podataka, vjerojatno po inerciji, organizacija datoteke nije se bitno promijenila u odnosu na onu na magnetskoj vrpci. Bila je to sekvencijalna (slijedna) organizacija datoteke podataka. Pri takvoj organizaciji, slogovi podataka se jednostavno ni~u u memoriji redosljedom kojim se u nju i unose. Shematski prikaz rasporeda slogova u sekvencijalnoj datoteci nalazi se na slici 5.20. }eli li se uspostaviti neki druga iji redosljed, jer to zahtijeva neka konkretna obrada, podaci (slogovi) se moraju sortirati posebnim pomonim sistemskim programom (vidi odjeljak 4.5.2.3.). Na taj se na in stvara nova (sortirana) datoteka, sadr~aja identi noga sadr~aju izvorne datoteke, ali druga ijega redosljeda njegovih dijelova. Tako nastaju dvije datoteke, ime se neracionalno troai memorijski prostor. Taj je postupak prikazan na slici 5.21. Doduae, u ovom je slu aju iskoriatenje prostora unutar jedne datoteke maksimalno, jer nema nikakvih praznina meu slogovima podataka (eng. Interrecord Gap), budui da se slogovi memoriraju neposredno jedan za drugim. Meutim, to je, uz jednostavnost, vjerojatno jedina kvaliteta ovako organiziranih datoteka, jer su prema svim ostalim kriterijima njihove karakteristike nepovoljne. Najvei nedostatak sekvencijalne organizacije datoteka zasigurno je dugotrajnost pretra~ivanja, odnosno tra~enja potrebnog sloga podataka u takvoj datoteci. S tra~enjem se, naime, zapo inje uvijek s po etka datoteke i, u ekstremnom slu aju, kada je tra~eni slog posljednji u datoteci, bit e je potrebno pro itati itavu da bi se tom slogu moglo pristupiti. To, naravno, iziskuje puno vremena i uvelike usporava obradu podataka. Osim toga, tajnost nekih podataka, iako je to mo~da nu~no, nee se moi osigurati. Navedeno je bilo osnovnim razlogom ato su poduzeta opse~na istra~ivanja boljih na ina organiziranja datoteka podataka. I uspjeh, dakako, nije izostao. 5.5.2. Indeksno-sekvencijalno organizirane datoteke podataka Nove mogunosti su se otvorile kada je shvaeno da magnetski disk dozvoljava i organiziranje datoteke podataka u obliku (prividne) tablice. A to je suatina indeksno-sekvencijalne organizacije datoteka podataka. U uvjetima takve organizacije datoteka podataka sastoji se od tri podru ja: 1. podru ja indeksa 2. glavnoga podru ja 3. podru ja prekora enja. Shema tako organizirane datoteke podataka nalazi se na slici 5.22. U pripremnoj fazi stvaranja takve datoteke neko se polje podataka u svakom slogu proglaaava indeksom, odnosno klju em za pretra~ivanje datoteke i pronala~enje tra~enoga sloga. To mo~e biti, primjerice, datum roenja neke osobe ili kuni broj neke zgrade u nekoj ulici. esto se, meutim, dogaa da u slogovima odreene vrste naprosto nema polja podataka koje bi bilo primjereno funkciji indeksa ili iz nekih razloga nije uputno bilo koje polje stvarnih podataka proglaaavati indeksom. Tada e se slogovima pridodati neko umjetno stvoreno, naj eae broj ano, polje podataka (stanovita aifra, poput aifre proizvoda, mati nog broja graana ili registarske oznake vozila), koje e igrati ulogu indeksa, odnosno klju a za pratra~ivanje datoteke. Bilo kako bilo, indeksi se pohranjuju u indeksnom podru ju (eng. Index Area), a ostatak sloga podataka nastavno u glavnom podru ju (eng. Main Domain). Pretra~ivanje se obavlja sekvencijalno, ali samo u podru ju indeksa, i kada se tra~eni indeks pronae, ulazi se izravno u ostatak sloga memoriran u glavnome podru ju. Odatle proizlazi i naziv ovako organizirane datoteke. Sekvencijalno pretra~ivanje u indeksnom podru ju puno je br~e od pretra~ivanja cjelokupnoga sadr~aja datoteke, pa se to pokazuje kao osnovna prednost indeksno-sekvencijalne pred sekvencijalno organiziranom datotekom podataka. Uz to, mogue je osigurati i viai stupanj eventualno potrebne zaatite tajnosti pojedinih dijelova sadr~aja datoteke. Podru je prekora enja (eng. Overflow Area) predvia se (rezervira) zato da bi se u njega smjestili slogovi koji e eventualno naknadno pristii u memoriju, a pravo (logi no) mjesto im nije na kraju datoteke. Pri pretra~ivanju indeksa kontrola se po potrebi prebacuje u podru je prekora enja, kako bi se izbjegao imperativ estog sortiranja datoteke i stvaranja novih, zapravo nepotrebnih, datoteka. 5.5.3. Izravno (direktno) organizirane datoteke podataka Uspjeanost i unapreenja ato su ih omoguavale indeksno-sekvencijalno organizirane datoteke bili su razlozi zbog kojih se nastavilo eksperimentirati s potencijalno joa boljim na inima organizacije podataka u datotekama. Razli iti pokuaaji u kona nici su rezultirali izborom izravne (direktne) organizacije datoteka kao sigurno najboljeg i naju inkovitijeg na ina memoriranja podataka u okvirima datote nog koncepta. Iskoriateno je ve ranije spomenuto svojstvo magnetskog diska da se pomou dvodimenzionalne adrese - adresa staze + adresa sektora - mo~e jednozna no utvrditi pozicija pohranjenih podataka bilo gdje na disku. Ta je mogunost nazvana izravnim (direktnim) pristupom podacima, iz ega je i izveden naziv datoteke organizirane tako da koristi upravo taj princip adresiranja podataka. Kako bi se korisnika oslobodilo od nu~nosti voenja evidencije o smjeataju podataka i njihovim memorijskim adresama, razvijeni su algoritmi koji su omoguavali izvoenje adresa podataka iz nekog polja stvarnih podataka. Tako se, primjerice, iz datuma roenja neke osobe ili evidencijskog broja nekog osnovnog sredstva primjenom odgovarajuih aritmeti kih operacija nad njima izra unavala dvodimenzionalna memorijska adresa. Takvi su algoritmi nazvani algoritmima za prora un klju a (eng. Key Calculus Algorithm). U prakti nom su se radu, meutim, po eli javljati neki zna ajni problemi. Naime, prora unom klju a ponekad se dolazilo do memorijske adrese koja nije bila jednozna na. Drugim rije ima, dogaalo se da dva ili viae razli itih podataka, iz dvaju ili viae slogova, kao klju evi nakon prora una upuuju na istu memorijsku adresu. Taj je problem nazvan problemom adresnih sinonima. On je mogao bitno ugroziti pouzdanost i upotrebljivost rezultata obrade podataka iz tako organiziranih datoteka. Problem je rijeaen razgrani avanjem dvaju pojmova: logi ke i fizi ke adrese podataka u memoriji (na disku). Logi kom se adresom pritom smatra ona ato se dobiva prora unom klju a. Dobiju li se tim prora unom iste adrese za viae razli itih slogova podataka, oni e biti fakti ki smjeateni na razli itim fizi kim mjestima u memoriji, dakle na razli itim fizi kim adresama. Ovaj se princip pokazao presudnim za daljnje razvijanje tehnike i organizacije pohranjivanja podataka u bazama podataka (vidi odjeljak 5.6.). Radi jednostavnijeg razmijevanja pojmova logi ke i fizi ke adrese podataka u memoriji, taj emo princip usporediti s na inom iskazivanja geografske lokacije nekoga grada, primjerice Zagreba. Logi ka adresa tada bi mogla glasiti otprilike kao "ju~no od Medvednice, na rijeci Savi". Fizi ka adresa bila bi: 450 47' 4'' N, 150 53' 42'' E. Budui da korisnik pristupa podacima putem relativne adrese, datoteke u radu s kojima se prakticira taj princip nazivaju se takoer i relativnim datotekama, ato nikako ne treba poistovjeivati s relacijskim modelom i relacijskim bazama podataka (vidi odjeljke 5.4.3.2.3. i 5.6.1.3.). U slogove se potom ugrauju posebna kontrolna polja podataka - pokaziva i (eng. Pointer) - koji povezuju stvarne fizi ke adrese s logi kom adresom. Taj se mehanizam naziva mehanizmom lan enja ili ulan avanja (eng. Chain Mechanism) podataka. Osmialjavanjem principa lan enja rijeaeni su svi potencijalni strojni problemi pri stvaranju i koriatenju direktno organiziranih datoteka. Zbog toga se ovaj organizacijski oblik smatra najboljim na inom organiziranja datoteka podataka i on se u nekim elementima i/ili aplikacijama prakticira joa i danas. No, koncept datoteka sam po sebi, organiziranih na bilo koji na in, trpi od jednog zna ajnog nedostatka. On se ogleda u prevelikoj i nekontroliranoj redundanciji podataka. Pod pojmom redundancije podataka u ovome se slu aju podrazumijeva ponavljanje istih podataka u razli itim slogovima razli itih datoteka, bez obzira na na in organiziranja datoteka. Ona je posljedica neprimjerenosti ideje datoteke kao izoliranog skupa podataka, koja ne vodi ra una o stvarnim vezama meu dogaajima u realnom svijetu, ato podrazumijeva i nu~nost uspostavljanja raznolikih veza meu podacima u memoriji. U praksi elektroni ke obrade podataka ovaj je nedostatak postajao osobito naglaaenim onda kada je neke podatke trebalo a~urirati, ato zna i prilagoavati njihove postojee vrijednosti nekim novim vrijednostima zbog promjena u svezi s dogaajima koje podaci predstavljaju. A~uriranje je uobi ajen i vrlo est postupak u praksi obrade podataka openito. Tako, primjerice, ~enske osobe nerijetko mijenjaju prezime prilikom udaje. Stanje zaliha nekog artikla u skladiatu mijenja se usporedo sa svakim prispijeem novih ili isporukom uskladiatenih artikala. Automobili mijenjaju vlasnike. Djeca se raaju, a ~ivoti nekih ljudi se gase... Ovakvih bi se primjera moglo navesti, figurativno govorei, bezbroj. Svaki takav slu aj nala~e uvoenje promjena u podatke, odnosno mijenjanje njihovih vrijednosti, dakle, a~uriranje podataka. Kada su isti podaci memorirani u razli itim datotekama koje su, u na elu, nepovezane (izolirane), vrlo je teako osigurati istovremeno a~uriranje svih njih. Tada u pitanje dolazi konzistentnost (dosljednost vrijednosti) podataka u njihovim razli itim pojavama na razli itim mjestima. To je bilo osnovnim razlogom ato se prionulo iznala~enju na ina joa boljega organiziranja podataka u ra unalnim memorijama. 5.6. BAZE PODATAKA Koncept organiziranja podataka u datoteke, uz ve opisani problem a~uriranja, odnosno potencijalne inkozistentnosti podataka, namee takoer i problem potrebe pisanja potpuno razli itih programa za svaku novu, mo~da i vrlo sli nu aplikaciju, koja, meutim, koristi razli ite datoteke. Taj se problem u informati kim stru nim krugovima naziva problemom nejednoobraznosti (neunificiranosti) aplikacija. Manifestacije navedenoga problema uvijek su negativne, a nerijetko su i vrlo neugodne, pa ak i opasne po poslovanje ili ljude. Neke meu njima su sljedee: Svaka nova aplikacija iziskuje dulje vrijeme privikavanja korisnika, emu oni obi no pru~aju otpor. Dugo vrijeme "uhodavanja" nove aplikacije mo~e izazvati probleme u dinamici aktivnosti (poslovnih i drugih) koje bi ta aplikacija trebala potpomagati. Cjelokupan sustav je inertan, trom, nefleksibilan, pa ak i kada je ve "uhodan", ne odgovara suvremenoj dinamici poslovnog okru~enja u kojemu mora djelovati. Postavljanje ad hoc (nepripremljenih, neplaniranih) upita gotovo je nemogue, ato onemoguuje brzo donoaenje odluka i poduzimanje odgovarajuih akcija. Razli iti zahtjevi ato ih postavljaju razli ite aplikacije mogu dovesti do zabuna i nenamjernih pogreaaka u radu ljudi, koje mogu ponekad biti ak i fatalne. Zbog razli itosti aplikacija mo~e doi do neodgovarajueg tuma enja rezultata ato ih one stvaraju, ato korisnike mo~e navesti na donoaenje potpuno pogreanih odluka. Umjetno stvorena razli itost aplikacija nu~no dovodi do suboptimalnog (slabijeg od objektivno mogueg) funkcioniranja sustava u kojemu su one implementirane, jer se i sam taj sustav umjetno i nepotrebno komplicira. Sve navedeno dovodi do gubitka kontrole nad funkcioniranjem sustava, ato u nekim slu ajevima (primjerice, u oru~anim sustavima) mo~e biti ak i pogibeljno. Uza sve spomenuto, i mnogi tehnoloaki noviteti bili su sna~nim poticajem na razvijanja novog koncepta organiziranja podataka u ra unalnim memorijama - koncepta baze podataka (eng. Data Base Concept). 5.6.1. Pojam baze podataka U najgrubljim crtama iskazano, baza podataka predstavlja skup datoteka, oeganiziranih tako da budu jednoobrazne (unificirane) s obzirom na strukturu, te povezanih tako da uklju uju minimalnu redundanciju podataka i omoguuju korisnicima pristup podacima uz minimalna ograni enja. Dakle, koncept baze podataka evoluira iz koncepta datoteka podataka, odnosno predstavlja njegovu nadogradnju. Jednoobraznost (unificiranost) strukture baze podataka ostvaruje se primjenom usklaenih (kompatibilnih) modela podataka na temelju kojih se strukturiraju datoteke ato ine bazu podataka. Budui da, kao ato smo to ranije objasnili u odjeljku 5.4.3.2.2., postoje tri temeljne vrste logi kih modela podataka, mogue je razviti i tri osnovna tipa baza podataka: 1. hijerarhijske baze podataka 2. mre~ne baze podataka 3. relacijske baze podataka. Slijede njihova neato detaljnija pojaanjenja. 5.6.1.1. Hijerarhijske baze podataka Hijerarhijske baze podataka (eng. Hierarchical Data Base) su ravijene kao prve i one predstavljaju najstarije rjeaenje u sferi baza podataka. Najvea kompanija na svijetu u informati koj industriji - kompanija IBM - predstavila je 1968. godine svoj programski proizvod IMS (akr. eng. Information Management System), kojim su se mogle graditi i koristiti hijerarhijske baze podataka. Taj je proizvod i danas ponegdje u uporabi, posebno u sustavima u kojima se obrauju veliki volumeni transakcija nad velikim koli inama podataka, kao ato su, primjerice, banke, statisti ki zavodi, razli iti organi dr~avne uprave i sli no. Osnovna prednost ovakvih baza podataka je u tome ato je model podataka na kojemu se ona zasniva logi ki " ist", odnosno izuzetno pregledan, naravno, uz pretpostavku da je dobro razraen. Do svakog podatka, na bilo kojoj hijerarhijskoj razini, dolazi se samo jednim pristupnim putem (eng. Access Path). Ilustrirajmo to primjerom sa slike 5.23. Objanjenje uz sliku 5.23. U informacijskom sustavu svakog poduzea koji koristi bazu podataka bez iznimke e u sastavu te baze postojati datoteka kupca roba ili usluga. Svaki kupac ispostavlja narud~bu kojom zahtijeva isporuku robe ili pru~anje usluge, a u du~em e vremenskom razdoblju jedan kupac u pravilu ispostaviti viae narud~bi. Nadalje, svaka se narud~ba mo~e sastojati iz jedne ili viae stavki (kupac jednom narud~bom naru uje jedan ili viae artikala). U odgovarajuem hijerarhijskom modelu podaci o kupcima (slogovi kupaca, u kojima su navedeni nazivi kupaca, njihove adrese, brojevi ~iro-ra una, itd. ) bit e najviaeg logi kog reda, podaci o narud~bama (slogovi narud~bi, koji obuhvaaju broj narud~be, datum naru ivanja, naru ene artikle, itd.) drugoga, a podaci o stavkama narud~bi (broj stavke, artikl, koli ina, itd.) treega, u ovome slu aju najni~eg, hijerarhijskog ranga (logi kog reda). Do svake se, primjerice, stavke neke narud~be mo~e doi samo na jedan na in, dakle, jednim pristupnim putem. Taj put zapo inje odnosnim kupcem, prelazi na odnosnu naru~bu i zavraava u tra~enoj stavci narud~be. Radi li se o tra~enju podataka iz stavke 2.3, jedini je pristupni put do njih preko kupca, narud~be 2, do stavke 2.3. Pronala~enje podataka u hijerarhijskoj bazi jednostavno je i brzo, a problemi eventualno potrebne zaatite tajnosti podataka svedeni su na minimum. No, hijerarhijske baze podataka nameu i jedan veliki problem, koji se smatra njihovim najveim nedostatkom. Naime, upravo zbog samo jednog pristupnog puta do podataka, aplikacijski programi razli itih vrsta i namjena moraju se prilagoavati svakoj pojedinoj datoteci u bazi podataka, ato se naziva problemom koordinacije aplikacijskih programa s bazom podataka. Naj eae se takav problem rjeaava razvijanjem posebnih koordinacijskih programa, koji ipak predstavljaju svojevrstan balast u informacijskom sustavu, iziskuju dodatne utroake vremena i financijskih sredstava, te usporavaju rad sustava. Osim toga, postavljanje pojedina nih upita bazi podataka razmjerno je komplicirano. Zbog toga e se ovakav tip baza podataka koristiti prete~ito onda kada je karakter njihove primjene, odnosno obrade u njima sadr~anih podataka masovan, kao ato je to, primjerice, slu aj kod statisti kih, analiti kih, prognosti kih i sli nih obrada. 5.6.1.2. Mre~ne baze podataka Mre~ni se model podataka, pa onda i odgovarajui tip baze podataka (eng. Network Data Base) razvio iz hijerarhijskoga. Jedan od prvih i najpopularnijih programskih proizvoda koji je omoguavao izgradnju i eksploataciju mre~ne baze podataka bio je programski paket IDMS (akr. eng. Integrated Database Management System) kompanije Cullinet. Tim se programskim produktom nastojao rijeaiti problem ato nastaje onda kada viae razli itih aplikacijskih programa mora koristiti iste podatke. Mre~ni model podataka i funkcioniranje baze podataka zasnovane na takvom modelom objasnit emo na primjeru ilustriranom na slici 5.24., koji je nastao kao proairenje hijerarhijskog modela iz prethodnog primjera. Objaanjenje uz sliku 5.24. Pretpostavimo, radi jednostavnosti, da izvorni hijerarhijski model obuhvaa podatke o samo jednom kupcu, koji ispostavlja samo jednu narud~bu, koja se, opet, sastoji od samo jedne stavke. S druge strane, pridodaje se i model podataka o skladiatu (kojih takoer mo~e biti viae, ali emo, i opet zbog jednostavnosti, pretpostaviti kako postoji samo jedno), zalihama artikala na skladiatu (opet, zbog pojednostavnjenja, samo jedne vrste) i artiklima (i opet samo jednog, ato u praksi u najveem broju slu ajeva ipak nije realno, ali to nije bitno za razumijevanje prirode modela i na ina funkcioniranja baze podataka). Do podataka o pojedina nom artiklu ovdje se mo~e doi na dva na ina, odnosno koriatenjem dva pristupna puta: - preko kupca i narud~be - preko skladiata i zaliha. Tako su se dva izvorno hijerarhijska modela podataka transformirala (stopila) u jedan mre~ni model. Jasno je da se u konkretnim slu ajevima mo~e povezati i viae pojedina nih modela, ato e rezultirati opse~nijim i slo~enijim mre~nim modelom, koji nudi viae moguih putova pristupa stanovitim podacima. Razvidno je, takoer, kako se brojni pristupni putovi u slo~enijim mre~nim modelima i bazama podataka mogu viaestruko kri~ati i granati, ato u ekstremnim slu ajevima mo~e izazvati probleme novoga tipa. Naime, ono ato se izvorno smatralo temeljnom prednoau mre~nih pred hijerarijskim modelima, a to je "ponuda" veeg "repertoara" pristupnih putova koji omoguuju jednostavniju i br~u obradu podataka, sada se promee u svoju vlastitu suprotnost - prevelik broj moguih pristupnih puteva isuviae komplicira sustav, pa on postaje, openito, spor i neu inkovit. Zbog navedenoga, mre~ne baze podataka nisu do~ivjele i danas ne u~ivaju veu popularnost, a to je bilo poticajem i na poduzimanje jedne vrlo korisne akcije - standardizacije sustava za upravljanje bazama podataka primjenom jedinstvenog modela toga sustava. O tome vie u odjeljku 5.6.2. 5.6.1.3. Relacijske baze podataka Relacijski se model podataka u praksi dokazao kao vrlo dobra osnova za izgradnju baza podataka (eng. Relational Data Base). Takva je baza podataka, u sutini, skup povezanih datoteka strukturiranih u obliku dvodimenzionalnih tablica (vidi odjeljak 5.4.3.2.3.). Razmatrana iz pespektive korisnika, poslovnog ovjeka ili mened~era, struktura je ovakve baze podataka u visokoj mjeri podudarna s predod~bom dogaaja stvarnoga svijeta i podataka ato ih ti dogaaji generiraju. To je zasigurno bio jedan od zna ajnih razloga zbog kojih su relacijske baze podataka vrlo dobro prihvaene, ali mo~da ipak najva~niji meu njima bio je razvitak specijaliziranih jezika za rad s bazama podataka (eng. Data Base Language), koji spadaju u etvrtu generaciju programskih jezika. Razvijeno je viae tipova jezika za rad s bazama podataka (vidi odjeljak 5.6.2.), ali, sa stajaliata korisnika, od presudne su va~nosti upitni jezici (eng. Query Language). Prvi takav jezik razvijen je 1978. godine i nazvan je Query-By-Example (QBE) i njegova pojava ujedno je zna ila pojavu sasvim nove, etvrte, generacije programskih jezika (vidi odjeljak 4.4.4.). To je neproceduralni programski jezik, namijenjen prvenstveno postavljanju stanovitih upita bazi podataka na lak i jednostavan na in, te dobivanju promptnih (brzih) i po na inu iskazivanja korisniku prihvatljivih odgovora. Rad s ra unalom, odnosno s bazom podataka u memoriji ra unala, sli an je komunikaciji meu ljudima, pa primjena jezika QBE predstavlja velik korak u popularizaciji najrazli itijih primjena ra unalno zasnovanih informacijskih sustava u brojnim ljudskim djelatnostima. Popularnost QBE-a navela je stru njake na daljnja usavraavanja moguih na ina rada s relacijskim bazama podataka, ato je ubrzo dovelo do razvitka jednog novog upitnog jezika, koji je zbog svoje vrsnoe ubrzo postao meunarodnim standardom u informati koj industriji i djelatnosti openito. Radi se o programskom jeziku etvrte generacije koji nosi naziv SQL (akr. eng. Structured Query Language). On se ne mo~e rabiti za programiranje u uobi ajenom (konvencionalnom) smislu rije i, ve je namijenjen isklju ivo ostvarivanju jednostavne i, openito, kvalitetne interakcije ovjeka i baze podataka. SQL se lako u i zbog visoke razine njegove semantike i sintakse, pa je podjednako popularan i meu korisnicima i meu profesionalnim informati arima. Osnovne naredbe QBE-a i SQL-a su naredbe kojima se ra unalu nala~e izvraavanje osnovnih tabli nih operacija - operacija selekcije, projekcije i spajanja (udru~ivanja) koje su opisane ranije, u odjeljku 5.4.3.2.3. Razli itim kombinacijama takvih naredbi mogu se od ra unala dobiti odgovori i na logi ki vrlo slo~ena pitanja prakti ki bez programiranja u klasi nom smislu rije i. 5.6.2. Standardni model sustava za rad s bazom podataka Najvea svjetska udruga proizvoa a i korisnika informati ke opreme CODASYL (akr. eng. COnference on DAta SYstem Languages) uala je u povijest informatike time ato je potaknula i ostvarila razvitak vrlo popularnog programskog jezika tree generacije - COBOL-a (vidi odjeljak 4.4.3.). Ta je asocijacija, potaknuta svojevrsnom "zbrkom" ato su je na tr~iatu softvera izazvali programski proizvodi koji su podr~avali mre~ni koncept baze podataka, a koja je nastala zbog njihove velike raznolikosti (varijabilnosti), a nerijetko i potpune inkompatibilnosti (nemogunosti paralenog koriatenja viae takvih sustava za rad s istim bazama podataka), 1977. godine razvila i standardni model sustava za rad bazom podataka (eng. Data Base Management System, DBMS). Po nositelju projekta razvitka toga modela on je kasnije nazvan i danas se referencira (skraeno) kao CODASYL model ili CDBMS. CODASYL model (vidi sliku 5.25.) razraen je (strukturiran) u etiri razine, tako da obuhvaa: - korisni ku razinu - razinu jezika za rad s bazom podataka - razinu sustava za upravljanje bazom podataka - razinu tehni ke infrastrukture. Korisni ku razinu ine svi ljudi koji imaju bilo kakvu potrebu za interakcijom s bazom podataka. U najgrubljim crtama, radi se o krajnjim korisnicima, s jedne strane, i profesionalnim informati arima, s druge. O njihovim osobinama, funkcijama i ulogama bit e viae rije i u odjeljku 6.3. Za sada navedimo samo to da krajnjim korisnicima baza podataka svi produkti izmeu njih i baze podataka, slu~e kao sredstvo za zadovoljavanje informacijskih potreba, a profesionalnim informati arima kao osnovni predmet interesa i stru nog bavljenja. Na razini jezika za rad s bazom podataka nalaze se brojni programski proizvodi namijenjeni razli itim korisnicima i primjereni njihovim specifi nim potrebama. Tako e krajnji korisnici upotrebljavati uglavnom upitne jezike, poput QBE-a i, joa eae, SQL-a, pomou kojih e postavljati stanovita pitanja i iz baze podataka dobivati odgovore, zadovoljavajui time svoje informacijske potrebe pri izvraavanju nekih svojih zadataka, u osnovi, neinformati ke prirode. Programeri i njima srodni profili kadrova koristit e izravno programske jezike visoke razine i aplikacijske alate etvrte generacije, pomou kojih e razvijati aplikacije (aplikacijske programe) za potrebe krajnjih korisnika. Ovi jezici i alati pozivat e, nadalje, jezik za manipulaciju podacima (eng. Data Manipulation Language, DML), ato je jezik blizak strojnome, specijaliziran za baratanje podacima na na in na koji ih "vidi" stroj. Administratori baze podataka brinu se o stanju podataka u bazi i sli nim problemima, pa e izravno koristiti jezik za definiranje podataka (eng. Data Definition Language, DDL), ato je i opet jezik vrlo blizak strojnome, pogodan za utvrivanje razli itih karakteristika memoriranih podataka i ograni enja s time u svezi. Uz ove jezike, administratori baze podataka uvelike e koristiti razli ite pomone programe iz biblioteke sistemskih programa. Treu razinu CODASYL modela ini sustav za upravljanje bazom podataka (eng. Data Base Management System, DBMS), koji na neki na in predstavlja jezgru cjelokupnog sustava za rad s bazom podataka i, naravno, njegovog modela. To je programski proizvod dvojne (dualne) prirode: on je dijelom orijentiran korisnicima, odnosno jezicima i alatima ato ih oni upotrebljavaju, a dijelom samome stroju (ra unalu) i, pomou njega, samoj (fizi koj) bazi podataka, odnosno podacima u memoriji ra unala. On posreduje, u oba pravca, pri obavljanju svih operacija s bazom podataka, tj. njenim sadr~ajem. Zbog toga, on je vrlo slo~ene unutarnje strukture i o njegovoj kvaliteti presudno ovisi kvaliteta (vrsnoa) ukupnog informacijskoga sustava. Razinu tehni ke infrastrukture tvori ra unalo sa svim njegovim sredianjim jedinicama i vanjskim memorijama na kojima je pohranjena baza podataka (vidi odjeljak 3.3.2.). 5.7. RJE NIK PODATAKA U velikim organizacijama i slo~enim poslovnim upravlja kim informacijskim sustavima nerijetko e se koristiti vei broj datoteka, odnosno baza podataka. U takvim se uvjetima namee jedan dodatni problem - kako utvrditi koji su podaci u nekoj obradi potrebni, gdje su oni pohranjeni, koje im je zna enje i u kakvom su odnosu prema ostalim podacima. Radi li se o tisuama ili ak milijunima razli itih podataka, koji se, uz to, i agregiraju, generaliziraju i/ili klasificiraju prema razli itim kriterijima i u skladu s raznolikim potrebama, javlja se opasnost da informacijski sustav postane nedovoljno transparentan, odnosno "proziran" s obzirom na podatke koje uklju uje i koji se u njemu kojekako obrauju. Taj se problem nastoji rijeaiti stvaranjem i pohranjivanjem tzv. metapodataka (eng. Metadata), tj. podataka o podacima, u rje niku podataka (eng. Data Dictionary). 5.7.1. Pojam i obilje~ja rje nika podataka Najjednostavnije re eno, rje nik podataka je oblik organizacije metapodataka u ra unalnoj memoriji. Neato obuhvatnija i preciznija definicija pojma rje nika podataka glasila bi: Rje nik podataka je centralizirano spremiate informacija o opisima podataka, kao ato su zna enje, odnosi prema ostalim podacima, instance ili osobe zadu~ene za odr~avanje podataka, izvori, ovlaateni korisnici, te formati podataka. U skladu s navedenim, rje nik podataka treba shvaati kao sredstvo za utvrivanje vrsta (klasa) podataka odr~avanih u nekom poslovnom informacijskom sustavu, na ina na koji su oni organizirani, mogunosti njihova zahvaanja i oblika kontrole nad vjerodostojnoau pohranjenih podataka. Najva~nija je zadaa rje nika podataka stvaranje a~urne dokumentacije o aktualnom (trenutno postojeem) stanju sustava i podataka u bilo kojoj vremenskoj to ci. Takva bi dokumentacija svojom vrsnoom i oblikom trebala nadilaziti onu kvalitetu i formu koja se ne mo~e ostvariti uobi ajenim, manje formaliziranim procedurama obrade podataka. Daljnja po~eljna obilje~ja rje nika podataka su: Rje nik podataka trebao bi predstavljati poticaj na osmialjavanje i uspostavljanje odgovarajueg skupa standarda ato se odnose na definiranje, uporabu i odgovornosti za odr~avanje podataka. Rje nik podataka trebao bi stvarati mogunosti za otklanjanje svake nepotrebne redundancije i logi ke nedosljednosti (inkonzistencije) u bazama podataka odnosnog poslovnog upravlja kog informacijskog sustava. Rje nik podataka trebao bi smanjivati potrebno vrijeme i troakove razvijanja, implementacije i modificiranja sustava, odnosno obuhvaenih baza podataka. Rje nik podataka trebao bi biti sredstvo pomoi pri predvianju buduih promjena u podacima i njihovim strukturama, radi pojednostavnjenja budue primjene programa i alata visoke razine ( etvrte generacije). Sve navedeno dolazi to viae do izra~aja i dobiva tim viae na zna enju ato je koli ina podataka obuhvaenih poslovnim upravlja kim informacijskim sustavom vea, a sam sustav slo~eniji. 5.7.2. Komponente rje nika podataka Kako bi mogao ostvarivati ranije navedene funkcije i ciljeve, rje nik podataka, shvaen kao sustav, mora se sastojati od sljedeih komponenata: Baze metapodataka, koja se naziva takoer i metabazom (eng. Metabase), a koja opisuje podatke, procese, korisnike i procesore (izvraitelje procesa) u nekoj organizaciji. Alata za zahvat i analizu sadr~aja metabaze (eng. Retrieval and Analysis Facility), koji poma~u korisnicima pri razvitku njihovih aplikacija i zadovoljavanju informacijskih potreba. Funkcionalnih su elja (eng. Functional Interface) koja omoguuju ostalim programskim modulima pristup rje niku podataka i konverziju (pretvaranje) metapodataka iz vanjskih sustava u formate koje podr~ava odnosni rje nik podataka. Alata za upravljanje podacima (eng. Data Management Tool) kojima se ostvaruje zaatita, vjerodostojnost, obnovljivost, integritet i djeljivost podataka meu korisnicima rje nika podataka. Ustroj rje nika podataka shematski je prikazan na slici 5.26. 5.7.2.1. Metabaza podataka Metabaza tipi nog rje nika podataka sadr~i podatke koji opisuju sljedea svojstva informacijskih resursa nekoga sustava: unutarnje (interne) podatke, uklju ujui polja, slogove, datoteke i baze podataka ulaze/izlaze, uklju ujui korisni ke transakcije, ekranske sadr~aje i izvjeaa opremu, uklju ujui sredianje, periferne i komunikacijske jedinice ra unalnog sustava procese, uklju ujui programe, module, programske sustave i manualne procedure korisnike. Baza metapodataka obuhvaa obi no nekoliko stotina, pa ak i tisua atributa koji opisuju navedene entitete. Mnogi od tih opisa (posebice oni ato se odnose na unutarnje podatke i ulaze/izlaze) odgovaraju naredbama jezika za opis podataka i viaih programskih jezika (vidi CODASYL model opisan u odjeljku 5.6.2.). 5.7.2.2. Alati za zahvat i analizu sadr~aja metabaze U rje nicima podataka naj eae se koriste dva tipa alata za zahvat i analizu sadr~aja metabaze: alati za obradu upita generatori izvjeaa. Alati za obradu upita (eng. Query Processor) sli ni su upitnim jezicima kojima se korisnici slu~e u radu s bazama podataka, ato zna i da su neproceduralni i nalik prirodnim ljudskim jezicima. Korisnici e ih upotrebljavati za dobivanje razmjerno malih koli ina informacija iz metabaze, kojima e zadovoljavati svoje pojedina ne i ad hoc (povremene i prigodne) informacijske potrebe. Generatori izvjeaa (eng. Report Generator) slu~e za stvaranje unaprijed utvrenih i planiranih izvjeaa. Naj eae e to biti popisi naziva podataka prema klju nim rije ima, izvjeaa o vezama meu podacima, razli ita detaljna izvjeaa, sumarna izvjeaa, matri na izvjeaa (primjerice, matrice veza ulaza i izlaza), te grafi ka izvjeaa (primjerice, grafi ki prikazi hijerarhijskih logi kih odnosa meu podacima). 5.7.2.3. Funkcionalna su elja Koristi od uporabe rje nika podataka pri kontroli informacijskih resursa bit e maksimalne onda kada je rje nik podataka jedini izvor metapodataka u informacijskom sustavu. Kako bi se omoguilo i njihovo koriaenje u nekim vanjskim sustavima (primjerice, u regionalnim ili nacionalnim statisti kim zavodima i sli nim dr~avnim institucijama), dakle, radi povezivanja informacijskog sustava s njegovom okolicom, rje nik podataka u sebi uklju uje i razna funkcionalna su elja. Najva~niji zadatak ove komponente rje nika podataka je konverzija (pretvorba) metapodataka razli itih sustava iz jednog u neki drugi oblik, odnosno format. Ostvarivanje te zadae nerijetko je razmjerno komplicirano i delikatno, jer mo~e dovesti do logi ke nedosljednosti (inkonzistencije) podataka, ato se onda mora rjeaavati primjenom etvrte komponente rje nika podataka - alata za upravljanje podacima. 5.7.2.4. Alati za upravljanje podacima Rje nici podataka obi no obavljaju i razli ite nadzorne, odnosno kontrolne funkcije. Iz tog razloga oni obi no uklju uju i odreene alate za upravljanje podacima. Takvi alati primaju, tuma e i obrauju korisni ke zahtjeve za dodavanjem, promjenom i/ili brisanjem nekih sadr~aja metabaze. Na in na koji funkcioniraju vrlo je sli an na inu rada sustava za upravljanje bazom podataka (vidi odjeljak 5.6.2.) i ta dva sustava moraju esto komunicirati, pa se postavlja imperativ njihove meusobne kompatibilnosti. Naj eae funkcije alata za upravljanje podacima su funkcije zaatite tajnosti nekih sadr~aja metabaze, provjere vjerodostojnosti tih sadr~aja, obnavljanja podataka nakon eventualnih poteakoa u radu i kvarova hardvera informacijskog sustava, osiguranja integriteta (poduzimanja mjera zaatite od oateenja ili uniatenja) metapodataka u bazi, te stvaranja uvjeta u kojima vei broj korisnika mo~e neometano zahvaati iste ili razli ite dijelove metabaze u istom vremenskom intervalu. 5.7.3. Odnos rje nika podataka i elemenata njegove okolice Okolicu rje nika podataka predstavlja ostatak poslovnog upravlja kog informacijskog sustava. Svaki je rje nik podataka, kao podsustav sustava viaega reda, u veoj ili manjoj mjeri ovisan o elementima svoje okolice, kao ato su, primjerice, strojevi i oprema, aplikacijski programi, razli iti sustavski programi, i sl. Sa stajaliata primjene i u inkovitosti rje nika podataka osobito su zanimljive njihove zavisnosti o sustavima za upravljanje bazama podataka za koje se metabaza podataka stvara. Ovdje su uo ljiva tri mogua slu aja: 1. odnos ugraenosti ("ugnije~denosti") 2. odnos zavisnosti 3. odnos nezavisnosti. Odnos ugraenosti ili "ugnije~denosti" (eng. Embedded Relationship) postoji onda kada je rje nik podataka dio sustava za upravljanje bazom podataka. Taj odnos pretpostavlja postojanje samo jedne baze podataka, pa onda rje nik podataka, dakako, sadr~i samo metapodatke o toj jednoj jedinoj bazi podataka. Odnos zavisnosti (eng. Dependent Relationship) karakteristi an je za situaciju u kojoj takoer postoji samo jedan sustav za upravljanje bazom podataka i jedna baza podataka. Meutim, ovdje je rje nik podataka instaliran kao izdvojeni modul, odnosno sustav, koji nu~no potpuno zavisi o obilje~jima sustava za upravljanje bazom podataka i o tipu implementirane baze podataka, ali njegova unutarnja struktura (arhitektura) ipak mo~e biti puno fleksibilnija nego li je to slu aj kod ugraenih rje nika podataka. Odnos nezavisnosti (eng. Independent Relationship) svojstven je uvjetima u kojima se u matebazi rje nika podataka pohranjuju sadr~aji ato se odnose na viae razli itih baza podataka. Rje nik podataka tada komunicira s viae sustava za upravljanje bazama podataka, ali pomou jedinstvenog (zajedni kog) jezika za opisivanje podataka. Shematski prikaz sva tri mogua odnosa rje nika podataka i sustava za upravljanje bazama podataka nalazi se na slici 5.27. Danas se na tr~iatu mogu pronai rjeaenja (softverski proizvodi) koja podr~avaju svaki od tri navedena odnosa zavisnosti, ali najsavraenija su ona ato podrazumijevaju nezavisnost rje nika podataka o njegovoj okolici, jer oba podupiru najsuvremeniji koncept organiziranja podataka u ra unalnim memorijama - koncept skladiatenja podataka. 5.8. SKLADI`TENJE PODATAKA Koncept baze podataka pokazao se i dokazao u mnogim slu ajevima kao izuzetno u inkovit na in organiziranja podataka u ra unalu, odnosno njegovim memorijama. Suvremeni poslovni upravlja ki informacijski sustavi nezamislivi su bez dobro postavljene, upravljane i odr~avane baze podataka. U okvirima koncepta baza podataka zasigurno joa nisu istra~eni svi njegovi aspekti i joa uvijek nema odgovora na sva pitanja ato se u svezi s njime mogu postaviti. No, razmialjanja stru njaka idu i dalje. Naime, pokazuje se da je koncept baze podataka "kao stvoren" za opslu~ivanje podacima dvije donje razine poslovnih upravlja kih informacijskih sustava: razine transakcijskih i razine izvranih informacijskih sustava. Premda u praksi uvijek ima problema, s teorijskog stajaliata gledano najvei dio nedoumica i poteakoa u svezi s primjenom baza podataka s tih razina u veoj je ili manjoj mjeri rijeaen, odnosno otklonjen. Preostaje, meutim, joa uvijek ona najviaa razina - razina sustava za potporu odlu ivanju, koja iziskuje joa mnoga istra~ivanja i "vapi" za boljim rjeaenjima. Kao ato smo ve ranije spomenuli (vidi odjeljak 2.4.4.), na ovoj razini o ekuje se u skoroj budunosti sve intenzivnija primjena sredstava i metoda umjetne inteligencije, o kojoj se joa uvijek razmjerno malo zna. Izmeu ostaloga, neki znanstvenici predmijevaju da e, gledajui iz aspekta umjetne inteligencije, koncept baze podataka nu~no iziskivati zna ajne nadogradnje. Malo-pomalo kristaliziraju se i ideje u kojem bi se pravcu ta unapreenja mogla razvijati. Mnogi su znanstvenici i stru njaci u podru ju informatike zastupnici mialjenja da e razvitak biti usmjeren detaljnom uobli enju koncepta skladiatenja podataka (eng. Data Warehousing). Ve sada postoje, doduae joa uvijek dosta openite i prili no maglovite, stanovite predod~be o tome ato bi to moglo biti i kako to bi taj koncept mogao biti realiziran. Slijedi kratki pregled nekih od takvih razmialjanja. Kako sada stvari stoje, pri uspostavljanju baze podataka u nekom informacijskom sustavu valja se unaprijed i nedvosmileno opredijeliti koji e model organizacije baze podataka biti primijenjen. Ve smo ranije naveli da danas dominira model relacijske baze podataka. Meutim, zasigurno je pogreano smatrati ga nekom vrstom "apsolutno dobrog lijeka za sve probleme". Upravo suprotno, ima situacija (aplikacija) kojima bi mo~da bio primjereniji, recimo, hijerarhijski model baze podataka. Favoriziranje samo jednog modela nikako ne mo~e biti do kraja dobro. Zato neki autori dr~e kako valja stvoriti sustave koji e podr~avati razli ite modele baza podataka, iskoriatavajui pritom prednosti svakog od njih, a izbjegavajui njihove nedostatke. To je jedna od premisa na kojima bi se imali graditi sustavi skladitenja podataka. Nadalje, sustavi skladitenja podataka (ili, jednostavno, skladita podataka) po svojoj bi prirodi morali biti predmetno orijentirane baze podataka, koje bi uzimale u obzir postojanje razli itih hardverskih platformi (razli itih ra unala i opreme), kao i razli itih modaliteta organizacije poslovanja. Naime, premda se ponekad nastoji (umjetno!) prikazati kako su suvremeni sustavi za upravljanje bazama podataka potpuno neovisni o karakteristikama strojeva na kojima trebaju raditi, praksa dokazuje da to baa i nije uvijek istina. No, ne radi se o eventualnim izvedbenim pogreakama ili nedostacima, ve prije u konceptualnom nesuglasju odreenih rjeaenja u sferi grae ra unala i njegovog sustavskog softvera, s jedne strane, i svojstava stanovitih sustava za upravljanje bazama podataka, s druge strane. Situaciju joa i viae komplicira danas ve gotovo nezaobilazna mre~na komponenta informacijskih sustava (vidi odjeljak 8.), koja pogoduje organizacijskom prilagoavanju informacijskih sustava ve postojeim trendovima sve vee distribucije poslovanja i ope organizacije rada i upravljanja (vidi odjeljak 7.2.3.). Sasvim je sigurno da u takvim uvjetima danas naj eae prakticirani oblici organizacije podataka u bazi viae ne mogu jednostavno "pre~ivjeti". Tome u prilog govori i brzo rastua popularnost fleksibilnog modela klijent-poslu~itelj (vidi odjeljak 7.5.). Sve u svemu, mo~e se o ekivati da e, potaknut zahtjevima sve savraenijih sustava za potporu odlu ivanju, koncept skladiatenja podataka donijeti zna ajne promjene u sljedeim podru jima: U podru ju "vlasniatva" nad podacima. Uva~avajui potrebe za zaatitom tajnosti nekih podataka u nekim okolnostima, danas su ipak uo ljive i pojave neopravdane "monopolizacije vlasniatva" nad podacima (informacijama) na razli itim razinama, od najviae druatvene do najni~e u poduzeima, s te~njom neopravdanog i "nezaslu~enog" ja anja moi i utjecaja pojedinaca i skupina. Koncept skladiatenja podataka mogao bi u tome smislu unijeti viae reda. U podru ju planiranja. Koncept skladiatenja ovdje bi mogao pripomoi poveanju fleksibilnosti sustava planiranja, uva~avanjem specifi nih potreba stanovitih interesnih skupina, pa ak i pojedinaca. Konformizam, dakle jednoobraznost ponaaanja, nije svojstven ovjeku i ne valja ga forsirati kada to nije prijeko potrebno. Kao ato zdravstvene slu~be nude razli ite tipove i razine svojih usluga, informacijski bi sustav trebao funkcionirati na sli an na in, nudei korisnicima razli ite tipove i razine informacijskih usluga. Pri ostvarivanju takvoga cilja kocept skladiatenja podataka mogao bi biti od velike pomoi. U sferi ekonomi nosti poslovanja. Informacijski sustavi, naime, neprijeporno mogu zna ajno doprinijeti ostvarivanju ciljeva ekonomi nosti poslovanja. Napuatanjem dominantno financijske sfere, u kojoj su se do sada uglavnom tra~ila uporiata za poveanje ekonomi nosti, upravljanje ekonomi noau poslovanja moi e se orijentirati i nekim drugim, obi no neizravnim na inima ostvarivanja vee ekonomi nosti. Tzv. informacijska ekonomija druga ije "gleda" na problem ekonomi nosti i mogunosti njegova rjeaavanja, stavljajui znanje u srediate pozornosti. Kako sustavi skladiatenja podataka zapravo i nisu niata drugo do li bolji na in organiziranja prikupljenoga ljudskog znanja i njegova trajnog pohranjivanja u memorijama ra unala, valja ih zapravo smatrati monim sredstvom za ostvarivanje temeljnih principa informacijske ekonomije. U sferi organizacije poslovanja. O ovome je aspektu utjecaja koncepta skladiatenja podataka na poslovanje ve poneato ranije re eno. No, ponovimo to u sa~etom obliku: koncept skladiatenja podataka pretpostavlja postojanje razli itih modela podataka, odnosno baza podataka u jednom sustavu, ato pogoduje uspostavljanju razli itih organizacijskih rjeaenja u okvirima jedinstvenog organizacijskog sustava. Time se omoguuje bolje prilagoavanje organizacijske strukture poslovanja parcijalnim i individualnim potrebama skupina i pojedinaca, a time i bolje iskoriatavanje njihovih poslovnih potencijala. Koncept skladiata podataka omoguuje nove oblike pretvorbe podataka u informacije, te izvoenje znanja iz informacija. Pretvorba podataka u informacije ostvaruje se procesima koji su nazvani iskapanjem podataka ili kopanjem po podacima (eng. Data Digging). Pod tim se pojmom podrazumijeva niz postupaka usmjerenoga (ciljanog) tra~enja i pronala~enja to no odreenih podataka, potrebnih da bi se zadovoljila neka specifi na, akutna ili vrlo izra~ena informacijska potreba. Primjenjivat e se u situacijama u kojima je na temelju podataka iz skladiata prijeko potrebno brzo doi o preciznnih podataka i transformirati ih u informacije, koje e, opet, pripomoi brzom donoaenju neke va~ne odluke ili poduzimanju neke ~urne akcije. Neke situacije u poslovnim sustavima u kojima e se primijeniti postupci iskapanja podataka su sljedee: Podnoaenje ponude za obavljanje nekoga posla u vrlo kratkome roku, jer to zahtijeva naru itelj posla. Primjer: Izgradnja informacijskog sustava neke velike sportske priredbe kada je ranije odabrani organizator prisiljen od nje odustati zbog elementarne nepogode. Reakcija na neuobi ajene prilike u poslovnom sustavu ili njegovoj okolici. Primjer: Izmjena plana putovanja zbog najave moguih novih poslovnih kontakata. Otkrivanje po initelja neke zloporabe ili kriminalnog ina u poslovnom sustavu. Primjer: Prijavljen je nestanak kreditne kartice, pa treba utvrditi je li je netko zlorabio i sprije iti eventualne daljnje atete suspendiranjem kartice. Reakcija na uo ene nenamjerne pogreake u poslovanju ili obradi podataka. Primjer: Slu~benik u banci otkriva na kraju radnoga dana da mu nedostaje odreena svota novca u blagajni, pa pokuaava otkriti kome je isplatio iznos vei od potrebnoga. Iznuene improvizacije u poslovanju kakve su neminovne u slabo strukturiranim uvjetima poslovanja. Primjer: Stanovita zakonska odredba je dvosmilena ili donekle nedore ena, pa treba procijeniti kako je tuma iti, a u tu svrhu primijenit e se analogno zaklju ivanje prema ranijim sli nim slu ajevima iz poslovne prakse. Skladiate podataka mo~e biti korisno upotrijebljeno i za izvoenje znanja iz informacija. Takav se zadatak mo~e ostvariti tzv. rudarenjem podataka (eng. Data Mining). Za razliku od iskapanja podataka, rudarenje je podataka sustavan, planiraniran i organiziran postupak "dubinskog" pretra~ivanja sadr~aja skladiata podataka. Ovakav na in stjecanja novih znanja na temelju ve postojeih, ali nepovezanih ili nekako druga ije povezanih informacija prakticirat e se u svim inovativnim poslovnim aktivnostima, kao ato su: razvitak nove poslovne strategije razvoj nove tehnologije razvoj novih proizvoda i/ili usluga istra~ivanje tr~iata analiza aktivnosti konkurencije segmentacija tr~iata planiranje promid~benih aktivnosti planiranje obrazovnih aktivnosti organizacija stru nih skupova, itd. Simboli ki prikaz postupaka tra~enja podataka pri njihovu iskapanju i rudarenju nalazi se na slici 5.28. Ve danas se na tr~iatu mogu nai stanoviti softverski produkti koji podr~avaju koncepcije iskapanja i rudarenja podataka, kao ato je, primjerice, IBM-ov Intelligent Miner. No, pravu afirmaciju ovakvih inteligentnih aplikacija valja o ekivati tek u budunosti, s razvitkom novih metoda i sredstava zasnovanih na umjetnoj inteligenciji (vidi odjeljak 10.1.). Njihove u inkovite primjene mogu se o ekivati u okvirima buduih sustava za potporu odlu ivanju na razini vrhunskog mened~menta poslovnih sustava, kada e se primjenjivati za svrhe neposrednih analiti kih obrada i u sustavima za rasuivanje na temelju slu ajeva. KONTROLNA PITANJA `to su to signali, ato podaci, a ato informacije? Kako se u praksi klasificiraju signali? `to su to vremenski signali i koja su im osnovna obilje~ja? `to su to prostorni signali i koja su im osnovna obilje~ja? `to su to kombinirani prostorno-vremenski signali i koja su im osnovna obilje~ja? Koji su najva~niji tipovi podataka? `to su to i koje su logi ke jedinice podataka? `to je to znak? `to je to polje podataka? `to je to segment podataka? `to je to slog podataka? `to je to logi ka datoteka podataka? `to su to i koje su fizi ke jedinice podataka? `to je to bit? `to je to bajt (byte)? `to je to blok podataka? `to je to fizi ka datoteka podataka? `to je to kodiranje? Koje su osnovne razine kodiranja? `to su to i koji su standardni kodovi u informatici? Koji su to karakteristi ni vremensko-logi ki odnosi dogaaja (podataka)? `to su to odnosi logi ke hijerarhije dogaaja i podataka? Kako nastaju hijerarhijski odnosi podataka? `to je to apstrakcija podataka? Koje su osnovne ina ice apstrakcije podataka? `to je to agregacija podataka? `to je to generalizacija podataka? `to je to model podataka? Koje su osnovne vrste modela podataka? `to je to konceptualni model podataka? `to je to logi ki model podataka? `to je to fizi ki model podataka? Koji su najva~niji razlozi zbog kojih konceptualni model podataka mora biti neovisan o njegovoj implementaciji? Koje su osnovne vrste konceptualnih modela podataka? to je to entitet? to je to model entiteta i veza i koji su njegovi osnovni elementi? Kako se provodi postupak izrade modela entiteta i veza? to je to objektni model podataka? to je to objekt, a to klasa objekata? to je to servis objekta, a to operacija servisa? `to je to logi ki model podataka? Koji su osnovni tipovi logi kih modela podataka? Kakvi su to hijerarhijski modeli podataka? Objasnite ustroj hijerarhijskog modela podataka. `to je to mre~ni model podataka? Koji su osnovni tipovi veza meu dogaajima s obzirom na broj sudionika? to je to relacijski model podataka? Koje su komponente relacijskog modela podataka? to je to domena? to je to relacija? to je to relacijska shema i koja su joj osnovna svojstva? to je to normalizacija podataka (relacija)? Koje su osnovne relacijske operacije? to je to selekcija kao relacijska operacija? to je to projekcija kao relacijska operacija? `to je to spajanje ili udru~ivanje kao relacijska operacija? `to je to fizi ki model podataka? Koji su nositelji podataka prethodili uporabi masovnih memorija za svrhe pohranjivanja podataka? `to je to magnetska vrpca i koja su joj osnovna obilje~ja kao memorije podataka? `to je to magnetski disk i koja su mu osnovna obilje~ja? Koji su osnovni tipovi organizacije datoteka podataka na magnetskim diskovima? Koja su osnovna obilje~ja sekvencijalno organizirane datoteke podataka? Koja su osnovna obilje~ja indeksno-sekvencijalno organizirane datoteke podataka? Koja su obilje~ja izravno (direktno) organiziranih datoteka podataka? `to su to algoritmi za prora un klju a? Objasnite problem sinonima kod direktno (izravno) organiziranih datoteka podataka? `to je to logi ka, a ato fizi ka adresa podataka u memoriji? `to je najvei nedostatak koncepta organiziranja podataka u datoteke bilo koje vrste? Objasnite problem nejednoobraznosti (neunificiranosti) aplikacija kod primjene datote nog organiziranja pohranjenih podataka. `to je to baza podataka? Koji su osnovni tipovi baza podataka? Objasnite osnovne karakteristike hijerarhijske baze podataka. Koje su osnovne zna ajke relacijske baze podataka? `to su to i koji su najpoznatiji jezici za rad s bazama podataka? `to je to CODASYL model sustava baze podataka i koje su mu osnovne karakteristike? `to ini korisni ku razinu CODASYL modela? `to tvori razinu jezika za rad s bazom podataka u CODASYL modelu? `to ini treu razinu CODASYL modela? `to ini razinu tehni ke infrastrukture CODASYL modela? Koji je problem doveo do razvitka koncepta rje nika podataka? `to je to rje nik podataka i koja mu je najva~nija zadaa? Koja su po~eljna obilje~ja rje nika podataka? Koje su komponente rje nika podataka? `to je to metabaza podataka? `to su to alati za zahvat i analizu metabaze? Kako se kategoriziraju? `to su to funkcionalna su elja rje nika podataka? `to su to alati za upravljanje podacima? Objasnite tipove moguih odnosa rje nika podataka i elemenata njegove okolice. Objasnite koncept skladiatenja podataka. `to je to iskapanje podataka (kopanje po podacima)? `to je to rudarenje podataka? Polazei od prikaza moguih utjecaja tehnoloakog razvitka na ljude kao pojedince i druatvo u cjelini, izla~e se uloga ljudskih umnih sposobnosti u poslovnim upravlja kim informacijskim sustavima, u okvirima kojih se stvaraju dvije interesne skupine ljudi. Prvu ini skupina profesionalnih informati ara, a drugu skupina krajnjih korisnika. Nakon analize obilje~ja svake od tih skupina iznijeta su neka predvianja vezana uz promjenu uloga profesionalnih informati ara i krajnjih korisnika u razmjerno bliskoj budunosti. 6. LJUDSKA (}IVA) KOMPONENTA POSLOVNIH UPRAVLJA KIH INFORMACIJSKIH SUSTAVA 6.1. UTJECAJI TEHNOLO`KOG RAZVITKA NA POJEDINCA I DRU`TVO Ljudi, kao inteligentna bia, nastoje spoznati svijet u kojemu ~ive, uo iti bitne zakonitosti ato u njemu vladaju, prilagoditi se tim zakonitostima, ali i iskoriatavati ato viae mogunosti koje im svijet objektivno pru~a. Svojim smialjenim postupcima ovjek, dakle, nastoji ovladati svijetom, pazei, meutim, da vlastitim aktivnostima ne dovede u pitanje opstojnost toga svijeta, pa i sebe samoga kao njegova dijela. Poznato je da ovje anstvo nije uvijek bilo pa~ljivo, promialjeno i odmjereno u svojim postupcima. ak atoviae, ovladavajui sve veim koli inama spoznaja, ovjekove te~nje da " ini nemogue" rastu, ato je na odreeni na in pozitivno, jer vodi k daljnjem airenju znanja i, openito govorei, druatvenom napretku. Meutim, iz povijesti su poznate i situacije u kojima su ljudi, sami i potpuno nepotrebno, stvarali krizne situacije koje su ponekad ak prijetile samouniatenjem kao moguom posljedicom. Primjer takvih opasnih i gotovo iracionalnih aktivnosti su sva ratna djelovanja, do kojih je dolazilo iz razli itih razloga i kakvih je u povijesti bilo zaista puno. No, valja uo iti kako je, koliko god to u prvi mah mo~da izgledalo paradoksalnim, opi druatveni, a u njegovim okvirima poglavito tehnoloaki napredak, zapravo openito najvei potencijalni rizik po opstojnost ovje anstva, a mo~da i itava svijeta. Naime, ato je stupanj dostignutoga tehnoloakog progresa viai, vee su i opsanosti da on izmakne kontroli i prometne se u svoju vlastitu suprotnost. Takvo izmicanje kontroli mo~e se dogoditi slu ajno, zbog nedovoljnog poznavanja moguih posljedica nekih aktivnosti, ali i namjerno, smialjenim aktivnostima pojedinih skupina nedobronamjernih ili, naprosto, psihi ki i socijalno poremeenih, a utjecajnih ljudi. Ratovi, koliko god bili pogubni po pojedince, uglavnom nisu bili opasni i po ukupno ovje anstvo sve do izuma atomske bombe, koja je, ne zaboravimo, konstruirana (i upotrijebljena) osmialjenom i organiziranom akcijom razmjerno velikog broja ljudi, od politi ara i vojskovoa, do fizi ara i lije nika. To je tipi an primjer intencijskog (namjernog) koriatenja dostignua tehnoloakog napretka u rizi ne svrhe, iji krajnji dometi mogu biti katastrofalni. Danas smo svjedocima i primjera nepromialjenog, dakle nenamjernog, ali fakti ki uo ljivog usmjeravanja tehnoloakog progresa u pravcima koji mogu imati - i imaju - ne~eljene i krajnje ozbiljne posljedice. Radi se o ekoloakoj neodgovornosti i katastrofama, potencijalnim i stvarnim. Nestajanje pojedinih ~ivotinjskih i biljnih vrsta, zagaenje voda i atmosfere, nebriga o raznim vrstama otpada, razli iti demografski i socijalni poremeaji - samo su neke od negativnih popratnih pojava nedovoljno promialjenih i/ili pogreano usmjerenih, odnosno neadekvatno kontroliranih aktivnosti vezanih uz tehnoloaki napredak. ovjek je, dakle, onaj koji stvara opasnosti po sebe samoga i svoju okolinu, ali je istovremeno i taj koji mo~e u initi puno da bi se takve opasnosti izbjegle. itav ovaj uvod u injen je zato ato informatika danas predstavlja jednu od najzna ajnijih poluga tehnoloakog, pa onda i opeg druatvenog progresa. Iz toga proizlazi logi an zaklju ak: informatika mo~e biti - i jest - od velike dobrobiti za ovje anstvo, ali mo~e predstavljati i faktor rizika po to isto ovje anstvo. Da bi se u punoj mjeri ostvario prvi dio navedene tvrdnje, a, istovremeno, minimalizirao drugi, svaki pojedinac i druatvo openito moraju zauzeti aktivan i pozitivan stav prema onom segmentu tehnoloakog napretka koji je izravno ili neizravno posredovan informatikom. I u ovom je smislu ovjek taj koji mo~e stvarati opasnosti, ali mo~e i u initi puno da se te opasnosti izbjegnu. Zbog toga ovjeku kao agensu, ali istovremeno i predmetu izlo~enosti utjecajima informatike treba posvetiti du~nu pa~nju. Upravo je zato ljudska komponenta po mnogo emu sredianja i klju na komponenta informacijskih sustava openito, pa posljedi no i poslovnih upravlja kih informacijskih sustava. 6.2. ULOGA LJUDSKIH UMNIH SPOSOBNOSTI U POSLOVNIM UPRAVLJA KIM INFORMACIJSKIM SUSTAVIMA Informacijske sustave ovjek razvija zato da bi sebi olakaao i ubrzao izvraavanje poslova koji zahtijevaju stanoviti umni (intelektualni) napor. Da bi taj cilj i ostvarili, ljudi moraju anga~irati sve svoje psihi ke potencijale i sposobnosti. Tradicionalno je shvaanje prema kojemu su inteligencija i znanje osnovni i jedini pokazatelji intelektualnog profila ovjeka. Meutim, u novije vrijeme prevladava mialjenje prema kojemu je intelektualni profil daleko kompleksniji splet svojstava, koji obuhvaa u prvome redu sljedeih aest: 1. znanje 2. vjeatine 3. iskustvo 4. stavove 5. sustav vrijednosti 6. eti ka na ela. Ulogu svake od navedenih komponenata intelektualnoga profila ovjeka mo~e se ilustrirati usporedbom s graom automobila, kao ato je to u injeno na slici 6.1., uz pretpostavku da su funkcije pojedinih funkcionalnih elemenata automobila poznate. Tako se znanje ovjeka mo~e tuma iti kao pokreta ka snaga ovjeka koja ga poti e na poduzimanje stanovitih intelektualnih, a posljedi no mo~da i fizi kih aktivnosti. Znanje pak mora biti poduprto odgovarajuim vjeatinama kojima se ovladava primjenom znanja u praksi. Dakle, znanje se "hrani" vjeatinama. Prakticiranjem znanja na du~i rok stje e se iskustvo koje olakaava njegovu primjenu. Meutim, znanje mo~e biti aktivno ili pasivno, a samo aktivno znanje mo~e rezultirati nekim korisnim u incima. Aktivator pasivnog znanja su pozitivni stavovi prema nekom problemu (izazovu), kojega se tada nastoji rijeaiti. Budui da openito postoji viae razli itih na ina na koje se stanoviti problem mo~e rjeaavati, izbor odgovarajuega ovisit e dijelom o objektivnim okolnostima, ali dobrim dijelom takoer i o subjektivnom shvaanju primjerenosti nekog na ina rjeaavanja problema okolnostima, odnosno situaciji. Takvo je subjektivno shvaanje primjerenosti ne ega situaciji odraz sustava vrijednosti kojega ovjek izgrauje i koji mu slu~i pri ocjenjivanju prikladnosti (opravdanosti) vlastitih odluka. Kona no, stvaranje sustava vrijednosti proizlazi iz injenice da je ovjek socijalno (druatveno) bie, ato zna i da je trajno izlo~en utjecaju moralnih normi, odnosno eti kih na ela koje druatvena zajednica namee kao okvir ponaaanja pojedinaca, njenih lanova. Eti ka na ela djeluju kao korektiv ponaaanja i sredstvo samokontrole individue u druatvu, u nastojanjima da svojim aktivnostima ne nanese atetu ostalim lanovima zajednice. Sve do ove to ke mehanicisti ka usporedba ovjeka i automobila je uvjerljiva. Ali, kada je u pitanju automobil, o intelektualnom profilu je apsurdno govoriti, naprosto zato jer on nema prirodne inteligencije kakvu ovjek nasljeuje roenjem. Prema tome, kada je intelektualni profil u pitanju, on uza sve navedene komponente koje se stje u (znanje, vjeatine, iskustva, stavove, vrijednosne sudove i eti ka na ela) kao jednako va~nu uklju uje i prirodnu inteligenciju, koja se nasljeuje. Sve navedene komponente svojega intelektualnoga profila ovjek nastoji ugraditi, pa i dodatno razvijati, u informacijskim sustavima. U tome smislu, neprijeporno je kako ljudi predstavljaju aktivnu komponentu svakog, pa tako i poslovnog upravlja kog informacijskog sustava, u najmanju ruku ravnopravnu svim ostalim komponentama. Ta je tvrdnja ve iznijeta u odjeljku 2.2., ali dr~imo da je nije zgorega joa jednom izrijekom naglasiti, budui da se ta injenica u nekim ranijim vremenima razvitka informatike zanemarivala, a ini se kako, na~alost, joa i danas ima gdjegdje takvih slu ajeva, posebice u praksi. 6.3. INTERESNE SKUPINE LJUDI U POSLOVNIM UPRAVLJA KIM INFORMACIJSKIM SUSTAVIMA O informacijskim zanimanjima openito ve je bilo rije i u odjeljku 1.5.2. Meutim, valja razmotriti i pitanje razli itosti interesa pojedinih skupina ljudi i njihove uloge u poslovnim upravlja kim informacijskim sustavima. Ovisno o potrebama rada i informacijskim potrebama pojedinaca, u okviru konkretnih poslovnih upravlja kih informacijskih sustava tradicionalno se mogu razlikovati dvije temeljne interesne skupine: skupina ljudi koji se profesionalno bave oblikovanjem, razvijanjem i odr~avanjem informacijskih sustava skupina ljudi iji je osnovni poslovni interes usmjeren nekim drugim aktivnostima, a informacijski im sustav poma~e pri obavljanju takvih aktivnosti. Prva se interesna skupina naziva skupinom profesionalnih informati ara (eng. Information Professional), a druga skupinom krajnjih korisnika (eng. End User). Unato  tome ato su im interesi, na elno govorei, razli iti, ljudi iz obje skupine sna~no su upueni jedni na druge, ato zna i da moraju tijesno i aktivno suraivati. Ma kako se na prvi pogled inilo da su njihovi radni interesi raznorodni, poslovni im je interes zajedni ki - ostvariti i odr~avati takav poslovni upravlja ki informacijski sustav koji e maksimalno pridonositi kvaliteti i u incima poslovnog (organizacijskog) sustava u kojemu djeluju. Ipak, zbog brojnih posebnosti i radi boljeg razumijevanja zadataka i obilje~ja svake od navedenih interesnih skupina, kao i mogunosti njihove suradnje, razmotrit emo, u prvome koraku, karakteristike svake od njih zasebno. 6.3.1. Profesionalni informati ari Polazei od sheme ~ivotnog ciklusa informacijskog sustava (vidi odjeljak 2.6.1.2.), mogue je uo iti potrebu za postojanjem dvije skupine informati kih poslova: - razvojnih informati kih poslova - operativnih informati kih poslova. Razvojni informati ki poslovi obavljaju se tijekom svih faza ~ivotnog ciklusa informacijskog sustava ato prethode fazi implementacije (uvoenja u rad) sustava. Te e poslove izvraavati profesionalni informati ari zadu~eni za razvitak informacijskog sustava, dakle razvojno informati ko osoblje. Operativni informati ki poslovi karakteristi ni su za fazu zrelosti informacijskog sustava, odnosno fazu njegova rada, eksploatacije (koriatenja) i odr~avanja. Poslove toga tipa izvraavat e operativno informati ko osoblje. 6.3.1.1. Razvojno informati ko osoblje Uspostavljanje novoga poslovnog upravlja kog informacijskog sustava je slo~en posao, odnosno projekt, koji iziskuje anga~iranje stru njaka razli itih specijalnosti (profila). No, kako oni moraju suraivati i interagirati pri ostvarivanju zajedni koga cilja, njihov e rad biti organiziran kao timski rad. U prvim fazama ~ivotnog ciklusa poslovnog upravlja kog informacijskog sustava dominantna je uloga razvojnog (projektnog) tima profesionalnih informati ara. Na elu je takvoga tima voditelj razvojnoga tima, ije kvalifikacije moraju predstavljati svojevrsnu mjeaavinu znanja, vjeatina i iskustava iz mnogih podru ja rada, kao ato su menend~ment, informatika, ekonomija, psihologija i druga. Voditelji razvojnih timova po svojemu intelektualnom profilu moraju, dakle, biti generalisti. Uz voditelja, u projektnom je timu takoer izrazito naglaaena uloga sistemskih analiti ara i oblikovatelja (dizajnera, projektanata) informacijskog sustava. Njihovi su zadaci u velikoj mjeri isprepleteni, jer oblik (dizajn) novoga sustava umnogome ovisi o izvraenoj sistemskoj (sustavskoj) analizi i njenim nalazima (vidi odjeljak 2.6.1.2.). Oni moraju posjedovati temeljita znanja, vjeatine i iskustva iz oblasti informatike i poslovne ekonomije. Temeljna obilje~ja njihova intelektualnog profila su takva da i oni moraju biti generalisti. Voditelju tima, sistemskim analiti arima i oblikovateljima sustava pomagat e u radu pridru~eni lanovi razvojnog tima, odnosno specijalisti za razli ita neinformati ka podru ja rada, kao ato su stru njaci za financije, proizvodno in~enjersko osoblje, stru njaci za ra unovodstvo, stru njaci za odnose s javnoau, itd. Uz navedene pridru~ene lanove razvojnog tima, ije je sudjelovanje u radu tima obi no ograni eno na krae vremensko razdoblje, stalni lanovi tima bit e programeri, dakle stru njaci za prevoenje oblikovanog sustava iz konceptualnoga u izvrani oblik. Programeri su po svojem intelektualnom profilu specijalisti. 6.3.1.2. Operativno informati ko osoblje Djelatnost operativnog informati kog osoblja dolazi do punoga izra~aja onda kada je novooblikovani informacijski sustav implementiran, odnosno kada on po ne djelovati u normalnom radnom okru~enju. O njegovu tekuem radu i odr~avanju brinut e se tim operativnih informati ara-specijalista, zadu~enih za obavljanje pojedina nih poslova razmjerno uskoga djelokruga. Najzna ajnija je pritom uloga voditelja informacijskog sustava (odnosno slu~be, sektora itd., ovisno o ustroju organizacijskog sustava u okvirima kojega djeluje i nazivlju pojedinih jedinica toga ustroja). Njegov je primarni zadatak upravljanje radom informacijskoga sustava u uvjetima realnog (stvarnog) poslovanja. Kako valja o ekivati da e informacijski sustav morati djelovati u dinami kim uvjetima, obveza je voditelja prilagoavati njegov rad konkretnim radnim situacijama i, u okvirima mogunosti sustava, rjeaavati probleme ato se pri tome mogu javljati. U na elu, zadaci voditelja informacijskog sustava vrlo su sli ni zadacima voditelja bilo kojeg proizvodnog sustava. Zamisli i naloge voditelja u djelo provode sistemski in~enjeri i operatori sustava pod vodstvom glavnog in~enjera. Njihov je broj ovisan o veli ini, slo~enosti i organizaciji informacijskog sustava, ali openito se mo~e rei da su operatori sustava najbrojnija skupina informati ara-specijalista. O kvaliteti njihova rada presudno ovise radni u inci informacijskog sustava i njegov doprinos uspjeanosti poslovanja organizacijskog sustava. Jedno od novijih i sve zanimljivijih zanimanja u okviru operativnog informati kog osoblja je zanimanje koje se obi no spominje kao administrator baze podataka. Kao ato to proizlazi iz samog naziva ovoga zanimanja, srediate zanimanja administratora baze podataka bit e usmjereno na: izbor i utvrivanje na ina smjeatanja baze podataka u ra unalnim memorijama osiguranje uvjeta nesmetanog koriatenja baze podataka nadzor nad djelotvornoau sustava baze podataka postupke osiguranja integriteta i zaatite tajnosti podataka u bazi procedure obnavljanja baza podataka. ako je doalo do njihova oateenja ili bilo kakvih drugih ne~eljenih promjena. Redovnim (preventivnim i tekuim) odr~avanjem i eventualnim popravcima hardverskih elemenata informacijskog sustava bavit e se stru njaci za odr~avanje, odnosno seviseri sustava. Kao ato je to slu aj i u drugim slu~bama poslovnih sustava, u primjeru informacijskog sustava (slu~be, sektora, itd.) naj eae e takoer raditi i stanovito pomono osoblje, izvraavajui pomone poslove (klasi ni administrativni ili tajni ki poslovi, odnosi s poslovnim partnerima, iaenje radnih prostora, popravci neinformati kih ureaja i instalacija, itd.) koji su va~ni, ali ne i presudni sa stajaliata rada i funkcioniranja informacijskog sustava. Organizacijska shema informacijskog sustava u segmentu njegove profesionalne djelatni ke komponente prikazana je na slici 6.2. 6.3.2. Krajnji korisnici Budui da nijedan informacjski sustav nije sam sebi svrhom, odnosno da je namijenjen uporabi u sastavu nekog organizacijskog sustava, bitan su segment njegove ukupne ljudske komponente krajnji korisnici. To su svi ljudi koji s bilo kojom namjerom, iz bilo kojih razloga, u bilo koje vrijeme i na bilo koji na in trebaju usluge informacijskog sustava, odnosno rezultate njegova rada. U nekim ranijim vremenima razvitka informatike krajnjim se korisnicima nije pridavala odgovarajua pa~nja, da bi se s vremenom shvatilo kako je to bila kardinalna pogreaka. Shvatilo se, naime, kako i u ovoj domeni vrijedi ona poznata marketinaka deviza: "Klijent (kupac, korisnik usluge) je uvijek u pravu!". Te~nja je, dakle, u najveoj moguoj mjeri udovoljiti svim zahtjevima krajnjih korisnika i zadovoljiti njihove informacijske potrebe. No, mogunosti ostvarenja takvoga cilja uvjetovane su objektivnim karakteristikama samoga informacijskog sustava i okru~enja u kojemu on djeluje, ali i nekim subjektivnim imbenicima, meu kojima su na prvom mjestu sposobnosti profesionalnih informati ara za adekvatno obavljanje njihovih zadataka, te sposobnosti krajnjih korisnika da definiraju i precizno iska~u (artikuliraju) svoje informacijske potrebe, odnosno zahtjeve glede informacijskoga sustava. Uz pretpostavku da su problemi vezani uz obrazovanje i osposobljavanje profesionalnih informati ara, te njihovo zapoaljavanje i materijalno nagraivanje rijeaeni, ostaje kao vrlo zna ajno pitanje problem informacijske pismenosti krajnjih korisnika. 6.3.2.1. Informacijska pismenost Uo avanjem sve vee va~nosti informati kih sredstava i metoda u profesionalnom, pa i privatnom ~ivotu ljudi, sve se viae pozornosti pridaje osposobljavanju najairih slojeva ljudske populacije za uporabu, odnosno koriatenje proizvoda informacijske tehnologije. Kako bi se ukazalo na va~nost toga problema, uobi ajilo se analogizirati ga (usporeivati) s problemom pismenosti u klasi nom smislu rije i. Tako je nastao pojam informacijska pismenost, koji podrazumijeva stupanj ovladavanja znanjima, vjeatinama i sposobnostima koriatenja sredstava informacijske tehnologije i rezultata djelovanja informacijskih sustava. Poznato je da je klasi na pismenost slo~ena, odnosno stupnjevana pojmovna kategorija. Svakome je, vjerojatno, intuitivno jasno kako vrsnoa pismenosti ovjeka s nezavraenom osnovnom akolom nije i ne mo~e biti ni pribli~no sli na kvaliteti pismenosti, primjerice, dobitnika Nobelove nagrade za knji~evnost. Slijedom ve ranije navedene analogije zaklju uje se kako je i informacijska pismensot stupnjevana pojmovna kategorija. Uvrije~ilo se opredjeljenje kako valja govoriti o etiri stupnja informacijske pismenosti pojedinaca: 1. stupanj - elementarna informacijska pismenost 2. stupanj - aktivna informacijska pismenost 3. stupanj - kreativna informacijska pismenost 4. stupanj - drutveno osvijetena informacijska pismenost. Shema stupnjevanja informacijske pismenosti prikazana je na slici 6.3. Pod pojmom elementarne informacijske pismenosti podrazumijeva se sposobnost pojedinca da koristi ve gotova metodoloaka i materijalna rjeaenja iz oblasti informatike. O ekuje se, dakle, da elementarno informacijski pismen ovjek zna ato je informacijska tehnologija, te kako i zaato mo~e i treba koristiti rjeaenja ato ih ona nudi u odreenom vremenskom trenutku ili razdoblju. Ovaj bi stupanj informacijske pismenosti trebao biti dosegnut obrazovanjem na razini osnovne akole. Aktivna informacijska pismenost podrazumijeva sposobnost zauzimanja kriti kog stava prema razli itim produktima na koje se nailazi na tr~iatu, ocjenjivanja njihove vrsnoe i izbora onoga meu njima koji mo~e najbolje (optimalno) zadovoljiti informacijske potrebe pojedinca. Ne treba, naime, smetnuti s uma injenicu da se na tr~iatima informati kih proizvoda i usluga nerijetko mo~e naii na vrlo raznorodnu i ne uvijek kvalitetnu ponudu proizvoda. Taj bi stupanj informacijske pismenosti trebao biti dosegnut zavraetkom svakog tipa srednjega obrazovanja. Kreativnom informacijskom pismenoau mo~e se podi iti onaj tko zna, umije i hoe primjenjivati postojea informati ka rjeaenja tako da njima ostvaruje neku vrstu sinergi kog efekta, odnosno poboljaanja u svome radu. Svoju kreativnost i inovativnost mo~e tada ostvariti ne samo aktivnom primjenom, ve i oplemenjivanjem postojeih rjeaenja informacijske tehnologije, od razine dijela pojedina nog produkta do najviaih razina informacijskih sustava. Te~nja bi svakoga dobro organiziranog obrazovnog sustava trebala biti dosizanje ovog stupnja informac*0l T r~>bN4!!!''((+ ,L,N,T,,,000L1j1l1133F6R666; <$<2<ſипЪпппппппЪппЗппппппп hSL >*CJjhSL 0JCJUjhSL 0J5CJU hSL 5CJ hSL CJhSL 5CJOJQJ hSL 5CJ hSL 5CJ$hSL 5CJ,OJQJhSL 5CJ0OJQJhSL 5CJHOJQJ;,.0nprtv$a$$a$t noHoRo V X  F/$$d %d &d 'd -DM N O P Q a$$a$(NP  l!n!""##$$ & Fa$$ & Fa$$a$$J%%%t&v&~(((((R,T,,,--..3344559$ & F^`a$$ & Fa$$a$$ & Fa$99;;; <<>>(?*?z?? @ @.@N@v@x@AA:B;BBBNEPE$a$$ & Fa$ $ & F^a$$a$2<b<z<<<==L>Z>>>>>6?8?@?B?t?v?x?z???????????@@2A4AA6B9B;BpDD|EEEEEE(GDGGGGGGHHH(H4HlHvHxHzH|HHHHHHHH JJ@JPJXJfJKKKKKLdLvLLLrMMRRS hSL 5CJ hSL CJ[PEIIZK\KLL"O$OPPPPTQVQQQRRRRRWW^^$ & F^`a$ $ & F^a$$a$SSSSVVJZLZ[[\&\]]^^__8_:_X_Z_____``H`J`|`~```ghh8hhh>iliniiijoosRsuuuvv_^___`N`````tgvgiiiijj*p,phqjqq $ & F^a$$a$qqqrFrHrssTsVsvvwwyy{{{ | |ʁ́JL0$a$ $ & F^a$02468rt68jln܎ގ<>$a$VZڌ >Lb~ tPޠ6bh| + }^اީ:<@֫Xb24\lڿ>H4jhSL 0J5CJU hSL 6CJ hSL 5CJhSL 56CJ hSL CJQ>BrtLNP>@FVX$a$$a$X`bZ\hjlؿڿt$ & F a$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$a$dVZ^R(*4:JP$>@P Y[*@NfjB @Z`dVhxJ^jr hSL CJH*hSL 5CJOJQJ hSL 5CJ hSL 5CJ hSL CJjhSL 0JCJUQJL:<vZ\$ & F a$$ & F a$$ & F a$$ & F^`a$$ & F a$$a$z84.$ & Fa$$a$0t8^tBDFHJLNPRTVXZ$a$$ & F^`a$$ & Fa$Z\^PRfZ[.$ & Fa$/$$d %d &d 'd -DM N O P Q a$$a$.0`hjbdZ\FHJ tvL$ & Fa$$ & Fa$$a$rz,p|  ",~ Z j n |   L       x Z R0 $$$$$$$$$$$$$$$%%%<%J%L%h%j%x%&'' hSL 5CJ hSL CJH* hSL CJ[~402*,z|F|~J L  $ & Fa$$ & Fa$$a$   RHJ,. *,!!~%%$a$%&&&''(()),,---N...H0J00011223$ & F^`a$$ & Fa$$a$''L(V(X(h(j(|(~((((()+++,-.// 00000001\112F33334"4>44444L546f60<x<<0= BBBBBBDnDzGGLLMLM4PFPNPrPS$T@X~X6^^j@kPk`kkkBll2nnsstttttt hSL 5CJ hSL CJjhSL 0JCJU[333344j6l6<<<=.=0=f?h?DDDlDnD F FZFF$ & Fa$$ & Fa$$a$$ & Fa$$ & F^`a$F:GX@XH]J]2^4^6^^^a$a$$ & Fa$abxhzhjjBkDkkkk l@lBlppssxx,~.~~~&(*$a$tvvwwxHxxyhyyz<{H|v|*D &Љ:RB:~֓J~N:$B\"^\"B~̭vbfR޲>PRNֹعH.hSL 56CJjhSL 0J5CJU hSL 5CJ hSL CJW*,>@^ޕʝ̝ J$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$a$ >Lħʭ̭tvdf&(XZ$a$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$ZгTFHJ$a$$ & F&a$$ & F%a$$ & F$a$$ & F#a$$ & F"a$$ & F!a$$ & F a$$ & Fa$$ & Fa$.FjL>^J 24HN$ &P(46Dnp~(t"z :v0dfD v  2 zVx.x < ## hSL 6CJ hSL 5CJhSL 56CJ hSL CJZjl "$tDLNPR$ & F(a$$ & F'a$$a$xz"~24>@PR "xzRT $a$ DFd jl  *,tvx$a$>"@"%%&&b'd'<(>())h*j** +"+x+z+$ & F-a$$ & F,a$$ & F+a$$ & F*a$$ & F^`a$$ & F)a$$a$#<%z%>(N((((()* *"*(*:*"+`+d...00|CDDG H HHLbMOO&S2SPSZSSSSTVT^TbTnTTTTTTTTTTTT UU,U.UBUVUfUhUxUYYYZZ[ hSL 6CJhSL 56CJ hSL CJ hSL 5CJ hSL CJOJQJhSL 5CJOJQJjhSL 0J5CJU hSL 5CJ hSL CJFz+J,L,,--P.R.//0000000000000$a$$ & F2a$$ & F1a$$ & F0a$$ & F/a$$ & F^`a$$ & F.a$000000000000000012X222p33$ & F9a$$ & F8a$$ & F7a$$ & F6a$$ & F5a$$ & F4a$$ & F3a$$a$3t4556B666N7t778t88"999$ & FDa$$ & FCa$$ & FBa$$ & FAa$$ & F@a$$ & F?a$$ & F>a$$ & F^`a$$ & F=a$$ & F<a$$ & F;a$$ & F:a$9\::;T;;;J<<<F==$>|>??$ & FSa$$ & FRa$$ & FQa$$ & FPa$$ & FOa$$ & FNa$$ & FMa$$ & FLa$$ & FKa$$ & FJa$$ & FIa$$ & FHa$$ & FGa$$ & FFa$$ & FEa$?@@@AA*BVBBC@CBCDCFCHCJCLCNCPCRC$a$$ & FZa$$ & FYa$$ & FXa$$ & F^`a$$ & FWa$$ & FVa$$ & FUa$$ & FTa$RCTCVCXCZC\C^C`CbCdCfChCjClCnCpCrCtCvCxCzC|CGG/$$d %d &d 'd -DM N O P Q a$$a$GGG:HHHHKKMMMdMfM`NbNNNPOOO|U~UXX__jjk$a$[[\\B]N] ^^^,^^^^^^^^^^^^ __._0_D_F_V_X_\_n_|_,cNccccc8dDdFdTdVdfdrdtdxdzdddde^eeeef fff8f:fFfHfXf^fvfxffffjjnnssttttttttttthSL 56CJjhSL 0JCJU hSL CJ hSL 5CJWkkmmnnpooBpp qqqZrrNsPswwzzzz {{N{P{$&$ & Fa$$a$tttu@uZuuuuuuuuuvv2v>vDvVvXvhvvvvvvvvvvvvvvwww(w8wJwXwZwjwtwwwwwwwwz {{P{{ |||}~,~2~R~~~Fz  jldprtƈȈֈ hSL CJH*jhSL 0J5CJU hSL CJ hSL 5CJW&(*.nƈȈVX܉XڊBD~ $ & F^a$$a$ֈ*,ŠĊD6LN2ƏЏ֏ |~~0.4̘.2HšƚȚؚښ,.24<>@BLNbdjlr|~8N<\.Х88 hSL CJH*jhSL 0J5CJUjhSL 0JCJU hSL CJH* hSL CJ hSL 5CJP$X’Ēܓޓ8ИҘfhОҞ8`$a$`bTV<>24ܹ޹NP "$TV$ & F^`a$$ & Fa$$a$8԰ְܰƱ:>\4P޹Pn"$RV־.<>(j.^ 2|>ln jn*~ Rt,.>@PV\ hSL CJH* hSL >*CJhSL 56CJjhSL 0J5CJU hSL 5CJ hSL CJQV\^|$&(hj\^ $ & F^`a$$ & F[a$$a$$ & Fa$ lnNPRZ\ $& $ & F^a$$a$$ & F[a$ 4T.T`F.XhRnHVXl    R  FJf Ftv"#R#f#h###T$h$x$z$$&0&`((((n))hSL 56CJ hSL CJ hSL 5CJ\ x*X HJ$a$jlR  X Z \        *df2$a$DF$$b%d%%%%&N+P+++L0N0022266677;;=$a$)L*l*|,,,,--1*22 3j3l3Z4t4444455F5`5n5p5^==j????b@r@@@@@A@A C2C4CHCLCCCCD DD2DEFHH IdIIIhMMMN(NRNP2PlPpPvPPPP@QVQ TT,X@XYZZ>ZDZlZZ([X]v]hSL 56CJ hSL CJH* hSL 5CJ hSL CJZ==B>D>??AACCGGIIMMRR*X,XpZrZ\\_$ & F^a$$ & F]a$$ & F^`a$$ & F\a$$a$___ ```cbcBdCd`d~ddddd8g:ggh hkkqqsszz{{$a$v]`2`b`t```vbb6c\cd2f hdhxiijhjllll"mFmrmnnooop p8pJlڻ2P>x2B""*DXZDFj l           " $     : < T V       |~hSL 56CJ hSL 5CJ hSL CJ\<(*RT(*xz4 $ & F^a$$a$46VX (*BDNP$a$ $ & F^a$$ & F^`a$P$a$ZFl      $   < V $ & Fja$$ & Fia$$ & Fha$$ & Fga$$ & Ffa$$ & Fea$$ & Fda$$ & F^`a$$ & Fca$$ & Fba$$ & Faa$$ & F`a$$ & F_a$$a$V    ~J>$ & Fta$$ & Fsa$$ & Fra$$ & Fqa$$ & Fpa$$ & Foa$$ & Fna$$ & Fma$$ & Fla$$ & F^`a$$ & Fka$~HJ<>,.NRVX>@>@,.tv>@tvD"""""""####'D( hSL 5CJ hSL 5CJOJQJ hSL 5CJ hSL CJY>.PRX@@.$ & Fa$$ & F~a$$ & F}a$$ & F|a$$ & F{a$$ & F^`a$$ & Fza$$ & Fya$$ & Fxa$$ & Fwa$$ & Fva$$ & Fua$.v@v "$&(*$a$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & F^`a$$ & Fa$*,.02468:<>@BD"""d"""""''/$$d %d &d 'd -DM N O P Q a$$a$D()) +N+v+++,",.,H,n,,,\----///0>0p00161Z1111112222 33234d4449:;J; <j<~<<<<==>>>>N?Z?A`ABBBBBBB6DnDDEEFGGOOOPP(PLPjPPhSL 56CJjhSL 0J5CJU hSL 5CJ hSL CJW'H*J*+ +H,Z-\-/ /112244669999999$ & Fa$$ & F^`a$$ & Fa$$ & Fa$$a$9::AAA`AbADDhFjFFFDGFGOOQQTTUUPXRXTXVXXX$a$PPPPPQTQQQRRRRSSTTVXXXXXY8YYYZvZZ[[]]]]4^^_.``abcd&eee@fnfh*h~iijjjknnXoopqnqqqqr rpttww>xxxxy y(yDyyyyy{ hSL >*CJjhSL 0JCJUhSL 56CJ hSL 5CJ hSL CJUXX6Y8YYY ZtZvZ[[[[[\\\\\\]]]]]]]0^2^4^^$a$^^D`F`v````bb>f@fxhzhhi|i~ijjjjjnnnVoXopp$a$p qlqnqntpttuu:xxxxzz${T{{{{"|\|||N}P}‚ք$a${{}}~~$~D~Єf؎T.8NZܒ*  LNbd˜06\: l44|.D~:tz,Vr468jhSL 0J5CJU hSL CJH* hSL CJ hSL 5CJWք؄ڌ܌PRT DF "$& `b$a$$a$b46 ~24,.xzhj:<XZ$a$Zln`bVXBD$a$8nn$,>@B2BX`bv6dBx)6SmTfhXjDT.@.Bz       ( 6 dhSL 56CJjhSL 0J5CJU hSL 5CJ hSL CJWxzvxD F     24fh$a$$a$hvx  "",).) + +/000$ & F^`a$$ & Fa$$a$dxzR  $ D R T V X Z \ f h j l    z""#z#J$V$v%x%%% (:())))))*+++++,,J,08090<0U0|0000012^8j8b<<<=>0?EEEZFdGG(H*H:H^HjhSL 0JCJU hSL CJ hSL 5CJ[000000;0<0U0b0o0|000000000111*1+1516166=$a$= =>>>0?2?~DDFFKKMM.N0N(O*OPPQQRRhSjSTT$ & Fa$$a$^HL(LLLHMpMMMMMBNxN~NNNOBOOPPLQlQR4RFRxRS4ST TTTTTUUUU V"VNVpVrVVV WBWjWXXXXXXYYY$Y(Y2YZZ[[]V]^L^l^z^_d_8`X``bbb\dtdzddfffgggghh\hhSL 56CJ hSL 5CJ hSL CJ\TUU&V(VVVnWpW[[\\]]__cceeffh$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & F^`a$$a$$ & Fa$hh^i`ihkjkmmooqquuu u uuuuuv $ & F^a$$a$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & F^`a$\hiimLmpm~mmmo(odooooDqTqvqqqqrrrr\}|}}}} ~0<Tt8:PT"ފlFXZ\^n<ʓܓޓ  "Nƛқnp|>PRdjhSL 0J56CJUhSL 56CJ hSL 5CJ hSL CJVvvjwlw>y@y2{4{||>~@~T688:$&ڊ܊ފ$a$ $ & F^a$$ & F^`a$ފ~LNP̒  jlȓʓz|~.0$a$0NPrvZ\02ܣ(*ڰܰ,$a$$ & F^`a$ $ & F^a$d*֤rXjlЧʨ@H0"$2fȵʵܵ>d¸ZxܻؽFJNPnt,d$ Gs  V"^ "\ hSL 5CJhSL 56CJ hSL CJ\(*bdfȷʷJL޻68|~H$a$HJL"rtbd56Z\68vwxVX$a$24H4Xv| 6Pdx:PxBDTn~$X ~     D`fvX >DFHL $6nn4HXnhSL 56CJ hSL CJ hSL 5CJ\XHJvx26FH\^6$a$\L6hj@B" & ##h*j*$a$nz*4 $ & p  !!!!!!"&"z""$$%%%%%%%% **R*d*j*,/001^33H777:8Z8x8z88;;*<~<v==.>p>:AJA^ArAxAABLBfMMOONYXYb$cffffffffggLihSL 5>*CJhSL hSL 5CJ hSL CJYj*,,,,,@-B-L1N15577788:8N:P:<<0>2>4>6>8>r>t>B$a$BBIINN6S8SU UVVXX^^^^T_V___` b b $ & F^a$$ & Fa$$ & F^`a$$ & Fa$$a$ bbbbPgRgllXmmZn\npppqqrsBsst$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$a$ $ & F^a$LiNijkkppv ".&tj̝ޝ*n&*,d8D֠ܠ,Х6<JΧ`VzҬ`jhSL 0J5CJUhSL 56CJ hSL CJ hSL 5CJ hSL CJOJQJ hSL 5CJ hSL CJjhSL 0JCJUHtHtt2uruulvv\wwwBxxyy$ & F^`a$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & F^`a$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$yzzzz{x{{j||l}}~~l| z<T$ & F^`a$$ & Fa$$ & F^`a$TփLdԆT2z:Ll"$ & F^`a$$ & Fa$" vfv̐&(*,.02468:<>@BDF$a$$ & F^`a$$ & Fa$FHJLNPRTVXZ\^`bdfhjlnprtv$a$v^"$&rt P$a$/$$d %d &d 'd -DM N O P Q a$ʦLNl¯į$PR$a$\ر4̶4H^b~NlvhZ^z$.024fjlP\ $:<l .H`|>p~ (>~jhSL 0JCJU hSL 5CJ hSL CJhSL 56CJXlnh  DF$&\^*,$a$$ & F^`a$ $ & F^a$:bFHz|`b<>|~j$^a$$a$P8v4F*Zd*|2<VZRZ@ F (*0:FHNVdflt|68:BDX  ""## hSL CJH*hSL 56CJ hSL 5CJ hSL CJZjl"XZ02  |~68:$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$a$:.vN P ""##%%''**>/@/P7R7;;$a$#%%*,P,0&1Z1|111v2244;;=B>L>>??AA`AbAAAAABBBBBBfDrDDDEFFF F0F:FFF"G4G8GbGvGGGGHHHIIJINIZIIJMMM2N4N\NNNNNOOOOBTfTpTTTTU UjhSL 0J5CJU hSL CJH* hSL 5CJ hSL CJX;;;;H>J>L>>>??AABBDD~FFGGIIIJJ`LbLbN$ & Fa$$a$bNdNPPR RSSUU`VbVTXVXXXYHYJYP\R\z\\\___R_$ & Fa$$ & Fa$$a$ U(U:UZUpUJYYYYYYZZ[$[\L\\\]b]]\^^^_P_``nbbb,ccdndddeJiiijj"j&j8jvjkkk,nXnZnznoolqrqtqqqqZrrsst uvvjwwww`yyyzz{||jhSL 0JCJUjhSL 0J5CJUhSL 56CJ hSL 5CJ hSL CJRR_T___aalbnbdddeehhHiJikkkkknlplmm(n*n,n\n$a$\n^nqqqrXrZrssttuuvvvxxxxy^y`y{{||}}$a$||}}~~H~`~t~~܀\΁nv؈ވ 0*VhڔzZ|~Jf p@n"J(FT>TVʵķƷʷ̷ηVx hSL >*CJjhSL 0JCJUhSL 56CJ hSL 5CJ hSL CJU}Z\TVΆІDF46ΊЊ24$ & F^`a$ $ & F^a$$a$ ".0~ȓړ$a$$ & F^`a$$ & F^`a$ $ & F^a$$a$xztv Pڙ`ΚКln"$\^ƨ$ & Fa$$a$ƨȨ02PRTLN̷з~*+$a$~vFZ.ƾȾX^?FYbDVpz~26Pj|zdbBJdtl|2>hSL 56CJ hSL 5CJ hSL CJ hSL 6CJT !\^46fh$ a$$a$.0np$ a$ $>lbp@RR`\ltx\f68JL\.jhSL 0J5CJUhSL 56CJ hSL 5CJ hSL CJjhSL 0JCJUR &PRZ\prt$a$ $ ^a$$ a$ $ `a$dPR$a$$ a$ $ & F a$ $ & F a$ $ & F a$fNFNPt 02$ a$$a$@LzN^~ .@|  >Fzv >6^>P&<r!!!!!!,#f#%&2$2,262|222223 333(383`3t333345557788:B;;<AADN>4C6CBEDERRtSvSZZ8\:\\\P]R]6_8_:___bb$a$FFvJJ`MnM O6OOPQ RVVW&WWWWXZY|Y[4\8__`````` d2ddepgxgggi0jnnorotovopppppppqqqqq6sRsssssxyyyyz,z.z0z@zBzPz||4~D~F~^~XȁB0 hSL 5CJ hSL 5CJ hSL CJ hSL 6CJZb6c8cnfpfffiinnntovoq qqqqrFrHrrrxx2~4~TV$a$VXʁ́  ˜Ę pr(*X~$a$0܇΋ĎHV\jlxʐҐ’LRlnBXBLdb<pZnX|Fx,¹V̻ T8hvx̽ڽܽ  "24 hSL CJH* hSL 5CJ hSL CJ]~ޯرڱLNֶض¹RTV$ & F^`a$ $ & F^a$$a$4DZrҿԿDh NP^ <t2T^r 6 b  "  `                  &   ~     . 0 B t  hSL 56CJ hSL CJ hSL 5CJ\lnz| \^  68$a$:<rtFH"$XRT.f $a$f h \ ^ ` b   r t P       p r   d f # # j$ $a$   r   . 0 |                          &# T# n$ $ 8) h) * * + >+ n+ z+ |+ + + , ,- . T1 `1 2 2 5 &5 L6 z6 ~6 6 7 7 7 7 09 @9 B9 D9 F9 V9 n9 9 ; < = = "= D= z= = x> > ? @ A A K K M N N hSL 56CJ hSL 5CJ hSL CJ\j$ l$ n$ $ $ $* &* n+ + + *- ,- . . 61 81 3 3 D4 F4 5 5 f7 h7 8 8 8 8 $ & F^a$$a$8 @: B: ; ; ; ; < = "= v> x> ? ? A A *C ,C C C C C C $ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & F^`a$$ & Fa$$a$ $ & F^a$C D D ~E E F F F F lG nG G G I I I dJ fJ &K (K TK ~K K ~N N Q $ & F^`a$ $ & F^a$$a$N N N "N N N U U V 6V W W Y Y Y Y :Z tZ ` la d e Hf f h h l l n n n 6o r s | | | | 2 4 8 : < h І ҆  x ׈ B Z t v \ h j ~ Ґ ؐ  "   ڔ : > T h ( jhSL 0JCJU hSL 5CJ hSL CJhSL 56CJXQ Q Q Q Q U U X X X 0Y 2Y ,] .] ` ` ` ja la c c e e e f Ff Hf h h l $a$l l :o   F H 6 8 ή Ю    D $ & F^`a$ $ & F^a$$ & Fa$$a$( R P D t $ 0 ԣ 2 8 x ȩ " ̴ $ b ع                $  * "     . hSL 5CJ hSL 5CJOJQJ hSL >*CJhSL 56CJ hSL CJ hSL 5CJOD F ^ Գ $ ( * , 8  " $ f ط J ¼  6 ~ $a$ $ & F^a$$ & F^`a$~  X $a$ $ & F^a$  f . $ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$a$. J  D ~ ^ ~ . Z $ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$Z  t  T " r $ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & F^`a$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$ ( <  ; F & j $ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & F^`a$$ & Fa$$ & Fa$  $ J { 4 c | J $ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & F^`a$$ & Fa$ 4 4 N f  p   J $ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & F^`a$$ & Fa$ L L : >   ~ $ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & F^`a$~ * f Z , R  R T $a$$ & F a$$ & F a$$ & F a$$ & F^`a$$ & F a$$ & F a$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$  j  /$$d %d &d 'd -DM N O P Q a$$a$  \ ^ F H F H   R T    " v 2 4 J d ~ $a$. 0   z        z            L! \! ^! x! N" " R# b# d# ~# # # $ % % $% &% 4% 6% J% p% % % % % % % % r( <) . / ~/ / 0 1 5 `5 :7 v7 J9 9 9 9 9 9 ; F; = = > 4? l? ? A A VB B B C E F F F G $G I I hSL 5CJ hSL CJjhSL 0JCJU[~       : <   p r   # # n( p( r( ( ) :) <) * * , , Z- $ & Fa$$a$Z- \- . . R3 T3 5 5 5 ^5 `5 6 6 6 6 87 :7 9 9 J; L; N; ; ; :? l 0n 2n 4n vn xn Js Ls v v nw pw rw w x Ix x x $a$x x x Z} \} H J L     J L   ( $ & Fa$$ & F^`a$$ & Fa$$a$ijske pismenosti zavraetkom studija na svakoj visokoakolskoj ustanovi (visokom u iliatu, fakultetu ili akademiji). Budui da razvitak informatike uzrokuje zna ajne druatvene promjene, s brojnim pozitivnim, ali i potencijalno negativnim posljedicama po pojedinca i zajednicu (vidi odjeljak 6.1.), svaki bi ovjek, a posebice intelektualac, morao te~iti spoznaji socijalnih efekata informatizacije. Ostvarivanjem takvoga uvida ovjek dose~e stupanj druatveno osvijeatene informacijske pismenosti, kada je sposoban i ima potrebe za uklju ivanjem u usmjeravanje i upravljanje aktivnostima informatizacije raznih druatvenih razina, sustava i djelatnosti. Takav se stupanj informacijske pismenosti mo~e poticati organiziranom aktivnoau druatva u cjelini, a ostvarivati individualnim aktivnostima lanova te druatvene zajednice, odnosno pojedinaca, naravno uz uvjet prethodnog svladavanja svih ni~ih stupnjeva informacijske pismenosti. 6.3.2.2. Suvremene tendencije promjene uloge krajnjih korisnika U novije vrijeme, a posebno nakon pojave programskih jezika etvrte generacije (vidi odjeljak 4.4.4.), javljaju se tendencije brisanja stroge granice izmeu dvaju interesnih skupina ljudi obuhvaenih poslovnim upravlja kim informacijskim sustavima. Razlozi su tome brojna negativna iskustva iz vremena kada je takva granica bila sasvim jasna i razvidna, od tradicionalnog i prili no nedu~nog "rivalstva" izmeu krajnjih korisnika i profesionalnih informati ara, do ponekad vrlo ozbiljnih sporova meu njima i ateta ato su iz toga proizlazile. Zato se danas mo~e uo iti pojava koja se naziva amalgamacijom unutar ljudske komponente poslovnih informacijskih sustava, kada dolazi do postupnog i "mirnog" stapanja uloga profesionalnih informati ara i krajnjih korisnika u informacijskih sustavima. Radom na zajedni kim projektima i suradnjom dolazi do ispreplitanja ranije striktno razdvojenih zadataka jedne i druge interesne skupine, ato e vremenom, vjerojatno, dovesti do njihova poistovjeivanja. Meutim, da bi do toga zaista i doalo, trebaju biti ispunjena dva temeljna uvjeta: Profesionalni informati ari moraju biti usmjereni ne samo otkrivanju "tajni" svojega, nego i korisni kih "zanata". Dakle, potreba za "informati arima ope prakse" s vremenom postupno nestaje. Korisnici, odnosno stru njaci neinformati kih profila moraju dosei odgovarajui stupanj informacijske pismenosti, primjeren karakteru njihovih informacijskih potreba i njihovoj ulozi u konkretnoj organizaciji i druatvu. Amalgamacija profesionalnih informati ara i krajnjih korisnika, shematski prikazana na slici 6.4., razmjerno je dugotrajan i slo~en proces, jer iziskuje prilagoavanje dvaju interesnih skupina jedne drugoj, ato podrazumijeva postizanje raznih preautnih i deklariranih dogovora, kompromisa i ustupaka s obje strane. Od velike pomoi pri tome mogu biti neke suvremene metode provoenja stanovitih informati kih zahvata, procesa i projekata. Jedna od najzna ajnijih skupina metoda te vrste ve su ranije spomenute metode ra unalstva krajnjeg korisnika (vidi odjeljak 2.6.2.). One ne samo da poti u, ve imperativno zahtijevaju visok stupanj kooperativnosti informati ara profesionalaca, s jedne, i krajnjih korisnika, s druge strane. Nadalje, tu su i neproceduralni jezici za komuniciranje ovjeka s ra unalom (vidi odjeljak 4.4.4.), podjednako privla ni i za jednu i za drugu interesnu skupinu, te suvremeni pristupi organiziranju podataka u memorijama ra unalnih sustava, kao ato je, na primjer, koncept skladiatenja podataka (vidi odjeljak 5.8.). Uostalom, sve suvremene tendencije i razvojne perspektive poslovne informatike (vidi odjeljak 10.) nedvojbeno ukazuju na neumitnost amalgamacije profesionalnih informati ara i krajnjih korisnika u okvirima homogene ljudske komponente poslovnih upravlja kih informacijskih sustava razmjerno bliske budunosti. KONTROLNA PITANJA Navedite nekoliko primjera nepromialjenog i opasnog koriatenja tehnoloakih dostignua u ~ivotnoj praksi. Navedite na koji na in informatika mo~e donijeti koristi, ali i atete ovje anstvu. `to je to intelektualni profil ovjeka i koja ga svojstva tvore? Zbog ega se ljudi smatraju aktivnom komponentom poslovnog informacijskog sustava? Koje su temeljne intresne skupine ljudi u poslovnim upravlja kim informacijskim sustavima? Koje su osnovne skupine informati kih poslova? Kakvi su to razvojni informati ki poslovi? Kakvi su to operativni infornati ki poslovi? Objasnite sastav razvojnog (projektnog) tima profesionalnih informati ara. Koja osnovna zanimanja ine skupinu operativnog informati kog osoblja i koji su im radni zadaci? Koji su osnovni zadaci administratora baze podataka? Tko su krajnji korisnici informacijskog sustava? `to je to informacijska pismenost? Koji su temeljni stupnjevi informacijske pismenosti? `to je to elementarna informacijska pismenost? `to je to aktivna informacijska pismenost? `to je to kreativna informacijska pismenost? `to je to druatveno osvijeatena informacijska pismenost? `to je to proces amalgamacije unutar ljudske komponente poslovnog upravlja kog informacijskog sustava? Koji uvjeti moraju biti ispunjeni da bi doalo do amalgamacije interesnih skupina ljudi u informacijskim sustavima? Polazei od definicije pojma organizacije poslovnih upravlja kih informacijskih sustava, izlo~eni su osnovni organizacijski modaliteti - centralizirana, decentralizirana i distribuirana organizacija. Potom slijedi prikaz funkcija i osnovnih karakteristika informacijskog centra. Nadalje, razmatraju se mogui na ini ustrojavanja skladiata podataka ovisno o organizacijskoj kulturi preovlaujuoj u poslovnom sustavu, te utjecaj ustroja skladiata podataka na organizaciju poslovnog upravlja kog informacijskog sustava. Odjeljak zavraava objaanjenjima filozofije klijentsko-poslu~iteljske arhitekture, kao osnove za organiziranje informacijskih sustava. 7. ORGANIZACIJSKA KOMPONENTA POSLOVNIH UPRAVLJA KIH INFORMACIJSKIH SUSTAVA 7.1. POJAM ORGANIZACIJE POSLOVNIH UPRAVLJA KIH INFORMACIJSKIH SUSTAVA Tehni ki ureaji i oprema, ljudsko znanje i ljudi sami, komponente su poslovnih upravlja kih informacijskih sustava vrlo razli itih, ponekad ak prividno suprotstavljenih i meusobno neusporedivih i nespojivih karakteristika. Strojevi su materijalni, a znanje nematerijalno; ljudi su ~ivi, a strojevi ne~ivi; podaci su apstraktni, a ljudi konkretni - to su samo neke ilustracije izuzetno divergentnih svojstava imbenika koji ipak, unato  svemu, moraju djelovati usklaeno u vremenu i prostoru, kako bi time ostvarili neke zajedni ke ciljeve i funkcije. Jednostavno re eno, svi ti imbenici moraju funkcionirati kao sustav, a ne naprosto kao skup entiteta. Razvidno je kako treba uspostaviti neato ato e moi "pomiriti" razlike izmeu hardvera, softvera i lajfvera, a to su organizacijski imbenici (eng. Organizational Factors). U opem smislu, organizacija je spajanje, ujedinjenje ne ega u jednu cjelinu, dovoenje u ureeni sustav. Drugim rije ima izre eno, "organizacija predstavlja svjesno udru~ivanje ljudi, kojima je cilj da odgovarajuim sredstvima ispune odreene zadatke, s najmanjim moguim naporom, na bilo kojem podru ju rada i ~ivota". Izvedeno iz naprijed navedenih opih definicija pojma organizacije, suatina je organizacije poslovnog upravlja kog informacijskog sustava (eng. Orgware) skup zamisli, pravila i postupaka u skladu s kojima se takav sustav oblikuje, razvija i djeluje. Organizacija zato predstavlja pretpostavku upravljanja poslovnim upravlja kim informacijskim sustavom. Prema tome, ona je na in usklaivanja ljudi i informacijske tehnologije u djelatnoj cjelini, kojoj je cilj na inom, oblikom i vremenom primjereno zadovoljavanje informacijskih potreba ljudi u poslovnom sustavu, radi ostvarivanja mogunosti u inkovitog upravljanja tim sustavom. 7.2. MODALITETI ORGANIZACIJE POSLOVNIH UPRAVLJA KIH INFORMACIJSKIH SUSTAVA Modalitet je na in kako se neato dogaa ili misli. Modalitet organizacije informacijskih sustava je, dakle, na in na koji se rasporeuju i povezuju raspolo~ivi djelatni izvori, odnosno resursi (ljudi, podaci i sredstva informacijske tehnologije) u nekom sustavu s ciljem zadovoljavanja informacijskih potreba u njemu samome i, djelomice, u njegovoj okolici. Ostvarivi modalitet organizacije informacijskog sustava podlo~an je stanovitim ograni enjima koja mogu biti prostorne, vremenske, ekonomske i tehnoloake prirode. Ograni enja prostorne prirode (prostorna ograni enja) proizlaze iz pozicioniranja sustava u fizi kom (geografskom) prostoru. Djeluje li sustav na malom i cjelovitom prostoru, svi e resursi biti koncentrirani upravo i samo na tom prostoru. Ako pak djeluje na veem geografskom prostoru, koji mo~da nije ni kompaktan, resursi e biti raspraeni (dispergirani) diljem prostora. Ograni enja vremenske prirode (vremenska ograni enja) ukazuju na vremensku promjenjivost uvjeta u kojima sustav djeluje, jer su prirodne posljedice protoka vremena neizbje~ne promjene u okvirima sustava i u njegovoj okolici. Dakle, svi resursi sustava imaju svoj vlastiti ~ivotni ciklus, pa je i ~ivotni ciklus sustava promjenjiv ovisno o kvantitativnom i kvalitativnom stanju njegovih resursa. Ograni enja ekonomske prirode (ekonomska ograni enja) proizlaze iz potrebe racionalnog koriatenja sistemskih resursa i upravljanja njihovom vrijednoau, naj eae izra~enom financijski. Cilj je svakoga poslovnog sustava ostvarenje maksimalnih koristi uz minimalne utroake resursa, ato se mo~e ostvarivati bolje ili loaije, ili pak na istoj razini vrsnoe, ali na razli ite na ine. Ograni enja tehnoloake prirode (tehnoloaka ograni enja) odra~avaju mjeru u kojoj je ovjek usvojio injeni na, metodoloaka i konceptualna znanja o nekom problemu ili podru ju interesa, te ih uspio pretvoriti u prakti ki iskoristiva (upotrebljiva) rjeaenja, odnosno proizvode uporabne vrijednosti. Ova se ograni enja, dakako, odnose samo na resurse informacijske tehnologije. Ograni enja su objektivni imbenici ato uvjetuju odabir stanovitog modaliteta organizacije poslovnog upravlja kog informacijskog sustava. Meutim, od velikog su prakti nog zna enja i razli iti subjektivni imbenici, koji naj eae nemaju teorijskog utemeljenja, ali su naprosto datost s kojom se treba ra unati i koju treba respektirati. Meu takve imbenike spadaju konkretna znanja, vjeatine i sposobnosti pojedinaca i skupina, razli iti politi ki imbenici kao odraz volje i interesa pojedinaca i skupina, te psiholoaki imbenici, kao ato su spremnost za akciju, sklonosti, o ekivanja, te~nje i sli ni "neopipljivi" faktori. Naj eae je ukupni utjecaj subjektivnih imbenika takav da oni uzrokuju suboptimalno (nepotpuno) iskoriatenje mogunosti i aansi ato ih pru~aju objektivni imbenici organizacije informacijskih sustava. Zbog toga treba, openito, nastojati minimalizirati njihov utjecaj pri osmialjavanju i provedbi organizacije poslovnih upravlja kih informacijskih sustava, te pokuaati ostvariti maksimalne koristi u okvirima objektivno postojeih ograni enja. Tri su alternativna modaliteta organizacije poslovnih upravlja kih informacijskih sustava: 1. centralizacija 2. decentralizacija 3. distribucija. Pri odabiru nekoga od njih i njegovoj prakti noj realizaciji valja ostvariti dobar uvid u objektivna ograni enja karakteristi na za situaciju u kojoj se sustav gradi i njihovu predvidivu dinamiku tijekom ~ivotnog ciklusa sustava. 7.2.1. Centralizirana organizacija poslovnog upravlja kog informacijskog sustava Centralizirana organizacija poslovnog sustava openito pretpostavlja koncentraciju svih upravlja kih funkcija u jednom njegovu segmentu. U stvarnim uvjetima to zna i da jedno upravlja ko tijelo (primjerice, upravni odbor poduzea ili ak, u ekstremnim uvjetima, pojedinac) ima sve ovlasti za planiranje, odlu ivanje, usmjeravanje i nadzor nad provedbom svih poslovnih funkcija. Takvo upravlja ko tijelo izdaje potrebne naredbe i upute o tome kako neke poslovne procese, zadatke i operacije treba provoditi u djelo, za ato su zadu~ene izvrane jedinice i pojedina ni izvraitelji u sustavu. Sasvim je razvidno kako takav na in upravljanja poslovanjem cjelokupnog sustava u potpunosti odra~ava Wienerov koncept kibernetike, odnosno ustroj regulacijskoga kruga (vidi odjeljak 1.3.). U smislu informati ke potpore, takvoj organizaciji poslovanja i upravljanja njime najbolje e odgovarati modalitet centralizirane organizacije poslovnog upravlja kog informacijskog sustava. On pretpostavlja koncentraciju svih obradbenih (procesnih) informati kih resursa na jednoj lokaciji, odnosno na jednome mjestu. Konkretno, to zna i da postoji jedno sredianje (centralno) ra unalo oko kojega je razmjeaten vei broj perifernih ureaja. Sve operacije transformacije podataka, dakle, aritmeti ko/logi ke operacije nad podacima obavljat e isklju ivo sredianje ra unalo, a u njegovim memorijama bit e pohranjeni svi potrebni podaci. Periferni ureaji (vidi odjeljak 3.3.2.3.) bit e povezani sa sredianjim ra unalom pomou odgovarajuih komunikacijskih veza, odnosno kanala, putem kojih e se podaci unositi iz periferala u ra unalo, a rezultati obrade upuivati iz sredianjeg ra unala prema perifernim ureajima. Prikaz arhitekture tipi nog centralizirano organiziranog poslovnog upravlja kog informacijskog sustava nalazi se na slici 7.1. U centralizirano organiziranim poslovnim upravlja kim informacijskim sustavima nu~na je koncentracija svih zna ajnih resursa, tako da se ovdje mo~e govoriti o: - koncentraciji strojeva i opreme - koncentraciji softvera (podataka i programa) - koncentraciji sistemskog osoblja. U organizacijskom smislu, "srce" takvog poslovnog upravlja kog informacijskog sustava predstavlja elektroni ki ra unski centar (akr. ERC), koji naj eae ima status zasebne organizacijske jedinice pod izravnom kontrolom sredianjeg upravlja kog tijela poslovnog sustava. U ERC-u je fizi ki instalirano sredianje ra unalo, u njemu su, pak, implementirani svi potrebni sistemski i aplikacijski programi, na vanjskim su memorijama toga ra unala pohranjeni svi podaci (datoteke ili baze podataka), a razvojno i operativno sistemsko osoblje takoer je funkcionalno (a naj eae i fizi ki) smjeatemo u okvire elektroni kog ra unskog centra. U najranijim fazama razvitka informatike i informacijske tehnologije (negdje, otprilike do po etka 1960.-tih godina) takvu organizaciju informacijskog sustava diktirale su tadaanje mogunosti ureaja i opreme. Joa nisu bile razvijene mogunosti meusobnog komuniciranja veeg broja ra unala, a tehnike prijenosa podataka na daljinu bile su, mjereno danaanjim mjerilima, izuzetno skromne, nepouzdane i nedjelotvorne. Meutim, postojalo je i jedno, tada opeprihvaeno ekonomsko-teorijsko opravdanje za takvu organizaciju poslovnog upravlja kog informacijskog sustava. Ono je proizlazilo iz tzv. ekonomije razmjera (eng. Economy of Scale). Vremenom se pokazalo kako to na elo vrijedi u okvirima klasi ne ekonomije, odnosno do stanovite razine tehnoloakog razvitka proizvodnih sredstava do koje su u uporabi dominantno "neinteligentni" proizvodni kapaciteti. Ovo na elo biva zamijenjeno na elom ekonomije specijalizacijom (eng. Economy by Specialization), va~eim u informacijskom (postindustrijskom) druatvu, odnosno u slu aju informacijskih sustava zasnovanih na proizvodima tzv. visokih tehnologija. Eventualne pozitivne zna ajke centralizirane organizacije poslovnih upravlja kih informacijskih sustava uvelike zasjenjuju njeni nedostaci: Koncentracija svih bitnih obradbenih resursa (hardvera, softvera i sistemskog osoblja) u okvirima razmjerno zatvorenog elektroni kog ra unskog centra dovodi do problema u odnosima s krajnjim korisnicima. Nisu rijetke pojave da sistemsko osoblje ne razumije do kraja informacijske potrebe korisnika, a korisnici ne znaju na dobar na in definirati i iskazati svoje informacijske potrebe. Elektroni ki ra unski centar, pa posljedi no i informacijski sustav o kojemu se brine, izravno je funkcionalno podreen glavnom upravlja kom tijelu (mened~mentu) sustava, pa je, po prirodi stvari, upuen prvenstveno na zadovoljavanje njegovih informacijskih potreba. Budui da korisni ke potrebe ne mogu doi do punoga izra~aja, raste opasnost da mened~ment izgubi vezu sa stvarnou sustava kojim upravlja i po ne donositi neodgovarajue, odnosno pogreane poslovne odluke. Kako velik broj krajnjih korisnika mora upotrebljavati ograni ene obradbene kapacitete, oni meusobno konkuriraju, ato mo~e dovesti (a u praksi esto zaista i dovodi) do nelojalne (nepoatene) utakmice meu njima, a to, opet, u kona nici obi no vodi ostvarivanju nezadovoljavajuih poslovnih rezultata na razini cjelokupnoga poslovnog sustava. Taj se fenomen u ekonomiji naziva fenomenom oskudnih (rijetkih) resursa (eng. Scarce Resource). Poseban su problem tzv. vrana optereenja. Naime, svaki poslovni sustav ima neku svoju specifi nu dinamiku rada (svoj "bioritam"), tako da je njegovo radno optereenje vrlo rijetko ravnomjerno u vremenu. Razlozi su tome brojni, primjerice: praznici i blagdani, odnosno neradni dani, zakonski propisi, sezonski karakter poslovanja, ritam ~ivota zajednice uvjetovan prirodnim ili socijalnim dogaanjima, poremeaji u poslovanju, odnosno na tr~iatu, viaa sila, itd. Iz navedenih e se razloga dogaati da poveana potra~nja korisnika za centraliziranim procesnim resursima informacijskog sustava nadmaai njihove mogunosti udovoljavanja korisni kim zahtjevima, dok e ispodprosje na potra~nja korisnika biti uzrokom nedovoljnom iskoriatenju kapaciteta takvih resursa. Kona no, vjerojatno najva~niji nedostatak centralizacije poslovnog upravlja kog informacijskog sustava proizlazi iz injenice da je ustroj upravljanja (mened~menta) u stvarnim poslovnim sustavima vrlo rijetko "totalno" centraliziran. Upravo suprotno, gotovo bez izuzetka ustroj upravljanja uklju uje barem neke elemente decentralizacije, odnosno delegiranja upravlja kih funkcija instancama izvan (ili "ispod") najviae razine mened~menta. Centralizirano organizirani informacijski sustav tada e biti nedjelotvoran i s aspekta mened~menta i s aspekta krajnjih korisnika, pa se jednostavno mora postaviti pitanje njegove opravdanosti i ekonomske isplativosti. Navedeni nedostaci potpuno centralizirane organizacije poslovnih upravlja kih informacijskih sustava bili su razlogom napuatanja takvoga pristupa im su to omoguili tehnoloaki uvjeti, odnosno im je razvitak informacijske tehnologije dozvolio osmialjavanje i ostvarenje druga ijih rjeaenja. Kao ato to obi no biva, iz jedne se krajnosti otialo u drugu, pa nastupa era u kojoj se potpuno decentralizirano rjeaenje vidi kao odgovarajui izlaz iz dotadaanjih poteakoa. 7.2.2. Decentralizirana organizacija poslovnog upravlja kog informacijskog sustava U praksi je nepobitna injenica da veina poslovnih sustava nije centralizirano organizirana u punom smislu te rije i. Radi se o tome da sredianje upravlja ko tijelo, zbog slo~enosti i brojnosti poslova ato ih treba obavljati, naj eae delegira dio svojih ovlasti i obveza ni~im razinama upravljanja. Time dolazi do decentralizacije poslovnog sustava, kada funkcionalna ili lokalna upravlja ka tijela stje u i u~ivaju stanoviti stupanj samostalnosti (autonomije) u odlu ivanju, nadzoru i upravljanju poslovanjem. Pri tome se, prirodno, javljaju i te~nje za decentralizacijom poslovnih upravlja kih informacijskih sustava, ija je potpora ostvarivanju zadataka lokalnih upravlja kih tijela neupitna. Afirmaciji takvih zamisli uvelike su pridonijeli sljedei imbenici: pojava ra unala koja su postavljala bla~e zahtjeve s obzirom na uvjete njihove instalacije i eksploatacije relativan pad cijena ra unalne opreme nedostaci centralizirano organiziranih informacijskih sustava. Pretpostavka je takve organizacije postojanje viae nezavisnih (samostalnih, samostojeih, eng. Standalone) ra unala instaliranih na razli itim, mo~da i zna ajno udaljenim lokacijama. Isprva se nije ni predvialo, niti su postojali tehni ki uvjeti i rjeaenja za njihovo eventualno povezivanje. Shematski prikaz decentralizirano organiziranog informacijskog sustava mo~e se nai na slici 7.2. Ostvareno je viae primjera decentralizirano organiziranih poslovnih upravlja kih informacijskih sustava, ali se ubrzo doalo do spoznaje kako takva konceptualna i prakti no realizirana rjeaenja, kao "arhipelag informacijskih otoka", iskazuju ak i viae nedostataka od ranijih potpuno centraliziranih sustava. Kao najva~niji nedostaci decentralizirano organiziranih informacijskih sustava pokazali su se sljedei: Nezavisna ra unala uzrokuju nedovoljnu funkcionalnu i vremensku usklaenost (koordinaciju i sinkronizaciju) aktivnosti informacijskog sustava, zbog ega on djeluje kao skup viae-manje nepovezanih zasebnih cjelina. Nu~na je i neizbje~na razmjena podataka i rezulata obrade meu korisnicima na razli itim lokacijama sustava putem fizi kih nositelja podataka, ato mo~e biti mukotrpno, iziskuje razmjerno puno vremena i izaziva dodatne troakove. Takvim nepovezanim i zasebnim cjelinama nemogue je upravljati na jednoobrazan (unificiran) na in, ato dovodi do nedovoljno dobrog, odnosno suboptimalnog funkcioniranja poslovnog sustava. Problem redundancije podataka i njihovih obrada poprima alarmantne razmjere. Istovjetni se podaci zahvaaju i obrauju viaekratno i na veem broju mjesta, ato ne samo da uzrokuje nepotrebne vremenske i financijske utroake, ve istovremeno do maksimuma izoatrava i problem a~urnosti, a posljedi no i vjerodostajnosti rezultata obrade podataka. Redundancija podataka, opreme i obrada uzrokuje nedovoljnu ekonomsku u inkovitost i financijsku isplativost decentraliziranih informacijskih sustava zbog nepotrebne multiplikacije investicijskih, razvojnih i operativnih troakova njegova rada. Vrlo je esta, i gotovo nezaobilazna, pojava programska nepovezivost (inkompatibilnost) lokalnih sustava, jer se programi za potrebe njihovih obrada razvijaju i/ili nabavljaju na razli ite na ine. Rezultati obrade podataka openito su niskog stupnja vjerodostajnosti (zbog problema a~urnosti podataka), a nerijetko i neusporedivi po sadr~aju i obliku. esto dolazi do problema u komunikaciji meu krajnjim korisnicima, jer su rezultati ato ih dobivaju od informacijskog sustava razli iti. Uo ljivi su takoer i problemi u suradnji meu sistemskim osobljem, jer su uvjeti u kojima rade pojedine skupine njih nejednaki. Kona no, tako organizirani informacijski sustav postaje uzrokom zbog kojega poslovni sustav ne mo~e jedinstveno nastupati prema svojoj okolici, zbog ega mo~e izgubiti na kompetitivnoj tr~ianoj sposobnosti i trpjeti od razli itih drugih oblika ateta i gubitaka. Sve navedeno bilo je razlogom zbog kojega je koncept decentralizirano organiziranih poslovnih upravlja kih informacijskih sustava ubrzo napuaten, a zamjenjuje ga koncept distribuirano organiziranih poslovnih upravlja kih informacijskih sustava. 7.2.3. Distribuirana organizacija poslovnih upravlja kih informacijskih sustava Distribuirano organizirani poslovni upravlja ki informacijski sustav nastaje povezivanjem obradbenih (procesnih) elemenata (ra unala) decentraliziranog sustava komunikacijskim vezama, odnosno linijama za prijenos podataka. Time se ostvaruje odgovarajui stupanj integracije informacijskog sustava u fizi kom smislu. Segment takvoga sustava ija je isklju iva zadaa prijenos podataka na daljinu naziva se prijenosnim podsustavom ili mre~nom infrastrukturom (komponentom) informacijskog sustava. Distribuirani sustav izveden iz decetraliziranoga sustava sa slike 7.2. prikazan je na slici 7.3. Prijenosni podsustav (mre~na infrastruktura) u novije se vrijeme, kada su u uporabi prete~ito distribuirani informacijski sustavi, smatra zasebnom (petom) komponentom poslovnih upravlja kih informacijskih sustava i sve eae se naziva jednostavno netverom (prema eng. Netware) informacijskog sustava. O toj e komponenti informacijskih sustava biti viae rije i u odjeljku 8. Distribuiranom organizacijom poslovnog upravlja kog informacijskog sustava smatra se bilo koja organizacijska struktura koja uklju uje barem dva povezana ra unala, dok gornja granica njihova broja, barem teoretski gledano, ne postoji. Mogunosti su ustrojavanja takvih sustava izuzetno velike - od onih ato predstavljaju tek mali otklon od centralizirane strukture, pa sve do takvih kakva je, primjerice, globalna svjetska mre~a ra unala Internet (vidi odjeljak 8.7.), ija je unutarnja struktura izuzetno komplicirana i prakti ki nepoznata korisnicima. Na elno govorei, distribuirana organizacija informacijskog sustava ima dvojako zna enje, jer pretpostavlja: - distribuciju hardvera informacijskog sustava - distribuciju podataka postojeih (pohranjenih) u informacijskom sustavu. Distribucija hardvera zna i da su ra unala u sustavu prostorno dispergirana (razmjeatena) i meusobno povezana. Ra unala mogu meusobno komunicirati, odnosno razmjenjivati podatke, upravlja ke informacije i programe. Distribucija podataka, pak, zna i da se podaci odr~avaju u memorijama razli itih ra unala, pa su, prema tome, i oni prostorno dispergirani, ali su, zbog povezanosti ra unala, dostupni iz bilo koje to ke u sustavu. Bilo koji korisnik, odnosno njegov aplikacijski program, mo~e, ako je za to ovlaaten, zahvatiti svaki podatak ato postoji bilo gdje u sustavu i obraivati ga na "svojem" ili nekom drugom umre~enom ra unalu. Arhitektura (ustroj) distribuiranih informacijskih sustava mo~e biti: - zvjezdasta arhitektura - hibridna arhitektura - puna mre~na arhitektura. Zvjezdasta arhitektura (eng. Star Architecture) zapravo predstavlja ina icu, odnosno unapreenje centralizirane organizacije sustava, ato zna i da i dalje postoji jedno glavno (sredianje, centralno) ra unalo (eng. Host Computer) i odreeni broj satelitskih ra unala (eng. Satellite Computer). Satelitska ra unala ne mogu meusobno izravno komunicirati, ve to mogu initi isklju ivo preko glavnoga ra unala. Zvjezdasta arhitektura distrbuiranog poslovnog upravlja kog informacijskog sustava shematski je prikazana na slici 7.4. Glavno ra unalo u takvoj arhitekturi distribuiranoga sustava obavlja sljedee najva~nije zadatke: - Uspostavlja vezu meu satelitskim ra unalima, ako je potrebna. - Upravlja prometom podataka u cjelokupnom sustavu. - Odr~ava sredianju bazu podataka. - Odgovara na upite postavljene sredianoj bazi podataka putem satelitskih ra unala. Glavne zadae satelitskih ra unala u zvjezastoj arhitekturi distribuiranih informacijskih sustava su: - Obrada podataka za potrebe krajnjih korisnika pomou lokalnih programa. - Odr~avanje kopija dijelova (replika) sredianje baze podataka koje se sada nazivaju lokalnim bazama podataka. - Odgovaranje na upite korisnika upuene lokalnoj bazi podataka. - Prosljeivanje korisni kih upita sredianjoj bazi podataka, kada je to potrebno i prijam odgovora sredianjeg ra unala. - Uspostavljanje veze s ostalim satelitskim ra unalima u sustavu ako to korisnici zahtijevaju, ali obvezno uz posredovanje glavnog ra unala. Najzna ajnija karakteristika zvjezdasto distribuiranih informacijskih sustava je dvorazinska (jednostavna) hijerarhija ra unala obuhvaenih sustavom. Na taj se na in otklanja dio nedostataka svojstvenih centralno organiziranim sustavima, ali neki od njih, doduae u bla~em obliku, ostaju i nadalje prisutnima. U na elu, problem oskudnih resursa glavnog ra unala (vidi odjeljak 7.1.1.) u tim uvjetima joa uvijek nije do kraja rijeaen, jer za njima konkurira vei (odnosno, velik) broj korisnika. Hibridna arhitektura (eng. Hybrid Architecture) predstavlja joa "korak dalje" od centralizirane organizacije informacijskoga sustava. U ovom se slu aju, naime, mo~e postupiti na dva na ina: Izgraditi viaerazinsku hijerarhiju satelitskih ra unala. Povezati dvije ili viae zvjezastih arhitektura u jedinstven sustav preko satelitskih ra unala koja e ih spajati. U prvome slu aju satelitska ra unala tvore skupine, odnosno svojevrsne "grozdove" (eng. Cluster), u kojima jedno od njih ima nadreen polo~aj (status) u odnosu na ostala satelitska ra unala iz skupine, premda je i samo satelit glavnog sustava. Ovo ra unalo mo~e slu~iti za obavljanje "normalnih" obrada po zahtjevima korisnika, ali uz to i kao koncentrator skupine, odnosno posrednik pri eventualnom komuniciranju ostalih ra unala iz skupine s glavnim ra unalom cjelokupnog sustava. Shematski prikaz takve hibridne arhitekture distribuiranoga informacijskog ssustava nalazi se na slici 7.5. Ovakva su rjeaenja u praksi prili no esto zastupljena, ato mo~emo ilustrirati primjerom neke (hipoteti ke) banke. U veim poslovnicama banke bit e formirana skupina satelitskih ra unala s jednim koncentratorom skupine, pri emu e to ra unalo koristiti, recimo, voditelju poslovnice ili kontroloru za obavljanje njegovih poslova i za uspostavljanje veze prema glavnome ra unalu, dok e aalterski slu~benici koristiti "svoja" ra unala iz skupine pru~ajui usluge komitentima banke. Koncentratorska funkcija odabranoga ra unala omoguit e, uz ostalo, i uatede u potrebnom broju komunikacijskih linija prema sredianjem ra unalu, a time vjerojatno i uatede u vremenu i troakovima komuniciranja satelita s glavnim ra unalom. Ovakav se oblik hibridne organizacije poslovnog upravlja kog informacijskog sustava ponekad naziva odjelnom organizacijom (eng. Departmental Organization). Drugo e se rjeaenje koristiti onda kada je institucija za ije se potrebe uspostavlja informacijski sustav organizirana tako da ima nekoliko ili viae ravnopravnih centara odlu ivanja i upravljanja. Tada e svako takvo mjesto odlu ivanja i upravljanja "imati" svoj zvjezasti sustav, a oni e, pak, biti povezani preko zajedni kih satelitskih ra unala. Primjerice, ako se radi o nekoj tvornici s viae prostorno dispergiranih proizvodnih pogona, u svakom se od njih mo~e instalirati po jedno glavno ra unalo pogona sa svojom vlastitom "zvijezdom" satelitskih ra unala. Jedno satelitsko ra unalo (ili viae, po potrebi) mo~e biti povezano sa "svojim" glavnim ra unalom, ali i s glavnim ra unalom u nekom drugom pogonu i tako omoguiti razmjenu podataka meu tim pogonima. Takva se organizacija distribuiranoga poslovnog upravlja kog sustava ponekad naziva arhitekturom viaestrukih zvijezda (eng. Multiple Star Architecture), a shematski je prikazana na slici 7.6. Puna mre~na arhitektura distribuiranoga informacijskog sustava ostvaruje se izravnim povezivanjem veeg broja ravnopravnih ra unala svakoga sa svakim. Takvo e se rjeaenje koristiti u onim poslovnim sustavima u kojima je organizacija rada i upravljanja potpuno decentralizirana i liaena bilo kakve hijerarhije. Sva ra unala u mre~i tada su ravnopravna, ona dijele zajedni ku bazu podataka, iji se sementi odr~avaju na razli itim lokacijama i podr~avaju razli itim ra unalima, a ra unala meusobno nesmetano komuniciraju u svim pravcima. Prikaz distribuiranoga informacijskog sustava pune mre~ne arhitekture nalazi se na slici 7.7. Ovakvo je rjeaenje, sa stajaliata dizajna informacijskog sustava, gotovo idealno, ali se u praksi ipak razmjerno rijetko koristi. Prvi i osnovni razlog tome le~i u injenici da organizacija stvarnih poslovnih sustava naj eae nije takva da bi podrazumijevala apsolutnu decentralizaciju poslovanja i autonomiju upravljanja, jer tada sama opstojnost poslovnoga sustava postaje upitnom. Uz to, mogui su i brojni tehni ki problemi u radu takvoga sustava, primjerice, pri upravljanju prometom podataka, pri odr~avanju baze podataka, pri otklanjanju mogunosti vipestrukih unosa istih podataka i pri eventualnoj zaatiti tajnosti nekih podataka. Zato su u stvarnim poslovnim okru~enjima daleko najzastupljeniji razli iti oblici hibridnih arhitektura distribuiranih poslovnih upravlja kih informacijskih sustava. 7.3. KONCEPT INFORMACIJSKOG CENTRA Poslovni upravlja ki informacijski sustav je, kao ato je to ve viae puta naglaaeno, dinami an sustav, tako da aktivnosti vezane uz njegovo prilagoavanje novonastalim uvjetima poslovanja i uvoenje tehnoloakih noviteta imaju posebno zna enje. Jednostavno re eno, razvojne aktivnosti moraju biti dominantnom karakteristikom ~ivotnog ciklusa svakog informacijskog sustava. U uvjetima centralizirane organizacije poslovnog upravlja kog informacijskog sustava i razvojne su aktivnosti centralizirane, obi no u okvirima elektroni kog ra unskog centra. S napuatanjem koncepta centralizacije informacijskih sustava napuata se i na elo centralizacije njegovih razvojnih aktvnosti u ERC-u. S druge strane, decentralizirana organizacija informacijskog sustava pokazala se gotovo pogubnom po razvojne aktivnosti, jer su one bile neusklaene, necjelovite, redundantne, neekonomi ne i, rje ju, neracionalne u svakom pogledu. Ostvarenjem mogunosti uspostavljanja distribuirane organizacije poslovnih upravlja kih informacijskih sustava i njihovom implementacijom javlja se spoznaja o nu~nosti odvajanja razvojnih od operativnih aktivnosti u okvirima informacijskog sustava. Tako nastaje koncept informacijskog centra kao razvojne jezgre informacijskoga sustava. Izvorno, ovaj je koncept imao za cilj ustrojiti takvu organizacijsku jedinicu unutar zvjezdasto distribuiranoga informacijskoga sustava koja e pomagati korisnicima u radu sa zajedni kom (centraliziranom) bazom podataka. U to se vrijeme posebna pozornost poklanja ostvarivanju mogunosti interaktivnoga rada airoke korisni ke populacije sa sredianjom bazom podataka, ato je tada predstavljalo veliku i privla nu novost. O tome nedvosmisleno govore neki zna ajni radovi na tu temu, publicirani tijekom 1980.-tih godina u relevantnim stru nim asopisina. Meutim, s razvitkom koncepta distribuirane organizacije informacijskih sustava, s naglaskom na uspostavljanju razli itih hibridnih struktura, ali isto tako i usporedo s rastom popularnosti ra unala etvrte generacije, dolazi se do spoznaje kako informacijski centar mo~e predstavljati mono sredstvo za provedbu suvremenije metodike razvijanja informacijskih sustava - metoda ra unalstva krajnjeg korisnika (vidi odjeljak 2.6.2.). U danaanjim uvjetima informacijski se centar smatra organizacijskom jedinicom unutar distribuiranoga poslovnog upravlja kog informacijskog sustava iji su zadaci pru~anje konzultantskih (savjetodavnih) usluga krajnjim korisnicima, te tehni ke potpore i ekspertnih znanja potrebnih za: ostvarivanje pristupa tra~enim sadr~ajima distribuirane baze podataka razvijanje vlastitih aplikacija metodom ra unalstva krajnjeg korisnika. Prema broju zaposlenih, posebice u usporedbi s mno~inom operativnog sistemskog osoblja i krajnjih korisnika, informacijski je centar, u pravilu, mala organizacijska jedinica. To, meutim, nikako ne zna i da je i njegova uloga u informacijskom sustavu proporcionalno malena. Zato osmialjavanju, planiranju, uspostavljanju i implementaciji informacijskog centra treba pristupiti savjesno i sistemati no. Organizacijski smjeataj informacijskoga centra u okvirima distribuiranoga poslovnog upravlja kog informacijskog sustava shematski je prikazan na slici 7.8. Postupak uspostavljanja djelotvornoga informacijskog centra trebao bi obuhvatiti sljedee korake: Jasno i precizno definiranje ciljeva i svrhe informacijskog centra. Pomno i sveobuhvatno istra~ivanje informacijskih potreba krajnjih korisnika. Provedbu cjelovite financijske analize, odnosno analize troakova i koristi od informacijskog centra. Utvrivanje stanja postojeih resursa informacijskoga sustava, uklju ujui hardver, softver i ljudske potencijale. Razradu strategije implementacije, uklju ujui i pridobivanje suglasnosti i potpore mened~menta za izgradnju informacijskog centra. Utvrivanje dinamike i odgovornosti za poduzimanje svih aktivnosti vezanih uz razvitak informacijskog centra. Posebno je va~no naglasiti obrazovnu ulogu informacijskog centra. Zadaci su stru njaka informacijskog centra promicanje novih znanja i informacijske tehnologije, te prenoaenje tih znanja krajnjim korisnicima i njihovo uvje~bavanje za primjenu odgovarajuih metoda i vjeatina u radu s novim informacijskim tehnologijama. Informacijski centar, dakle, treba shvatiti kao zasebnu organizacijsku jedinicu poslovnoga upravlja kog informacijskog sustava, ija je osnovna djelatnost razvitak sustava u njegovu korisni kom segmentu. On nije komercijalno, tr~iano orijentirana organizacijska jedinica, ato zna i da djelokrug njegova rada ne izlazi iz okvira sustava kojemu pripada, ali rezultati i u inci njegova rada mogu se i moraju ekonomski analizirati, vrednovati i verificirati. Kona no, bit e dobro ponoviti i naglasiti kako je primarna zadaa informacijskog centra iniciranje razvojnih projekata i poduzimanje inovativnih aktivnosti, pa njegovo osoblje treba, u maksimalno moguoj mjeri, osloboditi operativnih, svakodnevnih i rutinskih zadataka, kako bi njihova kreativnost mogla doi do punog izra~aja. 7.4. SKLADI`TE PODATAKA - TEMELJ ORGANIZACIJE POSLOVNOG UPRAVLJA KOG INFORMACIJSKOG SUSTAVA Koncept skladiatenja podataka (vidi odjeljak 5.8.) u samoj svojoj ideji favorizira distribuirano organizirane poslovne upravlja ke informacijske sustave. Dakle, ako je informacijski sustav distribuiran, mogue je ustrojiti prikladno skladiate podataka. Ali, postoji ipak jedno klju no pitanje, o kojemu ovisi na in na koji e skladiate podataka biti ustrojeno. To je pitanje organizacijske kulture ato vlada, odnosno dominira u poslovnom sustavu. Postojea organizacijska kultura u poslovnom sustavu neovisna je, naime, o tehnologiji na kojoj se zasniva informacijski sustav, pa to mora biti slu aj i s ustrojem skladiata podataka. Taj je ustroj, dakle, ovisan isklju ivo o organizacijskoj kulturi poslovnoga sustava. 7.4.1. Pojam i tipovi organizacijske kulture Razli iti autori organizacijsku (korporacijsku) kulturu definiraju i objaanjavaju na razli ite na ine. Prema Gluecksburgu i Ochsneru "kultura poduzea ili korporacijska (organizacijska) kultura je na in ~ivota i rada u poduzeu". Sharplin organizacijsku kulturu u nekom poslovnom sustavu definira kao "sustav vrijednosti, uvjerenja i obi aja unutar neke organizacije, koji u interakciji s formalnom strukturom proizvodi norme ponaaanja". W. Poe dr~i kako organizacijska kultura odra~ava stavove mened~menta poslovnog sustava prema moguim na inima i putevima ostvarivanja ciljeva poslovanja. ini se kako je sa stajaliata informatike upravo posljednje navedeno shvaanje organizacijske kulture najrelevantnije. Polazei od takvoga stajaliata, mogu se razlikovati dva temeljna obrasca ponaaanja mened~menta poslovnoga sustava pri ostvarivanju postavljenih ciljeva poslovanja. Oni, pak, odreuju temeljne tipove organizacijske kulture: kontrolna organizacijska kultura tr~iatem upravljanja organizacijska kultura. Obilje~ja kontrolne organizacijske kulture su sljedea: Dogaanja unutar poslovnog sustava su u srediatu pozornosti mened~menta. Struktura mened~menta je dominantno hijerarhijska. Funkcionalna poslovna podru ja su strogo razgrani ena. U poslovnom sustavu postoji visok stupanj centralizacije funkcija planiranja, odlu ivanja i kontrole. Mened~ment naginje tretiranju informacije kao oru~ja za ostvarivanje zacrtanih ciljeva. Procesi ostvarivanja odluka precizno su definirani i propisani. Organizacijsku strukturu ini razmjerno puno nezavisnih dijelova. S druge strane, tr~iatem upravljanu organizacijsku kulturu karakteriziraju sljedea svojstva: U srediatu pozornosti mened~menta su vanjski procesi, odnosno dogaanja u okolici poslovnog sustava (tr~iana dogaanja). Mened~ment uklju uje razmjerno velik broj samostalnih (autonomnih) instanci. Umjesto na unutarnje poslovne funkcije, uo ljiva je jaka orijentacija mened~menta na potroaa e, odnosno klijente. Funkcije planiranja, odlu ivanja i kontrole ostvaruju se uglavnom decentralizirano. Informacija se smatra jednim od poslovnih resursa, doduae specifi nim, ali ravnopravnim ostalima. U prvom je planu svrha, a ne na in ostvarivanja poslovnih procesa. Procesi provoenja odluka uglavnom su slabo strukturirani (difuzni), ato zna i da se mogu ostvarivati na razli ite na ine. Stupanj osjetljivosti (reagibilnosti) na dogaanja u okolici (na tr~iatu) je visok. Jedan od dvaju obrazaca ponaaanja mened~menta, odnosno tipova organizacijske kulture uvijek je i u svakom poslovnom sustavu preovlaujui. Suvremene tendencije mened~menta ukazuju na to da, openito gledajui, tr~iatem upravljana organizacijska kultura vremenom postupno zamjenjuje kontrolnu organizacijsku kulturu u veini poslovnih sustava, ali je taj proces izrazito spor i uvjetovan brojnim imbenicima. Kao primjeri takvih imbenika mogu se navesti: razvitak meunarodnih ekonomskih odnosa i integracija, politi ki imbenici, "prodor" znanstvenih dostignua i tehnoloakih inovacija u poslovnu praksu, psiholoaki imbenici, itd. 7.4.2. Prilagoavanje skladiata podataka dominantnom tipu organizacijske kulture Koncept skladiatenja podataka treba bezuvjetno prilagoavati dominantnom tipu organizacijske kulture u konkretnom poslovnom sustavu. Te~nje i pokuaaji da se skladiate podataka upotrijebi kao sredstvo za promjenu organizacijske kulture u bilo kojem pravcu uglavnom su osueni na propast, naprosto zato ato je organizacijska kultura inertna, "~ilava" i opire se nametnutim promjenama. Razlog tome le~i u injenici da su tvorci, promicatelji i provoditelji nekog tipa organizacijske kulture ljudi, a oni teako mijenjaju svoja opredjejenja, stavove, sustave vrijednosti, navike i na in ponaaanja. Zbog svega navedenoga nu~no je prepoznati tip organizacijske kulture koji u nekom poslovnom sustavu vlada i prilagoditi mu ustroj skladiata podataka. Ako je u stanovitom poslovnom sustavu dominantan kontrolni tip organizacijske kulture, po~eljna obilje~ja skladiata podataka su: Naglasak je na financijskim, statisti kim i tehni kim obradama podataka nastalih u sustavu radi utvrivanja stupnja ostvarivanja unutarnjih ciljeva poslovnog sustava. Sustav ovlaatenja za pristupanje pojedinim podacima mora biti detaljno razraen i prilagoen razli itim razinama mened~menta. Skladiate podataka mora biti strogo funkcionalno razgrani eno na odreena podru ja (domene). Skladiate podataka sli i svojevrsnoj "tvornici informacija" iz koje se izlazi (izvjeaa) distribuiraju razli itim korisnicima u unaprijed pripremljenim, standardiziranim oblicima. Sadr~aj skladiata podataka je u velikoj mjeri "politiziran", tako da je nekim korisnicima izri ito zabranjeno pristupati pojedinim tipovima podataka ili pojedina nim podacima. Uporaba podataka u pojedinim aplikacijama je precizno definirana, a same aplikacije su uglavnom dugovje ne. Struktura skladiata podataka teako je prilagodljiva promjenama do kojih dolazi u okolici poslovnog sustava. Budui da je skladiate podataka ovakvih karakteristika orijentirano prvenstveno zadovoljavanju informacijskih potreba mened~menta unutar kojega vladaju vertikalni hijerarhijski odnosi, naziva se vertikalno ustrojenim skladiatem podataka. U alternativnoj situaciji, kada u poslovnom sustavu dominira tr~iatem upravljani tip organizacijske kulture, najva~nija obilje~ja skladiata podataka trebala bi biti sljedea: Orijentacija na primjenu skladiata podataka u okvirima marketinake funkcije, s naglaskom na podatke iz vanjskih izvora (iz okolice). Sustav ovlaatenja za pristupanje podacima je jednostavan i razmjerno "labav". Skladiate podataka bit e, ako uope postoji potreba za time, segmentirano prema klijentima i njihovim skupinama, dok razgrani enja prema funkcionalnim podru jima obi no nema. Uglavnom ne postoji sredianja kontrola nad pristupom podacima od strane bilo kojeg upravlja kog tijela ili privilegiranih korisnika. Korisnici dogovaranjem specificiraju na ine obrade istih podataka u razli itim aplikacijama. Aplikacije su uglavnom parametrizirane, ato zna i da mogu razmjerno slobodno varirati pristupe podacima u skladiatu na heuristi koj osnovi. Korisni ke aplikacije uglavnom nisu unaprijed to no odreene, a strukturirane su tako da mogu "podnositi" brojne i este promjene. Ovakvo je skladiate podataka orijentirano zadovoljavanju informacijskih potreba krajnjih korisnika, odnosno izvraitelja poslova, meu kojima nema izra~enih hijerarhijskih odnosa. Zato se takav tip skladiata podataka naziva horizontalno ustrojenim skladiatem podataka. Prilagoenost (kompatibilnost) pojedinih tipova skladiata podataka alternativnim tipovima organizacijske kulture poslovnih sustava prikazana je shematski na slici 7.9. Koncept skladiatenja podataka "skrojen" prema zna ajkama organizacijske kulture u poslovnom sustavu osnovom je za izbor prikladnog na ina organiziranja poslovnog upravlja kog informacijskog sustava. Postojee ili pretpostavljene tehnoloake mogunosti informacijskog sustava pri tome ne smiju igrati zna ajniju, a pogotovu ne presudnu ulogu, jer e time biti poveane aanse za njegovo dobro prihvaanje od strane mened~menta i krajnjih korisnika u poslovnom sustavu. 7.4.3. Utjecaj ustroja skladiata podataka na organizaciju poslovnog upravlja kog informacijskog sustava Ranije smo napomenuli (vidi uvodni dio odjeljka 7.4.) kako ustroj skladiata podataka ne bi smio biti zavisnim o tehnologiji hardvera informacijskog sustava, jer tada ne bi mogao udovoljiti osnovnom zahtjevu - zahtjevu imperativne uvjetovanosti tipom organizacijske kulture u poslovnom sustavu koja jest nezavisna o tehnoloakoj osnovici informacijskog sustava. Dakle, lanac uvjetovanosti, tj. hijerarhijskih odnosa je sljedei: Organizacijska kultura => skladiate podataka => organizacija PUIS-a Imajui u vidu alternativne oblike koje svaki od elemenata lanca uvjetovanosti mo~e poprimiti, mogue je razlikovati dva karakteristi na slu aja kompatibilnosti organizacijske kulture, ustroja skladiata podataka i organizacije poslovnog upravlja kog informacijskog sustava: Kontrolni tip organizacijske kulture uvjetuje izgradnju vertikalno ustrojenoga skladiata podataka, a ovaj opet iziskuje zvjezdastu organizaciju distribuiranoga poslovnog upravlja kog informacijskog sustava. Tr~iatem upravljani tip organizacijske kulture zahtijeva izgradnju horizontalno ustrojenoga skladiata podataka, a njemu najbolje odgovara puna mre~na ili pak neka hibridna organizacija distribuiranoga poslovnog upravlja kog informacijskog sustava. Ovakvi karakteristi ni odnosi prikazani su shematski na slici 7.10. Pri oblikovanju poslovnog upravlja kog informacijskog sustava valja ih se strogo pridr~avati, jer e u slu aju njihova kraenja ("kri~anja" razli itih alternativnih oblika na razli itim hijerarhijskim razinama lanca) kona ni proizvod - poslovni upravlja ki informacijski sustav - biti neodgovarajui i teako prihvatljiv od strane bilo koje skupine njegovih korisnika. 7.5. KLIJENTSKO-POSLU}ITELJSKA ARHITEKTURA U novije vrijeme razvijen je koncept organizacije poslovnog upravlja kog informacijskog sustava koji u punoj mjeri odra~ava aspekt korisnika, dok istovremeno potpuno ignorira unutarnje, organizacijske, tehnoloake i ostale, karakteristike sustava. Misao vodilja pri razvijanju toga koncepta svodi se na sljedee: bilo koji korisnik zahtijeva od informacijskoga sustava neku uslugu, a informacijski sustav, odnosno neki njegov dio, tu mu uslugu mora pru~iti. Korisnik je, dakle, klijent sustava, a sustav je poslu~itelj korisnika. Takva globalna filozofija organiziranja poslovnog upravlja kog informacijskog sustava naziva se klijentsko-poslu~iteljskom arhitekturom (eng. Client-Server Architecture). Ona potpuno zanemaruje na in na koji e usluga biti ostvarena i insistira isklju ivo na pru~anju kvalitetne usluge, odnosno generiranju takvih sistemskih izlaza koji e moi u potpunosti zadovoljiti informacijske potrebe korisnika. Razvidno je da takva filozofija iziskuje anga~iranje: vrlo sofisticiranih programa za pru~anje usluga klijentima dobro ustrojenog skladiata podataka razvijene mre~ne komponente informacijskog sustava metoda decentraliziranog upravljanja informacijskim sustavom kvalitetnog informacijskog centra na usluzi klijentima. Klijentsko-poslu~iteljska arhitektura mo~e se uspostavljati na razini cjelokupnog poslovnog upravlja kog informacijskog sustava, ali, u okviru toga, i na razinama pojedinih podsustava. Pri tome pojam usluge ato je poslu~itelj pru~a klijentu valja shvaati vrlo airoko, od davanja brzih i preciznih odgovora na jednostavna pitanja do rjeaavanja vrlo slo~enih aritmeti ko/logi kih problema. Kako su mogunosti realizacije klijentsko-poslu~iteljske arhitekture informacijskog sustava u velikoj mjeri odreene kvalitetom njegove mre~ne komponente, o daljnjim pojedinostima s time u svezi bit e viae rije i u odjeljku 8. KONTROLNA PITANJA Kako se tuma i pojam organizacije u opem smislu? `to je suatina organizacije poslovnog upravlja kog informacijskog sustava? `to je to modalitet organizacije informacijskih sustava? Koja su ograni enja modaliteta organizacije informacijskih sustava? `to su to prostorna ograni enja? `to su to vremenska ograni enja? `to su to ekonomska ograni enja? `to su to tehnoloaka ograni enja? Koji subjektivni imbenici utje u na odabir modaliteta organizacije poslovnog upravlja kog informacijskog sustava? Koji su alternativni modaliteti organizacije poslovnog upravlja kog informacijskog sustava? `to openito pretpostavlja centralizirana organizacija poslovnog sustava? `to pretpostavlja centralizirana organizacija poslovnog upravlja kog informacijskog sustava? `to je sve koncentrirano u centralizirano organiziranom poslovnom upravlja kom informacijskom sustavu? `to je to elektroni ki ra unski centar (ERC)? `to je to ekonomija razmjera, a ato ekonomija specijalizacijom? Koji su najvei nedostaci centralizirane organizacije poslovnog upravlja kog informacijskog sustava? Zbog ega u praksi dolazi do decentralizacije upravljanja poslovnim sustavima? `to je omoguilo decentralizaciju poslovnih upravlja kih informacijskih sustava? Koji su najva~niji nedostaci decentralizirano organiziranih poslovnih upravlja kih informacijskih sustava? `to su to distribuirano organizirani poslovni upravlja ki informacijski sustavi? Koja su dva zna enja distribuirane organizacije poslovnih upravlja kih informacijskih sustava? Kakva mo~e biti arhitektura distribuiranih poslovnih upravlja kih informacijskih sustava? Kakva je to zvjezdasta arhitektura distribuiranih informacijskih sustava? Koji su najva~niji zadaci sredianjeg ra unala u zvjezdastoj arhitekturi distribuiranih informacijskih sustava? Koje su glavne zadae satelitskih ra unala u zvjezdastoj arhitekturi distribuiranih informacijskih sustava? Kakva je to hibridna arhitektura informacijskih sustava? Koje su zna ajke viaerazinske hijerarhije u uvjetima hibridne arhitekture informacijskih sustava? Koje su zna ajke odjelne organizacije informacijskog sustava? Koje su zna ajke arhitekture viaestrukih zvijezda? Koje su zna ajke pune mre~ne arhitekture poslovnih upravlja kih informacijskih sustava? Koji su glavni razlozi za uspostavljanje informacijskog centra u distribuirano organiziranim poslovnim upravlja kim informacijskim sustavima? `to su bili izvorni zadaci informacijskog centra? U kojem se pravcu proairuju aktivnosti informacijskog centra tijekom vremena? Kako glasi suvremena definicija informacijskog centra? Kako te e postupak uspostavljanja informacijskog centra? Zbog ega skladiate podataka predstavlja temelj organizacije poslovnog upravlja kog informacijskog sustava? `to je to organizacijska kultura? Koji su temeljni obrasci ponaaanja mened~menta pri ostvarivanju ciljeva poslovanja? Koja su temeljna obilje~ja kontrolne organizacijske kulture? Koja su najva~nija obilje~ja tr~iatem upravljane organizacijske kulture? Zaato pokuaaji mijenjanja organizacijske kulture nametanjem odreenih tipova ustroja skladiata podataka uglavnom ne uspijevaju? Koja su po~eljna obilje~ja skladiata podataka u uvjetima dominacije kontrolne organizacijske strukture? Kako se naziva tip ustroja skladiata podataka koji najbolje odgovara kontrolnoj organizacijskoj kulturi? Koja su po~eljna obilje~ja ustroja skladiata podataka u uvjetima dominacije tr~iatem upravljane organizacijske kulture? Kako se naziva tip ustroja skladiata podataka koji najbolje odgovara tr~iatem upravljanoj organizacijskoj kulturi? Objasnite lanac uvjetovanosti organizacijske kulture, ustoja skladiata podataka i organizacije poslovnog upravlja kog informacijskog sustava? Koji su karakteristi ni slu ajevi kompatibilnosti organizacijske kulture, ustroja skladiata podataka i organizacije poslovnog upravlja kog informacijskog sustava? `to je to klijentsko-poslu~iteljska arhitektura? Na po etku odjeljka razmatraju se obilje~ja prirodne i socijalne komunikacije, da bi nakon toga uslijedio prikaz razvitka telekomunikacija i telematike. U nastavku su izlo~ene osnovne odrednice razvitka ra unalnih mre~a, a zatim i njihova klasifikacija u razli ite generi ke vrste, sukladno razli itim kriterijima. Potom se pozornost usmjerava pitanjima osiguranja integriteta podataka pri njihovu prijenosu u mre~ama, kao i standardizacije prijenosa podataka. U drugoj polovici odjeljka izlo~ene su teme vezane uz globalnu svjetsku ra unalnu mre~u Internet, kao ato su njezina obilje~ja, na ini pretra~ivanja i pronala~enja informacija u Internetu, pojmovi intraneta i ekstraneta, te najva~nije poslovne primjene Interneta. 8. MRE}NA KOMPONENTA POSLOVNIH UPRAVLJA KIH INFORMACIJSKIH SUSTAVA 8.1. PRIRODNA I SOCIJALNA KOMUNIKACIJA Ljudske su prirodne sposobnosti odaailjanja i prijama informacija ograni ene. Naj eai oblik prirodne meuljudske komunikacije, odnosno razmjene informacija je komunikacija zvu nim i svjetlosnim signalima. Dakle, ljudski organi sluha i vida slu~e onoj svrsi koju uobi ajeno smatramo prijamom informacija u meuljudskoj komunikaciji, dok organ govora slu~i odaailjanju informacija u takvoj komunikaciji. Ostala osjetila i neki daljnji organi takoer slu~e prijamu ili odaailjanju posebnih vrsta signala, koji, teorijski govorei, takoer jesu nositelji svojevrsnih informacija, ali njih smatramo sredstvima fizioloake percepcije, a ne socijalne (druatvene) komunikacije. Organe sluha i vida karakteriziraju tzv. pragovi osjeta, odnosno sposobnosti prijama (percepcije) samo onih signala iz okolice ije karakteristike padaju u neki to no odreeni interval (raspon) vrijednosti. Tako pragovi osjeta za zvu ne signale odreuju u kojem rasponu frekvencija (visine), amplituda (ja ine) i trajanja moraju biti zvukovi koje ovjek mo~e primiti (osjetiti, percipirati). Sli no je i s pragovima osjeta za svjetlosne signale, koji se odnose na frekvenciju (boju), amplitudu (ja inu) i prostorni kut svjetlosnih signala. Organ govora slu~i za odaailjanje zvu nih signala koje ovjek proizvodi na prirodan i, obi no, kontroliran na in, a koji nose informacije upuene drugim ljudima (elementima okolice). Ti su signali upravo onakvih karakteristika koje drugi ljudi mogu razaznati (primiti, percipirati). Zvu ni i svjetlosni signali aire se u prostoru i vremenu, a pri tom gibanju troae stanovitu energiju. Kako je energija ato je stanoviti signali primaju od svojega izvora ograni ena, ograni en je i put koji signal mo~e prevaliti, kao i vrijeme su kojemu postoji. Gubitkom energije signal nestaje, a s njime i informacija koju nosi. ovjekove susposobnosti predavanja energije zvu nim signalima koje stvara ograni ene. Zbog toga je i domet zvu nih signala generiranih od strane ovjeka organom govora ograni en. Svaki ovjek iskustveno zna kako glasno mora govoriti da bi ga netko mogao uti. Meutim, ako je potencijalni primatelj ljudski generiranih zvu nih signala jako udaljen, troaenje energije pri prevaljivanju dugoga puta uzrokovat e njegovo nestajanje prije njegova prijama. Upravo to je najvea i prirodno nerjeaiva poteakoa u meuljudskoj komunikaciji zvukom, odnosno glasom ili govorom. Uz spomenuto, daljnja poteakoa proizlazi i iz toga ato ovjek ne mo~e svojim prirodnim sposobnostima stvarati svjetlosne signale, iako ima dobre mogunosti prijama te vrste signala. On mo~e samo reflektirati svjetlost ato dolazi iz nekog drugog izvora, ato e mu onda slu~iti kao na in ostvarivanja tzv. neverbalne komunikacije. No, takva komunikacija u ljudskom druatvu nije uvrije~ena kao zna ajniji oblik socijalne komunikacije. Iz navedenih razloga ovjek je od samih po etaka civilizacije nastojao pronai umjetne, dakle, svjesno stvorene, na ine i sredstva unapreenja razmjene informacija na daljinu. No, ozbiljniji uspjesi na tom planu ostvareni su tek u 19. stoljeu n. K. 8.2. TELEKOMUNIKACIJE 8.2.1. Razvitak telekomunikacija Iz raznoraznih razloga ljudi u nekim situacijama naprosto moraju razmjenjivati informacije na daljinu. Kako bi neutralizirao svoje nedostatke, odnosno ograni ene mogunosti, ovjek po inje tra~iti na ine posredovane komunikacije na daljinu i stvarati umjetna sredstva za ostvarivanje takvoga cilja. Prvi primjeri takvih oblika komuniciranja na daljinu pronaeni su povijesnim istra~ivanjima. Umjetna sredstva za prijenos informacija (poruka) na daljinu bili su, primjerice, bubnjevi koji su stvarali zvu ne signale razmjerno velikog dometa, te vatra i dim koji su se mogli vidjeti iz vee udaljenosti. Sli nu su ulogu igrala i crkvena zvona (pozivajui, primjerice, vjernike na misu) ili pucnjevi iz teakog oru~ja bez namjere borbenog djelovanja (primjerice, uveni Gri ki top u Zagrebu, iji pucanj svakoga dana ozna uje podne). Razli iti izvorno glazbeni instrumenti (udaraljke i puhai instrumenti) takoer su vremenom poprimali funkciju odaailja a informacija (primjerice, gong ili fanfare kojima se najavljuje nailazak va~nih ljudi ili po etak nekoga dogaanja). No, sva su ta sredstva slu~ila samo za odaailjanje posebnih vrsta signala (informacija), unaprijed dogovorenog i strogo ograni enog zna enja. Openamjenski prijenos informacija na daljinu nije bio mogu. S druge strane, razvitak pismenosti bio je potaknut dvjema namjerama: te~njom da se zapisivanjem informacija na materijalne nositelje produ~i njihovo trajanje (~ivotni vijek) mogunostima razmjerno jednostavnog prijenosa sredstava (medija) na kojima su informacije zapisane na daljinu. Ovaj drugi motiv kasnije se razvio u openamjenske sustave prijenosa pisanih informacija na daljinu, poput razli itih oblika dostavne i poatanske slu~be. Eksperimenti u oblasti fizike, a posebice u podru ju elektromagnetizma, optike i akustike doveli su do brojnih otkria od epohalnoga zna enja za ravitak prijenosa podataka (poruka, informacija, vijesti) na daljinu. Ti su eksperimentalni uspjesi doveli i do stvaranja novoga naziva koji je danas u svakodnevnoj uporabi, a kojim se imenuju svi oblici meuljudske komunikacije na daljinu - termina telekomunikacije. Ne ulazei u pojedinosti koriatenih fizikalnih fenomena i tehni ke realizacije telekomunikacijskih sredstava, odnosno sustava, navodimo samo kratku kronologiju najva~nijih otkria, odnosno dogaanja u toj oblasti: Telegrafija (~i ni prijenos pisanih poruka, odnosno tekstova na daljinu). Prvi telegraf konstruirao je 1809. godine Samuel Thomas Soemmerring, a radio je na principu elektrolize. Zna ajno ga je unaprijedio Samuel F. B. Morse 1837. godine, tako da se 1840.-te godine smatraju po etkom ere telegrafije. Telefonija (~i ni prijenos zvu nih poruka, odnosno govora na daljinu). Prvi ureaj namijenjen prijenosu ljudskoga glasa na daljinu razvio je Johann Phillip Reis 1860. godine i nazvao ga telefon, a usavraio ga je Alexander Graham Bell 1876. godine. 1880.-tih godina zapo inje komercijalna telefonija. Radiofonija ili radiodifuzija (be~i ni prijenos zvu nih signala na daljinu). Pokuse s pretvorbom ljudski generiranoga zvuka u elektromagnetske valove kao sredstva prijenosa vraili su brojni istaknuti znanstvenici, poput Maxwella, Hertza, Tesle i drugih, pa je teako precizno utvrditi kada su zapravo nastali prvi radio-odaailja i i radio-prijamnici. No, najzaslu~nijim za razvitak komercijalne radiofonije ili radiodifuzije smatra se Guglielmo Marconi, koji je 1899. godine uspostavio radio-vezu izmeu Engleske i Francuske. Dakle, zna ajnija primjena ovakvog na ina prijenosa zvu nih signala na daljinu zapo inje po etkom 20. stoljea n.K. Televizija (be~i ni prijenos pokretne slike i zvuka na daljinu). Principe moderne televizije postavio je joa 1907. godine B. Rosing, predlo~ivai da se zrake katodne cijevi primijene za sintezu slike u TV-prijamniku. A.A. Campbell-Swinton je 1911. godine predlo~io principijelno na in snimanja pokretne slike, dok je prvi prototip TV-kamere - tzv. ikonoskop - konstruirao Zworkyn 1926. godine. Uo i Drugoga svjetskog rata SAD, Engleska, SSSR i Francuska zapo inju s emitiranjem redovitog TV-programa, tako da se 1940.-te godine smatraju po etkom ere komercijalne televizije. Satelitske komunikacije (prijenos svih vrsta signala putem umjetnih Zemljinih satelita). Prvi umjetni Zemljin satelit - Sputnik I - lansiran je 4. listopada 1957. godine, a prvi pasivni komunikacijski satelit, tj. satelit koji je slu~io kao svojevrsni reflektor signala odaslanih sa Zemlje, 1960. godine, pod nazivom Echo I. Prvi aktivni komunikacijski satelit, dakle, takav koji je mogao sam emitirati (odaailjati) stanovite signale, lasiran je iste, 1960. godine, pod nazivom Courier I-B. Komercijalna primjena i eksploatacija satelita u "redovnim" telekomunikacijama zapo inje lansiranjem satelita Telstar I, 10. srpnja 1962. godine. Mre~e ra unala (prijenos ra unalom generiranih podataka na daljinu). Zapo inje prostornom disperzijom ureaja informacijske tehnologije i njihovim povezivanjem izvorno putem telefonskih veza (mre~a) 1960.-tih godina. O ovom na inu prijenosa podataka na daljinu bit e viae rije i u sljedeim odjeljcima. 8.2.2. Telematika Razvitak telekomunikacijske tehnologije je zapo eo, kao ato je to prikazano u prethodnom odjeljku, po etkom 19. stoljea n.K. S druge strane, pojava prvoga "pravog" elektroni kog ra unala (ENIAC, vidi odjeljak 3.1.) datira iz 1944. godine. Dakle, telekomunikacije su u vrijeme "raanja" informatike bile "stare" ve gotovo stoljee i pol. Ne za uuje, stoga, ato nije odmah doalo do primjene iskustava prikupljenih telekomunikacijskom praksom i u sferi informatike, odnosno informacijskih sustava, jer je informacijska tehnologija morala dosegnuti stanoviti stupanj zrelosti. No, potreba za time "visjela je u zraku" prakti ki od prvih po etaka informatike, ali su nedostajala odgovarajua tehni ka rjeaenja koja bi omoguila svrhovito i djelotvorno povezivanje tih dvaju tehnologija. Trebalo je proi dvadesetak godina da informatika "sazrije" i postane "spremnom" isprva za kooperaciju, a kasnije i potpunu integraciju s telekomunikacijama. Velik je korak u tom pravcu u injen razvitkom tree tehnoloake generacije elektroni kih ra unala (vidi odjeljak 3.2.3.), u okviru koje su po prvi puta ostvarene mogunosti nezavisnog i udaljenog (dislociranog) instaliranja perifernih jedinica ra unalnog sustava u odnosu na njegove sredianje jedinice. Osnovni ureaji na usluzi korisnicima postali su terminali (vidi odjeljak 3.3.2.3.), ato je ujedno zna ilo i fizi ko (prostorno) razdvajanje ulazno/izlaznih od aritmeti ko/logi kih funkcija (operacija) u okviru elektroni ke obrade podataka. U ovoj se razvojnoj fazi telekomunikacijske tehnike i ureaji koriste kao sredstva pomoi pri realizaciji koncepta daljinske obrade podataka (eng. Remote Processing). Gledajui s motriata podjele zadataka (funkcija) meu proizvodima dvaju tehnologija, mo~e se govoriti o kooperaciji telekomunikacijskih i informati kih sredstava pri izvraavanju jedinstvenih poslova (procesiranja informacija), podijeljenih u dva zasebna segmenta - segment obrade (transformacije) i segment prijenosa (komunikacije) podataka. Ideja i mogunosti daljinske obrade podataka naiale su na izuzetno dobar prijam i odobravanje korisnika. Djelotvornost obrade podataka i komfor korisnika zna ajno su poveani, a ukupni troakovi smanjeni. To su bili glavni razlozi, uz brojne dodatne, koji su proizvoa e informati ke i telekomunikacijske opreme naveli na daljnja istra~ivanja mogunosti joa tjeanjeg povezivanja tih dvaju tehnologija. Razvitak se kretao u pravcu potpune integracije funkcija obrade i funkcija prijenosa podataka u jedinstvenim proizvodima, odnosno ureajima. Prvi zna ajni rezultati u tom smislu ostvareni su po etkom 1980.-tih godina, kada se po inju proizvoditi i koristiti ureaji za koje se viae nije moglo precizno i sa sigurnoau ustvrditi iz okrilja koje tehnologije poti u. Spoj tehnologije telekomunikacija i informatike dobiva poseban naziv - telematika (akr. TELEkomunikacije + inforMATIKA). Naziv je "skovan" u Francuskoj koncem 1970.-tih godina i, premda on po mnogo emu odgovara fenomenu na kojega se odnosi i dobro ga opisuje, nije postao opeprihvaenim u svjetskim stru nim i korisni kim krugovima, u kojima uglavnom dominira nazivlje anglosaksonskoga podrijetla. Tako se, mislei na telematiku, obi no rabe termini kao ato su: ra unalne mre~e, mre~e ra unala, mre~e podataka, mre~e za komunikaciju podacima, informacijske mre~e (eng. Computer Network, Data Network, Data Communication Network, Information Network) i sli ni. Iz prakti nih razloga i mi emo koristiti neke od navedenih naziva, imajui, meutim, u vidu da oni ipak "ne pogaaju" u potpunosti sr~ fenomena na kojega se odnose, pa su, prema tome, samo pribli~no to ni. 8.3. RAZVITAK RA UNALNIH MRE}A Gledajui iz danaanjeg aspekta, razvitak telemati kih, odnosno ra unalnih mre~a, po eviai od prve polovice 1960.-tih godina, odvijao se kroz etiri razvojne faze: 1. faza - faza prostorno ograni ene daljinske obrade podataka 2. faza - faza prostorno neograni ene daljinske obrade podataka 3. faza - faza ra unalnih mre~a 4. faza - faza multimedijskih mre~a. Globalni prikaz razvitka telemati kih (uvjetno, ra unalnih) mre~a mo~e se nai na slici 8.1. 8.3.1. Prostorno ograni ena daljinska obrada podataka Tijekom prvih dvadesetak godina razvitka informatike i informacijske tehnologije svi ureaji namijenjeni obradi podataka bili su koncentrirani na jednome mjestu. U organizacijskom smislu to je bio elektroni ki ra unski centar (vidi odjeljak 7.2.1.), a korisnici, bez obzira na njihovu organizacijsku i fizi ku lokaciju, morali su dolaziti u ERC i tra~iti od njegovog osoblja da u njihovo (korisni ko) ime i za njihov ra un obavi stanovitu obradu podataka. Uloga korisnika pri tome se iscrpljivala u definiranju i postavljanju zadataka, te u pripremi podataka za obradu (njihovu prikupljanju, sreivanju i registriranju na nositelje podataka koji su se tada koristili, poput buaenih kartica ili buaenih papirnih vrpca). Sve ostale poslove obavljalo je isklju ivo sistemsko osoblje. Jasno je da su takav na in i organizacija rada pri obradi podataka bili u velikoj mjeri neracionalni i mukotrpni, nerijetko i nepouzdani. Zbog takvih problema stru njaci su ulagali zna ajne napore u pravcu aktivnijeg anga~iranja korisnika i poveanja komfora u njihovu radu pri obradi podataka. Ti su napori rezultirali razvijanjem takvog na ina obrade podataka koji se naziva prostorno ograni enom daljinskom obradom podataka. Ostvarene su, naime, tehni ke mogunosti prostorno nezavisnog smjeataja (instalacije) perifernih u odnosu na sredianje jedinice ra unalnog sustava i njihova izravnog povezivanja pomou namjenskih kablova kao komunikacijskih kanala. Shematski prikaz takvoga na ina obrade podataka nalazi se na slici 8.2. Osnovni ciljevi ato su se time nastojali ostvariti bili su: Instalacija (smjeataj) ulaznih jedinica ra unalnog sustava na onim mjestima na kojima podaci nastaju. Instalacija (smjeataj) izlaznih jedinica na onim mjestima na kojima su potrebni rezultati obrade podataka. Meutim, pri ostvarivanju tih ciljeva naialo se na stanovita zna ajna tehni ka ograni enja. Konkretno, radilo se o tome (ato je utvreno empirijski, dakle, iskustveno) da su se izravnim komunikacijskim vezama (kablovima namijenjenima prijenosu podataka) mogle povezivati periferne jedinice udaljene od sredianjih najviae do 2000 ft (oko 600 metara), kada nije dolazilo do prevelikog utjecaja smetnji (izobli enja signala) pri prijenosu podataka. Na udaljenostima veima od navedene vjerojatnost pogreaaka u prijenosu bila je toliko visoka, da se rezultati obrade podataka (ako je uope mogla biti obavljena) nisu mogli smatrati vjerodostojnima, odnosno dovoljno pouzdanima. U nekim situacijama prostor na kojemu je morao biti instaliran cjelokupan ra unalni sustav (krug promjera oko 1200 m) nije predstavljao ograni avajui faktor, pa su takvi informacijski sustavi razmjerno dobro funkcionirali. Primjerice, to je moglo zadovoljiti potrebe nekog poslovnoga sustava koji se sastojao od nekoliko manjih proizvodnih pogona, skladiata i uprave smjeatenih u susjednim zgradama na biskim lokacijama. U svim ostalim slu ajevima, kada su dijelovi poduzea ili kompanije raatrkani i locirani u razli itim dijelovima grada ili dr~ave, a pogotovu onda kada se radilo o velikim multinacionalnim kompanijama, takvo rjeaenje nije moglo ni iz daleka zadovoljiti informacijske potrebe korisnika informacijskog sustava. To je bilo razlogom za tra~enje novih i boljih tehni kih rjeaenja za daljinsku obradu podataka, kakva su razmjerno brzo i pronaena. 8.3.2. Prostorno neograni ena daljinska obrada podataka Do prvog koraka u pravcu spajanja telekomunikacija i informatike dolazi onda kada se shvatilo kako ve odavna postojea telekomunikacijska infrastruktura, prvenstveno telefonska mre~a koja je u drugoj polovici 1960.-tih godina ve imala globalni svjetski karakter, mo~e biti u inkovito iskoriatena i za prijenos ra unalu itljivih, odnosno ra unalom generiranih podataka. Dakle, razmialjanja su se svodila na tra~enje odgovora na sljedea pitanja: Ima li kakvih konceptualnih razloga zbog kojih ne bi trebalo iskoristiti ono ato ve viae od stoljea slu~i prijenosu podataka, doduae izra~enih u obliku razli itom od onoga kojega "razumije" informati ka oprema? Je li uope mogue, i ako jest, kako, prilagoditi postojee telefonijske sustave potrebama informatike, a informati ke ureaje i opremu zahtjevima telekomunikacijske tehnologije? Kakvi i koliki e biti troakovi ato e ih eventualno potrebne prilagodbe izazvati? Iz odgovora na prvo pitanje proizlazi kako nema pravih razloga zbog kojih se telefonijska infrastruktura ne bi konceptualno mogla upotrijebiti za svrhe prijenosa ra unalom proizvedenih podataka na vee udaljenosti. Istra~ivanja su pokazala da su prilagodbe telekomunikacijske i informati ke tehnologije jedne drugoj mogue, i to razvijanjem nekih dodatnih, posredni kih ureaja iji troakovi ne bi bili previsoki u odnosu prema koristima ato ih oni mogu donijeti. Zato se i prionulo konstrukciji ureaja koji bi mogao poslu~iti kao posrednik (medijator) izmeu telefonijske i informati ke tehnologije. Takav je ureaj dobio naziv MODEM, ato je akronim naziva dvaju funkcija koje treba obavljati: MOdulacija + DEModulacija. U elektrotehnici se pod pojmom modulacije podrazumijeva, izmeu ostaloga, pretvorba elektri kih signala u digitalnom obliku u elektri ke signale u analognom obliku. Pod pojmom demodulacije podrazumijeva se obrnut postupak, tj. pretvorba analognih u digitalne signale. Digitalne signale "razumije" informati ka oprema i pomou njih ona ostvaruje obradu podataka. Analogne, pak, signale "razumije" telefonijska oprema i pomou njih ostvaruje prijenos ljudskoga glasa na daljinu. Modem mora "razumjeti" obje vrste elektri kih signala i "znati" ih pretvarati iz jednoga oblika u drugi. Na taj e na in poniatiti (neutralizirati) razlike dvaju tehnologija i omoguiti njihovu kooperaciju. Dakle, ~ele li se telefonske veze koristiti za prijenos ra unalu itljivih i obradivih podataka, te rezultata njihove obrade u ra unalu (ato su takoer podaci u obliku digitalnih elektri kih signala), na svakom spoju dvaju tehnologija, odnosno na svakom kraju telefonske linije mora postojati po jedan modem. Shematski prikaz takvoga sustava daljinske obrade podataka mo~e se nai na slici 8.3. Konstrukcijom i uporabom modema rijeaen je osnovni tehni ki problem, a neki daljnji sitniji problemi takoer su lako rjeaivi. Time je ujedno otklonjen i najvei nedostatak do tada postojeeg na ina ostvarivanja daljinske obrade podataka - problem prostornih ograni enja pri prijenosu podataka. Tim inom nastupa era prostorno neograni ene daljinske obrade podataka, koja obuhvaa drugu polovicu 19960.-tih i itave 1970.-te godine. Meutim, vremenom sve viae i viae dolazi do izra~aja jedan novi skup problema, koji nisu tehni ke nego organizacijske prirode. Naime, radi se o tome da je i dalje na sceni centralizirana organizacija informacijskih sustava, u kojoj glavno ra unalo predstavlja oskudan resurs (vidi odjeljak 7.2.1.). Bez obzira na sva unapreenja ato ih sa sobom nose poveane i kvalitetnije mogunosti prijenosa podataka na velike udaljenosti, nedostaci centralizirane organizacije postaju uskim grlom djelotvornosti informacijskih sustava. 8.3.3. Ra unalne mre~e Kako decentralizirana rjeaenja organizacije poslovnih upravlja kih informacijskih sustava, s kojima se eksperimentiralo po etkom 1970.-tih godina, nisu ostvarila o ekivanja stru njaka i korisnika, istra~iva ki se napori usmjeravaju iznala~enju mogunosti izravnog povezivanja ne samo glavnog ra unala s udaljenim perifernim ureajima, ve takoer i veeg broja ra unala meusobno. Tako nastaje koncept mre~e ra unala. U temeljnoj ideji taj je koncept zapravo vrlo jednostavan - potrebno je ustanoviti stanovite standarde komuniciranja meu ra unalima, ato zna i stvoriti uvjete u kojima e sva ra unala, koja se kani povezati, funkcionirati na jednoobrazan (unificiran) na in. Do krajnosti pojednostavnjeno re eno, nastojalo se u initi sve da ra unala "govore istim jezikom". Prikaz ideje o povezivanju veeg broja ra unala u mre~u u kojoj e ona moi izravno komunicirati i suraivati pri obradi podataka nalazi se na slici 8.4. Uspostavljanjem mre~e ra unala mogue je ostvariti tri skupa zna ajnih unapreenja, odnosno koristi: Budui da openito ima slobodan pristup svim ra unalima u mre~i, svaki korisnik mo~e po volji i iz bilo kojih pobuda birati ra unalo od kojega e tra~iti neki odgovor (informaciju) ili mu nalagati nekakvu obradu podataka. Takva je mogunost ujedno i temeljem potencijalnoj specijalizaciji razli itih ra unala u mre~i za obavljanje razli itih zadataka. Sukladno profilu specijaliziranih zadataka kojima je ra unalo namijenjeno, planirat e se i uspostavljati njegova hardverska i programska konfiguracija, a time utvrivati i njegove radne performanse (sposobnosti). Tako, primjerice, u nekoj mre~i jedno ra unalo mo~e biti specijalizirano za obavljanje kompleksnih prora una, neko drugo za odr~avanje baze podataka, tree za grafi ke obrade, etvrto za statisti ke analize i prognoze, itd. Ra unala koja izravno komuniciraju u mre~i mogu se meusobno "ispomagati", ato zna i da neko ra unalo mo~e "pritei u pomo" nekom drugom ra unalu, koje iz bilo kojih razloga nije u mogunosti udovoljiti zahtjevima korisnika, te preuzeti njegove zadatke. To je osobito va~no u slu aju kvarova pojedinih ra unala, jer se time poveava otpornost cjelokupnog mre~nog sustava na ispadanje iz funkcije, odnosno robustnost sustava. S druge strane, u tako koncipiranome i postavljenom mre~nom sustavu mogu se ostvariti uvjeti u kojima korisnik uope ne mora znati kojemu ra unalu u mre~i postavlja stanoviti zahtjev. Korisnik naprosto postavlja zahtjev i o ekuje rezultate, a sam mre~ni sustav, odnosno njegov upravlja ki segment, odlu uje o tome koje e ra unalo (ili viae njih) u datom trenutku moi naju inkovitije obaviti ono ato korisnik od njega tra~i. Upravo opisane mogunosti mre~nih sustava osnovom su za implementaciju ve ranije spomenute klijentsko-poslu~iteljske arhitekture (vidi odjeljak 7.5.). Korisnik kao klijent mo~e, ali i ne mora znati od kojega ra unala u mre~i kao poslu~itelja zahtijeva neku uslugu. To je, u najkraim crtama, bit filozofije klijentsko-poslu~iteljske arhitekture kakva se danas prakticira u mnogim ra unalnim mre~ama, pa i u onoj najveoj - Internetu (vidi odjeljak 8.7.2.). Kona no, sve prednosti ra unalnih mre~a dolaze do punog izra~aja ostvarivanjem tree va~ne mogunosti - mogunosti da korisnik potpuno proizvoljno odabere perifernu lokaciju izlaza (odziva mre~nog sustava). Dakle, mjesta ulaza (unosa) korisni kih zahtjeva ne moraju se podudarati s mjestima izlaza odgovora sustava (rezultata obrade podataka). Primjerice, korisnik mo~e sa svojega terminala (odnosno ra unala u funkciji terminala) u Zagrebu, kao klijent, zahtijevati neku obradu podataka u mre~nome sustavu od strane nepoznatog poslu~itelja (ra unala koje je mo~da instalirano na nekom drugom kontinentu) i nalo~iti da se rezultati obrade ispostave na neki drugi terminal, drugom klijentu, recimo u Londonu. Takve su mogunosti ujedno i osnovom za ostvarivanje svih va~nijih telemati kih (pa i internetskih) servisa (vidi odjeljak 8.7.4.). Zamisao o povezivanju veeg (pa i vrlo velikog) broja ra unala u mre~e sama je po sebi jednostavna i vrlo logi na. Meutim, problemi se javljaju u pojedinostima njene prakti ne realizacije. Naime, radi se o raznorodnim tehnologijama i razli itim proizvodima razli itih tehnologija koje treba povezati u jedinstven sustav. Kako tehnoloaki razvitak nije uvijek do kraja planiran i koordiniran meu njegovim razli itim nositeljima, normalna su posljedica ponekad i velike i zna ajne razlike meu proizvodima namijenjenima obavljanju jednakih funkcija. Primjerice, dva naizgled jednaka osobna ra unala mo~da rade na jako razli ite na ine, pa jedno ne mo~e "razumjeti" drugo. Ili su pak neki periferni ureaji prilagoeni radu samo s nekim, to no odreenim procesorima i ne mogu se priklju iti na neki drugi procesor. Nadalje, podaci u razli itim bazama podataka mogu biti razli ito organizirani i formatizirani, pa zato mogu biti neusporedljivi, itd. Takvih primjera neusklaenosti, odnosno inkompatibilnosti razli itih komponenata mre~nih sustava mo~e se navesti jako puno. Temeljni je problem vezan uz izgradnju i koriatenje ra unalnih mre~a standardizacija mre~nih komponenata i na ina njihova rada, odnosno koriatenja. Takvi su problemi danas djelomi no rjeaeni uspostavljanjem meunarodnih standarda rada u mre~i ra unala kojih se svi sudionici u sustavu - i davatelji i korisnici usluga - moraju pridr~avati da bi sustav opstao (vidi odjeljak 8.6.). Kako se pri donoaenju takvih va~nih standarda obi no sukobljavaju najrazli itiji interesi pojedinaca i skupina - ponekad krajnje egoisti ni ili iracionalni - ini se da e trebati proi joa puno vremena dok svi aspekti rada u mre~i ne budu kona no i cjelovito standardizirani. Situaciju s time u svezi joa i viae kompliciraju sve u estalije pojave novih tehnologija i novih rjeaenja u okvirima postojeih tehnologija, pa onda i potpuno novih koncepata komuniciranja na daljinu. 8.3.4. Multimedijske mre~e Sektor telekomunikacija, odnosno, preciznije re eno, telematike jedan je od najpropulzivnijih gospodarskih sektora u itavome svijetu. Stopa inovacija ovdje je meu najviaima, a jednako je i sa stopom profitabilnosti. Visoka akumulacija ato proizlazi iz visoke stope profitabilnosti omoguuje intenzivno investiranje u razvoj, ato akcelerira stopu inovacija i otvara novi ciklus u razvojnoj spirali telekomunikcijske (telemati ke) djelatnosti. U danaanjoj to ci te razvojne spirale izrazito su intenzivne investicije u razvitak multimedijskih mre~a. Oblik multimedijske mre~e koji je do sada razvijen i upravo je u fazi globalne svjetske ekspanzije je tzv. digitalna mre~a integriranih usluga (eng. Integrated Services Digital Network, ISDN). To je, za sada, prete~ito zemaljska mre~a kojom se prenose digitalni elektri ni signali kao nositelji informacija iskazanih u svim do sada poznatim oblicima, i to: - u obliku zvuka - u obliku slike - u obliku ra unalom generiranih podataka - u obliku pokretnih slika (video zapisa ili TV slike). Metode i tehnike digitalizacije svih navedenih oblika iskazivanja podataka, odnosno njihova svoenja na digitalni zapis dobro su poznate i u uporabi su odgovarajui ureaji koji mogu obavljati takve transformacije. Problemi se, meutim, javljaju u dva segmenta njihove primjene: problemi vezani uz potrebnu brzinu prijenosa signala problemi vezani uz standarizaciju rada u multimedijskim mre~ama. Brzina prijenosa digitalnih signala izra~ava se u mjernoj jedinici "bita u sekundi" (bit/sek, eng. bps). Budui da je to vrlo mala jedinica (koja odgovara prijenosu jednog binarnog znaka u jednoj sekundi) u uporabi su njeni dekadski viaekratnici kao ato su Kbita/sek (tisua bita u sekundi), Mbita/sek (milijun bita u sekundi), Gbita/sek (milijarda bita u sekundi), Tbita/sek (trilijun bita u sekundi, itd. Potrebe telefonije zadovoljavali su vodovi - tzv. telefonske parice - koji su omoguavali prijenos (izvorno zvu nih, odnosno govornih) podataka uz brzine na razini Kbita/sek. Takve brzine prijenosa jedva da mogu, odnosno uope ne mogu zadovoljiti potrebe prijenosa ra unalom proizvedenih podataka (zbog velikih brzina rada ra unala), pa ih treba zamijeniti nekim novim tipom vodova, odnosno prijenosnih medija. Zato se u "klasi nim" ra unalnim mre~ama koriste, uz postojee telefonske parice (koje zna ajno usporavaju prijenos), opti ki kablovi (vlakna) ili svjetlovodi (eng. Optical Fibre). To su kablovi od sinteti kog materijala (a ne viae metalni, kao ato su parice), kojima se prenose svjetlosni signali kao nositelji podataka. Mnoge njihove karakteristike daleko su povoljnije od karakteristika telefonskih parica, pa su oni tako, primjerice, puno lakai, puno jeftiniji, puno otporniji na mehani ka i kemijska oateenja i, ato je najva~nije, omoguuju puno vee brzine prijenosa. Danas prakticirane brzine prijenosa podataka svjetlovodima na razini su Mbita/sek. U aktualnom trnutku razvitka multimedijskih mre~a svjetlovodi zadovoljavaju potrebe glede brzine prijenosa podataka. Meutim, za o ekivati je da e u skorijoj budunosti (a ve i danas ima takvih primjera) poveanje kvalitete multimedijskih mre~a iziskivati i uklju ivanje satelitskih komunikacija, odnosno prijenosa podataka. Ovdje se viae ne radi o ~i nom, ve o be~i nom prijenosu podataka, pri kojemu su ostvarive izuzetno velike brzine prijenosa - na razini Gbita/sek ili Tbita/sek. Takve e brzine uvelike unaprijediti djelotvornost multimedijskih mre~a, a vrlo je vjerojatno da e se u budunosti telekomunikacije "preseliti" sa Zemlje u bli~i svemirski prostor (vidi odjeljak 10.4.). 8.4. VRSTE RA UNALNIH MRE}A Ra unalne se mre~e mogu klasificirati prema razli itim kriterijima. Najzna ajniji meu njima su: kriterij zauzea geografskoga prostora kriterij vlasniatva nad mre~om (titulara vlasniatva) kriterij koriatene tehnike prijenosa podataka. Razmotrit emo detaljnije klasifikacije ra unalnih mre~a prema navedenim kriterijima. 8.4.1. Vrste ra unalnih mre~a prema kriteriju zauzea geografskoga prostora Kriterij zauzea geografskoga nije rigorozan, ato zna i da on ne iziskuje udovoljavanje nekim posve egzaktnim i oatro razgrani enim uvjetima. Karakteristi ne veli ine prostora ato ih mre~e "zauzimaju" ili "pokrivaju" ozna uju se kao "manja", "vea" i "globalna", ato je vrlo neprecizno, ali u praksi ipak ne izaziva vee probleme, jer se obi no vrlo jednostavno mo~e odrediti koja vrsta mre~e odgovara kojoj veli ini prostora. Sukladno ovome kriteriju, mo~e se govoriti o tri vrste mre~a: lokalnim mre~ama rasprostranjenim mre~ama globalnim mre~ama. Arhitekturalne karakteristike i namjene tih mre~a su bitno razli ite, pa ih treba zasebno razmotriti. 8.4.1.1. Lokalna mre~e Lokalne mre~e (eng. Local Area Network, LAN) grade se na manjem geografskom prostoru, koji obi no odgovara prostoru na kojemu je fizi ki locirano neko poduzee, neki dio, odjel ili pogon neke vee organizacije ili, openito, neka razmjerno zatvorena funkcionalna cjelina poslovnoga sustava. Lokalne mre~e namijenjene su prvenstveno povezivanju radnih stanica (eng. Workstation), odnosno ra unala (obi no manjih dimenzija, poput osobnih ra unala) pomou kojih djelatnici obavljaju svaki svoj dio nekog zajedni kog posla. Arhitektura lokalne mre~e odreena je prvenstveno organizacijom radnoga prostora na odnosnoj lokaciji. Ako se, primjerice, radi o viaekatnici u kojoj je smjeatena neka kompletna institucija (tijelo dr~avne uprave, fakultet, institut, udruga, itd.) ili neki odjel poduzea (odjel ra unovodstva, prodaje, istra~ivanja i razvoja, uprava, itd.) arhitektura mre~e bit e sasvim druga ija od arhitekture one mre~e koja ima slu~iti povezivanju nekoliko proizvodnih pogona smjeatenih u prizemnim halama na ograni enom prostoru. Drugi je imbenik od utjecaja na odabir arhitekture lokalne mre~e unutarnja organizacija poslovnog sustava ili njegovog dijela za ije se potrebe mre~a gradi. Ako se radi o nekoj vrsti hijerarhijske organizacije (na primjer, unutar uprave nekoga poduzea, gdje postoji glavni direktor, nekoliko izvranih direktora i nekoliko stru nih savjetodavnih timova), odabrat e se neka vrst hijerarhijske arhitekture mre~e, dok e to, primjerice, u nekoj u ionici, u kojoj su svi korisnici ravnopravni po svojim zadu~enjima i ovlastima, biti ona arhitektura mre~e koja ne uklju uje nikakve elemente hijerarhije. Kona no, pri odabiru arhitekture lokalne mre~e valja voditi ra una i o njenoj ekonomi nosti, jer se nerijetko isti operativni u inci mogu ostvariti uz razli ite troakove, pa e onda, naravno, biti odabrana ona arhitektura koja izisukuje manje financijske izdatke. Najzna ajnije arhitekture lokalnih mre~a su: zvjezdasta sabirni ka prstenasta hibridna. O karakteristikama zvjezdaste arhitekture (eng. Star Architecture) ve je bilo rije i u odjeljku 7.2.3., ali tada u kontekstu rasprave o karakteristikama zvjezdasto organiziranih distribuiranih poslovnih upravlja kih informacijskih sustava. Zvjezdasta arhitektura lokalne mre~e predstavlja komunikacijsku infrastrukturu takvoga sustava. Shematski prikaz zvjezdaste arhitekture lokalne mre~e ra unala nalazi se na slici 8.5. Sabirni ka arhitektura (eng. Bus Architecture) zapravo predstavlja ina icu zvjezdaste arhitekture, s tom razlikom ato je ovdje glavno ra unalo zamijenjeno sabirnicom. Sabirnica je tzv. "inteligentni vod", tj. komunikacijski kanal koji je opremljen nekim dodatnim ureajima, odnosno sklopovima koji mu omoguuju obavljanje nekih funkcija upravljanja mre~om (eng. Network Management). Glavni je zadatak sabirnice upravljanje prometom podataka (eng. Data Transfer Management) meu razli itim terminalnim elementima mre~e, odnosno umre~enim radnim stanicama. Poput nekog prometnika ( ovjeka ili signalnog sustava) u cestovnom ili ~eljezni kom prometu, sabirnica brine o tome da odaslani podaci stignu na tra~eno odrediate optimalnim putem, da se ne "sudaraju", da eventualni utjecaj smetnji pri prijenosu podataka bude otkriven, a posljedice otklonjene, da ne doe do neovlaatenog koriatenja podataka bilo gdje u mre~i, itd. Sve su to funkcije koje obavlja i glavno ra unalo u zvjezdastoj arhitekturi, ali ono mo~e obavljati i neke funkcije obrade podataka, ato sabirnica ne mo~e, jer za to nije ni hardverski ni softverski opremljena. Sabirnica, dakle, samo upravlja prometom podataka u mre~i. U terminologiji ato se koristi u svezi s lokalnim mre~ama ta se funkcija naziva funkcijom osluakivanja prometa i otkrivanja kolizija (eng. Carrier Sense Multiple Access with Collision Detection, CSMA/CD). Uz navedenu funkciju upravljanja, sabirnica ostvaruje i funkciju odr~avanja (~eljenog) stanja mre~e (eng. Network Status Management), tj. vodi brigu o tome da svi elementi mre~e funkcioniraju na planirani na in. Sabirni ka arhitektura lokalne mre~e potpuno je kompatibilna s konceptom klijentsko-poslu~iteljske arhitekture. Kao klijenti figurirat e pojedine priklju ene radne stanice, a poslu~itelji e biti programi koji radnim stanicama omoguuju pristup do pojedinih zajedni kih elemenata mre~e, kao ato su pisa i, baza podataka, i sl. Sabirni ka arhitektura lokalne mre~e ra unala shematski je prikazana na slici 8.6. Prstenasta arhitektura (eng. Ring Architecture) lokalne mre~e je po mnogo emu specifi na: Mogue ju je ostvariti samo onda kada se meu elementima ( vorovima) mre~e mogu uspostaviti izravne veze koje tvore zatvorenu kru~nu (prstenastu) strukturu. Mogua su dva puta kretanja podataka izmeu dva elementa mre~e: onaj u smjeru kretanja i onaj protivan smjeru kretanja kazaljke na satu. Za stvarni promet podataka odabire se samo jedan od njih. Pri komuniciranju izmeu dva nesusjedna elementa mre~e nu~no mora posredovati barem jedan element, a nerijetko i viae njih, ato otvara pitanje zaatite tajnosti prenoaenih podataka, ako o tome uope u konkretnom slu aju treba voditi ra una. Prikaz prstenaste arhitekture lokalne mre~e nalazi se na slici 8.7. Osnovne prednosti prstenaste arhitekture lokalne mre~e ogledaju se u tome ato je ona jednostavna, ato uzrokuje razmjerno male investicijske troakove i ato je upravljanje mre~om razmjerno jednostavno. Za razliku od, primjerice, sabirni ke arhitekture, u prstenastoj mre~i ne mo~e doi do kolizije (sudara) podataka, jer se oni uvijek kreu sekvencijalno (u nizu, jedan za drugim) jednim smjerom. S druge strane, velik je nedostatak prstenaste arhitekture taj ato ju je u praksi obi no teako instalirati, jer su razmjerno rijetki slu ajevi oni u kojima su radna mjesta, pa onda i radne stanice fizi ki razmjeatene tako da ih se mo~e "zatvoriti" u prsten. Nadalje, rjeaavanje problema tajnosti podataka u prijenosu takvom mre~om iziskuje instaliranje nekih dodatnih sklopova, odnosno ureaja, ato uzrokuje dodatne troakove i komplicira upravljanje mre~om. Hibridna arhitektura (eng. Hybrid Architecture) lokalne mre~e nastaje povezivanjem razli itih ranije spomenutih arhitektura, ime se stvara slo~ena topologija mre~e koja mo~e biti vrlo precizno konfigurirana prema stvarnim uvjetima (horizontalni i vertikalni raspored radnih prostorija i radnih mjesta, konfiguracija terena, smjeataj u odnosu na druge vrste instalacija poput vodovodnih, naponskih, plinskih, itd.). Upravo zbog toga ovakav je tip arhitekture lokalnih mre~a najprisutniji u praksi, ali pogodnosti ato ih on pru~a "plaaju" se kompliciranjem funkcija upravljanja mre~om. Takve mre~e zahtijevat e optimalno ostvarivanje funkcija upravljanja svojstvenih razli itim jednostavnijim arhitekturama i njihovu koordinaciju na razini itave mre~e, pa e programi za upravljanje mre~om biti slo~eni, a to zna i i skupi. Bit e takoer potrebno i ugraivanja nekih dodatnih, specijaliziranih ureaja na spojevima podmre~a razli itih arhitektura (vidi odjeljak 8.6.2.), ato zna i vea financijska ulaganja u izgradnju mre~e. Prikaz jedne hipoteti ke hibridne arhitekture nalazi se na slici 8.8. 8.4.1.2. Rasprostranjene mre~e Premda se lokalnim mre~ama ostvaruju mnoge koristi i unapreenja u poslovnim sustavima, sve kvalitete koncepta povezivanja udaljenih ra unala dolaze do punoga izra~aja u slu aju rasprostranjenih mre~a (eng. Wide Area Network, WAN). Takve mre~e "pokrivaju" velika geografska podru ja i brojni su primjeri regionalnih, nacionalnih i meunarodnih ra unalnih mre~a. Zbog brojnosti korisnika i opreme u takvim mre~ama one su gotovo bez izuzetka hibridne arhitekture, tako da obi no obuhvaaju niz podmre~a razli itih arhitektura povezanih meusobno na razli ite na ine. Meutim, sama unutarnja arhitektura tako velikih ra unalnih mre~a sa stajaliata korisnika i nije suviae va~na, jer se u svakoj od njih nastoji ostvariti na elo da svakome korisniku mora biti dostupno svako ra unalo, ako je to dozvoljeno organizacijskim propisima o na inima uporabe mre~e i ovlaatenjima korisnika. Drugim rije ima, s korisni kog stajaliata neva~no je kako se komunikacija u mre~i ostvaruje; va~no je da se mo~e ostvariti. Ovdje je sasvim razvidna analogija s telefonijskim sustavima - netko tko nekoga naziva ne brine o tome kako e se veza izmeu njih uspostaviti. O arhitekturi mre~e, njenom radu i kvaliteti usluga pru~anih korisnicima brine se davatelj mre~nih usluga (eng. Network Service Provider). U najveem broju primjera to su poatanske i telekomunikacijske kompanije ili agencije kojima je upravo to osnovna djelatnost. Osnovni zadatak davatelja mre~nih usluga je upravljanje mre~om, odnosno osiguranje uvjeta u kojima korisnicima mo~e pru~ati ponuene, odnosno s njima ugovorene usluge. Upravljanje mre~om mo~e biti centralizirano ili decentralizirano, ato ovisi o ahitekturi mre~e i organizaciji rada davatelja mre~nih usluga. Ne mo~e se postaviti nikakvo vrsto pravilo koje e diktirati u kojim je uvjetima jedan ili drugi na in upravljanja prikladniji, ali se mo~e rei kako - u pravilu, ato zna i s izuzecima - mre~e manjih razmjera tendiraju centraliziranom, a vee mre~e decentraliziranom upravljanju. U svijetu, u pravilu, postoje nacionalne mre~e koje "pokrivaju" teritorij neke dr~ave. U Hrvatskoj danas postoje dvije takve nacionalne mre~e - mre~a CROPAK, koja je namijenjena uporabi od strane svih zainteresiranih fizi kih i pravnih osoba, te mre~a CARNET iji su korisnici uglavnom akademske institucije (sveu iliata, fakulteti, akademije, instituti, itd.). Brojni su i primjeri meunarodnih mre~a koje razvijaju i koriste dr~avne ili privatne institucije ato imaju neki zajedni ki interes. Problemi u radu takvih mre~a su brojni, ali oni uglavnom nisu tehni ke, ve prete~ito pravne, organizacijske i politi ke prirode. Osim toga, va~nost posebnih meunarodnih mre~a po inje opadati s pojavom globalne svjetske mre~e - Interneta - koja ih, doduae sporo, ali sigurno, postupno apsorbira i asimilira. 8.4.1.3. Globalne mre~e Govorei o globalnoj mre~i ra unala misli se na mre~u svjetskih razmjera. Do prije samo desetak ili neato viae godina takva se ideja nerijetko smatrala utopijom, neki gotovo da su je svrstavali u sferu znanstvene fantastike. Meutim, ta je zamisao upravo nevjerojatno brzo postala stvarnost, ato bjelodano svjedo i o izrazito visokoj stopi razvitka mre~ne tehnologije. Radi se, dakako, o Internetu, "mre~i svih mre~a" ili "mre~i nad mre~ama", kako se ponekad popularno naziva. Internetu je posveen velik dio ovoga odjeljka knjige, pa emo za sada ustvrditi samo to da on predstavlja prvu (ali u budunosti zasigurno ne i jedinu) globalnu svjetsku mre~u, kojoj se mo~e pristupiti prakti ki iz svakoga dijela civiliziranoga svijeta, odnosno iz svake to ke na Zemlji u kojoj postoji barem nekakva telefonska veza. Prema najnovijim analizama znanstvenih i tehnoloakih dostignua koja su obilje~ila dvadeseto stoljee, Internet je na samom vrhu, a 1992. godina navodi se kao prijelomna, odnosno ona u kojoj je Internet postao opim dobrom ovje anstva. Za o ekivati je da e u razmjerno bliskoj budunosti, posebice intenziviranjem satelitske ra unalne komunikacije, doi do razvitka joa poneke globalne mre~e, ali o tome viae u odjeljku 10.4.2. 8.4.2. Vrste mre~a prema kriteriju vlasniatva (titulara) Izgradnja ra unalne mre~e je velik posao, koji obuhvaa izvraavanje najrazli itijih vrsta radova, od projektantskih do izvedbenih, od graevinskih do visokospecijaliziranih in~enjerskih. Svaka se mre~a, s obzirom na ulogu u radu mre~e, sastoji od dvije vrste komponenata: a) aktivnih komponenata b) pasivnih komponenata. Aktivne su komponente ureaji kojima se ostvaruju mre~ne funkcije, odnosno funkcije prijenosa podataka u mre~i. Njih proizvode za to specijalizirani proizvoa i, a nositelj projekta razvitka mre~e ih nabavlja, kao i sve ostale proizvode, na tr~iatu. Pasivne su komponente komunikacijske veze (vodovi, kanali) putem kojih se podaci prenose, odnosno kojima se meusobno povezuju aktivni elementi i vorovi (eng. Knot), dakle, ra unala u mre~i. Kod ~i nog prijenosa podataka pasivne su komponente materijalne, a kod be~i nog materijalne i energetske. U svakom slu aju, izgradnja mre~e iziskuje stanovite, odnosno zna ajne troakove - investicije. Investitor obi no nakon izgradnje postaje vlasnikom mre~e, tj. ima mogunost i pravo na njenu eksploataciju za vlastite potrebe ili radi pru~anja mre~nih usluga zainteresiranim subjektima na tr~iatu. S obzirom na na in financiranja izgradnje mre~e i na to tko postaje nakon dovraene izgradnje njenim vlasnikom razlikuju se: a) javne ra unalne mre~e b) privatne ra unalne mre~e. Javne ra unalne mre~e (eng. Public Network) grade dr~avna tijela i agencije, a njihova izgradnja financira se iz dr~avnih prihoda (poreza i sli nih fiskalnih prihoda). Javnoj mre~i mo~e, u na elu, pristupati svatko tko za to ima potrebe, naravno, uz odreenu naknadu za koriatenje usluga. Sustav naknada za koriatenje usluga ra unalne mre~e naziva se mre~nom tarifom. U razvijenijim mre~ama tarifni sustavi mogu biti vrlo slo~eni, a budui da naplaene naknade obi no predstavljaju oblik prora unskoga prihoda, mre~ne tarife mogu biti zanimljivo i mono sredstvo makroekonomske politike ili dr~avnog intervencionizma. Privatne ra unalne mre~e grade i koriste privatne kompanije za svoje potrebe. Naj eae se radi o lokalnim mre~ama, ali nisu rijetki primjeri niti rasprostranjenih mre~a u privatnom vlasniatvu. Takve mre~e, u pravilu, grade velike, meunarodne kompanije i njihove asocijacije, a najpoznatije su one u bankarstvu (primjerice, mre~a SWIFT), u vojnom sektoru (primjerice, mre~a MILNET), u zra nom prometu (primjerice, mre~a SITA), itd. Pristup privatnim mre~ama ograni en je na one korisnike kojima to vlasnik mre~e dozvoljava. Svaki pokuaaj neovlaatenog koriatenja privatne mre~e smatra se povredom prava vlasniatva i ka~njiv je. 8.4.3. Vrste mre~a prema kriteriju koriatene tehnike prijenosa podataka U telekomunikacijama se primjenjuju razli ite metode prijenosa razli itih tipova podataka, odnosno informacija. Za svrhe prijenosa podataka u ra unalnim me~ama najdjelotvornijom se pokazala metoda komutacije (prespoja) paketa podataka (eng. Packet Switching). Uz nju se, ali u daleko manjoj mjeri, primjenjuju i tehnike prespoja vodova (eng. Circuit Switching), te prespoja poruka (eng. Message Switching). 8.4.3.1. Ustroj paketa podataka Suatina se komutacije paketa podataka svodi da segmentiranje poruke (informacije) vee du~ine u dijelove fiksne (nepromjenjive, stalne) du~ine. Takav dio poruke naziva se paketom podataka. Segmentiranje poruke u pakete podataka obavlja specijalizirani komunikacijski ureaj - ureaj za pripremu i analizu paketa (eng. Packet Assembler/Disassembler ili Packet Adjusting Device, PAD), i to tako ato dijelovima izvorne poruke dodaje neke kontrolne (upravlja ke) informacije. U kona nom se obliku paket podataka sastoji iz tri dijela (vidi sliku 8.9.): - zaglavlja - informacijskog tijela - za elja. U zaglavlje (eng. Header) paketa PAD upisuje podatke ato se odnose na primatelja poruke (paketa), u informacijsko tijelo (eng. Information Body) odabrani dio izvorne poruke, a u za elje (eng. Flag) adresu odaailjatelja poruke, redni broj paketa u nizu, kontrolni znak (paritetni bit) i joa neke upravlja ke informacije. To no odreeni broj znakova (bitova) zaglavlja, informacijskog tijela i za elja u zbroju mora odgovarati unaprijed zadanoj (utvrenoj) du~ini paketa podataka. Primjer segmentiranja izvorne poruke u pakete podataka Neka se, primjerice, radi o izvornoj poruci du~ine 240 bitova. PAD e je segmentirati, primjerice, u 12 dijelova du~ine od po 20 bitova, te svakome tom dijelu dodati 6 bitova upravlja kih informacija koje tvore zaglavlje i 6 bitova kontrolnih informacija u za elju. Ukupna du~ina jednog paketa podataka bit e 6 + 20 + 6 = 32 bita. 8.4.3.2. Tehnike prijenosa paketa podataka Poznate su tri tehnike prijenosa paketa podataka u ra unalnim mre~ama: 1. tehnika virtualnoga voda 2. tehnika datagrama 3. tehnika atafete. Kod primjene tehnike virtualnoga (prividnog) voda (eng. Virtual Circuit Technique) davatelj mre~ne usluge stvara komunikatorima, tj. odaailjatelju i primatelju, privid da izmeu izvoriata i odrediata postoji stvarna, izravna fizi ka veza, premda to zapravo nije tako, ve razli iti paketi mogu putovati razli itim putevima (vodovima), ako je to potrebno iz bilo kojih razloga. Davatelj mre~ne usluge jam i da e odr~ati ispravan redosljed paketa i u tom ih redosljedu dostaviti primatelju, unato  tome ato su se oni mo~da kretali razli itim putevima u mre~i, koji ne moraaju uvijek nu~no biti najbolji (optimalni). Kontrolu nadkretanjem paketa u mre~i i konsolidaciju (uspostavljanje) ispravnog redosljeda paketa podataka obavljaju mre~ni ureaji, odnosno davatelji mre~nih usluga. Tehnika datagrama (eng. Datagram Technique) pretpostavlja potpunu nezavisnost paketa podataka, tako da svaki od njih sam "pronalazi" najbolji put kroz mre~u od izvoriata do odrediata. Dakako, to ne radi sam paket podataka, ve, umjesto njega, staniviti inteligentni ureaji u mre~i. U ovom slu aju davatelj mre~ne usluge jam i da e svaki paket stii od izvoriata do odrediata optimalnim (najkraim ili najjeftinijim) putem, ali ne jam i da e redosljed pristizanja paketa na odrediate odgovarati redosljedu njihova slanja. Zbog toga, kontrolu nad prijamom i konsolidaciju ispravnog redosljeda paketa podataka mora obavljati prijamni ureaj za pripremu i analizu paketa (PAD). Tehniku atafete (eng. Token Ring Technique) mogue je primijeniti samo u mre~ama prstenaste arhitekture. Tada jedan od vorova (ra unala) mre~e trajno i odreenom dinamikom (taktom) aalje u mre~u "prazne" pakete, odnosno okvire (eng. Frame). U praksi su to nizovi bitova vrijednosti nula (nulti bitovi) ija du~ina odgovara unaprijed utvrenoj du~ini paketa podataka. Okviri kru~e mre~om, a vor koji ~eli poslati neke podatke "hvata" ih i "puni" potrebnim informacijskim sadr~ajem sve njihove dijelove (zaglavlje, informacijsko tijelo i za elje). Kada je "napunjen", okvir postaje paket i vor ga aalje u mre~u kojom putuje do odrediata. Najvea prednost atafetnog prijenosa paketa podataka je u tome ato nikako ne mo~e doi do remeenja redosljeda paketa prilikom njihova prijenosa. No, nedostaci ove tehnike proizlaze iz karakteristika arhitekture mre~a u kojima je primjenjiva, pa e se koristiti uglavnom samo u lokalnim mre~ama ra unala. 8.5. OSIGURANJE INTEGRITETA PODATAKA PRI PRIJENOSU U MRE}AMA Budui da su ra unalne mre~e slo~eni sustavi, u njihovu radu uvijek treba ra unati s mo~ebitnim utjecajem razli itih smetnji, koje mogu dovesti u pitanje integritet (cjelovitost) podataka. Smetnjama su podlo~ni svi elementi komunikacijskog sustava, ali su im, zbog obi no vrlo velikih dimenzija, najizlo~eniji komunikacijski kanali (vodovi, odnosno mediji za prijenos podataka). Utjecaj smetnji mo~e se manifestirati kao oateenje (degradacija, izobli enje) ili uniatenje (gubitak, nestanak) podataka. Jedan od najva~nijih upravlja kih zadataka svakoga mre~nog sustava je kontrola ispravnosti podataka u prespojnim i odredianim to kama prijenosa. Osnovu razli itih metoda osiguranja integriteta podataka i kontrole njihove ispravnosti ini kontrolirana redundancija prenoaenih podataka. Radi se o tome da se podacima prije prijenosa dodaju neki redundantni znakovi, koji e u odreenim to kama (odnosno trenucima) omoguiti kontrolu njihove ispravnosti. Budui da se u ra unalnim mre~ama radi o prijenosu digitalnih signala, takvi redundantni znakovi nazivat e se kontrolnim bitovima. Jedna od osnovnih i uvijek primjenjivanih metoda kontrole integriteta podataka je metoda kontrole parnosti ili pariteta (eng. Parity Check). Temeljna ideja na kojoj po iva ta metoda je dodavanje kontrolnog bita poruci koja e se prenositi, ija e vrijednost biti utvrena ("postavljena") tako da zbroj svih jedini nih bitova (bitova vrijednosti 1) u poruci (uklju ujui i kontrolni) bude paran broj. Kontrolni bit "proizveden" na prikazani na in naziva se paritetnim bitom (eng. Parity Bit). Na prijamnoj se strani (odnosno u bilo kojoj kontrolnoj to ci prijenosa) prebrojavaju jedini ni bitovi u cjelokupnoj poruci i, ako je njihov zbroj paran, poruka se smatra ispravnom, a ako nije, smatra se pogreanom (jer su na nju utjecale smetnje). Primjeri utvrivanja vrijednosti paritetnog bita: a) Izvorna poruka: 1001001100 Zbroj jedini nih bitova: 4 Vrijednost paritetnog bita: 0 Odaslana poruka: 10010011000 b) Izvorna poruka: 1001001101 Zbroj jedini nih bitova: 5 Vrijednost paritetnog bita: 1 Odaslana poruka: 10010011011 Primjeri kontrole parnosti i zaklju ivanja o ispravnosti primljene poruke: a) Primljena poruka: 1110001110 Zbroj jedini nih bitova u poruci: 6 Zaklju ak: Poruka je ispravna. b) Primljena poruka: 1110001111 Zbroj jedini nih bitova u poruci: 7 Zaklju ak: Poruka je pogreana. Kodovi za kontrolu parnosti mogu biti jednodimenzionalni ili viaedimenzionalni. U prvome slu aju govori se o kodovima za otkrivanje pogreaaka (eng. Error Detecting Codes, EDC), a u drugom o kodovima za ispravljanje pogreaaka (eng. Error Correcting Codes, ECC). Jednodimenzionalni kodovi (EDC) nisu potpuno pouzdani, pa e se onda kada se iziskuje visoka to nost primljenih podataka koristiti dvodimenzionalni, odnosno kodovi za ispravljanje pogreaaka, koji su posve pouzdani, ali su manje ekonomi ni (iziskuju veu redundanciju). 8.6. STANDARDIZACIJA PRIJENOSA PODATAKA U MRE}AMA Tehnologija ra unalnih mre~a na danaanjem stupnju razvitka omoguuje uspostavljanje razli itih arhitektura mre~a, koriatenje razli itih aktivnih elemenata u mre~i (ra unala i komunikacijskih ureaja), te prijenos razli itih tipova podataka. Takve velike mogunosti otvaraju, meutim, jedan veliki skup zna ajnih problema - problema standardizacije prijenosa podataka. Izvoriata takvih problema le~e u sljedeim injenicama: Uvjeti rada u mre~ama razli ite arhitekture su razli iti, pa su razli ite i metode upravljanja mre~ama. Razli ita ra unala funkcioniraju na razli ite na ine. Podaci se mogu iskazivati (formatizirati, kodirati) na razli ite na ine, pa se mogu biti i razli ito tuma iti (interpretirati). Iz navedenih se razloga mo~e dogoditi da su neke mre~e, ureaji i podaci koji se prenose inkompatibilni, ato zna i da ih nije mogue povezati i meu njima ostvariti komunikaciju (razmjenu podataka). A to je, dakako, velik problem. 8.6.1. OSI referentni model Kako je pitanje kompatibilnosti i mogunosti povezivanja ra unalnih mre~a globalni svjetski problem, bilo je logi no da se njegovog rjeaavanja prihvati Meunarodna organizacija za standarde (International Standard Organization, ISO). Poalo se od koncepta tzv. otvorenih sustava (eng. Open System) kao sustava koji su otvoreni za komunikaciju prema svojoj okolici, odnosno ostalim sustavima. Da bi takvi sustavi mogli ostvariti komunikaciju i nesmetano razmjenjivati informacije sa svojom okolicom, oni sami, ali i okolica (ostali sustavi) moraju se pridr~avati stanovitih standarda, tj. opih i zajedni kih pravila ponaaanja u radu i komunikaciji. Skup takvih standarda predstavljen je tzv. OSI (akr. eng. Open Systems Interconnection) referentnim modelom. To je slo~eni model, a tvori ga sedam slojeva (eng. Layer): fizi ki sloj sloj veze sloj mre~e sloj prijenosa sloj razgovora sloj prikaza sloj aplikacija. Oba sustava koji ~ele komunicirati na jednoobrazan (unificiran) na in moraju biti tako strukturirani i podr~avati zajedni ke standarde svojstvene svakome sloju. Shematski prikaz OSI referentnog modela nalazi se na slici 8.10. Standardi najni~ega, fizi kog sloja (eng. Physical Layer) OSI referentnog modela definiraju obilje~ja signala pomou kojih e se prenositi poruke. Na sloju veze (eng. Data Link Layer) standardiziraju se ustroj, dimenzije, sadr~aj i kontrolne informacije u paketima podataka (vidi odjeljak 8.4.3.1.). Sloj mre~e (eng. Network Layer) obuhvaa standarde ato se odnose na pojedine tehnike prijenosa paketa podataka u mre~i (vidi odjeljak 8.4.3.2.). Na sloju prijenosa (eng. Transportation Layer) standardiziraju se komunikacijske usluge (servisi) ostvarive u mre~i i na ini spajanja dvaju korisnika. Sloj razgovora (eng. Session Layer) standardizira komunikaciju izmeu dvaju ili viae partnera u mre~i, na ine njihove identifikacije i ovlaatenosti za koriatenje stanovitih mre~nih usluga. Sloj prikaza (eng. Presentatiton Layer) definira standarde predstavljanja podataka pojedinim aplikacijama u smislu njihova tipa, formata, dimenzija, itd. Na sloju aplikacija (eng. Aplication Layer) utvruju se standardi obrade podataka prema zahtjevima i potrebama razli itih tipova korisnika. Konkretizacija standarda za svaki sloj su odgovarajui komunikacijski protokoli (eng. Communication Protocol), koji predstavljaju skup propisa o svojstvima ato ih sustav mora imati da bi se mogao smatrati otvorenim. Zbog brojnih neslaganja meu zainteresiranim stranama, zbog sukoba interesa proizvoa a opreme, davatelja mre~nih usluga i korisnika, a nerijetko i zbog pomanjkanja politi ke volje, do sada su razvijeni i usvojeni samo protokoli za tri najni~e razine OSI referentnog modela, a zajedni ki naziv im je Protokol X.25. Mre~a Internet, meutim, daje sna~ne poticaje na razvijanje protokola viaih razina (slojeva). 8.6.2. Ureaji za povezivanje mre~a razli itih arhitektura Implementacijom OSI referentnog modela i odgovarajuih komunikacijskih protokola u obliku odgovarajuih komunikacijskih programa omoguuje se povezivanje dvaju ili viae otvorenih sustava. Radi li se pritom o mre~nim sustavima razli itih arhitektura, na njihovim e se spojevima morati instalirati stanoviti posredni ki ili spojni ureaji, koji e omoguiti neometan protok podataka meu mre~ama, ali isto tako i atititi svaku pojedinu mre~u od ne~eljenih "posjeta" izvana. Naj eae se radi o povezivanju lokalnih mre~a meusobno ili pak povezivanja lokalnih i rasprostranjenih mre~a. Ovisno o karakteristikama mre~a, o zahtjevima prometa podataka i slo~enosti koriatenih aplikacija, koristit e se neki od sljedeih spojnih ureaja: a) mostovi b) usmjernici c) pristupnici. Sve su to hardverski/softverski elementi koji se pridodaju mre~ama, odnosno ugrauju u njih, kako bi se osigurala ili barem simulirala (oponaaala) kompatibilnost pojedinih ureaja i itavih mre~a prema OSI standardima. Bez takvih je ureaja komunikacija meu mre~ama razli itih arhitektura neostvariva. 8.6.2.1. Mostovi Most (eng. Bridge) je ureaj koji obavlja funkcije sloja veze podataka (drugog sloja) OSI referentnog modela. Konkretno, most skrbi o izvorianoj i odredianoj adresi paketa podataka, ali ne i o funkcijama protokola viaih slojeva. Ovaj spojni ureaj ima memoriju u kojoj odr~ava tablicu adresa ra unala ato pripadaju "njegovoj" lokalnoj mre~i. Kada iz okolice mre~e naie neki niz paketa podataka, most kontrolira odgovaraju li adrese odrediata navedene u paketima adresi ili adresama jednog ili viae ra unala u toj lokalnoj mre~i. Ako jest tako, most izdvaja takve pakete iz niza nadolazeih paketa, ato se naziva postupkom filtriranja (eng. Filtering), i upuuje ih odrediatu. Pakete koji nisu upueni niti jednom od ra unala odnosne mre~e most prosljeuje mostu druge mre~e s kojom je spojen. Taj drugi most ponavlja postupak filtriranja, usporeujui odrediane adrese u paketu podataka s adresama iz svoje tablice adresa. Postupak filtriranja se ponavlja sve dok se ne pronae odrediate (ra unalo) kojemu je paket namijenjen ili ne konstatira pogreaka i zatra~i ponovljeni prijenos paketa s neispravnom odredianom adresom. Shematski prikaz instalacije mostova tipa "brvna" (eng. Spanning Tree) u razli itim ra unalnim mre~ama nalazi se na slici 8.11. Mostovi su vrlo brzi ureaji, jer postupak filtriranja kojega obavljaju ne zahtijeva izvraavanje nikakvih funkcija promjene formata (eng. Format Conversion), odnosno reformatiranja paketa podataka. Jedno od vrlo zanimljivih i privla nih svojstava mostova jest njihova mogunost podr~avanja razli itih tipova su elja (eng. Interface) prema razli itim vrstama fizi kih komunikacijskih kanala (primjerice, prema koaksijalnim kablovima, paricama ili svjetlovodima), ato onda omoguuje ne samo povezivanje mre~a razli itih arhitektura, ve i mre~a nejednake fizi ke izvedbe. Ako je u mre~ama instaliran vei broj mostova, ato zna i da postoji viae moguih putova podataka od izvoriata do odrediata, mostovi meusobno "pregovaraju" nastojei pronai put koji je optimalan u datom trenutku i situaciji prometa podataka. 8.6.2.2. Usmjernici Usmjernik (eng. Router) je spojni ureaj koji slu~i kao alternativa mostu. Meutim, takvi su ureaji prilagoeni obavljanju funkcija mre~nog (treeg) sloja OSI referentnog modela. Oni su zato specifi ni s obzirom na mre~ni protokol, ato zna i da "poznaju" samo protokol mre~e iji su sastavni dio. Iz takve "protokolarne specifi nosti" proizlazi i osnovna prednost usmjernika pred mostovima. Usmjernici, naime, mogu poslu~iti kao svojevrsni obrambeni ("vatreni") zid (eng. Firewall), koji "svoju" mre~u atiti od paketa podataka generiranih u skladu s nekim njemu (i mre~i) nepoznatim komunikacijskim protokolom. O funkcijama zaatite tajnosti podataka pomou "vatrenog zida" viae u odjeljku 9.3.1., a ovdje emo ukazati na njegovu ulogu pri osiguranju stabilnosti povezanih mre~a ra unala. Naime, mre~e povezane mostovima tvore veliki mre~ni sustav s gustim prometom podataka. Ako se u bilo kojem voru (radnoj stanici) bilo koje mre~e dogodi neki kvar, ona mo~e po eti stvarati velike nizove neispravnih paketa podataka. Takva se situacija naziva "olujom u prijenosu" (eng. Broadcasting Storm). Ona mo~e dovesti do zaguaenja u prometu podataka i ispadanja pojedinih mre~a iz funkcije zbog (nepotrebne) preoptereenosti nekih njihovih elemenata. Meutim, kako je usmjernik specifi an s obzirom na komunikacijski protokol, mo~e ga se programirati tako da omoguuje prosljeivanje (propuatanje) samo onih paketa podataka koji zadovoljavaju specifi ne zahtjeve nekog protokola, dok sve ostale blokira. Na taj se na in odreena mre~a atiti od oluje u prijenosu i mo~e dalje nesmetano funkcionirati. Usmjernici su slo~eniji (sofisticiraniji) od mostova, pa su zbog toga i skuplji. Osim navedene temeljne zaatitne funkcije, usmjernik mo~e takoer analizirati stanje prometa u mre~i, te utvrivati optimalan put paketa od izvoriata do odrediata. Ako je promet podataka u mre~i vremenski promjenjiv (a u pravilu on to jest), usmjernik mo~e varirati kretanje paketa podataka i upuivati ih onim putem koji je u danom trenutku optimalan. Uporaba usmjernika neizbje~na je onda kada se povezuju mre~e s razli itim protokolima (odnosno mre~nim operacijskim sustavima), jer mostovi, u na elu, ne razlikuju specifi nosti paketa podataka generiranih prema razli itim protokolima. Usmjernike se mo~e podesiti tako da neke protokole prepoznaju, a neke ne. Nastoje li se usporediti prednosti i nedostaci mostova i usmjernika, openito se mo~e ustvrditi sljedee: Uporaba mostova bit e zadovoljavajua onda kada se povezuju mre~e srodnih karakteristika, odnosno jednakih komunikacijskih protokola i operacijskih sustava. Onda kada mre~ama upravljaju razli iti operacijski sustavi, zasnovani na razli itim protokolima, nu~na je uporaba usmjernika. 8.6.2.3. Pristupnici Pristupnik (eng. Gateway) je ureaj ato se koristi kod priklju ivanja lokalnih mre~a na neku veliku, rasprostranjenu mre~u. Funkcija pristupnika je predstavljanje ureaja lokalne mre~e prema rasprostranjenoj mre~i na jedistveni (unificiran) na in. On, dakle, pretvara pakete podataka formirane prema prokolu lokalne mre~e u pakete koji odgovaraju protokolu rasprostranjene mre~e, i obratno. Taj se postupak naziva emulacijom (eng. Emulation). Ovisno o tome gdje su smjeateni, odnosno instalirani, razlikuju se dvije vrste pristupnika: 1. lokalni pristupnici 2. udaljeni pristupnici. Lokalni pristupnik (eng. Local Gateway) je dio lokalne mre~e. To je obi no jedna od radnih stanica opremljena emulacijskim softverom. Njena pristupni ka uloga mo~e biti isklju iva (ekskluzivna), ato zna i da ona nee biti optereena nikakvim drugim aplikacijskim zadacima. Tada itavu radnu stanicu (i hardver i softver) smatramo pristupnikom. Alternativno, njena pristupni ka uloga mo~e biti usporedna (paralelna) s nekim drugim aplikacijskim zadacima, pa se tada samo njen softverski segment namijenjen emulaciji smatra pristupnikom. Lokalni pristupnik predstavlja izlaz lokalne prema rasprostranjenoj mre~i. Udaljeni pristupnik (eng. Remote Gateway) je softverski segment nekog ra unala rasprostranjene mre~e namijenjen emulaciji lokalne mre~e. Udaljeni se pristupnik, zato, smatra ulazom iz rasprostranjene u lokalnu mre~u. Lokalni pristupnici takoer mogu igrati ulogu zaatitnog ("vatrenog") zida lokalne mre~e, posebice onda kada je lokalna mre~a privatna, a rasprostranjena mre~a javna. 8.7. MRE}A INTERNET 8.7.1. Razvitak Interneta Ministarstvo obrane SAD poklanjalo je u vrijeme tzv. hladnoga rata (1950.-te i 1960.-te godine) osobitu pozornost razvijanju telekomunikacijskih sustava namijenjenih kontroli i komandiranju u vojnim postrojbama stacioniranima diljem svijeta. Slijedei logiku centralizacije i hijerarhije upravljanja svojstvenu vojnim sustavima, telekomunikacijski su sustavi takoer organizirani centralizirano i hijerarhijski. Meutim, strah od napada neprijatelja interkontinentalnim nuklearnim projektilima, koji bi mogli uniatiti telekomunikacijske upravlja ke centre, te time onesposobiti itav sustav komuniciranja i voenja obrambenih aktivnosti, naveo je vojne stratege na promialjanje novih na ina organizacije upravljanja telekomunikacijskim sustavima. Jedinstven je zaklju ak bio kako valja koncipirati i razviti takav sustav vojnog komuniciranja na daljinu kojim se nee upravljati centralizirano, ve decentralizirano. Zadatak koncipiranja i ostvarenja takvoga sustava povjeren je agenciji ARPA (akr. Advanced Research Projects Agency). Ponueno rjeaenje telekomunikacijske mre~e moralo bi zadovoljiti dva temeljna uvjeta: Telekomunikacijska mre~a ne smije biti ovisna o centralnom upravljanju. Sustav mora biti uspostavljen tako da mo~e raditi i unato  eventualnim oateenjima nekih njegovih dijelova. S vremenom je ARPA uspostavljala sve intenzivniju suradnju s civilnim institucijama, sveu iliatima i znanstvenim institutima, pa je i projekt mre~e pomalo prerastao vojne okvire, emu je uvelike pogodovalo i postupno stiaavanje hladnoga rata. Tako 1969. godine dolazi do izgradnje mre~e ARPANET kao pokusnoga poligona za istra~ivanje novih komunikacijskih tehnika. Prvi vor te mre~e postavljen je na sveu iliatu UCLA (akr. University of California Los Angeles), da bi uskoro bila uspostavljena joa dva vora na dva druga sveu iliata. Presudan dogaaj zbio se koncem 1970. godine kada je postojeoj mre~i s tri vora priklju ena i do tada nezavisno razvijana mre~a ALOHANet Sveu iliata Hawaii. Zato se ra una da je mre~a ARPANET po ela funkcionirati 1971. godine. Iz pragmati kih razloga, mre~a ARPANET se 1983. godine, kada je u njoj bilo povezano ve viae od 1000 ra unala, razdvaja u dvije mre~e: ARPAnet, koja je slu~ila potrebama civilnih organizacija, i MILNET, za potrebe vojnih institucija. 1986. godine implementirana je mre~a superra unala NSFNET, koja se povezuje s ARPAnetom i pomalo ga asimilira. Tako je, zapravo gotovo neopazice, nastao Internet. Priklju ivanjem sve veeg broja privatnih mre~a velikih kompanija, Internet 1992. godine dose~e to ku u kojoj obuhvaa milijun veih ra unala. Zbog toga je ta godina nedavno proglaaena godinom u kojoj Internet postaje "opim dobrom ovje anstva" (vidi fusnotu 58). Prema najnovijim podacima, Internetom je obuhvaeno preko deset milijuna veih ra unala, a koristi ga oko 120 milijuna ljudi u svijetu, s tendencijom udvostru enja za neato viae od godine dana (godine 2000.). 8.7.2. Filozofija i standardi Interneta Filozofija na kojoj po iva Internet i iz koje proizlaze mogui na ini rada u Internet okru~enju je klijentsko-poslu~iteljska arhitektura (vidi odjeljak 7.5.). Svako ra unalo u mre~i koje odr~ava u svojim memorijama neke podatke i koje te podatke mo~e ponuditi nekome na koriatenje naziva se poslu~iteljem. Isti se naziv rabi i za programe takvog ra unala. Svaki, pak, korisni ki ureaj (primjerice, osobno ra unalo ili radna stanica u lokalnoj mre~i) koji mo~e zatra~iti i privatiti podatke od nekog poslu~itelja naziva se klijentom. Isti se naziv upotrebljava i za korisni ke programe koji tra~e neke podatke od nekog poslu~itelja. Shematski prikaz filozofije Interneta bazirane na klijentsko-poslu~iteljskoj arhitekturi nalazi se na slici 8.12. Klijenti i poslu~itelji moraju se meusobno "razumjeti", ato zna i da moraju podr~avati isti komunikacijski protokol (vidi odjeljak 8.6.1.). Komunikacijski protokol koriaten u Internetu naziva se TCP/IP, ato je akronim od punoga naziva Transmission Control Protocol + Internet Protocol. Razvidno je da se ovdje zapravo radi o sintezi dvaju protokola: TCP definira na in na koji se informacija segmentira u pakete. Njime se, izmeu ostaloga, utvruju redni brojevi paketa u nizu (paketi se prenose tehnikom datagrama - vidi odjeljak 8.4.3.2.), te vrijednosti kontrolnih bitova. IP je protokol kojega se pridr~avaju usmjernici (vidi odjeljak 8.6.2.2.) u Internetu. U svaki paket podataka ugrauju se IP adrese izvoriata i odrediata. IP adresa je jedinstveni identifikacijski broj ra unala u mre~i prema kojemu ga prepoznaju svi ostali elementi mre~e. IP adresa sastoji se iz etiri broja razdvojena to kama. Tako, primjerice, IP adresa nekoga ra unala mo~e biti 220.259.144.09. Umjesto broj anih adresa, koje ljudi teako pamte, klijenti e baratati simboli kim adresama, koje se sastoje iz nekoliko (lako pamtljivih) nizova znakova odvojenih to kama, a u Internet terminologiji nazivaju se nazivima domena. Kao primjer naziva domene navodimo simboli ku adresu ra unala koje nudi informacije o Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a koja glasi: www.efzg.hr. 8.7.3. Uklju ivanje u Internet Prva i osnovna pretpostavka uklju ivanja u Internet je raspolaganje odgovarajuim ra unalom. Zadovoljavajue ra unalo u danaanjim je uvjetima osobno ra unalo standardnih performansi (od razine procesora 486 na viae). Kada je ta pretpostavka zadovoljena, fizi ko se uklju ivanje u Internet mo~e izvraiti na tri na ina: pomou modema iz lokalne mre~e putem ISDN-a. Modem e se koristiti onda kada se ra unalo ~eli uklju iti u Internet putem telefonske linije (vidi odjeljak 8.3.2.). Ako je korisni ko ra unalo element ( vor) neke lokalne mre~e, pristup iz mre~e je mogu onda kada ona raspola~e odgovarajuim pristupnikom (vidi odjeljak 8.6.2.3.) za Internet. Kona no, ako postoji priklju ak na ISDN (vidi odjeljak 8.3.4.), uklju ivanje u Internet ostvaruje se izravno, bez ikakvih nu~nih dodataka. No, to joa uvijek nije sve. Naime, treba nabaviti i odgovarajue programe za rad s Internetom, koji se nazivaju tra~iteljima (eng. Browser). Najpopularniji programski proizvodi te vrste su Microsoft Internet Explorer i Netscape Communicator. Njihova je zadaa pru~iti klijentu mogunosti obavljanja stanovitih poslova pomou Interneta, odnosno koriatenja raspolo~ivih Internet servisa (vidi odjeljak 8.7.4.) ato ih pru~aju davatelji Internet usluga (eng. Internet Service Provider), povezivanjem korisnika s odgovarajuim Internet resursima. Odnosi korisnika, programa tra~itelja, te davatelja Internet usluga prikazani su shematski na slici 8.13. Nasreu, danas su tra~itelji sastavni dio svakog suvremenijeg sistemskog softvera standardnih ra unala, naprosto zato jer je Internet ve postao standardnom potrebom korisnika. Zbog toga pitanja njihova odabira, nabave i instalacije uglavnom viae nisu relevantna u onoj mjeri u kojoj su bila do prije nekoliko godina. 8.7.4. Internet servisi Koriatenjem ra unalnih mre~a mogu se obavljati vrlo razli iti tipovi informacijskih poslova (prijenosa i obrade podataka). Da bi se bolje razumjelo o kakvom je poslu rije  u nekom konkretnom slu aju, poslovi se prema srodnosti svrstavaju u skupine. Davatelji mre~nih usluga (komunikacijske agencije ili sli ne institucije) standardiziraju mogunosti obavljanja pojedinih skupina poslova, ato se onda naziva pru~anjem telemati kih servisa. Vrijednost mre~a u kojima se mogu koristiti takvi servisi poveava se u odnosu na vrijednost onih mre~a koje omoguuju samo jednostavan prijenosa podataka od izvoriata do odrediata, pa se one nazivaju mre~ama s dodanom vrijednoau (eng. Value-Added Network, VAN). Internet je mo~da najbolji primjer mre~e s dodanom vrijednoau, budui da je to mre~a koja se sastoji od mnogobrojnih podmre~a i u koju je uklju en izuzetno velik broj razli itih subjekata (pojedinaca i organizacija, odnosno institucija) razli itih mogunosti i potreba. Do danaanjeg vremena razvijeni su sljedei najva~niji - standardni - Internet servisi: World Wide Web elektroni ka poata dostavne liste daljinsko preuzimanje datoteka rad u korisni kim diskusijskim skupinama avrljanje Internet telefonija. Osim navedenih postoje joa neki Internet servisi, kao ato su Gopher, Veronica ili WAIS, ali njihova je primjena danas zna ajno ograni ena, odnosno u opadanju. Davatelji Internet usluga u Republici Hrvatskoj su Harvatske telekomunikacije (od 1. sije nja 1999. godine, kao dio bivaeg HPT-a), CARNET i naki manja privatna poduzea. 8.7.4.1. World Wide Web Internet servis World Wide Web referencira se mnogim sinonimnim nazivima, kao ato su WWW, the Web ili W3, a koncipirao ga je World Wide Web Consortium (W3C) koncem 1980.-tih godina. Temeljna zamisao o biti ovoga Internet servisa mo~da e biti intuitivno jasnijom razmotri li se zna enje engleske rije i "the web". Prema Oxford Advanced Learner's Dictionary ta rije  ima tri zna enja: Prvo, to je mre~a koju grade pauci i sli ni insekti kako bi ulovili plijen. Drugo, to je kompleksni niz ili struktura s mnogo sastavnih dijelova. Tree, to je plivaa ko~ica u nekih ptica i drugih ~ivotinja. Sva ta tri zna enja rije i "the web" na neki na in odreuju suatinu ovoga Internet servisa. Izvedeno, moglo bi se rei da WWW predstavlja mre~ni servis (infrastrukturu) za organiziranje informacija, dostupnih korisnicima Interneta, u obliku tzv. hipermedijskih dokumenata (Web stranica). Pri tome, pod pojmom hipermedijskog dokumenta podrazumijeva se skup srodnih informacija, iskazanih u tekstualnom, grafi kom, video i/ili zvu nom obliku, koje se odnose na neki (slo~eni) objekt. Hipermedijski dokumenti imaju dvije zna ajne i zanimljive karakteristike: Ne pretpostavljaju nikakav specifi an redosljed ili hijerahiju obuhvaenih informacija. Omoguuju da neke informacije budu u viaestrukim odnosima prema nekim drugim informacijama. Svrhovitim povezivanjem hipermedijskih dokumenata omoguuje se njihova razmjerno laka dostupnost i jednostavno pretra~ivanje od strane korisnika. Hipermedijski dokumenti (stranice) kreiraju se uporabom posebnog programskog jezika koji se naziva HTML (akr. eng. HyperText Markup Language). Taj jezik odreuje kako e neka informacija izgledati ili kako e se ponaaati na zaslonu korisnika kada je on zatra~i iz Interneta. Posebni mre~ni servisni programi, tzv. lokatori resursa, poznati pod kratkim nazivom URL (akr. eng. Universal Resource Locator), specificiraju lokaciju, ili adresu, svake Web stranice u Internetu. Naredba (deklaracija) URL-a sastoji se od najmanje dva dijela: specifikacije protokola za prijenos Web stranice i naziva domene (IP adresu ra unala) u kojoj se nalazi Web stranica. Tome se mogu dodati neke daljnje opcije, poput naziva datoteke, dijela datoteke i sl. U okvirima WWW servisa kao protokol za prijenos Web stranice, odnosno hipermedijskog dokumenta slu~i HTTP (akr. eng. HyperText Transfer Protocol), komplementaran TCP/IP-u. Primjer URL naredbe Naredba za tra~enje i prikazivanje Web stranice Ekonomskog fakulteta Zagreb glasi: http://www.efzg.hr Na zaslonu klijentovog ra unala prikazat e se naslovnica (eng. Home Page), odnosno prva stranica hipermedijskog dokumenta Ekonomskog fakulteta Zagreb na Internetu. Odabirom neke od ponuenih natuknica (eng. Entry) u izborniku (eng. Menu) prelazi se izravno na bilo koju daljnju stranicu dokumenta, koristei pritom ranije spomenuto svojstvo hipermedijskih dokumenata da ne pretpostavljaju bilo kakav unaprijed utvreni redosljed ili hijerarhiju pretra~ivanja. Razli ite stranice istog ili nekog drugog hipermedijskog dokumenta povezane su hiperpoveznicima (eng. HyperLink) ak i onda kada nisu memorirane u istom ra unalu. Dakle, hiperpoveznici "ne poznaju" nikakva funkcionalna ni prostorna (geografska) ograni enja pri povezivanju Web stranica, ato je jedna od najveih kvaliteta Interneta. Shematski prikaz povezivanja hiperdokumenata pomou hiperpoveznika nalazi se na slici 8.14, a primjeri nekih naslovnica na slici 8.15. Rezimirajui, mo~e se ustvrditi kako World Wide Web servis omoguuje obavljanje tri vrste informacijskih poslova: Pretra~ivanje Web stranica (eng. Browsing the World Wide Web) dostupnih bilo gdje u Internet mre~i, bez obzira na njihovu stvarnu fizi ku lokaciju, koja korisniku uope ne mora biti znana (a naj eae to i nije). Pretplatu na Web sadr~aje (eng. Subscribing to Web Content), kada korisnik zahtijeva da se sadr~aj stanovitih odabranih Web stranica prenese u memoriju njegova ra unala, kako bi mogao njime trajno raspolagati i naknadno ga analizirati, odnosno obraivati. Stvaranje (kreiranje) vlastitih Web stranica (eng. Creating Own Web Pages), ime svaki korisnik Interneta mo~e informacije kojima raspola~e u initi dostupnim svim ostalim korisnicima u formi Web stranica. WWW servis jedan je od temelja suvremenog elektroni kog poslovanja, kao jedne od najzna ajnijih primjena Interneta danas, a zasigurno joa i viae u bliskoj budunosti (vidi odjeljak 8.9.). Nakon prikaza nekih od mnogobrojnih mogunosti koriatenja WWW-a vjerojatno je jasnije zbog ega su uvodno navedena tri izvorna zna enja engleske rije i "the web". World Wide Web, naime, predstavlja: svojevrsnu "paukovu mre~u" kojom se "love" klijenti Interneta, slo~enu strukturu koja obuhvaa veliku ( ak ogromnu) koli inu informacija raspolo~ivih u obliku hipermedijskih dokumenata, medij po kojemu se lako "pliva". U svezi s treim navodom treba spomenuti i popularni ~argonski termin "surf" ili "surfanje" kojim se ozna uju mogunosti jednostavne i razmjerno brze "aetnje", "plovidbe" ili "plivanja" Internetom, te pronala~enja najrazli itijih informacija. To mo~e biti vrlo u inkovit na in prikupljanja informacija potrebnih, primjerice u poslovanju, obrazovanju ili znanstvenom radu, ali isto tako i dobra, meutim, i prili no skupa zabava. Zato se valja pridr~avati jednog nepisanog, no va~nog pravila: World Wide Web servis izrazito je ekonomi an na in ciljanoga tra~enja i pronala~enja vrlo vrijednih informacija, ali je pretjerano skup onda kada tra~enje informacija nije ciljano i kada se unaprijed to no ne zna ato se zapravo ~eli pronai. 8.7.4.2. Elektroni ka poata Elektroni ka poata (eng. Electronic Mail, E-Mail) je telemati ki servis koji kombinira ekspeditivnost telefonske i trajnost pisane komunikacije, odnosno korespondencije. Koncipirao ga je 1971. godine Ray Tomlison. Internet podr~ava takav servis i on je, uz WWW, naj eai oblik informacijskog posla u toj mre~i. Davatelj usluge elektroni ke poate omoguuje klijentima rezervaciju elektroni kog "poatanskog pretinca" kao dijela memorije njegovoga (davateljevog) ra unala. Svaki "pretinac" ima jednozna nu adresu sljedeega formata: ime(organizacija.podru je Segment "ime" odnosi se na naziv ili ime vlasnika "pretinca", segment "organizacija" na instituciju u okvirima koje vlasnik "pretinca" djeluje, a segment "podru je" mo~e poprimiti neku od standardnih vrijednosti (oznaka) geografskog podru ja ili djelatnosti. Za slu aj Hrvatske oznaka podru ja je "hr". Za ostale zemlje standardizirane su neke druge oznake, a za SAD postoji viae oznaka: com - komercijalne i profitne organizacije org - mjeaovite i neprofitne organizacije net - Internet infrastruktura i davatelji Internet usluga edu - fakulteti i sveu iliata gov - federalne vladine agencije Primjeri adresa u Internet elektroni koj poati: Neka se radi o korisnici ije je ime Mirna, a zaposlena je na Ekonomskom fakultetu Zagreb. Njena e adresa u Internet elektroni koj poati vjerojatno glasiti: mirna(efzg.hr Neka se radi o ameri kom korisniku ije je prezime Clinton, a radi u Bijeloj kui. Njegova e adresa u Internet elektroni koj poati vjerojatno biti: clinton(whitehouse.gov Postupak slanja poruke zapo inje time ato poailjatelj pokree svoj program za pisanje elektroni kih poruka na vlastitom ra unalu i upisuje potrebne podatke u tzv. masku zaslona (eng. Display Mask) koju mu nudi aktivirani program. Grafi ka rjeaenja maski zaslona variraju od programa do programa, ali u na elu zahtijevaju sljedee podatke: To: Navodi se popis adresa primatelja poruke; adrese se razdvajaju zarezom ili znakom "to ka-zarez" (;). Cc: Navodi se popis adresa na koju se ~ele poslati kopije poruke. From: Navodi se adresa poailjatelja poruke. Ovaj segment poruke obi no popunjava program. Subject: Navodi se kratki opis ili sa~etak poruke. Body: Upisuje se proizvoljni tekst poruke ili sadr~aj pridru~ene datoteke neograni enih dimenzija. Kada su svi potrebni segmenti poruke napisani, pokaziva em na zaslonu markira se "dugme" (eng. Button), odnosno polje na zaslonu za slanje i pritiskom na tipku miaa aktivira se prijenos poruke. Poruka dospijeva u "poatanski pretinac" primatelja (jednoga ili viae njih, ovisno o navodima u samoj poruci) i tamo ostaje pohranjenom sve dok je primatelj ne "pozove" u svoje ra unalo i prika~e na njegovu zaslonu. Prijam poruke mo~e uslijediti samo onda kada je primateljeve ra unalo aktivno. Sve dok nije tako, poruka " eka" u "pretincu" i nije dostupna nikome. Prijenos poruke iz "pretinca" u memoriju primateljeva ra unala i njeno prikazivanje na zaslonu bit e obavljeno uvijek onda kada to korisnik izrijekom zahtijeva, odabirom jedne od funkcija takve namjene ato ih nudi program za elektroni ku poatu, ili pak onda kada je korisnik odaslao neku svoju poruku u mre~u, a u njegovu "pretincu" ima barem jedna nova poruka za njega. Izgled jedne primljene poruke prikazan je na slici 8.16. 8.7.4.3. Dostavne liste Dostavna lista (eng. Mailing List) nije niata drugo do posebna adresa u Internet elektroni koj poati. Poslu~itelj dostavnih lista (eng. Mailing List Server) zadu~en je za provjeru sadr~aja tog elektroni kog "poatanskog pretinca". Kada neki korisnik poaalje poruku na tu adresu, poslu~itelj dostavnih lista e je proslijediti svim korisnicima koji su ranije tra~ili uvratenje u dostavnu listu. Dostavne su liste usmjerene na neka u~a podru ja interesa, kao ato su, primjerice, burzovne transakcije, novosti iz svjetske politike ili mo~da konjske trke. U Internetu postoje ak i adresari dostavnih lista, jer pojedina nih dostavnih lista ima vjerojatno nekoliko desetaka tisua. Openito, sve se te dostavne liste mogu svrstati u dvije skupine: Suradni ki dostavne liste (eng. Collaborative Mailing List) koriste se na na in sli an onome ato se prakticira u skupini ljudi zainteresiranih za neku temu, kao ato su stru ne udruge, klubovi hobista, skupine politi kih istomialjenika ili vjerske sekte. Svatko uvraten u dostavnu listu bit e obavijeaten o svakoj poruci koju netko poaalje na adresu dostavne liste i tada se radi o tzv. opoj suradni koj dostavnoj listi (eng. General Mailing List). Postoje i tzv. posredovane (moderirane) suradni ke dostavne liste (eng. Moderated Mailing List), u kojima neki autoritet, osoba ili institucija, provjerava prikladnost, odnosno cenzurira primljene poruke i odobrava njihovo slanje na sve adrese iz dostavne liste. Informativne dostavne liste su djelotvorno sredstvo za distribuciju novosti velikom broju korisnika. Naj eae e to biti informacije o novim proizvodima, o kretanjima valutnih te ajeva ili burzovnih indeksa, o sportskim rezultatima, o stanju u prometu, o meteoroloakim situacijama i prognozama, itd. Uvratenje u neke dostavne liste besplatno je, a u neke se druge plaa. U potonjem se slu aju govori o pretplati na dostavnu listu (eng. Subscribing to a Mailing List). Poruke iz dostavnih lista bilo koje vrste primaju se poput uobi ajenih poruka u Internet elektroni koj poati. Ovisno o karakteru primljene poruke, primatelj mo~e postupiti na jedan od tri na ina: Primiti je na znanje i ne reagirati. Odgovoriti pojedincu, aaljui svoju poruku samo na njegovu adresu. Odgovoriti na adresu dostavne liste, kada smatra da njegov odgovor mo~e biti od interesa veem broju ili svim korisnicima dostavnih lista. U Internetu postoji neato poput nepisanoga bon-tona, odnosno pravila ponaaanja. Korisnik bi trebao reagirati na poruku primljenu iz dostavne liste u skladu s tim pravilima. 8.7.4.4. Daljinsko preuzimanje datoteka Mnogi poslu~itelji u Internetu odr~avaju obi no opse~ne digitalne (binarne) datoteke podataka ili programa. Radi se, dakle, o "konvencionalnim" datotekama, a ne onima u obliku hipermedijskog dokumenta. Takve datoteke mogu biti od interesa za pojedine korisnike, koji e ih ~eljeti preuzeti od udaljenog poslu~itelja i prenijeti u memoriju svojega ra unala radi kasnije obrade. U nekim su slu ajevima takve usluge besplatne, a u nekima ne. Meutim, u svakom slu aju koristit e se protokol za prijenos datoteka (eng. File Transfer Protocol, FTP). Poslu~itelji koji mogu isporu ivati (prenositi) datoteke na daljinu nazivaju se FTP-mjesta (eng. FTP Site). FTP-mjesta koja odr~avaju javne datoteke (eng. Public File) omoguuju, u na elu, svakom korisniku Interneta preuzimanje tih datoteka i nazivaju se FTP-poslu~iteljima anonimnih korisnika. Zainteresirani korisnik aktivirat e takvoga poslu~itelja aaljui mu zahtjev za prijenos datoteke (eng. File Transfer Request) i navodei svoju adresu u Internet elektroni koj poati kao lozinku (eng. Password). Od tog trenutka nadalje korisnik u dijalogu komunicira s FTP-poslu~iteljem, koristei se pritom odgovarajuim programom za daljinsko preuzimanje datoteka (eng. Remote Files Downloading Program). Danas naj eae koriaten program te vrste je WS_FTP, koji se mo~e preuzeti s adrese http://www.ipswitch.com, a funkcionira u Windows 95, Windows 98, Windows NT i UNIX okru~enju. Program za daljinsko preuzimanje datoteka "vodi" korisnika postavljajui mu odreena pitanja i nudei alternativne odgovore. Sudjelovanje u takvom dijalogu mogue je razmjerno jednostavno i brzo nau iti. Po zavraetku prijenosa, WS_FTP ili sli an program obavjeatava korisnika da je tra~ena datoteka prenijeta u memoriju njegovog ra unala i da je mo~e po eti obraivati. Ako je zadovoljan u injenim, korisnik zavraava dijalog i "oslobaa" FTP-poslu~itelja. 8.7.4.5. Rad u korisni kim diskusijskim skupinama Rad u korisni kim diskusijskim skupinama (eng. UseNet Discussion Groups) je servis koji donekle podsjea na servis dostavnih lista. Korisni ka diskusijska skupina "okuplja" se ili "prepoznaje" na temelju zajedni kih interesa. Korisnik aalje ili predo ava skupini svoje poruke, koje po ozbiljnosti i dimenzijama mogu varirati od kratkih aala i viceva do ozbiljnih znanstvenih rasprava. On takoer mo~e odgovarati na poruke koje je iz skupine primio, pa mo~e komunicirati s milijunima, naj eae nepoznatih ljudi u itavu svijetu. Rasprava u diskusijskim skupinama nije ni im ograni ena - nema nikakvog posrednika ili moderatora koji bi je vodio u nekom pravcu ili prije io neke njene vidove, Preciznije re eno, moderatori su sami sudionici u diskusijskoj skupini. Internet UseNet servis hijerarhijski organizira interesne korisni ke skupine u kategorije i potkategorije. To je vidljivo ve i iz Internet adrese diskusijske skupine, koja se sastoji od nekoliko nizova znakova odvojenih to kama. Kreui se slijeva nadesno, nizovi znakova ozna uju sve u~a i u~a podru ja interesa. Tako, primjerice, adresa koja glasi comp.software.graphics ozna uje podskupinu korisnika zainteresiranu za grafi ke programe unutar skupine zainteresirane za softver, koja opet spada u najairu skupinu onih zainteresiranih za ra unala. UseNet servis nudi airi popis osnovnih tema prema kojima se korisnici svrstavaju u osnovne diskusijske skupine. Meu takvim temama postoje, primjerice, sljedee: alt - alternativne teme (alternativna medicina, glazba, i sl.) biz - poslovno oglaaavanje comp - ra unala k12 - edukacijski vrti za djecu do 12 godina starosti misc - teme koje nisu "pokrivene" ostalim skupinama news - novosti i informacije o Internetu rec - rekreacija, sport, hobby, glazba, igre sci - primijenjena znanost soc - druatvene teme i kultura talk - kontroverzne i intrigirajue teme Danas u Internetu postoji nekoliko desetaka tisua diskusijskih skupina. Svatko se mo~e uvrstiti, odnosno pretplatiti (budui da se sudjelovanje u nekim skupinama plaa) u proizvoljan broj diskusijskih skupina, a mo~e specificirati i svoje vlastite "favorite", odnosno teme koje su mu najzanimljivije. Budui da je diskusijskih skupina puno, nuditelji Internet usluga obi no pru~aju korisnicima mogunosti inkrementalnog tra~enja skupine od inetresa, pri emu se specificiraju prvo najaire teme, koje se potom sve viae i viae "produbljuju", do najni~e razine (skupine vrlo uskih interesa). Sudjelovanje u radu diskusijskih skupina mo~e biti vrlo zabavno, ali takoer i vrlo korisno, jer je to bez dvojbe naju inkovitiji na in razmjene informacija s velikom masom "sugovornika" koji je danas ostvariv. 8.7.4.6. avrljanje Razli ite ankete pokazuju da je avrljanje (eng. Chatting) za daleko najvei broj korisnika najprimamljiviji i najzanimljiviji Internet servis. Organiziran je po sistemu Internet Chat Relay (IRC). To je interaktivni rekreacijski sustav ato omoguuje komunikaciju, odnosno konverzaciju meu korisnicima koja je puno neformalnija, pa mo~da ak i kaoti nija od komunikacije putem dostavnih lista ili u okvirima diskusijskih skupina. Komunikacija je, u na elu, privatna i pozivna, ato zna i da se u nju ne mogu mijeaati ne~eljeni sudionici. Ona uvelike podsjea na uobi ajenu telefonsku komunikaciju, ali pru~a joa daleko vee mogunosti, primjerice, daljinsku razmjenu privatnih datoteka meu korisnicima. S poslu~iteljem IRC usluge korisnici se povezuju putem programskog proizvoda koji se naziva IRC klijent (eng. the IRC client). Takvi se programi mogu nabaviti putem Interneta (besplatno ili uz naknadu) od brojnih proizvoa a. IRC poslu~itelj prihvaa veze s mnogim IRC klijentima istovremeno i pru~a im svu podr~avajuu infrastrukturu potrebnu za uspostavljanje IRC veza, o kojoj uvelike ovisi korisnikova percepcija i provedba avrljanja. Razli iti IRC klijenti omoguuju razne oblike avrljanja. Naj eae koriateni su oni pomou kojih se " avrlja" u pisanom obliku, ali ima i onih koji podr~avaju akusti ko (govorno) i grafi ko avrljanje. Jedan od najzabavnijih IRC klijenata za grafi ko avrljanje je onaj kojega nudi kompanija Microsoft kao dio svojega tra~itelja Microsoft Explorer (vidi odjeljak 8.7.3.) pod nazivom Comic Chat. Taj program omoguuje avrljanje u obliku stripa u kojemu se pojedini sudionici poistovjeuju s likovima iz stripa, a tekst u "obla iima" formiraju na proizvoljan na in. Jedna sekvenca takvog " avrljajueg stripa" prikazana je na slici 8.17. Sudionici avrljanja komuniciraju pod nadimcima (eng. Nickname) ili pseudonimima. Time se osigurava anonimnost komunikatora, ako oni to ~ele. Naravno da nadimak mo~e odgovarati i stvarnom imenu komunikatora. Mo~da je jedini nedostatak taj ato je broj znakova od kojih se mo~e sastojati nadimak komunikatora razmjerno malen, ali vrijedi se osobnim uvidom uvjeriti kako i unato  takvim ograni enjima ljudi mogu biti izuzetno kreativni. Odabir nadimka nedvojbeno ima utjecaja na uspostavljanje veze s ostalim komunikatorima, pa e ponekad on biti u funkciji cilja koji se avrljanjem ~eli ostvariti. avrljanje je prvenstveno rekreacijski Internet servis i kao takvoga ga treba prihvatiti, ali njime se mogu ostvariti i neki "ozbiljniji" efekti. Poznato je, primjerice, da su neke primjene ovoga servisa rezultirale brakom izmeu " avrljajuih partnera", a zasigurno je joa puno viae slu ajeva u kojima su na taj na in ostvareni korisni poslovni i stru ni kontakti. Budui da nad sadr~ajem i tijekom avrljanja nitko osim samih sudionika nema nikakve kontrole, i ovdje je od posebne va~nosti pridr~avanje Internet bon-tona, odnosno pravila ponaaanja (vidi odjeljak 8.7.4.3.). U ekstremnim (neugodnim ili nepo~eljnim) situacijama, meutim, kao krajnja mjera uvijek postoji mogunost momentalnoga forsiranog prekida aktualnoga avrljanja. 8.7.4.7. Internet telefonija U prethodnom je odjeljku spomenuto kako se avrljanje putem Interneta mo~e ostvariti i akusti ki, odnosno zvukom ili govorom. Internet telefonija je, u osnovi, vrlo sli an servis. Meutim, postoji ipak jedna bitna razlika. Naime, veza izmeu dva partnera uspostavlja se izravno, pozivanjem Internet adrese onoga s kime se ~eli komunicirati. Posredovanje IRC poslu~itelja ovdje nije nu~no, ako se to no zna s kime se ~eli razgovarati i koja mu je adresa. Razgovor nakon uspostavljanja veze identi an je "obi nom" telefonskom razgovoru. Jasno je da ra unala oba komunikatora moraju biti opremljena ureajima za govorni ulaz/izlaz. Prednosti Internet telefonije dolaze do punog izra~aja onda kada se radi u telefoniranju na velike udaljenosti (eng. Long Distance Call). Tada e cijena telefonskoga razgovora putem Interneta obi no biti zna ajno ni~a od cijene istoga takvog razgovora putem "normalne" telefonske mre~e, zbog toga ato su Internet tarife obi no povoljnije od onih u klasi noj telefoniji. Naime, uobi ajena cijena telefonskog impulsa bit e naplaena u onom iznosu koji se obra unava onako kao da se razgovor obavlja izmeu korisnika koji poziva i najbli~eg Internet poslu~itelja. Na daljnji put telefonskih impulsa (od Internet poslu~itelja do klijenta na drugom kraju linije) primjenjuje se Internet tarifa. Telefonske kompanije i agencije nisu osobito "sretne" zbog takve situacije, pa su neke ak sklone servis Internet telefonije proglaaavati ilegalnim. No, to ipak nije tako, jer - po definiciji - vrijedi na elo: svaka je Internet usluga legalna i legitimna sve dok nije protivna odredbama meunarodnog prava i zakonima zemlje u kojoj se ostvaruje. Zato Internet telefoniju ne treba smatrati ilegalnim servisom, a injenicu da ona ugro~ava monopolski polo~aj pojedinih klasi nih telefonskih kompanija treba zapravo prihvatiti kao pozitivnu, odnosno kao jednu od koristi ato ih donosi tehnoloaki razvitak. Naime, suzbijanje monopolskog ponaaanja gospodarskih subjekata jedan je od va~nijih zadataka ekonomske politike u razvijenim tr~ianim ekonomijama. 8.7.5. Pretra~ivanje i pronala~enje informacija u Internetu Internet kao globalna svjetska telemati ka mre~a, sa svojih viae od deset milijuna poslu~itelja i viae od stotinu milijuna korisnika, predstavlja ogroman informacijski fundus (rezervoar), ija je vrijednost prakti ki nemjerljiva. Meutim, kada ne bi postojali dobri na ini i kvalitetna sredstva (alati) za pretra~ivanje i pronala~enje potrebnih informacija, vrijednost bi informacijskog fundusa Interneta bila zna ajno manja, odnosno u velikoj mjeri neiskoristiva. Problem pretra~ivanja i pronala~enja informacija uo en je ve odavna, ali postaje kriti nim onda kada Internet zaista prerasta u globalnu javnu komunikacijsku mre~u i kada se razvijaju njegovi brojni i kvalitetni servisi, dostupni prakti ki svakome korisniku. Zbog toga se po etkom 1990.-tih godina pozornost stru njaka orijentiranih na rad s Internetom koncentrira na iznala~enje ato u inkovitijih globalnih na ina i razvijanje konkretnih sredstava (alata) za pretra~ivanje i pronala~enje informacija u Internetu. Tijekom nekoliko godina razvijeno je viae desetaka takvih sredstava, koja su se meusobno zna ajno razlikovala, a svako od njih imalo je specifi nih prednosti i nedostataka. Premda nije bilo nikakve organizirane akcije koja bi vodila u pravcu standardizacije alata za snala~enje u Internetu, vremenom se ipak razvijaju dvije glavne skupine takvih sredstava: predmetni katalozi ili direktoriji pretra~iva i informacija. Predmetni katalozi ili direktoriji (eng. Directory) Interneta graeni su, u osnovi, po principu rje nika podataka (vidi poglavlje 5.7.) koriatenih u sustavima baza podataka joa tamo od po etka 1980.-tih godina. Logika razmialjanja bila je sljedea: ako se Internet shvati kao ogromna baza podataka, onda za svrhe njena koriatenja treba oblikovati odgovarajuu metabazu (bazu metapodataka, odnosno bazu podataka o informacijama u Internetu). Metabazu podataka valja urediti (organizirati) prema principima strukturiranja predmetnih kataloga poznatima iz konvencionalnog bibliotekarstva, te, kona no, razviti odgovarajue programe za njeno pretra~ivanje. Tako je nastao koncept predmetnih kataloga ili direktorija Interneta. Prvi meu takvim direktorijima koji je do~ivio svjetsku popularnost bio je direktorij pod (pomalo neobi nim) nazivom YAHOO!. On je i danas naj eae koriaten direktorij, a nalazi se na Internet adresi http://www.yahoo.com. Naslovnica ovoga direktorija s kojom se korisnik susree kada se priklju i na njega prikazana je na slici 8.18. U novije vrijeme razvijen je joa jedan vrlo kvalitetan direktorij - Britannica Internet Guide, koji postaje sve popularnijim, a mo~e se nai na Internet adresi http://www.ebig.com. Svi postojei Internet direktoriji, uklju ujui i one najpopularnije, pod oatrim su udarima kritike stru njaka za bibliotekarstvo zbog njihove navodne nedovoljne obuhvatnosti, zbog nekih nespretnosti pri pretra~ivanju i zbog navodne nedovoljne stru nosti onih koji ih pripremaju. Za o ekivati je da e ti nedostaci Internet direktorija u skorijoj budunosti Interneta biti otklonjeni. Druga vrst alata za pronala~enje informacija u Internetu su pretra~iva i informacija (eng. Search Engine). To su zapravo svojevrsni unprijeeni (sofisticirani) direktoriji, koji uklju uju kvalitetniju programsku podraku za pretra~ivanje od "obi nih" Internet direktorija. Naime, oni korisniku omoguuju primjenu nekih logi kih operacija pri navigaciji (kretanju) kroz informacijski sadr~aj Interneta. Tako korisnik mo~e proces tra~enja informacija u Internetu bolje prilagoditi svojim specifi nim potrebama, ne ograni avajui se samo na ono ato mu je unaprijed ponueno kao mogui na in kretanja kroz predmetnu strukturu direktorija. Meu najpoznatije i naj eae upotrebljavane pretra~iva e informacija u Internetu spadaju svakako Alta Vista i Lycos, koji se mogu nai na Internet adresama http://www.altavista.com i http//www.lycos.com. 8.8. INTRANET I EKSTRANET Kvaliteta usluga i koristi od Interneta navele su brojne kompanije i ostale poslovne subjekte na izgradnju svojih vlastitih mre~a primjenjujui u njima filozofiju Interneta. Radi se, dakle, o tome da se privatne mre~e koncipiraju kao klijentsko-poslu~iteljska arhitekture, da se u njima primjenjuju standardi komunikacije (protokoli) kakvi postoje u Internetu, te da se u privatnim mre~ama organiziraju servisi po uzoru na internetske. Pri tome se postupa na jedan od dva mogua na ina: nastoje se zadr~ati ve postojee lokalne i rasprostranjene privatne mre~e koje su se ranije pokazale zadovoljavajuima i dodati im elemente i karakteristike preuzete iz filozofije Interneta grade se potpuno novi mre~ni sustavi, kompatibilni u konceptualnom i funkcionalnom smislu s Internetom. Prvi e pristup koristiti kompanije koje ve imaju bogata i dobra iskustva u primjeni ra unalnih mre~a, pa koristi od njih ~ele ostvarivati i nadalje, ali ih i obogatiti povezivanjem s Internetom. Drugi je pristup svojstven novim tvrtkama, odnosno onima ije eventualno postojee mre~ne aplikacije do sada nisu davale zadovoljavajue rezultate. I u jednom i u drugom slu aju ne radi se o jednostavnom zadatku, ali je on ipak znatno olakaan sada, kada ve postoje brojna pozitivna i negativna iskustva u radu Interneta i s njime. 8.8.1. Koncepcija intraneta Intranet je, konceptualno govorei, bilo kakva unutarnja mre~a ra unala neke tvrtke koja funkcionira na na in sli an i kompatibilan Internetu. Njezine uloge u informacijskom sustavu mogu biti razli ite, tako da mo~e: biti zamjenom (supstitutom) za lokalnu mre~u povezivati viae lokalnih mre~a biti zamjenom za rasprostranjenu mre~u povezivati lokalne i rasprostranjenu mre~u. Uza sve navedeno, intranet mo~e predstavljati i sredstvo povezivanja s okolicom informacijskog sustava putem Interneta. Stvarna mre~na konfiguracija intraneta je, sa stajaliata njegove uporabe, neva~na; bitna je samo injenica da ona predstavlja klijentsko-poslu~iteljsku arhitekturu. Uspostavljanjem intraneta uvelike se unapreuju neke va~ne primjene poslovnog upravlja kog informacijskog sustava, jer se u njega ugrauju neki servisi ina e krakteristi ni za Internet. Poboljaanja su najo iglednija u sljedeim aplikacijskim podru jima: Razmjena informacija meu djelatnicima. Uvoenjem unutarnje elektroni ke poate u velikoj se mjeri otklanja potreba za klasi nom, formalnom i neformalnom, unutarnjom korespondencijom. Pisana sredstva komuniciranja unutar poslovnoga sustava, kao ato su oglasne plo e, interne novine, cirkularna pisma, memorandumi, podsjetnici, po~urnice, aktualne obavijesti i sli no, prakti ki nestaju. Nestaje djelomi no i potreba za usmenom komunikacijom, posebno u njenom formalnom i, eventualno, protokolarnom segmentu. Naravno, usmenu komunikaciju nije ni mogue niti potrebno potpuno eliminirati. Sudjelovanje u upravljanju. Tzv. participativno upravljanje jedan je od suvremenih oblika mened~menta u poslovnim sustavima. Pri takvom na inu upravljanja naglasak je na aktivnom sudjelovanju ato veeg broja djelatnika, u okvirima njihovih nadle~nosti, u planiranju, odlu ivanju i kontroli poslovnih aktivnosti. Putem intraneta svakom je djelatniku mogue izraziti svoja mialjenja, stavove i prijedloge u svezi s nekom upravlja kom aktivnoau. Na taj na in mened~ment mo~e jednostavno saznavati mialjenja i ocjene svojih suradnika i djelatnika, "osluakivati" njihovo raspolo~enje i procjenjivati u inke vlastitih upravlja kih poteza. Sasvim sigurno, u takvim e uvjetima njihove odluke biti realnije i bolje, a sami upravlja ki procesi kvalitetniji i bli~i uspjehu. Generiranje i dostava poslovne dokumentacije. Poseban vid ili svojevrsna ina ica elektroni ke poate je elektroni ka razmjena dokumenata (eng. Electronic Document Interchange, EDI). Odreene poruke u elektroni koj poati mogue je, naime, standardizirati tako da imaju oblik poslovnih dokumenata (primjerice, radnog naloga, otpremnice, dostavnice, meuskladianice, itd.). Program za elektroni ku poatu mo~e se povezati s programima za stvaranje takvih dokumenata u elektroni kom obliku, pa je tada mogua i njihova elektroni ka razmjena u intranetu, ime se izbjegava kolanje klasi ne papirnate dokumentacije, sa svim njegovim negativnim popratnim pojavama ("papirologija"). Razvojne aktivnosti. Rad na razvitku novih proizvoda, novih metoda rada i, eventualno, novih poslovnih strategija u na elu se ostvaruje timski, dakle, suradnjom veeg broja kompetentnih i zainteresiranih pojedinaca. Takva priroda svih razvojnih aktivnosti u poslovnom sustavu neodoljivo podsjea na Internet servis rada u diskusijskim korisni kim skupinama, a kako nema prave prepreke njegovoj implementaciji u intranetu, njime e se uvelike poveati kvaliteta i aanse za uspjeh razvojnih aktivnosti. Osim toga, u razvojnim se aktivnostima mogu aktivno anga~irati i oni djelatnici koji to u uvjetima nepostojanja intraneta objektivno ne bi mogli zbog prostornih ili nekih drugih ograni enja. Obrazovne aktivnosti. Kako intranet mo~e i treba biti stalno dostupan svakome djelatniku, aktivnosti trajnog i povremenog dopunskog obrazovanja, uvje~bavanja za nove radne postupke i, openito, usvajanja novih znanja mogu se pomou njega prikladno ispreplitati s obavljanjem redovitih radnih zadataka. Na taj se na in mogu ostvariti zna ajne uatede u vremenu i troakovima, te poveati obrazovni u inci, a funkcionalna znanja djelatnika odr~avati na potrebnoj razini a~urnosti. avrljanje. Premda se Internet servis avrljanja openito smatra prvenstveno reakreacijskim, i on mo~e imati pozitivnih utjecaja na rad poslovnog sustava. Naime, stanoviti oblici neformalne komunikacije meu djelatnicima ne samo da su neizbje~ni, nego su i potrebni. Time se uspostavlja le~ernija radna atmosfera, a u suvremenoj teoriji i praksi mened~menta naglasak je upravo na ostvarivanju takvih uvjeta rada. Brojna istra~ivanja, naime, pokazuju kako se na taj na in mogu zna ajno poveati radni u inci djelatnika. Dakako, nad koriatenjem takvih mogunosti intraneta treba ipak uspostaviti odgovarajuu organizacijsku kontrolu, kako ne bi doalo do njegovih zloporaba i kontraproduktivnih u inaka. Meutim, stanovite informacije o poslovanju (poslovni planovi, detalji proizvodnih procesa, financijski podaci, recepture, podaci o obilje~jima proizvoda i usluga koje se tek kani plasirati na tr~iatu i, openito, sve informacije koje imaju zna aj poslovne tajne) ne smiju biti dostupne uvijek i svim subjektima iz okolice poslovnoga sustava. Kako je svaki intranet u pravilu i sastavnim dijelom Interneta, izmeu njega i Interneta treba ugraditi neato ato e slu~iti kao mehanizam zaatite tajnosti informacijskog sadr~aja i procesa u intranetu. Takav se mehanizam zaatite naziva obrambenim ("vatrenim") zidom (eng. Firewall). Koncepcija i uloga obrambenog zida ve je ranije uzgred spomenuta u kontekstu razmatranja ureaja za povezivanje mre~a razli itih arhitektura (vidi odjeljke 8.6.2. i 8.6.3.). Na ovome emo mjestu dodati samo to da je obrambeni zid sredstvo (ra unalo programirano na poseban na in), koje ostvaruje na elo "usmjerene propusnosti" intraneta prema Internetu, jer ono omoguuje neometan pristup Internetu iz intraneta, ali ograni ava pristup iz Interneta u intranet. Detaljnija objaanjenja o grai i funkcijama obrambenoga zida nalaze se u odjeljku 9.3.1. Iz navedenog prikaza ustroja, svojstava i mogunosti primjene intraneta u poslovnim sustavima nedvojbeno proizlazi kako je to oblik koncipiranja i implementacije unutarnje komunikacijske infrastrukture poslovnog sustava koji ponajbolje odgovara potrebama suvremeno organiziranoga poslovanja, a bit e to zasigurno joa i viae u budunosti. 8.8.2. Koncepcija ekstraneta Ekstranet (eng. Extranet) je oblik povezivanja ra unalnih mre~a dvaju ili viae zasebnih poslovnih sustava koji ine stanovitu poslovnu asocijaciju. Primjer takvih sustava su holding kompanije, koje se sastoje iz veeg broja tvrtki iji je vlasnik zajedni ki, pa im je zajedni ka i uprava (najviai mened~ment). Premda su lanice holdinga tvrtke koje u~ivaju visok stupanj samostalnosti u radu, a nerijetko se bave i sasvim razli itim oblicima poslovanja, u interesu je njihova zajedni koga vlasnika da usko surauju i da, po mogunosti, meusobno ne konkuriraju na tr~iatu. Razvidno je kako ima logike njihove privatne ra unalne mre~e povezati po principima Interneta. Na taj na in nastaje ekstranet koji se sastoji od viae razmjerno nezavisnih privatnih mre~a, a funkcionira prema principima Interneta. Prednosti i koristi ato se time ostvaruju obuhvaaju one objaanjene u prethodnom odjeljku (odjeljak 8.8.1.) za slu aj intraneta, ali nadopunjene i nekim dodatnima. Dodatne prednosti i koristi svojstvene ekstranetu proizlaze iz mogunosti uspostavljanja nekih daljnjih mre~nih servisa kao modifikacije ili specifi ne realizacije Internet servisa. Ovdje se u prvome redu radi o mre~nom servisu koji se naziva telekonferiranje (eng. Teleconferencing). To je oblik odr~avanja sastanaka (konferencija) razli ite vrste na kojima sudionici nisu fizi ki nazo ni na jednome mjestu. Drugim rije ima, sudionici u konferenciji prostorno su udaljeni, obi no na svojim radnim mjestima u razli itim kompanijama. Ovdje se primjenjuje na in rada kakvoga omoguuje Internet servis rada u korisni kim diskusijskim skupinama, s time ato se insistira na raspravi u stvarnom (realnom) vremenu i na ato prirodnijim na inima komunikacije meu sudionicima konferencije. Dakle, sudionici su vremenski integrirani, ato zna i da su istovremeno, ali ne i prostorno nazo ni sastanku (konferenciji). Oblici komuniciranja obi no su govorni, a kada god je to tehni ki izvedivo popraeni i pokretnim slikama. Tada se govori o videokonferencijama. Primjenom ovakvoga mre~nog servisa ostvaruju se velike uatede u vremenu i troakovima putovanja sudionika u konferencijama. Koordiniranim aktivnostima u ekstranetu mogue je uspostaviti zajedni ki Web servis veeg broja samostalnih tvrtki koje imaju interesa zajedni ki nastupati na tr~iatu. Zajedni ki Web poslu~itelj zahtijeva od davatelja informacija ostvarivanje visokog stupnja suglasja glede sadr~aja i izgleda informacija koje se ~ele plasirati treim poslovnim subjektima. To dovodi do unapreenja zajedni kih marketinakih aktivnosti, kao ato su stvaranje zajedni ke tr~iane slike (eng. Image), dogovaranje zajedni ke strategije marketinga, koordinirana promid~ba i javno oglaaavanje, usuglaaavanje odnosa prema potroaa ima, i sl. Ekstranet ima smisla razvijati samo onda kada njegovi sudionici (vlasnici) imaju ve uspostavljene vlastite intranete. Prema tome, aktivnosti izgradnje intraneta, bilo da se radi o modifikaciji postojeih privatnih mre~a ili izgradnji novih, moraju prethoditi aktivnostima stvaranja ekstraneta. Budui da svaki intranet ima svoj vlastiti obrambeni zid, on e istovremeno slu~iti i kao zaatita ekstraneta od Interneta, ali i intraneta meusobno. To je po~eljna situacija zato ato svaki sudionik u ekstranetu ima neke informacije iju tajnost mora atititi od ostalih sudionika (poslovnih partnera) radi zaatite vlastitih poslovnih interesa, ali i zato ato poti e izgradnju intraneta prije ekstraneta. Budui da razina zaatite (propusnosti) obrambenog zida intraneta nije jednaka prema Internetu i prema ostatku ekstraneta, njegove zaatitne programe valjat e koncipirati tako da podr~avaju razli ite zaatitne procedure koje e se aktivirati ovisno o tome iz kojega izvora dolazi zahtjev za pristup intranetu. 8.9. POSLOVNE PRIMJENE INTERNETA Danas je ve uvrije~en obi aj da se poslovne primjene interneta nazivaju elektroni kim poslovanjem (eng. Electronic Business, E-Business). Oblici elektroni kog poslovanja su brojni, a kao posebno zna ajni mogu se spomenuti sljedei: elektroni ki marketing elektroni ka trgovina elektroni ko bankarstvo elektroni ke burze elektroni ke rezervacije elektroni ka distribucija znanja i usluga. 8.9.1. Elektroni ki marketing Elektroni ki marketing (e-marketing, telemarketing) je na in ostvarivanja marketinakih aktivnosti tvrtke uz intenzivnu primjenu informacijske i komunikacijske (internetske) tehnologije. Te dvije tehnologije, odnosno njihova sinteza, primjenjive su pri ostvarivanju svih marketinakih funkcija, a to su: obavjeatavanje o tr~iatu istra~ivanje tr~iata razvojna politika proizvoda i/ili usluga politika prodaje promid~ba i javno oglaaavanje. Obavjeatavanje o tr~iatu (eng. Market Intelligence) je marketinaka funkcija koja se bavi sustavnim prikupljanjem relevantnih informacija o tr~iatu, neovisno o tome hoe li prikupljene informacije biti upotrijebljene u poslovanju ili ne, odnosno kada i za koje svrhe. Ovim se skupom aktivnosti nastoji dobiti opa slika stanovitog tr~iata, njegovih karakteristika i zbivanja na njemu. Prema tome, aktivnosti obavjeatavanja o tr~iatu nisu ciljane, odnosno usmjerene prikupljanju nekih to no odreenih tipova informacija. U nekim ranijim vremenima te su se aktivnosti svodile na pribavljanje odgovarajuih publikacija (biltena, tr~ianih analiza i izvjeaa pojedinih specijaliziranih institucija, dostupnih periodi kih obra una i zavranih ra una potencijalnih konkurenata, stru nih i znanstvenih asopisa, godianjaka, itd.), analizu njihova sadr~aja i evidentiranje prikupljenih informacija u svojemu informacijskom sustavu. To je bio mukotrpan, dugotrajan i nadasve skup posao, s vrlo neizvjesnim rezultatima. Internet, meutim, danas nudi daleko br~i, jednostavniji, u inkovitiji i jeftiniji na in sustavnog neciljanog prikupljanja informacija, relevantnih sa stajaliata marketinga, putem WWW servisa i dostavnih lista. Uklju ivanjem, odnosno pretplatom na odabrane Web sadr~aje i dostavne liste gotovo bez ikakvih dodatnih napora dobivat e se ve pripremljene, relevantne, a~urne i cjelovite informacije koje se mogu pohraniti u vlastitoj bazi podataka i kasnije eventualno koristiti u okvirima nekog marketinakog projekta. Osim toga, na raspolaganju je i servis preuzimanja datoteka iz udaljenih ra unala razli itih statisti kih slu~bi, znanstvenih instituta, biblioteka, referalnih centara, gospodarskih asocijacija (komore, cehovske udruge i sl.), novinskih agencija, te, posebice, raznih institucija za tr~iana istra~ivanja, kakvih je u razvijenim zemljama velik broj. Takve se datoteke potom mogu na vlastitom ra unalu, odnosno u vlastitom informacijskom sustavu po volji obraivati i iz njih dobivati najrazli itije, obi no vrlo kvalitetne analiti ke i/ili sinteti ke informacije o tr~ianim subjektima, pojavama i dogaanjima. Istra~ivanje tr~ista (eng. Market Research) je skup aktivnosti ato tvore projekt koji prethodi donoaenju nekih zna ajnijih (strateakih) marketinakih, odnosno poslovnih odluka (primjerice, o reorganizaciji ili preusmjeravanju proizvodnje, o lansiranju novoga proizvoda, itd.). Takav projekt pretpostavlja ciljano prikupljanje informacija radi donoaenja konkretnih odluka. Osnovne metode prikupljanja informacija za potrebe istra~ivanja tr~iata su: a) anketa b) intervju. Provedba ankete (eng. Questionnaire), odnosno anketiranje tradicionalno se provodilo slanjem anketnih upitnika ispitanicima poatom ili osobnom dostavom. To je, naravno, bio razmjerno skup poduhvat, jer poatarinu ili anketare treba obi no dobro platiti, a velik problem predstavljala je i stopa odgovaranja (eng. Answering Rate), koja je nerijetko bila izrazito niska. U vrijeme kada se postupalo na takav tradicionalni na in stopa odgovaranja na razini od 10 do 20% smatrala se zadovoljavajuom ili ak visokom. U uvjetima primjene Interneta ankete se mogu organizirati i provoditi kudikamo u inkovitije, i u smislu troakova i u smislu ostvarene stope odgovaranja. Pri tome e od velike koristi biti primjena servisa rada u diskusijskim skupinama. Organizacija koja namjerava provesti anketu mo~e se uklju iti u ve postojeu diskusijsku skupinu ili, ato je joa bolje, osnovati novu skupinu. Time e se odmah stei uvid u broj potencijalnih potroaa a zainteresiranih za problem koji se ~eli rijeaiti, a bit e ih mogue razmjerno lako animirati da odgovore na postavljena pitanja. Osim toga, anketa se mo~e organizirati dinami ki, tako ato e se vremenom postavljati daljnja nova pitanja i iz odgovora na njih poveavati koli ina saznanja o adresiranom problemu, s kojima se, mo~da, u po etku nije ak ni ra unalo. Prikupljene odgovore, budui da ve jesu izra~eni u ra unalno itljivom obliku, mogue je promptno obraditi u vlastitom informacijskom sustavu. Definitivna korist od organiziranja ankete putem Interneta su izrazito niski troakovi u usporebi s troakovima provedbe ankete na neki od tradicionalnih na ina (nestaju putni troakovi, naknede anketarima, troakovi tiskanja anketnih upitnika, klasi ni poatanski troakovi, itd). U slu aju intervjua informacijska i Internet tehnologija, nee biti od tako velike pomoi, jer je ovdje naglasak upravo na osobnim kontaktima ispitiva a i ispitanika, ali ipak se za njihovu voenje mogu ponekad svrhovito primijeniti Internet servisi avrljanja i telefonije, te ih donekle olakaati, ako ve ne i zna ajnije unaprijediti. Razvojna politika proizvoda i/ili usluga (eng. Product/Service Development Policy) je skup marketinakih aktivnosti umjerenih planiranju asortimana proizvoda i/ili usluga. Vanjske informacije, odnosno informacije iz okolice poslovnog sustava potrebne za takvo planiranje mogu se prikupljati na na in sli an anketiranju pri istra~ivanju tr~iata, s time ato sada pitanja postavljena potencijalnim kupcima odnosno korisnicima mogu biti joa specifi nija i suptilnija, a vrijednost odgovora (informacija) vea. U intranetu se aktivnosti planiranja mogu u inkovito podr~ati formiranjem diskusijskih skupina kompetentnih i zainteresiranih djelatnika, proairujui krug ljudi uklju enih u te aktivnosti i poveavajui vjerojatnost njihove uspjeanosti. Politika prodaje (eng. Sales Policy) kao skup marketinakih aktivnosti pretpostavlja donoaenje niza odluka vezanih uz izbor na ina prodaje, kanala distribucije, na ina skladiatenja robe i provoenje razli itih tr~ianih analiza. Donoaenje svih tih odluka mo~e se zna ajno unaprijediti primjenom informacijske i Internet tehnologije, ali to su zapravo pitanja iz sfere voenja trgova kih poslova, pa e biti detaljnije obraena u sljedeem odjeljku (odjeljku 8.10.2.) Promid~ba i javno oglaaavanje (eng. Sales Promotion & Advertising) su aktivnosti koje se u airim krugovima tradicionalno smatraju "najmarketinakijima". Mnogi su ak skloni identificirati ih s marketingom, ato nije korektno, ali na ovome se mjestu neemo baviti oblazlaganjem zbog ega to nije to no. No, to su svakako aktivnosti u ijoj su provedbi primjenom novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija polu eni najspektakularniji i najkvalitetniji rezultati. Predstavljanje novih proizvoda i/ili usluga (promid~ba) i podsjeanje potroaa a na proizvode i/ili usluge ato ve postoje na tr~iatu (javno oglaaavanje) aktivnosti su orijentirane masovnim medijima, odnosno sredstvima masovnog javnog priopavanja. Danas su u toj sferi vodei mediji televizija i radio. Internet slijedi iza njih, a tiskani su mediji potisnuti u trei plan. Meutim, unato  tome ato su masovniji, televizija i radio imaju jedan veliki nedostatak u odnosu na Internet: to nisu interaktivni mediji. Primatelj informacija putem televizije ili radiodifuzije ne mo~e utjecati ni na sadr~aj, ni na oblik, niti na u estalost prijama ili izlo~enost takvim informacijama. Posljedice takvih nedostataka televizije i radija kao medija masovnog priopavanja mogu biti razli ite negativne, odnosno ne~eljene pojave i reakcije primatelja poruka - od nedovoljne informiranosti do prevelike izlo~enosti (preinformiranosti, prezasienosti) primatelja. Internet je interaktivni medij koji istovremeno mo~e slu~iti za srhe masovnog i pojedina nog priopavanju. Prema tome, on je na dva na ina (u dvije dimenzije) prikladniji za ostvarivanje promid~benih i oglaaava kih marketinakih aktivnosti od televizije i radija. Najzanimljiviji su pri tome njegovi servisi World Wide Web i dostavne liste. Zanimljiv su oblik javnoga oglaaavanja, u kojemu se ne javljaju samo pojedina ni nuditelji robe i/ili usluga, tzv. elektroni ki sajmovi (eng. Electronic Fair, E-Fair), kada skupina nuditelja, koristei servis rada u diskusijskim skupinama istovemeno organizira prezentaciju (izlo~bu) svojih proizvoda dostupnu velikom broju udaljenih korisnika. Sve u svemu, mo~e se ustvrditi kako su mogunosti primjene informacijske i komunikacijske tehnologije u marketingu prakti ki neograni ene, odnosno, bolje re eno, ograni ene tek maatovitoau i kreativnoau onih koji se marketingom bave. 8.9.2. Elektroni ka trgovina Razvitak informacijskih i komunikacijskih tehnologija unosi velike promjene u organizaciju rada trgova kih poduzea, jer dolazi do sna~ne popularizacije jednoga, ranije potpuno nepoznatoga i neostvarivoga na ina trgovanja - elektroni ke trgovine ili trgovine na daljinu (eng. Electronic Commerce, E-Commerce, Telecommerce). S aspekta kupaca, takav se na in trgovanja naziva kupovanjem na daljinu (eng. Teleshopping). Presudnu ulogu pri koncipiranju takvoga oblika trgovanja odugrao je Internet, odnosno njegov World Wide Web servis. Misao vodilja pri tome bila je sljedea: Web mjesto shvaa se kao virtualna (prividna, nestvarna) prodavaonica, u kojoj se mogu obavljati sve kupoprodajne transakcije kao apstraktne aktivnosti, osim isporuke robe koja se mora realizirati fizi ki. Zapravo, takav je oblik ostvarivanja trgova kih poslova djelomi no poznat ve odavna, ali u podru jima burzovnog poslovanja, trgovine uslugama i veletrgovine robom, ali ne i u maloprodaji. Na robnoj burzi trguje se robom koja je konkretna, ali je kupcu nedostupna (nevidljiva). Meutim, mjesto na kojemu se posao obavlja je konkretno, konkretni su prodava i i kupci, te plate~na sredstva. Tako, primjerice, na burzi u Amsterdamu netko kupuje od nekoga brod banana koji je tek na pola puta od Paname prema Rotterdamu i plaa to nalogom za bezgotovinsko plaanje (prijenos nov anih sredstava sa svojega na ra un prodava a), dakle, konkretnim (materijalnim) dokumentom. U sferi usluga kupac kupuje uslugu koja je apstraktna, dok su svi ostali segmenti toga posla konkretni (postoji fizi ko mjesto na kojemu se posao zaklju uje, prodava  i kupac su fizi ke osobe, koristi se konkretno plate~no sredstvo). Takav je, primjerice, slu aj kod kupovine (ugovaranja) turisti kih aran~mana, kada klijent kupuje neato ato joa ne postoji (recimo, ljetovanje koje kupuje ve u sije nju), ali e biti ostvareno u budunosti, i plaa to gotovinom, karticom, ekom ili nekim drugim plate~nim sredstvom. Na burzama vrijednosnica postoji fizi ko mjesto na kojemu se trguje vrijednosnicama koje su apstraktne, jer predstavljaju pravo na neku materijalnu (konkretnu) vrijednost. Posao obavljaju fizi ke osobe i pritom koriste konkretno sredstvo plaanja. Tako se, primjerice, kupnjom dionica na burzi kupuje udio u vlasniatvu nad nekom kompanijom, pa, posljedi no, i pravo na sudjelovanje u raspodjelu dobiti koju e ta kompanija (mo~da) ostvariti. U veletrgovini roba mo~e biti konkretna, a za kupca nevidljiva, ali i apstraktna, ako joa nije proizvedena. U ovome slu aju ne mora postojati ni fizi ko mjesto na kojemu se obavlja in kupoprodaje (posao se dogovara, primjerice, telefonom), a partneri u poslu mogu biti fizi ke ili pravne osobe. Sredstvo plaanja je, meutim, i nadalje svakako konkretno (mjenica, akceptni nalog, platni nalog, itd. Primjer takvoga posla je kupovina, recimo, pedeset grla stoke koja joa nije dosegla potrebnu te~inu ili dob. U slu aju elektroni ke trgovine sve je prakti ki apstraktno: prodajno mjesto ne postoji (to je apstraktno Web mjesto), prodava  je nevidljiv kupcu, a kupac prodava u, roba je kupcu nevidljiva ili joa ne postoji, prodava  ne mora fizi ki imati robu koju prodaje, a plaa se elektroni kim novcem koji nije ni fizi ko plate~no sredstvo niti materijalni dokument. Sve to izgleda vrlo zamraeno, ali je zapravo vrlo jednostavno, samo je za razumijevanje biti toga fenomena potreban odmak od uobi ajenog (konvencionalnog) na ina razmialjanja i poslovnog ponaaanja. To je, u osnovi, pitanje odnosa prema virtualnoj stvarnosti, o emu e biti viae rije i u odjeljku 10.5. Shematski prikaz trgovine ili kupovine na daljinu nalazi se na slici 3.19. Na ovome emo mjestu samo pragmati ki objasniti na koji se na in ostvaruje elektroni ka trgovina ili trgovina na daljinu. Primjer obavljanja cjelokupnog elektroni kog trgova kog posla Pretpostavimo da je neka osoba ili skupina ljudi odlu ila "otvoriti" virtualnu prodavaonicu (duan). Robu koju ~eli prodavati ve posjeduje ili je tek mo~e nabaviti od neke tree (fizi ke ili pravne) osobe. Virtualni duan otvara aktiviranjem svoje Web stranice u Internetu. Sadr~aj stranice je elektroni ki katalog robe koju prodaje, u kojemu su navedene sve relevantne osobine robe, upotpunjene, eventualno, grafi kim prikazima, fotografijama ili ak video snimkama, zatim cijene, uvjeti i rokovi isporuke, te sve ostale informacije od va~nosti za obavljanje trgova kog posla. Takva je Web stranica dostupna svakom korisniku Internet WWW servisa. }eli li prodava  pospjeaiti prodaju, istovremeno mo~e poduzeti i neke aktivnosti iz sfere elektroni kog marketinga (telemarketinga). Kada se neki potencijalni kupac (korisnik Interneta) zainteresira za neku ponuenu robu i odlu i je kupiti, on aalje zahtjev za isporuku, ispunjavajui elektroni ku narud~benicu koju mu Web servis dostavlja na zaslon njegova ra unala. U narud~benici, izmeu ostaloga, navodi broj svoje kreditne kartice ili ra una u stvarnoj ili elektroni koj banci (vidi odjeljak 8.10.3.) i aalje narud~benicu putem Interneta u virtualnu prodavaonicu (Web mjesto). Prodava  povjerava validnost kreditne kartice ili stanje bankovnog ra una kupca i, ako je sve u redu, naplauje robu (ili uslugu). Potom, opet putem Interneta (primjerice, elektroni kom poatom), aalje kupcu potvrdu plaanja (elektroni ki ra un) kao znak da je kupoprodajni posao obavljen i obavjeatava ga kada mo~e o ekivati robu na adresi koju je u narud~enici naveo kao mjesto isporuke. Istovremeno fizi ki isporu uje prodanu robu ili aalje nalog za isporuku svome dobavlja u. Time je itav trgova ki posao (s jednim kupcem) - osim fizi ke isporuke robe koju joa treba obaviti - zavraen. Prodavalac, dakako, mo~e istovremeno trgovati s viae kupaca. Treba rei kako postoje neki sigurnosni problemi u financijskom dijelu trgova koga posla, ali oni su rjeaivi nekom od metoda objaanjenih u odjeljku 9.3. Vrlo dobar i pou an primjer elektroni ke trgovine je virtualna Internet prodavaonica amazon.com, nedvojbeno najvea knji~ara na svijetu. Ona fizi ki ne postoji, vlasnik i prodava  je jedan ovjek, knji~ara podr~ava katalog s preko pet milijuna naslova najrazli itijih publikacija i "otvorena" je danonono, tijekom itave godine. 1998. godine tu je knji~aru "posjetilo" viae od 1.5 milijuna potencijalnih kupaca koji su potroaili (platili) viae od 3 milijuna US dolara. Sli an je slu aj i s tvrkom America On-line koja putem Interneta prodaje robu airoke potroanje, a 1998. godine osrvarila je promet od oko 1.3 milijuna US dolara. 8.9.3. Elektroni ko bankarstvo Primjena mre~ne komunikacijske i informacijske tehnologije u bankarstvu manifestira se kao elektroni ko bankarstvo ili telebankarstvo (eng. Electronic Banking, E-Banking, Telebanking). Na taj se na in obavljaju poslovi izmeu banaka i njihovih komitenata (fizi kih ili pravnih osoba), te treih strana, a da pritom nije potrebna nazo nost komitenata u prostorijama banke, niti se generira vea koli ina papirnate dokumentacije. Ostvarivi su svi oblici bezgotovinskih nov anih transakcija, meubankarskih transfera, kreditnih poslova i sl. Ako se pritom kao medij koristi Internet, banka na njemu aktivira svoje Web mjesto i otvara Web stranice. U pravilu, ovdje se radi o nekom ra unalu u vlasniatvu banke, ali to nije bitno sa stajaliata klijenta, pa on to uope ne mora znati. Zamisliva su i neka druga ija rjeaenja, ali ona naj eae nisu prakti na. Banka svome komitentu, koji za to izrazi ~elju, na njegovo ra unalo prenosi potrebne programe za obavljanje daljinskih nov anih transakcija. Ti se programi po zahtjevu korisnika priklju uju na ban inu Web stranicu i otvaraju razli ite vrste ekranskih dokumenata (neispunjenih formulara na zaslonu ra unala) primjerenih razli itim vrstama nov anih transakcija. Klijent ispunjava potrebne rubrike (polja podataka) ekranskog dokumenta, pri emu mu program eventualno poma~e automatskim ispunjavanjem nekih rubrika koje ra unalo "zna" popuniti (jer takvi podaci ve otprije postoje u ra unalu banke, odnosno njenom Web mjestu). Kada je ispunio ekranski dokument, klijent ga aalje mre~nim putem ban inom Web mjestu, koje provjerava potpunost i, kada to mo~e, to nost navoda u primljenom dokumentu. To nost se nekih navoda ne mo~e provjeriti, jer oni zavise o volji i nakani korisnika (primjerice, svota koju ~eli prenijeti sa svojega na ne iji tui ra un). Ako je dokument potpun i to no ispunjen, ban ino Web mjesto odobrava i obavlja tra~enu transakciju i o njenim rezultatima, opet putem mre~e, obavjeatava klijenta. Ako, pak, klijent zahtijeva neku transakciju koja nije mogua ili nije dozvoljena pravilima bankovnog poslovanja (primjerice, prijenos sredstava kojih na nekom ra unu nema), Web mjesto e odbiti njeno izvraenje i o tome obavijestiti klijenta. Primjer sustava telebankarstva u nas je onaj ato ga pod nazivom "ZB Telebanking" odr~ava Zagreba ka banka. Osnovni uvjet da bi ga bilo tko mogao koristiti jest da je komitent banke, odnosno da u njoj ima otvoren stanoviti (~iro, tekui ili atedni) ra un. Banka mu besplatno isporu uje programe za obavljanje odreenih transakcija i besplatno mu, iz promid~benih razloga, omoguuje i samo obavljanje tih transakcija. U kuanstvu takav je sustav vrlo prikladan, primjerice, za plaanje svih troakova stanovanja ("re~ijskih" troakova), otplatu kedita, plaanje troakova stvorenih kupovinom pomou kreditne kartice, itd. U poslovnim je sustavima tu bankovnu mre~nu aplikaciju mogue koristiti i za izvraavanje puno slo~enijih bankarskih transakcija, prema odredbama ugovora komitenta s bankom. Internet je omoguio i razvitak jednog novoga tipa nov arskih institucija, tzv. elektroni kih banaka. To su, poput virtualnih prodavaonica, virtualne banke koje u ime klijenta obavljaju nov ane transakcije u Internetu (primjerice, kod kupovanja na daljinu) koriatenjem elektroni kog novca. Virtualne banke kreditiraju klijenta i umjesto njega obavljaju plaanja treim subjektima, a korisnik otplauje kredit gotovinskim doznakama na ra un virtualne banke ili pak povremenim bezgotovinskim prijenosom sredstava s nekog svojega ra una u nekoj stvarnoj banci. Virtualne banke "~ive" od kamata na kredite ato ih daju svojim komitentima, ali i od provizija ato ih naplauju od subjekata kojima podmiruju ra une u ime svojih komitenata. To je, u osnovi, princip na kojemu funkcioniraju kreditne kartice, pa je elektroni ki novac zapravo svojevrsna "kreditna kartica bez kartice". U elektroni kom su bankarstvu posebno naglaaeni rizici od razli itih zloporaba i malverzacija, ali postoje metode kojima se negativni u inci takvih rizika mogu minimalizirati (vid odjeljak 9.3.). 8.9.4. Elektroni ke burze Burze (eng. Exchange) su, u tradicionalnom smislu rije i, fizi ka mjesta na kojima se obavlja trgovina nekim materijalnim dobrima. Razvile su se iz sajmova, odnosno tr~nica na kojima se fizi ki nazo na roba razmjenjivala za drugu robu ili novac. Naziv "burza", po svemu sudei, potje e od prezimena poznate belgijske obitelji Van der Burse, koja je u 16. st. n. K. imala kuu u srediatu grada Briggea, u kojoj i oko koje su se skupljali trgovci i sklapali poslove. U suvremenim se uvjetima poslovanja burza definira kao "trgova ka ustanova odnosno specifi no organizirano i stalno tr~iate na kojemu se u odreeno vrijeme i po unaprijed to no utvrenim pravilima, uzancama i postupcima trguje odreenim tipiziranim (standardiziranim) robama, uslugama, novcem, devizama i vrijednosnim papirima, koji su statutom odnosno pravilima burze utveni kao predmeti njezina poslovanja. Burza je, u fizi kom smislu, i zgrada..." Meu brojnim vrstama burza, zasigurno su najzna ajnije burze roba (eng. Commodity Exchange), burze novca (eng. Money Exchange), te burze vrijednosnica (eng. Security Exchange, Stock Exchange). Veliki dio ukupne svjetske trgovine obavlja se upravo putem tih institucija. Na burzama posluju ovlaateni brokeri, odnosno zastupnici fizi kih ili pravnih osoba koje ~ele neato kupiti ili prodati. Samo iznimno, na robnim burzama i burzama plemenitih metala i dragog kamenja mogu se pojavljivati i izravni trgovci (eng. Trader). Brokeri (ili trgovci) koji ~ele u ime nekoga neato prodati povezuju se s onima koji ~ele neato kupiti i, uz posredovanje burzovnih slu~benika, sklapaju poslove. Poslovanje na burzama je vrlo kompleksno, izmeu ostaloga i zato ato brokeri mogu zastupati viae komitenata, za jedne prodajui, a za druge kupujui. Informacijska tehnologija brzo prodire u burze i njihovo poslovanje, tako da tradicionalni prizori poput onih prepunih ljudi koji neato vi u, tr e, svaaju se, telefoniraju, a ponekad se ak i fizi ki obra unavaju, pomalo nestaju. Sve su eae situacije u kojima brokeri izuzetno koncentrirano i pomno promatraju dogaanja na zaslonima svojih ra unala, stotinama ili tisuama kilometara udaljeni jedni od drugih i od same burze. S pojavom Interneta javljaju se i naznake joa drasti nije promjene slike burze. Dogaa se neato sli no onome u oblasti trgovine. Burze sve viae postaju virtualne, a ne fizi ke institucije (prostorije, zgrade). Brokeri se ne okupljaju na jednome mjestu, ve posluju iz svojih udaljenih ureda ili ak od kue. Oni viae ne komuniciraju izravno, ve putem ra unalne mre~e, a njihovi u inci sve manje ovise o tradicionalnim trgova kim znanjima i vjeatinama, a sve viae o vjeatini rada s umre~enim ra unalima. U sferi burzovnog poslovanja, dakle, dolazi do drasti nih promjena, koje se manifestiraju kao tri glavna trenda: Odnosi brokera prema burzi poprimaju obilje~ja elektroni ke trgovine, organizirane, dakako, prema pravilima burzovnog poslovanja. Mijenjaju se odnosi komitenata i brokera, tako ato oni viae ne moraju izravno komunicirati, nego to mogu initi razmjenom informacija putem mre~e (primjerice, elektroni kom poatom). Burze se meusobno povezuju ra unalnom mre~om i globaliziraju. Danas su, primjerice, tri najvee svjetske burze vrijednosnica - one u Tokiju, Londonu i New Yorku - izravno povezane i njihov "prsten" posluje tijekom 24 sata dnevno (neposredno prije zatvaranja tokijske burze otvara se londonska i nastavlja s radom sve do otvaranja burze u New Yorku, da bi se prije njenoga zatvaranja krug zatvorio ponovnim aktiviranjem tokijske burze). Opi trendovi globalizacije ukupnog svjetskog gospodarstva i stvaranja najrazli itijih virtualnih gospodarskih i drugih asocijacija dolaze do punog izra~aja upravo na primjeru poslovanja razli itih burza. Do povezivanja najveih svjetskih burza ra unalnim mre~ama nije doalo zbog tehnoloake znati~elje ili pak nekakvih pomodnih hirova monih pojedinaca, ve je to posljedica objektivnih potreba za restrukturiranjem svjetskoga gospodarskog sustava i boljim gospodarenjem prirodnim i stvorenim gospodarskim resursima. 8.9.5. Elektroni ke rezervacije Razli ite zrakoplovne kompanije i, posebice, njihova svjetska udruga IATA bile su poticateljima i sponzorima brojnih projekata vezanih uz razvitak i primjenu informacijskih tehnologija. Ve smo u odjeljku 4.4.4. naveli kako je upravo ta asocijacija imala zna ajnu ulogu u razvitku programskih jezika etvrte generacije, koji su unijeli pravu revoluciju u softverskom segmentu informacijske tehnologije. Na mnogobrojne na ine zra ni su prijevoznici potpomagali i istra~ivanja tehnologije ra unalnih mre~a i, naro ito, Interneta. Kao i u slu aju mre~ne integracije svjetskog burzovnog sustava, i ovdje je u pitanju bila objektivna nu~nost, jer su upravo zrakoplovne kompanije u najveoj moguoj mjeri podlo~ne globalizaciji svojega rada i poslovanja. Zrakoplovi, naime, lete diljem itava svijeta, prevaljujui velike udaljenosti u kratkom vremenu, pa je neophodno da informacije o njima budu dostupne ato je mogue br~e, odnosno u realnom (stvarnom) vremenu. Sustav kontrole zra nog prometa nezamisliv je bez pouzdanog informacijskog povezivanja, ali sli an je slu aj i s jednom tipi nom poslovnom funkcijom zra nih prijevoznika - funkcijom rezervacije mjesta (sjedala) u putni kom i teretnom (teretni prostor) zra nom prometu (eng. Booking). Ako postoje (a postoje) precizni redovi letenja zrakoplova i ako su brzo dostupne sve informacije o eventualnim promjenama ili poremeajima u zra nom prometu, komuniciranjem putem ra unalnih mre~a, a, posebice, Interneta, omogueno je ostvarivanje visoke razine komfora korisnika pri rezerviranju mjesta u zrakoplovima i pouzdanosti sustava rezerviranja. Danas prakti ki sve kompanije koriste za svrhe rezervacije telemati ki sustav Amadeus, kao privatni Internet servis, koji povezuje prakti ki sve informacije (izuzeci su vrlo rijetki) o redovima letenja zrakoplova svih svjetskih kompanija, te niz dodatnih informacija, kao ato su, primjerice, one o zrakoplovnim lukama, o karakteristikama zemaljskog i zra nog prostora, o tzv. zra nim koridorima, o meteoroloakim uvjetima, o vremenskim zonama, o karakteristikama razli itih vrsta zrakoplova i joa mnogo emu. Sustav Amadeus predstavlja zapravo skup intraneta i ekstraneta zrakoplovnih kompanija i ostalih agenata (subjekata) ato sudjeluju u ostvarivanju zra noga prometa. Svaka kompanija, svaka zra na luka, itd., predstavlja svoj intranet odreenim Web mjestom u Internetu, a isti je slu aj i s ekstranetima raznih asocijacija agenata u zra nom prometu. Taj sustav ne samo da je na usluzi slu~benicima kompanija i ostalih agenata zra nog prometa koji obavljaju rezervacije po zahtjevima klijenata, ve neke zna ajnije kompanije omoguuju svojim klijentima da to u ine i sami putem Internet WWW servisa. Princip koriaten u tom slu aju sli an je onome ato se primjenjuje u telebankarstvu pri obavljanju nov anih transakcija ili u elektroni koj trgovini kod kupovanja na daljinu. Uspjeanost sustava Amadeus navela je vodee svjetske turisti ke kompanije i njihovu svjetsku organizaciju WTO (World Tourism Organization) na razvijanje sli noga sustava za svoje potrebe. Radi se o sustavu Galileo, koji obavlja rezervacije turisti kih, smjeatajnih i drugih, kapaciteta. Logika toga sustava je vrlo bliska logici Amadeusa, s time ato je Galileo daleko stati niji sustav, jer su promjene u njenu puno rjee od promjena u zra nom prometu. Osim toga, meu turisti kim kompanijama (turoperatorima, turisti kim agencijama i hotelsko-ugostiteljskim organizacijama) na svjetskoj razini postoji daleko manji stupanj suradnje. Razlog je tome oatrija konkurencija meu njima nego li meu zrakoplovnim kompanijama i ostalim agentima u zra nom prometu, budui da je konkurencija u zra nom prometu rizi na sa stajaliata sigurnosti, dok je tr~iana utakmica meu turisti kim subjektima zapravo po~eljna pojava, jer pridonosi poveanju razine vrsnoe usluga nuenih klijentima. Internet WWW servis omoguuje razmjerno jednostavno i svrhovito povezivanje sustava Amadeus i Galileo, ime se poveava razina kvalitete usluga i u zra nom prometu i u turisti kom poslovanju. U sustavu Galileo takoer postoje brojni intraneti i ekstraneti subjekata turisti ke djelatnosti. Daleko je manje gospodarsko zna enje primjene principa elektroni kog rezerviranja u kulturi i sportu, ali ipak ima dobrih primjera takvih aplikacija pri rezerviranju ulaznica za koncertne, kazaliane, sportske i sli ne priredbe, ime se poveava, u prvome redu, komfor potencijalnih posjetitelja, a i financijski u inci koje "osjeaju" organizatori takvih manifestacija. Do sada je ve realiziran vei broj takvih redovitih i ad hoc aplikacija, primjerice, u utrkama automobila Formule 1, prilikom posljednje svjetske turneje rock sastava The Rolling Stones, na opernom festivalu u Bologni, u ameri koj profesionalnoj koaarkaakoj ligi NBA, itd. U bliskoj budunosti treba o ekivati da e rasti broj ovakvih poslovnih primjena Interneta i u drugim djelatnostima, kao ato su, primjerice, ostale grane prometa putnika i robe, zdravstvo, i sli ne. 8.9.6. Elektroni ka distribucija znanja i usluga U slu aju elektroni ke distribucije znanja i usluga ne radi se samo o elektroni koj trgovini, ve zapravo o prijenosu i eventualnoj kupoprodaji znanja, te obavljanju i eventualnoj kupoprodaji usluga putem Interneta. Distribucija znanja obavlja se, u jednom svom segmentu, primjenom principa on-line (neposrednog) u enja na daljinu (eng. Teleeducation). Ovdje se korisnik uklju uje na Web stranicu neke obrazovne institucije (akole stranih jezika, glazbene akole, itd.) i u interakciji s njenim (dinami kim) sadr~ajem svladava neke obrazovne programe. Postupak je donekle sli an onome kod u enja s video kaseta, s time ato ovdje postoje daleko vee mogunosti interakcije (neposredne suradnje) Web edukatora ("virtualnog u itelja") i (stvarnog) u enika koji u realnom vremenu razmjenjuju pisane ili govorne poruke. U Internet WWW servisu danas postoji nekoliko takvih Web edukatora jezika, sviranja na gitari i nekim drugim glazbenim instrumentima, zatim Yoge, transcedentalne meditacije i nekih drugih (egzoti nih) disciplina. Gotovo svi oni rade na komercijalnoj osnovi, ato zna i da prije njihova aktiviranja treba obaviti kupoprodajnu transakciju na daljinu (vidi odjeljak 8.9.2.). Osim toga, budui da edukacijski proces traje dugo, a komunikacijske usluge imaju svoju cijenu, takav na in prijenosa znanja je obi no prili no skup. Isplati se, eventualno, samo onda kada je edukacijski te aj besplatan (ato je rijetkost). Daleko je povoljniji oblik prijenosa (kupoprodaje) znanja onaj koji se obavlja putem WWW servisa i servisa preuzimanja datoteka iz Interneta. U tom se slu aju kupuje neki obrazovni program na na in trgovine na daljinu, a njegov se sadr~aj prenosi kao datoteka odreenoga tipa (obi no multimedijska, vidi odjeljak 10.3.) iz Web mjesta (pro)davatelja programa u memoriju (obi no kompaktni disk) klijenta. Po zavraenom prijenosu datoteke klijent mo~e prekinuti on-line komunikaciju s edukatorom i u iti koristei vlastito ra unalo bez uklju enja u Internet. Taj na in usvajanje znanja viae nije oblik u enja na daljinu, ato je povoljnije iz financijskih razloga, ali i zato ato u enik tada mo~e dinamiku procesa u enja prilagoditi svojim potrebama i mogunostima. Sli an je i vrlo popularan oblik prijenosa znanja kupovina softvera iz Interneta. Mnoge softverske kue nude na svojim Web stranicama razli ite ra unalne programe i datoteke podataka koje se mogu kupiti i prijenijeti na vlastito ra unalo, te na njemu po volji koristiti. Nisu rijetki primjeri da se neki programi nude na besplatno koriatenje svim zainteresiranim klijentima, kada se oni nazivaju Shareware ili Freeware (u prijevodu, otprilike: djeljivo dobro, sredstvo za slobodnu i opu uporabu). Takav je slu aj, primjerice, s Microsoftovim programom tra~iteljem Internet Explorer (vidi odjeljak 8.7.3.). Daljnja ina ica elektroni ke distribucije znanja su tzv. elektroni ke novine i elektroni ke knjige. Kao sadr~aj Web stranice mogu se postaviti novine ili bilo kakve druge publikacije koje se onda mogu izravno (po on-line principu) "listati" i itati ili, pak, prenijeti u memoriju vlastitoga ra unala i koristiti kasnije. I opet, takve usluge distribucije znanja mogu biti besplatne ili naplative. Ponekad se Web stranice s opisanim sadr~ajem nazivaju elektroni kim itaonicama ili knji~nicama. Neki hrvatski izdava i ve pru~aju takve mogunosti kao dio svoje redovite ponude. Kona no, postoji i oblik elektroni ke distribucije usluga putem Interneta, koje nemaju karakter neposrednog prijenosa znanja, nego djelatnih (izvranih) i savjetodavnih (konzultantskih) usluga. Za sada se djelatne (izvrane) usluge ostvaruju uglavnom samo u sferi produkata informacijske tehnologije. Naime, u Internet su uklju eni i neki nuditelji usluga on-line intervencije u programe instalirane u ra unalima korisnika Interneta. Ako korisnik, primjerice, ima nekih problema s nekim svojim programom, mo~e pozvati virtualnog servisera programa, koji e prenijeti (snimiti) korisnikov program na svoje ra unalo i pokuaati ga "popraviti" u svojoj virtualnoj servisnoj radionici. Po izvraenom "popravku" serviser e vratiti program u korisnikovo ra unalo, gdje ga se mo~e dalje koristiti. Koliko takve usluge mogu biti atraktivne, mo~e se zaklju iti poznavanjem elementarnih svojstava Internet WWW tehnologije: korisnik uope ne mora znati gdje se serviser fizi ki nalazi (mo~da negdje na nekom drugom kontinentu) i kako se do njega dolazi. Savjetodavne (konzultantske) usluge naru uju se i pru~aju uglavnom koriatenjem Internet elektroni ke poate i servisa avrljanja. Korisnik tra~i savjet, a konzultant mu ga daje, naj eae uz naplatu. I u ovome slu aju korisnik obi no ne zna tko je zapravo (fizi ki) konzultant i gdje se nalazi, pa se i o njemu mo~e govoriti kao o virtualnom savjetodavcu. Podru ja na koje se savjetodavne usluge odnose prvenstveno su medicina, psiholoaka pomo, financije i porezi, burzovno poslovanje, uporaba ra unala, rekreacija, itd. Jedan od zanimljivijih servisa te vrste je krizni servis psiholoake pomoi depresivnim osobama i potencijalnim samoubojicama, koji djeluje kao dio ameri ke slu~be hitne pomoi 911. Ovaj je oblik elektroni koga poslovanja meu svima navedenima najmanje razvijen i rasprostranjen, ali on nedvojbeno ima dobre izglede u budunosti. KONTROLNA PITANJA Koji su naj eai oblici prirodne meuljudske komunikacije? Koji ljudski organi slu~e prijamu, a koji odaailjanju informacija u prirodnoj meuljudskoj komunikaciji? `to su to pragovi osjeta? Zbog ega je domet zvu nih signala koje proizvodi ovjek ograni en? `to je najvea poteakoa u meuljudskoj komunikaciji ljudskim glasom? `to je to neverbalna komunikacija? Zbog ega ovjek razvija razli ite na ine posredovane komunikacije na daljinu? Koji su najprimitivniji oblici umjetnog prijenosa zvu nih informacija na daljinu? Iz kojih je pobuda doalo razvitka pismenosti? `to su to telekomunikacije? Navedite kratku kronologiju najva~nijih otkria, odnosno pronalazaka u oblasti telekomunikacija. Kada zapo inje kooperacija telekomunikacijske i informacijske tehnologije? Objasnite koncept daljinske obrade podataka. `to je to telematika? U kojim se fazama odvijao razvitak ra unalnih mre~a? Objasnite karakteristike prostorno ograni ene daljinske obrade podataka. Objasnite karakteristike prostorno neograni ene daljinske obrade podataka. `to je to modem i emu slu~i? `to je to mre~a ra unala? Koja su unapreenja ostvariva uspostavljanjem mre~e ra unala? Koji se problemi javljaju pri uspostavljanju telemati kih mre~a? Koje su osnovne karakteristike multimedijskih mre~a? Koji su do danas poznati oblici signala kao nositelja informacija? Koji su danas najvei problemi u razvitku multimedijskih mre~a? Koje su mjerne jedinice za brzinu prijenosa signala? `to su to svjetlovodi ili opti ki kablovi? Koji su osnovni kriteriji klasifikacije ra unalnih mre~a? Koje se osnovne vrste ra unalnih mre~a mogu razlikovati prema kriteriju zauzea geografskog prostora? `to su to lokalne mre~e? Koji imbenici uvjetuju odabir arhitekture lokalne mre~e? Koje su najzna ajnije arhitekture lokalnih mre~a ra unala? Objasnite karakteristike zvjezdaste arhitekture lokalne mre~e. Objasnite karakteristike sabirni ke arhitekture lokalne mre~e. Koji su zadaci sabirnice u loklnoj mre~i ra unala? Objesnite karakteristike prstenaste arhitekture lokalne mre~e. `to je to hibridna arhitektura lokalne mre~e? `to su to rasprostranjene mre~e ra unala? `to su to globalne mre~e ra unala? Koje se osnovne vrste ra unalnih mre~a razlikuju prema kriteriju vlasniatva, odnosno titulara? Koje su osnovne vrste mre~nih komponenata s obzirom na njihovu ulogu u radu mre~e? `to su to aktivne, a ato pasivne komponente mre~e? Koje su osnovne karakteristike javnih ra unalnih mre~a? `to su to privatne ra unalne mre~e? Koje se osnovne vrste ra unalnih mre~a razlikuju prema kriteriju koriatene tehnike prijenosa podataka? `to je to paket podataka i kako je ustrojen? Koje su osnovne tehnike prijenosa paketa podataka? Objasnite temeljne postavke tehnike virtualnoga voda. Objasnite temeljne tehnike datagrama. Objasnite osnovne postavke tehnike atafete. `to je to integritet podataka? `to je to kontrolirana redundancija podataka? Objasnite metodu kontrole parnosti bitova podataka. Koje su osnovne vrste kodova za kontrolu parnosti? Gdje su izvoriata problema standardizacije prijenosa podataka? Objasnite ustroj OSI referentnog modela. `to su to i koji su posredni ki (spojni) mre~ni ureaji? `to je to most u ra unalnoj mre~i? `to su to usmjernici? Kako funkcioniraju? Usporedite prednosti i nedostatke mre~nih mostova i usmjernika. `to su to pristupnici u mre~ama ra unala? Zbog ega je i kako doalo do razvitka Interneta? Objasnite karakteristike klijentsko-poslu~iteljske arhitekture Interneta. `to je to TCP7IP? Koje su osnovne pretpostavke uklju ivanja u Internet? Na koje se na ine mo~e fizi ki pristupati Internetu? `to su to internetski tra~itelji? `to su to mre~e s dodanom vrijednoau? Koji su najva~niji Internet servisi? Koja su sve zna enja engleske rije i "the web"? `to je to World Wide Web? `to je to hipermedijski dokument? `to je to HTML? `to su to lokatori resursa? `to je to HTTP? `to je to hiperpoveznik? Koje se vrste informacijskih poslova mogu obavljati primjenom WWW servisa? `to ozna uje ~argonski termin "surf"? `to je to elektroni ka poata? Kakv je izgled adrese elektroni kog poatanskog "pretinca"? Kako se odvija postupak slanja poruke elektroni kom poatom u Internetu? Kako se prima poruka u elektroni koj poati Interneta? `to su to dostavne liste u Internetu? Koje vrste dostavnih lista postoje u Internetu? `to je to daljinsko preuzimanje datoteka u Internetu? `to je to FTP? Kako se preuzimaju udaljene datoteke u Internetu? `to je to rad u korisni kim diskusijskim skupinama? Kako se klasificiraju korisni ke diskusijske skupine? `to je to avrljanje na Internetu? `to je to Internet telefonija? Zbog ega se javlja problem pretra~ivanja i pronala~enja informacija u Internetu? Koja su osnovna sredstva (alati) za pretra~ivanje i pronala~enje informacija u Internetu? `to su to predmetni katalozi (direktoriji) Interneta? `to su to pretra~iva i informacija u Internetu? `to je to intranet? Koja se unapreenja mogu ostvariti izgradnjom intraneta u poslovnim sustavima? `to je to ekstranet? Koje su dodatne prednosti i koristi ekstraneta u usporedbi s intranetom? `to su to telekonferencije, a ato videokonferencije? Na koji se na in izgradnjom ektraneta mogu unaprijediti marketinake aktivnosti? `to treba izgraditi kao prvo: inranet ili ekstranet? Zaato? `to je to elektroni ko poslovanje? Koji su najva~niji oblici elektroni kog poslovanja? Koje su osnovne marketinake funkcije u kojima se primjenjuju suvremene informacijske i komunikacijske tehnologije? Objasnite mogunosti primjene Interneta pri obavjeatavanju o tr~iatu. Objasnite mogunosti primjene Interneta pri istra~ivanju tr~iata. Objasnite mogunosti primjene Interneta pri oblikovanju razvojne politike proizvoda i/ili usluga. Objasnite mogunosti primjene Interneta pri voenju politike prodaje. Objasnite ulogu Interneta u poslovnoj promid~bi i javnom oglaaavanju. `to je to elektroni ka trgovina, odnosno trgovina na daljinu? `to je to virtualna prodavaonica? Kako se primjenom Interneta zaklju uju kupoprodajni poslovi? `to je to elektroni ko bankarstvo ili telebankarstvo? Kako se obavljaju nov ane transakcije na daljinu? `to je to elektroni ka banka, a ato elektroni ki novac? `to je to elektroni ka burza? Koji su osnovni trendovi promjena u burzovnom poslovanju pod utjecajem Interneta? `to su to elektroni ke rezervacije? Objasnite na in primjene sustava elektroni ke rezervacije u zra nom prometu. Objasnite na in primjene sustava elektroni ke rezervacije u turisti koj djelatnosti. Kakve su mogunosti primjene Interneta u distribuciji znanja? Kakve su mogunosti distribucije usluga pomou Interneta? Svaka tehnologija, pa tako i informacijska, podlo~na je moguim zloporabama, o kojima se raspravlja u ovome odjeljku. Na po etku su objaanjeni rizici od zloporaba kojima su izlo~eni informacijski sustavi i njihovi elementi. Potom se raspravlja o jednom novom vidu kriminalnih aktivnosti - kompjuterskom kriminalitetu i njegovim pojavnim oblicima, da bi se nakon toga ukazalo na ostvarive mjere zaatite od potencijalnih zloporaba informacijske tehnologije. 9. ZLOPORABE INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE Kao i svaka druga, informacijska se tehnologija mo~e koristiti iz plemenitih pobuda i radi ostvarivanja druatveno korisnih poslova, ali mo~e doi i do njenih stanovitih zloporaba. U na elu, do zloporabe dolazi iz dva razloga: radi ostvarivanja neopravdanih ili protupravnih koristi od strane pojedinaca ili organiziranih skupina radi nanoaenja materijalne ili nematerijalne atete pojedincu, skupini ili zajednici. U oba slu aja uporaba informacijske tehnologije predstavlja kraenje pravnih i/ili moralnih normi i podlo~na je sankcijama. 9.1. RIZICI OD ZLOPORABE INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE U opem smislu, rizik je opasnost da poduzeta aktivnost dovede do ne~eljenih posljedica. Primjenjujui tu opu definiciju pojma rizika u oblasti informacijske tehnologije dolazi se do zaklju ka kako rizici informacijske tehnologije predstavljaju opasnosti da njena primjena dovede do ne~eljenih posljedica (ateta) u organizacijskom sustavu i/ili njegovoj okolici. Rizike openito, pa i one u oblasti primjene informacijske tehnologije karakteriziraju dva obilje~ja: te~ina u estalost. Te~ina rizika je mjerilo veli ine atete ato je stanovita aktivnost mo~e izazvati i obi no se mo~e procijeniti i iskazati u financijskom obliku. U estalost (frekvencija) rizika je procijenjeni broj poduzimanja aktivnosti, koje mogu izazvati atete, u jedinici vremena. Ovisno o uzroku (izvoru), rizici mogu biti: objektivni, kada oni proizlaze iz prirode i zakonitosti funkcioniranja sustava u kojemu se informacijska tehnologija primjenjuje subjektivni, kada oni nastaju namjerom pojedinaca ili skupina, ili pak onda kada se u sustavu ne poduzimaju raspolo~ive mjere zaatite (prevencije) od objektivnih rizika. Protiv objektivnih se rizika teako boriti i od njih se atititi, pa ih, generalno govorei, nije ih mogue u potpunosti izbjei. Suprotno tome, subjektivni se rizici mogu u potpunosti izbjei poduzimanjem odgovarajuih zaatitnih (preventivnih) mjera u sustavu. Problem, meutim, le~i u tome ato se takve mjere pri koriatenju informacijske tehnologije nerijetko ne poduzimaju, bilo zato ato se za njih ne zna ili iz nehata. Drugim rije ima, u poslovnim se sustavima mogu uo iti stanoviti uvjeti koji, openito, pogoduju poveanju te~ine i frekvencije subjektivnih rizika, odnosno, specifi no, rizika od zloporabe informacijske tehnologije, a najva~niji meu njima su sljedei: Zloporaba ovlaatenja informati kog osoblja i krajnjih korisnika. Primjer: Slu~benik banke prebacuje novac s ra una komitenta na svoj ra un intervencijom u bazu podataka. Neodgovarajua razdioba radnih ovlaatenja. Primjer: Programer umjesto knjigovoe korigira razlike u ra unalom podr~avanoj ra unovodstvenoj evidenciji. Neodgovarajua kontrola nad podacima. Primjer: Blagajnik pomou ra unala evidentira neku isplatu koju nije izvraio, bez znanja kontrolora. Nedostatak kontrole nad moguim promjenama u ra unalnim programima. Primjer: Programer modificira ra unalni program tako da sebi povea plau. Zloporabe koje iziskuju posjedovanje posebnih znanja. Primjer: La~iranje rezultata u nekoj igri na sreu u kojoj se dobici "izvla e" pomou ra unala. Koriatenje izuzetnih (neuobi ajenih) prilika u poslovnom sustavu. Primjer: Skladiatar u ra unalu evidentira la~ne podatke o veli ini tobo~njih ateta nastalih zbog po~ara, koji se stvarno dogodio u skladiatu, ali su atete bile zanemarive. Kako bi se minimalizirali subjektivni rizici, odnosno rizici od zloporabe informacijske tehnologije u poslovnom sustavu, potrebno je primijeniti odgovarajuu metodologiju upravljanja rizicima. Pri tome se treba pridr~avati sljedeih na ela: Treba omoguiti sustavno prepoznavanje (identifikaciju) svih rizika. Treba odr~avati sustavne procedure procjene te~ine (ozbiljnosti) i frekvencije svih rizika. Treba razviti strategiju sustavne kontrole nad rizicima i izbora odgovarajuih zaatitnih (preventivnih) mjera. Upravljanje rizicima od zloporabe informacijske tehnologije trebalo bi biti uobi ajen (rutinski) postupak u radu svakog poslovnog upravlja kog informacijskog sustava. Takav bi postupak valjalo definirati planom upravljanja rizicima i provoditi ga u sljedeim koracima: KORAK 1 - Prepoznavanje (identifikacija) rizika 1.1. Identifikacija rizika kojima sustav mo~e biti izlo~en 1.2. Ispitivanje i kvantifikacija te~ine i frekvencije rizika KORAK 2 - Utvrivanje prioriteta poduzimanja protumjera ovisno o te~ini i frekvanciji rizika KORAK 3 - Definiranje moguih protumjera 3.1. Osmialjavanje (identifikacija) protumjera 3.2. Utvrivanje odnosa troakova i koristi od poduzimanja protumjera KORAK 4 - Odabir protumjera 4.1. Izbor najdjelotvornijih protumjera 4.2. Provedba izabranih protumjera KORAK 5 - Definiranje mjera otklanjanja eventualno ipak nastalih ateta u poslovnom sustavu KORAK 6 - Nadzor, revizija i modificiranje plana upravljanja rizicima Postupak provedbe (implemetacije) plana upravljanja rizicima od zloporabe informacijske tehnologije prikazan je na slici 9.1. Klju ni problem pri formulaciji i provedbi plana upravljanja rizicima je procjena, odnosno kvantifikacija te~ine i frekvencija rizika. Metode ato se pritom koriste uglavnom predstavljaju stanovitu kombinaciju statisti kih metoda i metoda iskustvenih procjena kompetentnih stru njaka. Osnovni nedostatak svih do sada poznatih i primjenjivanih metoda kvantifikacije rizika od zloporabe informacijske tehnologije je visok stupanj njihove subjektivnosti koju nije mogue nikako izbjei. Zato se mo~e izvui jedan, ne osobito optimisti ki, ali realisti an zaklju ak: "sigurna" metoda kvantifikacije rizika ne postoji, pa onda nema niti potpuno sigurne zaatite od moguih zloporaba informacijske tehnologije. To, nadalje, zna i da s takvim pojavama kao mogunoau u poslovnim sustavima uvijek treba ra unati, te propisati sankcije protiv onih za koje se eventualno utvrdi da su ih namjeravali u initi ili u inili. Kao i uvijek kada su u pitanju neke ne~eljene ili protupravne aktivnosti, i samo propisivanje sankcija ima stanovit preventivni u inak. 9.2. INFORMATI KI KRIMINALITET U novije vrijeme, isprva u najrazvijenijim zemljama svijeta, a kasnije zapravo posvuda, uo ena je jedan novi oblik druatveno nedozvoljenih aktivnosti - tzv. informati ki (ra unalni, kompjuterski) kriminalitet (eng. Computer Crime). Pod tim se nazivom podrazumijeva ukupnost protupravnih aktivnosti pri kojima informacijska tehnologija slu~i kao sredstvo injenja i/ili objekt napada. O kako se ozbiljnoj i zabrinjavajuoj druatveno negativnoj pojavi radi, zorno svjedo e neke recentne procjene ameri kog Federalnog istra~nog ureda (Federal Bureau of Investigation, FBI), prema kojima se od vjerojatno po injenih djela iz oblasti informati kog kriminala otkrije tek oko 5%, a samo 2% sudski procesuiranih (obraivanih) prekraaja te vrste zavrai ka~njavanjem izvraitelja. Dakle, zbog poteakoa pri otkrivanju takvih protupravnih djela i komplikacija u dokaznom postupku tek jedan promil (jedan od tisuu) vjerojatnih prekraitelja biva osuen. Do sada su uo eni razli iti oblici takvih aktivnosti, pa suvremena pravna teorija i sudska praksa prihvaaju sljedeu opu klasifikaciju informati kog kriminaliteta: Manipulacija sredstvima informacijske tehnologije. Neovlaatena uporaba ra unalnih programa i povreda prava vlasniatva. Sabota~e i ra unalni virusi. Zloporaba parainformacijske tehnologije. Navedena klasifikacija pojavnih oblika kompjuterskog kriminaliteta ne isklju uje mogunost postojanja i nekih daljnjih oblika, koji, meutim, do sada joa nisu uo eni, odnosno otkriveni u praksi. 9.2.1. Manipulacija sredstvima informacijske tehnologije Pod pojmom manipulacije informacijskim resursima podrazumijevaju se kriminalne radnje u kojima proizvodi informacijske tehnologije i podaci predstavljaju sredstvo injenja. Osnovni do sada uo eni oblici manipulacije informacijskim resursima su: Ulazno/izlazne manipulacije podacima. Primjer: Koriatenje ulazno/izlaznih ureaja podeaenih tako da sistematski pogreano itaju ili ispisuju podatke. Manipulacije sistemskim i aplikacijskim programima. Primjer: Ugradnja programskih segmenata koji "skrivaju" stanovite podatke od korisnika. Manipulacije obradom podataka u svrhu dobivanja ~eljenih, a neistinitih podataka. Primjer: Namjerno pogreaan obra un poreza. Manipulacije zaatitnim mehanizmima (sustavima) radi njihova slabljenja ili zaobila~enja. Primjer: Namjerno uvoenje nejednozna nih identifikacijskih lozinki (vidi odjeljak 9.3.1.2.). Manipulacije prijenosom podataka u mre~nim sustavima. Primjer: Namjerno usmjeravanje poruka na pogreana odrediata u ra unalnoj mre~i. Otuenja fizi kih nositelja podataka. Primjer: Kraa diskete. Krae podataka u prijenosu kopiranjem. Primjer: "Hvatanje" tajnih podataka u prijenosu i kopiranje u memoriju vlastitog podataka. Manipulacije ostvarene prodorom u tue informacijske sustave. Primjer: "Probijanje" tuih lozinki i la~no predstavljanje ra unalnom sustavu. Navedeni oblici manipulacije sredstvima informacijske tehnologije naj eae se primjenjuju u sprezi s nekim drugim generi kim oblicima kriminalnih aktivnosti. 9.2.2. Neovlaatena uporaba ra unalnih programa i povreda prava vlasniatva Ra unalni programi su autorsko djelo i podlije~u na elima zaatite prava vlasniatva nad intelektualnim proizvodima isto onako kao ato je to slu aj s pisanim, likovnim, glazbenim i ostalim intelektualnim proizvodima, te patentima. Svaka neovlaatena uporaba ra unalnih programa podlije~e zakonskim sankcijama, ako su one propisane. Na~alost, ovaj je oblik kraenja zakonskih odredaba danas joa uvijek vrlo raairen i predstavlja naj eai oblik informati kog kriminaliteta. Vodei svjetski proizvoa i ra unalnog softvera zagovaraju sna~nu kampanju za suzbijanje takvih pojava, koje se popularno nazivaju softverskim gusarstvom ili piratstvom. U svijetu, odnosno u njegovim razvijenim dijelovima, zauzet je stav prema kojemu softversko gusrstvo predstavlja prije svega financijski prekraaj, pa se za njegovo suzbijanje i ka~njavanje prijestupnika anga~ira prvenstveno financijska policija. Kod nas je to takoer jedan od zadataka financijske policije. Naj eai oblici povreda prava vlasniatva nad ra unalnim programima su: Kopiranje (umno~avanje) izvornih programa od strane krajnjih korisnika. Krivotvorenje: a) kopiranje cjelokupnog programskog proizvoda, pri emu se kupci namjerno dovode u zabludu da kupuju izvorni proizvod b) kompilacija dijelova viae programa iz raznih izvora i njihova prodaja kao vlastitog proizvoda. U itavanje tuih programa na disk ili u ROM i prodaja s izvornim hardverom. "Skidanje" zaatienih programa ili njihovih dijelova s Web stranica u Internetu. Neovlaateno iznajmljivanje: a) u maloprodajnoj mre~i b) putem dostavnih lista u Internetu c) vlastitih ra unala na kojima su instalirani tui programi. Protiv takvih zloporaba poduzimaju se stanovite zaatitne mjere (primjerice kriptografske, vidi odjeljak 9.3.3.1.), ali one, na~alost, poskupljuju izvorne programske proizvode na tr~iatu, ato nije u interesu proizvoa a, a pogotovu ne kupaca. Izlo~enost programskih proizvoda gusarstvu izravno je proporcionalna njihovoj vrsnoi i popularnosti. Negativni u inci softverskog piratstva u prvome su redu nov ani gubici autora, ali ogledaju se takoer i u poveanju cijena autoriziranih programa, smanjenju poticaja na inovacije u softverskoj industriji, te smanjenju raznolikosti ponude programskih proizvoda na legalnim tr~iatima. 9.2.3. Sabota~e i ra unalni virusi Sabota~e u oblasti informacijske tehnologije su destruktivne, pa prema tome i kriminalne, aktivnosti usmjerene na oateivanje, odnosno privremeno onesposobljavanje ili pak uniatavanje informati ke opreme i podataka. Mogu se ostvarivati ru no (manualno), zatim stvaranjem nenormalnih uvjeta rada opreme (npr., strujni udari, poveanje temperature ili vlage u radnoj sredini, itd.), ili telekomunikacijskim kanalima. Openito, sabota~e ine teroristi. Meu njih spadaju i tzv. hakeri (eng. Hacker), kao prijestupnici koji, uglavnom putem ra unalnih mre~a, neovlaateno tra~e nezaatiene ili nedovoljno osigurane elemente ili zone tuih informacijskih sustava, kako bi u njih "upali" i ilegalno ostvarili neku korist. Sli ni njima su i tzv. krekeri (eng. Cracker), odnosno prijestupnici koji neovlaateno tra~e nezaatiene ili nedovoljno osigurane elemente ili zone tuih informacijskih sustava, kako bi u njih "upali" i pomou ra unalnih programa, koji se takoer nazivaju krekerima, izazvali materijalnu ili nematerijalnu atetu vlasnicima, odnosno ovlaatenim korisnicima informacijskog sustava. Kada su u pitanju krekeri, stajaliate aire druatvene javnosti uglavnom je nepodijeljeno upereno protiv njih. Meutim, u slu aju hakera javnost im je nerijetko sklona "progledati kroz prste", smatrajui ih "dobrim i jako pametnim de kima koji ine nepodopatine". To je, dakako, potpuno pogreaan stav, jer su oni, u osnovi, ipak samo prijestupnici, koji zaslu~uju druatvenu osudu. Eventualno neshvaanje dosega aktivnosti kojima se bave i potencijalnih ateta ato ih time mogu nanijeti pojedincima i organizacijama ne oslobaa ih odgovornosti. Poseban vid sabota~e su podru ju informacijske tehnologije su ra unalni virusi (eng. Computer Virus). To su programi, programske rutine ili segmenti koji se "lijepe" na regularne aplikacijske ili sistemske programe, a imaju svojstvo razmno~avanja, uzrokuju poteakoe pri radu informati ke opreme, te oateenje i/ili uniatenje datoteka programa i/ili podataka. Virusi se "lijepe" na ra unalni program u vrijeme njegova izvoenja, tako da mogu preuzeti kontrolu pri svakom njegovom sljedeem izvoenju. Ovisno o tome kako su oblikovani, oni se mogu odmah manifestirati i/ili reproducirati u novom okoliau ili pak neko vrijeme ostati pritajenima (kada se nazivaju "logi kim bombama"). Osnovne skupine virusa s obzirom na objekt napada su: a) virusi koji inficiraju osnovni program za unos operacijskog sustava (vidi odjeljak 4.5.2.1.) u memoriju ra unala b) virusi koji inficiraju pojedine module operacijskog sustava c) virusi koji inficiraju aplikacijske programe. Drugi je vid klasifikacije virusa onaj prema kojemu se oni svrstavaju u skupine prema srodnosti na ina djelovanja, tako da postoje: virusi pratioci b) vezujui virusi c) virusi nametnici d) viaedjelni virusi. Virusi pratioci (eng. Companion Virus) su oni ra unalni programi koji "prate u stopu" neki regularni program i aktiviraju se uvijek onda kada se program kojega prate aktivira, te izazivaju poteakoe u njegovu radu. Vezujui virusi (eng. Link Virus) su neregularni ("ilegalni") ra unalski programi koji odr~avaju vezu s nekim logi kim funkcijama regularnih programa i aktiviraju se samo onda kada se aktiviraju takve logi ke funkcije. Virusi nametnici (eng. Parasite Virus) su programske rutine koje se "uvla e" na neki regularni program i uzrokuju trajne poremeaje njegovih funkcija. Viaedjelni virusi (eng. Multi-Partite Virus) su virusi koji se sastoje od veeg broja zasebnih programa koji se "lijepe" na razli ite dijelove regularnih programa i djeluju usklaeno, ometajui njihov normalan rad. Kona no, razlikuju se tri skupine ra unalnih virusa s obzirom na na in skrivanja u inficiranom sustavu: a) viaeobli ni virusi b) pritajeni virusi c) kriptografirani virusi. Viaeobli ni virusi (eng. Polimorphic Virus) su takvi virusi koji u razli itim uvjetima ili radnim sredinama (ra unalima) uzrokuju razli ite poremeaje u radu regularnih ra unalnih programa, odnosno manifestiraju se na razli ite na ine. Pritajeni virusi (eng. Stealth Virus) su parazitski programi koji se aktiviraju i po inju stvarati smetnje u radu regularnih ra unalnih programa samo kada se stekne odgovarajui sklop okolnosti ili pak po isteku stanovitog vremena. Njihovo je djelovanje, dakle, odgoeno. Kriptografirirani virusi (eng. Encrypted Virus) su neregularni programi na koje je primijenjen postupak enkripcije (vidi odjeljak 9.3.3.1.), ato predstavlja osnovu njihovih mogunosti skrivanja. Uza sve navedeno, otkriveni su i takvi ra unalni virusi koji imaju mogunosti mutacije, odnosno samopotaknute promjene vlastitih karakteristika i/ili na ina na koji djeluju, te posljedica koje stvaraju. Sli ni su viaeobli nim virusima. Procjenjuje se da danas postoji oko 2000 razli itih ra unalnih virusa, ato ne samo da je vrlo neprecizna, ve i prili no nesigurna procjena, jer nema dokaza da su svi postojei virusi otkriveni, odnosno zato ato se prakti ki svakodnevno javljaju nove vrste virusa. Uobi ajeno je da im se nadijevaju vlastita imena, meu kojima ima i vrlo egzoti nih (primjerice, Tequila, Michelangelo, Saddam Husein, itd.). Prijenos virusa ("zaraza", "infekcija") ostvaruje se na razli ite na ine, a naj eai meu njima su: a) putem inficiranog nositelja podataka (primerice, diskete) b) koriatenjem ve inficirananih programa i ureaja c) putem komunikacijskih kanala u ra unalnim mre~ama. Poseban je oprez potreban kod preuzimanja programa, odnosno datoteka iz Interneta. Budui da je izvor iz kojega se takvi programi i datoteke preuzimaju virtualan, odnosno anoniman, uvijek postoji opasnost da e sadr~aji koje nudi biti namjerno ili nenamjerno inficirani virusima. Zbog toga kod prakticiranja ovoga Internet servisa uvijek treba poduzeti temeljite mjere preventivne antivirusne zaatite (vidi odjeljak 9.3.2.). 9.2.4. Zloporaba parainformacijske tehnologije Kao ato je ve ranije navedeno u odjeljku 3.4., parainformacijska se tehnologija sve intenzivnije razvija i upotrebljava. I u ovome slu aju vrijedi pravilo prema kojemu ona, premda je izvorno razvijena u dobroj vjeri, mo~e biti predmetom zloporabe. Do sada su uo eni primjeri osobito drske zloporabe dva tipa sredstava iz klase parainformacijske tehnologije: a) bankomata b) inteligentnih kartica. Bankomati su zloupotrijebljeni tako ato su instalirani la~ni bankomati postojeih financijskih institucija, koji su naizgled korektno funkcionirali. Meutim, cilj zloporabe bio je doi do tajne lozinke (osobnog identifikacijskog broja) korisnika bankomata memoriranoga na bankomat-karticama. Prijestupnici su bankomat povezali sa svojim ra unalom i u njegovu memoriju pohranjivali tajnu loziku zajedno s javnim brojem bankomat-kartice. Kasnije su jednostavno falsificirali karticu i neovlaateno koristili nov ana sredstva s tuih bankovnih ra una. Ova je zloporaba sli na onoj koja je registrirana u slu aju elektroni ke trgovine pomou odgovarajuih Internet servisa, s time ato se ovdje radi o manipulaciji sredstvima informacijske tehnologije, odnosno onima koje se klasificiraju kao krae podataka u prijenosu kopiranjem (vidi odjeljak 9.2.1.). U onome segmentu trgovine na daljinu u kojemu se obavljalo plaanje na daljinu pomou kreditnih kartica "prisluakivanjem" mre~e "hvatali" su se prenoaeni brojevi kartica i kasnije koristili za plaanje tuom karticom. No takve su mogunosti ubrzo osujeene na na in opisan u odjeljku 9.3.3.2. Zloporaba tzv. inteligentnih (pametnih) kartica (eng. Smart Card) zamijeena je prvo u segmentu telefonskih kartica. Budui da telefonska kartica nema odreenog vlasnika, ve "glasi" na donosioca, ovdje se ne radi o krai podataka s kartice, ve naprosto o falsificiranju kartice zbog ostvarivanja mogunosti besplatnog telefoniranja. Krivotvorenje kartice s nastojalo se sprije iti ugradnjom slo~enijeg inteligentnog elementa ( ipa), ato se pokazalo vrlo skupim. No, rjeaenje je pronaeno u svojevrsnom sustavu "lova" na korisnike krivotvorenih kartica, koji danas dobro funkcionira, ali ga na ovome mjestu neemo detaljnije opisivati, jer on spada u domenu telefonije, a ne informatike. 9.3. ZA`TITA OD ZLOPORABE INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE Kako s pokuaajima (rizicima od) zloporabe informacijske tehnologije uvijek valja ra unati, nu~no je osmisliti odgovarajui sustav mjera za osujeivanje takvih pokuaaja, odnosno minimalizacije subjektivnih rizika. Drugim rije ima, potrebno je razviti odgovarajui sustav zaatite od zloporabe informacijske tehnologije. Takav sustav mora obuhvaati tri vida zaatite: zaatitu informacijskog sustava, odnosno intraneta od pristupa neovlaatenih korisnika antivirusnu zaatitu zaatitu tajnosti podataka (informacijskog sadr~aja). Valja naglasiti kako nije dovoljno uspostaviti samo neki ili neke, ve obvezno sve vidove zaatite od zloporabe informacijske tehnologije, i to, po mogunosti, na najviaim i ujedna enim razinama. U protivnom e nepostojei ili nedovoljno razvijen segment zaatite biti "Ahilova peta" cjelokupnog sustava zaatite, dakle, njegov segment najizlo~eniji rizicima od zloporabe. To e biti ona "najtanja karika u lancu" koja e prva popustiti pod naletima nedobronamjernih pojedinaca ili skupina. 9.3.1. Zaatita informacijskog sustava, odnosno intraneta od pristupa neovlaatenih korisnika Cjelokupan informacijski sustav ili intranet, ovisno o organizacijskom ustroju, mo~e biti primarnim objektom napada neovlaatenih korisnika, odnosno potencijalnih prijestupnika, ija je namjera injenje neke zloporabe. Radi li se o konvencionalnom informacijskom sustavu, tj. sustavu koji nije uklju en u Internet, u svrhu njegove zaatite primjenjivat e se dvije skupine mjera: mjere fizi ke zaatite mjere logi ke zaatite. 9.3.1.1. Mjere fizi ke zaatite informacijskog sustava Mjere fizi ke zaatite klasi ne su mjere ato se ostvaruju putem fizi kih prepreka pristupu materijalnim elementima informacijskog sustava (zaklju ane prostorije, ograde, itd.) ili anga~iranjem zaatitarske slu~be (ljudi zadu~enih za uvanje materijalnih dobara informacijskog sustava i spre avanje neovlaatenih osoba da im pristupaju). Takve su zaatitne mjere vrlo pouzdane, ali su esto neprakti ne, i to iz dva razloga: zato ato su, openito, skupe i zato ato mogu ometati normalno funkcioniranje informacijskog sustava. Zbog toga se one primjenjuju samo u ograni enom opsegu. 9.3.1.2. Mjere logi ke zaatite informacijskog sustava Mjere fizi ke zaatite nadopunjuju se mjerama logi ke zaatite informacijskog sustava, koje se ostvaruju putem ra unala i odgovarajuih programa, a mogu se svrstati u dvije podskupine aktivnosti: 1. aktivnosti identifikacije korisnika 2. aktivnosti provjere ovlaatenosti (autoriziranosti) korisnika. Postupak identifikacija korisnika zna i provjeru je li korisnik zaista ona osoba kojom se predstavlja ra unalu (informacijskom sustavu). Mo~e se ostvariti na dva na ina: a) kao fizi ka identifikacija korisnika b) kao logi ka identifikacija korisnika. Fizi ka identifikacija pretpostavlja da korisnik posjeduje neki predmet (primjerice, identifikacijsku karticu s kodiranim podacima potrebnim za provjeru identiteta, neki oblik materijalnog klju a za aktiviranje odreenog ureaja, itd.) ili ima neku genetsku osobinu (primjerice, otisak prsta, glas, sliku o ne aarenice, DNK karakteristiku) ato ga jednozna no razlikuje od svih ostalih potencijalnih korisnika. Korisnik se tim predmetom ili tom genetskom osobinom predstavlja ra unalu. Premda se naziva fizi kom identifikacijom, i ova je metoda u osnovi logi ka, jer se njome informacijskom sustavu predstavljaju prava ili svojstva korisnika, a ne sam predmet ili bioloaki materijal koji slu~i za njegovu identifikaciju. Tako, primjerice, openito nije va~no od kojega je materijala neka identifikacijska kartica, ve ono ato je na njoj zabilje~eno kao informacija. Isto tako, nije relevantno iz kojega tkiva ljudskog organizma e se uzeti uzorak DNK, itd. Sli an, ali ne i identi an problemu identifikacije na temelju genetske osobine je problem provjere vjerodostojnosti (autentifikacije) vlastoru nog potpisa pri elektroni koj obradi klasi nih (papirnatih) dokumenata (primjerice, platnog naloga, naloga za isporuku, mjenice, itd.) opti kim itanjem (skeniranjem) njihova sadr~aja. U tom slu aju u ra unalu pomou kojega se obrada obavlja mora biti unaprijed memorirana tzv. digitalna slika primjerka (etalona) vlastoru nog potpisa. Potpis na obraivanom dokumentu usporeuje se s njegovom digitalnom slikom i, ako podudarnost postoji, potpis se smatra vjerodostojnim (autenti nim). U protivnome, obrada dokumenta se nee izvraiti. Problem je, meutim, u tome ato se ljudi gotovo nikada ne potpisuju na potpuno identi an na in, odnosno ato potpisi iste osobe variraju ovisno o sredstvu kojim su "proizvedeni", o situaciji u kojoj se neato potpisuje, pa ak i o raspolo~enju ili psihi kom stanju potpisnika (primjerice, stres, uzbuenje, utjecaj alkohola ili narkotika, itd.). Zbog toga se i pribli~no to an ili sli an potpis mora prihvatiti kao vjerodostojan. No, kategorija je "pribli~ne to nosti" ili "sli nosti" vrlo maglovita, odnosno slabo definirana. Budui da ra unala programirana na klasi ni na in ne mogu prihvaati ("razumjeti") takve kategorije, problem se rjeaava primjenom koncepta prepoznavanja uzoraka kao jednog od koncepata umjetne inteligencije (vidi odjeljak 10.1.). Ovakvi su problemi osobito izra~eni u primjenama iz oblasti elektroni ke trgovine i telebankarstva (vidi odjeljke 8.9.2. i 8.9.3.), pa su danas predmetom intenzivnih znanstvenih i razvojnih tehnoloakih istra~ivanja. Problem digitalizacije fizi kog vlastoru nog potpisa ne treba poistovjeivati s problemom tzv. digitalnog potpisa, o kojemu se raspravlja u odjeljku 9.3.3.2. Logi ka se identifikacija zasniva na provjeri zna li korisnik neato ato bi trebao znati, odnosno mo~e saznati bez injenja prekraaja. Podatak kojega bi korisnik trebao znati naziva se openito lozinkom (eng. Password), a u nekim slu ajevima rabe se i nazivi kao ato su klju  (eng. Key), identifikacijski klju  (eng. Identification Key, ID, User ID), osobni identifikacijski broj (eng. Personal Identification Number, PIN), klju na rije  (eng. Keyword), itd. Lozinke mogu biti: - broj ane ili slov ano/broj ane - jednostavne ili slo~ene - jednokratne ili viaekratne - jednosmjerne ili interaktivne - javne ili tajne. Broj ane lozinke sadr~e kao elemente niza znakova samo brojeve, a slov ano/broj ane openito sve vrste znakova. Jednostavne su lozinke one koje se sastoje od jednog, a slo~ene od viae nizova znakova. Jednokratne se lozinke mogu koristiti samo jednom, a viaekratne vei broj puta. Jednosmjerne su lozinke one koje korisnik naprosto unosi u ra unalo i eka reakciju, a interaktivne one koje on unosi u dijalogu s ra unalom (po principu pitanja i odgovora). Javne su lozinke, u na elu, dostupne svakome bez ograni enja, a tajne samo nekome ili nekim korisnicima. U ovom se slu aju korisnik predstavlja ra unalu unosom lozinke pomou odgovarajueg ulaznog ureaja (naj eae je to standardna ili na neki na in modificirana tipkovnica). Nakon ato se korisnik predstavio (identificirao), ra unalo provjerava njegovu ovlaatenost (autoriziranost) za uporabu elemenata informacijskog sustava. Provjera se obavlja tako ato ra unalo usporeuje podatke koje mu je korisnik predstavio s podacima o ovlaatenim korisnicima ve ranije pohranjenima u memoriji. Podudaraju li se podaci ato ih je predstavio korisnik s podacima memoriranima u ra unalu, ra unalo "zaklju uje" da je korisnik ovlaaten za uporabu odreenih elemenata informacijskih sustava, pa mu to i omoguuje (dozvoljava). U slo~enijim se informacijskim sustavima koriste slojeviti i selektivni sustavi korisni kih ovlasti i njihove provjere. To zna i da se unutar populacije ovlaatenih korisnika njihove ovlasti za uporabu elemenata informacijskog sustava razlikuju, odnosno da neki korisnici imaju manje, a neki vee ovlasti. Takvi sustavi mogu biti viae ili manje detaljno razraeni, ovisno o slo~enosti informacijskog sustava, va~nosti pojedinih njegovih dijelova, potrebama korisnika, itd., dakle, ovisno o organizacijskim propisima ato se primjenjuju u radu informacijskog sustava. Meutim, gledajui sa stajaliata korisni kih ovlasti, svaki se informacijski sustav, u na elu, sastoji od dva segmenta: a) otvorenog segmenta b) zaatienih segmenata. Otvoreni segment ili predvorje sustava (eng. Fore-Court) je segment informacijskog sustava koji iziskuje minimum ovlasti korisnika. U njemu svaki ovlaateni korisnik mo~e obavljati sve aktivnosti koje mu ovdje stoje na raspolaganju. Ulaz u neki od zaatienih segmenata sustava (eng. Hidden-Court) dozvoljen je samo korisnicima s dodatnim ili posebnim ovlastima. Tako se, primjerice, samo nekim korisnicima mo~e dozvoliti pristup nekim komunikacijskim kanalima ili nekim dijelovima baze podataka. Kvalitetnom organizacijskom razdiobom i ra unalnom provjerom korisni kih ovlasti pouzdanost se informacijskog sustava mo~e u velikoj mjeri poveati, a njegove zloporabe minimalizirati. 9.3.1.3. Mjere zaatite intraneta Intranet predstavlja, kao ato je ve izlo~eno u odjeljku 8.9.1., distribuirani informacijski sustav nekog poslovnog subjekta u kojemu je "preslikana" koncepcija Interneta. Budui da je temelj koncepcije Interneta otvorenost prema svim korisnicima, intranet bi isto tako, u na elu, trebao biti otvoreni sustav. No, iz toga proizlaze i rizici od potencijalne zloporabe intraneta (dakle, privatnog informacijskog sustava) i njegovih elemenata od strane neovlaatenih korisnika. Princip otvorenosti, odnosno potpune kompatibilnosti intraneta i Interneta prihvaa se zato da bi se iskoristile sve prednosti ato ih internetska komunikacija pru~a, koje su izuzetno zna ajne i malo tko bi ih se ~elio odrei. Meutim, s druge strane, rizici od potencijalnih zloporaba intraneta ato bi ih mogli u initi korisnici izvana, dakle, neovlaateni korisnici intraneta, nala~u djelomi no ograni avanje tog principa. Sredstvo zaatite intraneta od zloporaba je obrambeni (vatreni) zid (eng. Firewall), kao inteligentni ureaj koji omoguuje neometan pristup svih korisnika Internetu iz intraneta (izlaz iz intraneta), a dozvoljava pristup intranetu iz Interneta samo ovlaatenim korisnicima. Shematski prikaz primjene obrambenoga zida kao sredstva zaatite intraneta od potencijalnih zloporaba ato bi ih mogli po initi vanjski korisnici nalazi se na slici 9.2. Ograni avanje (kontrola) pristupa iz okolice u intranet i istovremenog potpuno slobodnog izla~enja iz intraneta u okolicu obrambeni zid mo~e ostvarivati na tri na ina: postupkom filtriranja ulaznih poruka putem namjenskog autorizacijskog poslu~itelja putem ovlaatenih autorizacijskih poslu~itelja. Postupak filtriranja (eng. Filtering) ulaznih poruka (paketa podataka) objaanjen je u odjeljcima 8.6.2.2. i 8.6.2.3., a provode ga mre~ni usmjenici i pristupnici. Princip na kojemu oni u ovome slu aju rade svodi se na propuatanje samo nekih ulaznih poruka u intranet, uz istovremeno spre avanja ulaza nekih drugih poruka. U praksi to se realizira na sljedei na in: Ovlaateni korisnik iz okolice (Interneta) ugrauje u zaglavlja svojih paketa podataka oznaku ovlaatenosti (autorizacijsku oznaku ili lozinku) za pristup intranetu i aalje ih prema intranetu. Intranetski pristupnik ili, rjee, usmjernik provjerava oznaku ovlaatenosti. Ukazuje li oznaka ovlaatenosti na pravo ulaza poailjatelja paketa u intranet, paket se propuata; u svakome drugom slu aju (oznaka ovlaatenosti je pogreana ili je nema) onemoguuje mu se ulaz u intranet. Namjenski autorizacijski poslu~itelj (eng. Dedicated Authorization Server) je ra unalo koje zamjenjuje usmjernik ili pristupnik onda kada je sustav ovlasti za pristup intranetu jako slo~en, pa su razmjerno komplicirane i procedure (programi) provjere ovlaatenosti (autorizacijeije) korisnika. Usmjernici i pristupnici, naime, u pravilu nisu tako moni ureaji da bi autorizaciju mogli izvraavati dovoljno brzo, u inkovito i pouzdano. Kada su procedure autorizacije korisnika umjereno slo~ene, njihovo se obavljanje mo~e prepustiti ovlaatenim autorizacijskim poslu~iteljima (eng. Proxy Authorization Server). To su sva ili neka odabrana (posebno zna ajna) ra unala u intranetu koja uz svoje uobi ajene zadatke po potrebi obavljaju i autorizaciju vanjskih korisnika, pa su u tu svrhu opremljena odgovarajuim programima. Obrambeni zid kao sredstvo zaatite od zlopraba mo~e se na sli an na in koristiti i u ekstranetu, s time ato e u tom slu aju obi no postojati viae obrambenih zidova, jer e biti viae sustava ovlaatenosti razli itih tipova, odnosno skupina korisnika s razli itim ovlastima (vidi odjeljak 8.9.2.). 9.3.2. Antivirusna zaatita Unoaenje ra unalnih virusa u informacijski sustav, bilo ono slu ajno ili namjerno, uvijek je uzrokom poteakoama u radu sustava, a mo~e dovesti i do te~ih oateenja, pa ak i uniatenja ra unalnih programa i pohranjenih podataka. Zbog niza posebnosti takvih sigurnosnih rizika, antivirusne mjere zaatite uobi ajeno se razmatraju, planiraju, utvruju i provode kao zaseban segment cjelokupnog sustava osiguranja i zaatite informacijskog sustava od moguih zloporaba. Nebi no je va~no mjere antivirusne zaatite provoditi ato eae, redovito i temeljito, kao dio rutinskih operativnih procedura u svakodnevnome radu informacijskog sustava. Kada su u pitanju ra unalni virusi, njihova frapantna sli nost stvarnim bioloakim virusima i njihovu ponaaanju ne samo da je odredila ~argonsku, a uvelike i "slu~benu" terminologiju po uzoru na medicinsku (primjerice, virus, zaraza, inficirani segment, lije enje sustava, itd.), ve se i mjere antivirusne zaatite koncipiraju kao zdravstvene epidemioloake mjere. Razvijene su, naime, dvije skupine mjera antivirusne zaatite: a) mjere preventivne antivirusne zaatite b) mjere kurativne antivirusne zaatite. Najbolje efekte, kao ato je to slu aj i u medicinskoj epidemiologiji, daju mjere preventivne antivirusne zaatite (po onoj poznatoj narodnoj "Bolje sprije iti, nego lije iti."). Osobito zna ajne meu njima su: Izbjegavanje uporabe ra unalnih programa nepoznatog ili sumnjivog podrijetla, odnosno izvora. Sli no tome, izbjegavanje presnimavanja tzv. Shareware programa iz Interneta (vidi odjeljak 8.9.6.), ako oni nisu licencirani, odnosno ako se ne zna tko im je autor. Spre avanje neovlaatenih osoba da kopiranju programe iz informacijskog sustava u koji im nije dozvoljen pristup ili da koriste vlastite programe na ra unalima toga sustava. Izbjegavanje koriatenja opreme za koju nije izvjesno je li inficirana virusima ili ne. Redovito stvaranje pri uvnih preslika (kopija) podataka i programa, te njihovo uvanje na fizi ki sigurnome mjestu. Obvezno koriatenje tzv. antivirusnih programa prije po etka redovnoga rada ili pak povremeno tijekom rada informacijskog sustava. No, realno je o ekivati da do zaraze virusima ipak, zbog nedovoljno temeljitih preventivnih mjera ili zbog pojave novoga, mo~da joa nepoznatog tipa virusa, mo~e doi. Pojave li se neke naznake virusne zaraze u informacijskom sustavu, valjat e promptno primijeniti stanovite mjere kurativne antivirusne zaatite ("lije enja" sustava). Tehni ki najjednostavniji, ali obi no i najskuplji postupak pri tome je tzv. reformatiranje svih aktivnih nositelja podataka i ra unalnih memorija (magnetskih diskova, disketa, itd.), odnosno njihovo iaenje od svih postojeih sadr~aja, pa onda i virusa. Valja imati na umu injenicu da e time biti uniaten i nepovratno izgubljen sav informacijski sadr~aj aktivnih nositelja podataka i memorija. Problemi e biti ipak znatno ubla~eni ako postoje pri uvne kopije podataka i programa. Upravo zato se stvaranje takvih preslika navodi kao jedna od najva~nijih mjera preventivne antivirusne zaatite. Na~alost, ak i reformatiranje nositelja podataka i memorija u nekim osobito teakim slu ajevima infekcije nije potpuno sigurna metoda antivirusne zaatite (onda kada je virus napao osnovni program za punjenje operacijskog sustava ra unala). Tada e biti nu~no primijeniti tzv. antivirusne lijekove (eng. Antivirus Remedy), odnosno programe koji, uz pronala~enje virusa, poduzimaju aktivnosti otklanjanja ateta ato ih je virus izazvao ("lije enje od bolesti"). Situacija je, meutim, opet sli na onoj kod lije enja zara~enih ljudi; zbog u estale pojave novih i joa nepoznatih tipova virusa, antivirusni se lijekovi u nekim slu ajevima pokazuju nedjelotvornima. Iz navedenih se razloga jedinom za sada poznatom prili no pouzdanom metodom antivirusne zaatite smatra metoda kontrolnog stanja (eng. Checksum Method). Ona se temelji na mogunostima prepoznavanja svake promjene u atienom sustavu ili sistemskom elementu. Primjenom ove metode odgovarajuom se dinamikom tijekom rada infomacijskog sustava "zaleuje" ("snima") stanje sustava za koji se pouzdano zna da joa nije zara~en virusom. Otkrije li se promjena u atienom sadr~aju, sustav se vraa u "zaleeno" stanje, aktiviraju se antivirusni programi i lijekovi i nastavlja se rad u pomno kontroliranim uvjetima. Rezultat bi imao biti sustav koji najvjerojatnije nije zara~en virusima. Kao ato je vidljivo, a to je zapravo opi princip zaatite sustava od zloporaba, nikakve mjere antivirusne zaatite nisu, na~alost, apsolutno dobre; postoje, naime, samo bolje i loaije. 9.3.3. Zaatita tajnosti podataka Mnogi su primjeri podataka koji ne moraju ili ne smiju biti svima dostupni, jer bi njihova opa dostupnost mogla biti zlorabljena iz bilo kojih razloga i na bilo koji na in. Zato se u informacijskim sustavima moraju poduzimati stanovite mjere zaatite tajnosti podataka (informacijskog sadr~aja). Neki podaci mogu biti tajni zbog potrebe zaatite opih, zajedni kih i poslovnih interesa (dr~avna tajna, vojna tajna, poslovna tajna), a neki zbog zaatite privatnosti pojedinaca (osobna tajna, lije ni ka tajna). Osnovna zamisao i razlog zbog kojega se grade informacijski sustavi, a to je poveanje razine informiranosti ljudi, u ozbiljnom je sukobu s idejom zaatite tajnosti podataka. Taj se problem u uvjetima primjene elektroni kih ra unala nastoji rijeaiti na dva na ina: poduzimanjem mjera ograni avanja dostupnosti podataka i elemenata informacijskih sustava poduzimanjem mjera ostvarivanja nerazumljivosti, odnosno smanjenja razumljivosti ina e dostupnih podataka od strane neovlaatenih korisnika. Mjere prikazane u odjeljku 9.3.1. spadaju u prvu navedenu skupinu, dok mjere iz druge skupine pretpostavljaju primjenu kriptografskih metoda. 9.3.3.1. Kriptografske metode Kriptologija (gr . krypto = skrivam, logos = govor) je znanost o prikrivanju stvarnog informacijskog sadr~aja izgovorenih ili napisanih poruka. Dijeli se na kriptografiju, kao znanost o metodama ostvarivanja nerazumljivosti poruka od strane onih subjekata kojima nisu upuene, i kriptoanalizu, kao znanost o ostvarivanju razumljivosti poruka, koje su prethodno kriptografirane, od strane subjekata koji su ih primili, a da to nisu trebali, odnosno smjeli. U sustavu u kojemu se primjenjuju kriptoloake metode, dakle, u kriptoloakom sustavu ili sustavu tajnog komuniciranja pretpostavlja se postojanje aest entiteta: odaailjatelj poruke izvorna poruka kriptografska metoda (aifra) kriptogram (kriptografirana, kriptirana poruka, aifrat) ovlaateni korisnik neovlaateni korisnik. Odaailjatelj stvara izvornu poruku, podvrgava je kriptografiranju pomou odgovarajue metode i aalje ovlaatenom korisniku, koji je prima i dekriptira. Neovlaateni korisnik, zainteresiran za poruku koja mu nije namijenjena, nastoji je takoer primiti ("uhvatiti", "uloviti") i ako uspije, podvrgava je kriptoanalizi. Neovlaateni korisnik je potencijalni initelj zloporabe poruke. Valja uo iti kako se sam kriptogram ne nastoji sakriti, on je potencijalno dostupan svima, ali se nastoji prikriti njegovo stvarno (pravo) zna enje. Do danas su razvijene dvije familije kriptografskih metoda: metode premijeatanja metode zamjene. Metode premijeatanja (transpozicije) su postupci kojima se kriptogram (kriptografirana poruka) stvara zamjenom mjesta (lokacija) znakova izvorne poruke. Primjeri primjene metoda primijeatanja: Izvorna poruka: ZAGREB Kriptogram: BERGAZ Izvorna poruka: ZAGREB Kriptogram: AZRGBE Izvorna poruka: ZAGREB Kriptogram: ZGEARB Ovo su primjeri koriatenja najjednostavnijih metoda premijeatanja, pri emu je kriptogram u slu aju a) dobiven pisanjem izvorne poruke unazad, u slu aju b) naizmjeni nom zamjenom znakova na parnim i neparnim mjestima u poruci, dok su u slu aju c) u kriptogramu najprije napisani svi znakovi s neparnih, a u nastavku svi znakovi s parnih mjesta izvorne poruke. Postoje, dakako, i puno slo~enije metode iz ove familije, posebice one u kojima se poruke i kriptogrami shvaaju kao viaedimenzionalne matrice. Joa vea (prividna) nerazumljivost kriptograma ostvaruje se primjenom metoda kodne zamjene (supstitucije) znakova izvorne poruke, napisane u jednoj (izvornoj) abecedi, znakovima neke druge (kodne) abecede. Primjer primjene metode zamjene: Izvorna abeceda: A, B Kodna abeceda: x, y Pravila zamjene (kodiranja): A = x B = y Izvorna poruka: BABA Kriptogram: yxyx Ovdje je kriptogram dobiven zamjenom slova izvorne poruke, napisane u izvornoj abecedi, slovima kodne abecede, prema utvrenim pravilima zamjene, odnosno kodiranja. Poseban slu aj metoda zamjene je onaj u kojemu je kodna abeceda zapravo neki brojevni sustav (primjerice, binarni, dekadski, oktalni i sl.). Tada se postupak stvaranja kriptograma naziva enkripcijom (eng. Encryption). Primjer enkripcije: Izvorna abeceda: A, B Kodna abeceda: 0, 1 Pravila zamjene (kodiranja): A = 0 B = 1 Izvorna poruka: BABA Kriptogram: 1010 I ovo su vrlo jednostavni primjeri primjene metode kodne zamjene, ali postoje i daleko slo~enije metode kod kojih se koristi viae kodnih abeceda, kod kojih jedinica kodiranja nije jedan znak nego neki niz znakova, zatim one kod kojih su pravila kodiranja promjenjiva, one koje dozvoljavaju ubacivanje la~nih znakova, pa one kod kojih se jednaki znakovi izvorne poruke u razli itim uvjetima supstituiraju istim ili razli itim znakovima, itd. U praksi se naj eae koristi neka mjeaavina (kombinacija) veeg broja metoda primijeatanja i metoda supstitucije, a postupak stvaranja kriptograma odvija se u veem broju slijednih i/ili ponavljajuih koraka. Takvi se postupci nazivaju kriptoloakim algoritmima. Svaki se kriptoloaki algoritam mo~e transformirati u ra unalni program, pa se kriptografiranje poruka (podataka) mo~e ostvarivati razmjerno jednostavno i brzo pomou elektroni kog ra unala. Kriptografska zaatita osobito je zna ajna pri prijenosu podataka u ra unalnim mre~ama. U tu su svrhu razvijeni neki opi standardi i prakti ni sustavi tajnoga komuniciranja. 9.3.3.2. Kriptografski standardi i sustavi Zaatita tajnosti podataka nikada nije bio jednostavan problem, ali sva njegova te~ina i va~nost dolazi do punoga izra~aja s pojavom ra unalnih mre~a, a posebice Interneta. S porastom svijesti o te~ini tog problema intenziviraju se i ista~ivanja mogunosti njegova povoljnog rjeaavanja. Tako je 1972. godine Nacionalni ured za standarde (National Bureau of Standards, NBS), pod okriljem Ministarstva trgovine SAD, pokrenuo istra~iva ki projekt koji se imao za cilj razviti skup standarda za enkripciju podataka (Data Encryption Standard, DES), primjenjivih na nacionalnoj, a po mogunosti i na meunarodnoj razini. Ciljevi koji su odreivali potrebna obilje~ja tih standarda bili su sljedei: Moraju jam iti visoku razinu pouzdanosti. Moraju biti potpuno definirani i jednostavni za uporabu. Zaatita tajnosti podataka ne smije proizlaziti iz tajnosti kriptografskog algoritma; algoritam mora biti poznat i dostupan svim zainteresiranim korisnicima, dakle, javnog karaktera. Moraju biti prilagodljivi uporabi u okvirima razli itih aplikacija. Moraju biti ekonomi ni pri implementaciji i u inkoviti pri eksploataciji. Moraju biti primjenjivi u svakome konkretnom slu aju. Istra~ivanje NBS-a oslanjalo se na rezultate ato su ih ve ranije ostvarili stru njaci kompanije IBM, formulacijom svojega enkripcijog sustava Lucifer. Taj se sustav zasnivao na uzastopnoj naizmjeni noj primjeni razli itih metoda kodne zamjene i premijeatanja, kao ato je to shematski prikazano na slici 9.3. Konkretne metode zamjene i premijeatanja znakova u izvornoj poruci radi stvaranja kriptograma, te redosljed njihove primjene odreuje klju  (eng. Key). To je niz znakova, odnosno lozinka koju poznaju ovlaateni sudionici u razmjeni podataka, dakle, odaailjatelji i primatelji. Zato se i naziva tajnim klju em (eng. Secret Key), i on, dakako, ne smije biti poznat neovlaatenim korisnicima. Lucifer spada u kategoriju simetri nih enkripcijskih sustava, odnosno, jednostavnije re eno, simetri nih aifara, i to zato ato poznavanje tajnoga klju a od strane dvaju komunikatora A i B omoguuje tajno komuniciranje u oba pravca: od A prema B i od B prema A. Prema tome, A i B se ni po emu ne razlikuju, pa meu njima postoji kanal za tajno komuniciranje u oba pravca. Iznenaujuu novost predstavljali su rezultati istra~ivanja Diffiea i Hellmana, objavljeni 1976. godine, koji predla~u novu vrstu enkripcijskog sustava u kojemu odaailjatelj i primatelj poruke koriste razli ite, ali povezane klju eve, od kojih samo jedan mora biti tajni, a drugi mo~e biti javni, dakle, opepoznat. Primatelj poruke (podataka) zna tajni klju  koji mu slu~i za dekodiranje primljene poruke, dok se neki drugi klju  koristi za kodiranje (kriptografiranje) poruke prilikom njena slanja i on mo~e biti javni. Javnost, odnosno opa dostupnost drugoga klju a nikako ne mo~e ugroziti tajnost prenoaenih podataka. Takav se sustav naziva asimetri nim enkripcijskim sustavom ili asimetri nom aifrom, jer omoguuje tajno komuniciranje samo u jednom pravcu. Za komuniciranje u drugom pravcu mora se koristiti drugi par klju eva sli nih svojstava. Princip komuniciranja pomou javnoga klju a prikazan je shematski na slici 9.4. Objaanjenje uz sliku 9.4. Enkripcija (kodiranje) poruke prilikom njena slanja obavlja se kriptoloakim algoritmom E i klju em ke. Dekripcija (dekodiranje) poruke kod prijama obavlja se kriptoloakim algoritmom D i klju em kd. Oba su algoritma javna i nemaju utjecaja na svojstva i funkcioniranje cjelokupnog sustava. Dva klju a kreiraju se posebno (specifi no) pri uspostavljanju svakoga novog kanala za tajno komuniciranje (svake nove razmjene podataka) i mogu se po volji mijenjati. Da bi se proces dekripcije u inio inverznim u odnosu na proces enkripcije, izmeu oba klju a (ke i kd) mora u vrijeme njihova izbora iz velikog skupa moguih klju eva ve postojati odreeni logi ki odnos ili veza. Iz tog je razloga na slici prikazano da se oba klju a za enkripciju/dekripciju izvode iz po etnog klju a ks, koji se odabire (proizvodi) na slu ajan na in, pa se i naziva slu ajnim klju em. Za prora un (utvrivanje vrijednosti) klju eva koriste se dva javna kriptoloaka algoritma F i G. Da bi se uloge komunikatora mogle razlikovati, nazvat emo ih odaailjatelj i primatelj. Poruku mora moi dekriptirati samo odabrani primatelj, pa on klju  za dekripciju kd uva kao svoju tajnu. Drugi klju  - ke - mo~e biti javni, omoguujui tako svakom korisniku mre~e da kriptira i aalje podatke bilo kojem primatelju u mre~i koji taj klju  zna. Kako bi se tajnost podataka odr~ala, primatelj mora sam aktivirati algoritme F i G i utvrditi (izra unati) oba klju a, od kojih kd zadr~ava samo za sebe, kao svoju tajnu. U idealnom slu aju, primateljevi algoritmi F, G i D mogu se obraivati u samo jednom kripto ipu, tako da vrijednost klju a kd ne bi nikada morala "napustiti" taj ip primateljeva ra unala, ime on postaje gotovo apsolutno sigurnim. Kada sazna slu ajni klju  ks, koji je dostupan svakome korisniku mre~e, primatelj mora joa samo osigurati fizi ku i logi ku zaatitu od neovlaatenog pristupa kripto ipu i imat e mogunosti dekriptiranja kakve nema nitko drugi, a koje mu omoguuju dekriptiranje svih poruka kriptiranih javnim klju em, ma tko ih poslao. Velika je prednost enkripcijskih sustava s javnim klju em ta ato komunikatori A i B ne moraju dijeliti neku zajedni ku tajnu (poznavati isti tajni klju ), kako bi uspostavili kanal za tajno komuniciranje. Naime, razmjena je tajnih klju eva (upoznavanje svih komunikatora s istim tajnim klju em) riskantna zbog opse~nih sigurnosnih mjera ato ih treba poduzimati, a koje mogu biti problemati ne, zahtjevne i neekonomi ne. Pohranjivanje tajnih klju eva u memorijama ra unala takoer pretpostavlja stanovit rizik od kojega se treba atititi na odgovarajui na in i uz pripadajue troakove. Openito, rizici ato proizlaze iz primjene isklju ivo tajnih klju eva su to vei ato je vei broj sudionika u komunikaciji, a to nije slu aj kod primjene javnoga klju a, kada svaki komunikator mora poznavati samo jedan klju  nepoznat svima ostalima - svoj tajni klju . Zato ne za uuje ato je princip rada asimetri nih enkripcijskih sustava prihvaen u Internetu, u kojemu istovremeno djeluje velik broj komunikatora, razmjenjujui velike koli ine razli itih informacija, a da pri tome nerijetko ne znaju niata jedni o drugima, pa ak mo~da ni to s kime komuniciraju i gdje se ta osoba ili stroj nalazi. Sustavi ato ih je izvorno afirmirao DES - simetri ni enkripcijski sustavi - u uporabi su u nekim privatnim mre~ama u kojima se izvraavaju samo vrlo delikatne aplikacije (obrade i razmjene podataka), koje moraju biti dobro skrivene od o iju javnosti. U javnim komunikacijskim mre~ama najpopularniji asimetri ni enkripcijski sustavi su sustavi RSA (kao akronim po etnih slova prezimena njegovih tvoraca Rivesta, Shamira i Adlemana) i PGP (akr. eng. Pretty Good Privacy = prili no dobra privatnost). U Internetu je osobito popularan ovaj potonji (PGP). On korisnicima stavlja na raspolaganje javne kriptoloake algoritme (algoritmi F i G na slici 9.4.) i generira slu ajne klju eve, iz kojih se onda izvode javni i tajni klju evi. Du~ina svih klju eva (enkripcijskog, dekripcijskog i slu ajnoga) u okvirima PGP sustava je 64 bita. PGP sustav koriste prakti ki svi Internet servisi i on predstavlja izuzetno kvalitetno sredstvo zaatite tajnosti podataka u mnogim poslovnim primjenama Interneta, kao ato su elektroni ka trgovina, elektroni ko bankarstvo, elektroni ke burze, elektroni ke rezervacije, itd. U tim i mnogim drugim primjenama mre~nih sustava openito, pa onda i Interneta, od posebne je va~nosti i problem tzv. digitalnih potpisa (eng. Digital Signiture), koji valja razlikovati od problema digitalizacije vlastoru nog potpisa na materijalnim (papirnatim) dokumentima (vidi odjeljak 9.3.1.2.). Naime, radi se o tome da zakonodavstva gotovo svih zemalja joa uvijek insistiraju na postojanju fizi kog (dokumentarnog) vlastoru nog potpisa u konvencionalnom obliku. U takvim, osobito va~nim slu ajevima, konvencionalni se potpis ne mo~e izbjei, pa e ga za svrhe obrade i prijenosa na daljinu trebati digitalizirati, te kasnije analizirati metodom prepoznavanja uzoraka slobodnoga rukopisa. Meutim, u poslovima elektroni ke trgovine koristi se i niz manje zna ajnih dokumenata koji se prenose u elektroni kom obliku, a koji takoer moraju biti na neki na in ovjereni. To se mo~e u initi primjenom tehnike digitalnog potpisa, ime e sudionici u nekom poslu moi potvrditi sa su neki dokument poslali, a drugi da su ga primili. Uz to, obje e se strane moi uvjeriti da nitko nije intervenirao u sadr~aj dokumenta na njegovu putu od ishodiata do odrediata. Primjena tehnike digitalnog potpisa principijelno je prikazana na slici 9.5. Objaanjenje uz sliku 9.5 Digitalni potpis nije vlastoru ni potpis (paraf) na dokumentu u klasi nom smislu, nego kriptografirana izvorna poruka modificirana time ato se u kriptogram ugrauje (dodaje) zasebni (obi no zavrani) dio, koji je, kao i sama poruka, kriptografiran metodom javnoga klju a, odnosno asimetri nom aifrom. Sadr~aj toga dodatnog dijela mo~e biti odreen na razli ite na ine, bilo nekom metodom slu ajnog izbora (eng. Random Sampling) dijelova izvorne poruke ili pak u obliku neke vrste njenoga sa~etka (eng. Plaintext Digest). U ovome se slu aju pri enkripciji takoer primjenjuje javni klju , koji je opepoznat, dok odaailjatelj, a ne primatelj, raspola~e tajnim klju em. Kod provjere vjerodostojnosti digitalnoga potpisa primljene poruke (kriptografiranog dokumenta) primatelj prvo dekodira poruku na na in objaanjen u komentaru slike 9.4. u njemu itljiv oblik. Zatim pomou odaailjateljeva javnoga klju a ponovo kodira primljenu poruku i usporeuje je s onom verzijom poruke u kojoj postoji i digitalni potpis. Ako je kodirana poruka koju je primio s potpisom identi na onoj koju je kasnije sam proizveo primjenom javnoga klju a u svakome detalju (bitu), potpis i poruka se smatraju vjerodostojnima (autenti nima). Digitalni potpis mo~e biti sredstvo argumentacije u nekom sporu izmeu komunikatora (odnosno sudionika u nekom poslu) u dva slu aja: Onda kada odaailjatelj tvrdi da je primatelj dokumenta krivotvorio njegov sadr~aj. Primjer: Odaailjatelj tvrdi da je neki proizvod ili uslugu platio elektroni kim ekom, ali je primatelj poveao iznos i naplatio viae od stvarnog potra~ivanja. Onda kada primatelj tvrdi da odaailjatelj u poruci neato nije naveo, zapravo jest. Primjer: Odaailjatelj slanjem poruke elektroni kom poatom nala~e primatelju, kao ovlaatenom brokeru, da obavi neki burzovni posao, koji se pokazuje loaim, a kasnije tvrdi da ga nije tako instruirao. Du~ina poruke ima utjecaja na vjerodostojnost digitalnoga potpisa, ali se procjenjuje se da su dovoljno pouzdani digitalni potpisi du~ine od minimano 512 bita, pa upravo takvu du~inu koriste enkripcijski sustavi RSA i PGP. Do sada, u viae nego dvadesetgodianjoj praksi, nisu joa zabilje~eni slu ajevi "probijanja" sustava zaatite tajnosti podataka primjenom javnoga klju a, pa se pretpostavlja da nije bilo niti krivotvorenja digitalnoga potpisa. Meutim, iskustva s time u svezi joa su uvijek razmjerno skromna, tako da zakonodavstva mnogih dr~ava, meu kojima i naae, digitalni potpis za sada ipak joa ne prihvaaju kao vjerodostajan dokaz u sudskim sporovima. No, zbog sve intenzivnijeg poslovnog komuniciranja putem Interneta i ostalih mre~nih sustava, za o ekivati da e i taj problem biti u bliskoj budunosti pravno reguliran na odgovarajui na in. KONTROLNA PITANJA: `to mo~e biti razlogom zloporabe informacijske tehnologije? `to je to rizik od zloporabe informacijske tehnologije? Koja su osnovna obilje~ja rizika od zloporabe informacijske tehnologije? `to je to te~ina rizika od zloporabe informacijske tehnologije? `to je to frekvencija rizika od zloporabe informacijske tehnologije? Koje vrste rizika postoje s obzirom na njihov uzrok? Koji uvjeti mogu pogodovati poveanju te~ine i frekvencije subjektivnih rizika od zloporabe informacijske tehnologije? Navedite primjere. Koja su osnovna na ela upravljanja rizicima od zloporabe informacijske tehnologije? U kojim se koracima provodi plan upravljanja rizicima od zloporabe informacijske tehnologije? Postoji li sigurna metoda zaatite od moguih zloporaba informacijske tehnologije? `to je to informati ki kriminalitet? Objasnite opu klasifikaciju informati kog kriminaliteta. `to je to manipulacija sredstvima informacijske tehnologije? Koji su najva~niji, do danas uo eni, oblici manipulacije sredstvima informacijske tehnologije? Zaato je uporaba ra unalnih programa bez naknade nezakonita? Koji su naj eai oblici povreda prava vlasniatva nad ra unalnim programima? Koje su sve negativne posljedice softverskog gusarstva? `to su to sabota~e u oblasti informacijske tehnologije? Tko su hakeri, a tko krekeri? `to su to ra unalni virusi? Koje su osnovne skupine ra unalnih virusa s obzirom na objekt njihova napada? Koje su osnovne skupine ra unalnih virusa s obzirom na na in njihova djelovanja? Koje su osnovne skupine ra unalnih virusa s obzirom na na in skrivanja? Kako se ostvaruje prijenos ra unalnih virusa? Koji su oblici zloporaba parainformacijske tehnologije do danas uo eni? Koje vidove zaatite mora obuhvaati sustav zaatite od zloprabe informacijske tehnologije? Koje su osnovne skupine mjera zaatite informacijskog sustava od pristupa neovlaatenih korisnika? Koje su osnovne mjere fizi ke zaatite informacijskog sustava od pristupa neovlaatenih korisnika? Koje su osnovne mjere logi ke zaatite informacijskog sustava od pristupa neovlaatenih korisnika? `to je to identifikacija korisnika? Kako se ostvaruje identifikacija korisnika u informacijskom sustavu? `to su osnove za fizi ku identifikaciju korisnika u informacijskom sustavu? `to je to autentifikacija potpisa? `to je to logi ka identifikacija korisnika u informacijskom sustavu? Kakve mogu biti lozinke? Kako se obavlja provjera ovlaatenosti korisnika za pristup informacijskom sustavu na temelju lozinke? Od kojih se segmenata, gledajui s aspekta korisni kih ovlasti, sastoji svaki informacijski sustav? `to je osnovno sredstvo zaatite intraneta od pristupa neovlaatenih korisnika? Na koje se na ine ostvaruje kontrola pristupa iz okolice u intranet? `to je to filtriranje ulaznih podataka u intranetu i kako se ostvaruje? `to je to namjenski autorizacijski poslu~itelj? `to su to ovlaateni autorizacijski poslu~itelji? `to je to antivirusna zaatita i kako se ostvaruje? Koje su osnovne skupine mjera antivirusne zaatite? `to su to i koje su preventivne antivirusne mjere? `to su to i koje su kurativne antivirusne mjere? Zbog ega se neki podaci smatraju tajnima? `to je to kriptologija, ato kriptografija, a ato kriptoanaliza? Koji entiteti tvore kriptoloaki sustav? Koje su osnovne familije kriptografskih metoda? Objasnite karakteristike metoda premijeatanja (transpozicije). Objasnite karakteristike metoda kodne zamjene (supstitucije). `to su to kriptoloaki algoritmi? Koji su bili ciljevi razvijanja skupa standarda za enkripciju podataka? Koje su osnovne zna ajke enkripcijskog sustava Lucifer? `to su to simetri ni enkripcijski sustavi (simetri ne aifre)? `to su to asimetri ni enkripcijski sustavi (asimetri ne aifre)? Objasnite na in funkcioniranja asimetri nog enkripcijskog sustava. Koje su osnovne prednosti enkripcijskih sustava s javnim klju em? `to je to RSA, a ato PGP? `to je to tehnika digitalnoga potpisa, zaato se, kada i kako koristi? Kao glavni pravci budueg razvitka poslovne informatike pokazuju se podru ja umjetne inteligencije, neuronskih (neuralnih) mre~a, multimedijskih sustava, be~i nih komunikacija, virtualne (prividne) stvarnosti i sustava za potporu odlu ivanju. Svako od tih podru ja i predvidiva dogaanja u njihovim okvirima predmetom su analize u ovome odjeljku. 10. PERSPEKTIVE POSLOVNE INFORMATIKE Osnovni je cilj poslovne informatike aktivno pridonositi procesima upravljanja u poslovnim sustavima, u smislu unapreenja njihove provedbe, te poveanja vrsnoe njihovih u inaka. Zbog toga se razvitak poslovne informatike i njene perspektive smatrju klju nim pitanjima budunosti upravljanja sve slo~enijim sustavima koji ve nastaju i nastajat e s vremenom ato nadolazi. Zato se, u kona nici, problemi povezani s predvianjem buduih dogaanja u oblasti informacijske tehnologije i metodike njene primjene svode na razmialjanja o kvaliteti sredina u kojima emo raditi i ~ivjeti, nastojei ne samo opstati, nego to obaviti na ato je mogue bolji i komforniji na in. U ovome se trenutku ini da su, uzimajui u obzir povijesna iskustva ste ena polustoljetnim razvitkom informatike, kao i aktualna zbivanja u njezinu okrilju, podru ja u kojima se mogu o ekivati najzna ajniji kvalitativni pomaci na bolje sljedea: podru je umjetne inteligencije podru je neuronskih mre~a podru je multimedijskih sustava podru je be~i nih komunikacija podru je prividne (virtualne) stvarnosti podru je sustava za potporu odlu ivanju. Kako sustavi za potporu odlu ivanju u informacijskom smislu opslu~uju vrhove upravlja ke piramide poslovnih sustava (vidi odjeljak 2.4.4.), unapreenja u svim podru jima gornjega nizu navedenima prije njih (od umjetne inteligencije do virtualne stvarnosti) izravno e doprinositi njihovoj kvaliteti, a time i vrsnoi upravljanja poslovnim sustavima budunosti. Razlozi tome su jednostavni i razvidni: mogunosti donoaenja boljih odluka, koje e pru~ati savraenija sredstva informacijske tehnologije i sofisticiranije metode njihove primjene, utjecat e na stvaranje veih mogunosti nadzora nad radom poslovnih sustava, pa onda i njihovih kvatitetnijih radnih u inaka. Zbog svega navedenoga, prikaz o ekivanoga razvitka u nabrojanim podru jima valja smatrati svojevrsnim "otvaranjem prozora" prema svemu onome dobrome ato e informacijska tehnologija vjerojatno tek donijeti, ali i prema mo~ebitnim poteakoama i dilemama s kojima e se ovje anstvo morati suo avati prakti ki u svim sferama svojega budueg rada i ~ivota. 10.1. UMJETNA INTELIGENCIJA 10.1.1. Pojam umjetne inteligencije Inteligencija kao svojstvo ato ovjeka razlikuje od ostalih ~ivih bia oduvijek je izazivala veliku pozornost znanstvenika. Od prvih opse~nijih rasprava o inteligenciji, koje potje u od Platona, pa sve do naaih dana, intenzivno se istra~uju obilje~ja i mehanizmi svojstveni prirodnoj ljudskoj inteligenciji. No, prije etrdesetak godina po inju i ozbiljnija razmatranja mogunosti oponaaanja inteligentnih svojstava ljudi u strojevima, odnosno ugradnje mehanizama ljudske inteligencije u proizvode informacijske tehnologije. Prvu definiciju umjetne inteligencije dao je 1968. godine Marvin Minsky tvrdei da je "umjetna inteligencija znanost o izradi strojeva sposobnih za obavljanje aktivnosti koje zahtijevaju ljudsku inteligenciju". Dakako, ta je definicija manjkava, jer ne daje tuma enje o tome koje aktivnosti zahtijevaju inteligenciju i zaato. Uostalom, do danas joa uvijek nije osmialjena precizna i sveobuhvatna, ali i koncizna definicija umjetne inteligencije. To, meutim, ne zna i da podru je umjetne inteligencije nije pragmati ki definirano. Tako Bubrow i Hayes tvrde kako postoji razlika izmeu "umjetne inteligencije kao znanosti i umjetne inteligencije kao tehnologije" i taj je pristup airoko prihvaen, pa emo ga i mi prihvatiti. U okviru toga pozabavit emo se detaljnije poimanjem umjetne inteligencije kao specifi ne tehnologije u okvirima informacijske tehnologije, pokuaajima predvianja njenog budueg razvitka i primjene u poslovnim upravlja kim informacijskim sustavima. 10.1.2. Dosadaanji razvitak umjetne inteligencije Dosadaanjim istra~ivanjima na podru ju umjetne inteligencije razvijene su dvije osnovne teorije: teorija pretra~ivanja teorija predstavljanja. Teorija pretra~ivanja (eng. Search Theory) odnosi se na izbor odgovarajueg podatka u prostoru stanja (eng. State Space). Prostor stanja sadr~i sva mogua rjeaenja nekog problema i vrlo velike koli ine informacija. Nastoje se utvrditi optimalni putovi tra~enja i prolana~enja informacija koji vode do povoljnog rjeaenja problema. Teorija predstavljanja (eng. Representation Theory) bavi se izu avanjem problema predstavljanja (predo avanja) znanja. Ono mora biti pozitivno, jednostavno i razumljivo ovjeku, te jednostavno, modularno i fleksibilno za implementaciju u elektroni kom ra unalu. Za predstavljanja naj eae se upotrebljavaju semanti ke mre~e, logi ki izrazi i pravila produkcije. Osnovna su podru ja primjene umjetne inteligencije: rjeaavanje problema inteligentni agenti ekspertni sustavi strojno u enje razumijevanje prirodnih jezika prepoznavanje uzoraka robotika. Rjeaavanje problema (eng. Problem Solving) predstavlja primjenu teorije pretra~ivanja u bilo kojem problemskom prostoru. Problem se smatra rijeaenim ako je pronaen put od po etnog stanja (definicije problema) do cilja (rjeaenja problema). U poslovnim se sustavima ova primjena svodi na iznala~enje na ina donoaenja dobrih poslovnih odluka u okvirima sustava za potporu odlu ivanju. Inteligentni agenti (eng. Intelligent Agents) su sredstva ato poma~u pri pretra~ivanju velikih koli ina informacija pomou ra unalnih programa koji imitiraju ponaaanje ovjeka pri prikupljanju potrebnih informacija. Inteligentni agenti postaju sredstvom pretra~ivanja baza i skladiata podataka, te informacija u Internetu (Web stranica, dostavnih lista, itd.). Ekspertni sustavi (eng. Expert Systems) su ra unalni sustavi programirani za rjeaavanje problema pretra~ivanjem ograni enoga prostora stanja primjerenog nekoj ljudskoj djelatnosti. Oni zamjenjuju ovjeka stru njaka pri donoaenju odluka, odnosno izbora moguih alternativa djelovanja. U poslovnim sustavima ekspertni su sustavi dio sustava za potporu odlu ivanja u sferi proizvodnje, logistike, marketinga, financijskog poslovanja, te istra~ivanja i razvoja (detaljnije u odjeljku 10.6.1.). Strojno u enje (eng. Machine Learning) je skup postupaka koje ra unalni sustav mora poduzeti da bi mogao obaviti stanovite promjene nad samim sobom. Istra~ivanja u ovome podru ju temeljem su razvitka neuralnih mre~a (vidi odjeljak 10.2.2.). Razumijevanje prirodnih jezika (eng. Natural Language Understanding) je danas podru je umjetne inteligencije u kojemu su istra~ivanja vrlo intenzivna. Nastoji se proniknuti u strukture i zakonitosti prirodnih ljudskih jezika, ato ima za cilj unapreenje tehnika programiranja elektroni kih ra unala, odnosno na ina komuniciranja izmeu ovjeka i stroja (ra unala), te, openito, boljega razumijevanja funkcija sredianjeg ~iv anog sustava (mozga) ovjeka. Prepoznavanje uzoraka (eng. Pattern Recognition) je skup postupaka kojim se ovjek slu~i pri pribli~no to nom zaklju ivanju, odnosno pri donoaenju odluka na temelju nepotpunih i nesigurnih informacija. Naj eae su primjene u sferi prepoznavanja ljudskoga glasa (govora), te prepoznavanja grafi kih uzoraka (fotografija, slobodnog rukopisa, otisaka prstiju, itd.). Robotika (eng. Robotics) je primijenjena znanstvena disciplina ato integrira razli ite segmente umjetne inteligencije, kao ato su prepoznavanje uzoraka, rjeaavanje problema i strojno u enje, pri istra~ivanju na ina konstrukcije inteligentnih strojeva koji zamjenjuju ovjeka pri obavljanju fizi kog (mehani kog) rada. Od interesa je prete~ito u strojarstvu, a u okvirima poslovnih sustava kao skup sredstava i postupaka za integriranje (sprezanje) materijalne proizvodnje i poslovnog upravljanja. Za potrebe istra~ivanja i prikazivanja ostvarenih rezultata u oblasti umjetne inteligencije razvijaju se specifi ni programski jezici, koji se gdjekad nazivaju i jezicima pete generacije ili pak jezicima umjetne inteligencije, a podr~avaju koncept tzv. logi kog programiranja. Za razliku od konvencionalnog programiranja, koje je orijentirano prete~ito obradama broj anih podataka (numeri kim obradama), jezici za logi ko programiranje stavljaju akcent na utvrivanje logi kih odnosa meu ne nu~no samo broj anih, ve bilo kako simboli ki izra~enih podataka. Zbog toga se logi ko programiranje ponekad naziva i simboli kim programiranjem. Najpoznatiji programski jezici iz ove skupine su ve ranije spomenuti LISP i PROLOG (vidi odjeljak 4.5.). 10.1.3. O ekivani budui razvitak umjetne inteligencije Umjetna inteligencija je ve puno puta u njenom dosadaanjem razvitku iznevjerila optimisti ka i, o ito, nerealna o ekivanja brojnih znanstvenika i stru njaka, jer se nije razvijala ~eljenom dinamikom. To osobito vrijedi za neka podru ja njene primjene, kao ato su priej svega strojno u enje i razmijevanje prirodnih jezika, a donekle i prepoznavanje uzoraka i robotika. Tako je, primjerice, ak i M. Minsky (vidi funostu 66) upao u zamku utopije, prognozirajui u svojim radovima s konca 1960.-tih godina da e za dvadesetak godina roboti biti upravljani govornim komandama. Kao ato je poznato, ni danas, dakle, tridesetak godina kasnije joa uvijek nema dobrih i "ozbiljnih" rjeaenja te vrste. No, neispunjena o ekivanja u proalosti ne bi trebala biti odve velikim razlogom za skepsu glede budunosti. Sasvim je, naime, izvjesno da e umjetna inteligencija u vremenu ato dolazi postati nezaobilaznim segmentom svih informacijskih sustava, pa tako i onih poslovnih. Zapravo, objektivno re eno, umjetna inteligencija ve daje vrlo dobre rezultate u onim podru jima koja pioniri njena razvitka nisu bili sposobni niti predvidjeti. To se, prije svega, odnosi na podru je ekspertnih sustava i inteligentnih agenata, ije su zna ajne i kvalitetne primjene danas ve dobro poznate. Neki ekspertni sustavi ve se danas rutinski koriste kao dijelovi sustava za potporu odlu ivanju, a sli an je slu aj i s internetskim inteligentnim agentima, iji broj izuzetno brzo raste (vidi odjeljak 10.6.). Nadalje, premda joa nema "pravih" rutinskih primjena neuralnih mre~a i alata za rjeaavanje opih problema u poslovnim sustavima, postoje ozbiljne naznake da e se to razmjerno brzo promijeniti na bolje. No, suatinski problem iz sfere umjetne inteligencije le~i u integraciji njenih ve ostvarenih i uskoro o ekivanih dostignua u okvirima poslovnih sustava. S time u svezi postoje brojne nepoznanice i dileme. Brojna su nagaanja do ega e dovesti neizbje~no napuatanje von Neumannovog koncepta elektroni kih ra unala (vidi odjeljak 3.2.1.) u doglednoj budunosti, ali ona su, gotovo bez izuzetka, nedovoljno argumentirana i, ato je joa va~nije, vrlo teako provjerljiva. Zato, ini se kako valja prihvatiti samo sljedei (oprezan) zaklju ak: pred umjetnom je inteligencijom neprijeporno velika budunost, ali ato i kada e ona sa sobom kao promjene donijeti, pokazat e tek ona sama. 10.2. NEURONSKE (NEURALNE) MRE}E 10.2.1. Kratka povijest neuronskih mre~a Ve u vrijeme kada "prava" elektroni ka ra unala nisu joa ni postojala, uo i i tijekom Drugoga svjetskog rata, neki maatoviti i vidoviti znanstvenici, poput A. Touringa, W. McCullocha i W. Pittsa, po eli su razmialjati o i eksperimentirati s moguim na inima povezivanja ovjeka i stroja u jedinstveni biotehni ki sustav. Tako su McCulloch i Pitts 1943. godine definirali prvi model umjetnog neurona, koji je uklju ivao sve elemente potrebne za provoenje logi kih operacija i funkcionirao je kao aritmeti ko-logi ki element. No, ta i istra~ivanja neposredno nakon njih bila su uglavnom teorijske prirode, naprosto zato jer joa nije bilo odgovarajuih tehni kih naprava kojima bi se njihovi rezultati mogli materijalizirati. Uz to, i saznanja iz oblasti umjetne inteligencije bila su tek "u povojima". No, zanimljivo je da upravo John von Neumann, koji je postavio shemu grae onakvih elektroni kih ra unala kakva su danas u masovnoj uporabi (vidi odjeljak 3.2.1.), nasluuje da se procesi u ~iv anom (nervnom) sustavu ovjeka ne odvijaju linearno, ato je on ranije predvidio kao osnovni princip rada digitalnih elektroni kih ra unala, ve usporedno (paralelno). Eksperimentalna su istra~ivanja, pak, pokazala kako ovjek tijekom ~ivota u svakom trenutku prima iz okolice prosje no tri milijarde elementarnih informacija (3 x 109 bita), ato ak ni ljudski mozak, ma kako moan procesor informacija on bio, ne mo~e slijedno (sekvencijalno) obraivati tako brzo da to ne bi u brojnim situacijama ugrozilo sam ~ivot ovjeka. Zbog toga mozak radi paralelno. D. Hebb je 1949. godine dao prijedlog sheme u enja putem neuralnih veza, ato se smatra prvim zna ajnim teorijskim doprinosom razvitku teorije neuronskih ili neuralnih mre~a (eng. Neuron Network; Neural Network, NN). Na temelju tih spoznaja 1958. godine Frank Rosenblatt je igradio perceptron, element sli an umjetnom neuronu, ime zapravo udara temelje teorije prepoznavanja uzoraka (vidi odjeljak 10.1.2.) Premda tijekom 1960.-tih godina dolazi do zna ajnijih uspjeha na ovome podru ju, postojee teorijske spoznaje i prakti na sredstva za obradu informacija nisu mogla ozbiljnije pripomoi rjeaavanju slo~enijih stvarnih problema, pa to razdoblje predstavlja razdoblje stagnacije u razvitku neuronskih mre~a. Meutim, s razvitkom informacijske tehnologije vrlo visokog stupnja integracije (VLSI tehnologije, vidi odjeljak 2.3.4.) i, osobito, nakon fijaska koncepta jedno ipnog ra unala (vidi odjeljak 2.3.5.), razvija se zamisao o paralelnim ra unalnim procesorima, tj. ra unalnim sustavima koji se sastoje iz veeg broja procesora ato rjeaavanje problema ne ostvaruju kao linearni (slijedni, sekvencijalni) proces, ve kao niz usporednih (paralelnih) procesa. Povezivanjem ranijih teorijskih spoznaja i novih tehnoloakih mogunosti, razvija se po etkom 1990.-tih godina teorija neuralnih mre~a u suvremenom smislu, kao pretpostavka izgradnje ra unalnih sustava budunosti. 10.2.2. Koncept i perspektive neuralnih mre~a Pri uobli avanju koncepta neuralnih mre~a valjalo je rijeaiti jednu va~nu dilemu. Trebalo je, naime, odlu iti ato je povoljnije: ugraivati elemente informacijske tehnologije u bioloake organizme, ili razvijati elemente informacijske tehnologije s ugraenim bioloakim komponentama. Premda e se mo~da na prvi pogled u initi kako je prva opcija isuviae utopisti ka i, zapravo, apsurdna, ipak su zabilje~eni sasvim ozbiljni rezultati istra~ivanja u tom pravcu. Tako je, primjerice, razmjerno nedavno (1997. godine) Kevin Warwick, profesor na Sveu iliatu Reading (Velika Britanija), ugradio u vlastitu ruku mikro ip putem kojega su prepoznavala neka sveu iliana ra unala, sintetiziranim ga glasom pozdravljala i ak "otvarala" njegove omiljene Web stranice. Ipak, preovladava uvjerenje kako istra~ivanja treba usmjeravati u pravcu integracije anorganskih i organskih spojeva u jedinstveni sklop - tzv. bio ip. Takav bi bio ip imao funkcionirati kao perceptron ili umjetno ~iv ano vlakno (neuron), odnosno svojevrsni biotehni ki procesor informacija. Paralelnim povezivanjem veega ili velikog broja bio ipova nastaje arhitektura neuralne ra unalne mre~e, koja je shematski prikazana na slici 10.1. Osnovni je princip rada neuralne mre~e strojno u enje (vidi odjeljak 10.1.2.). Postupak je pritom sljedei: Na temelju ulaznog vektora X izra unava se izlazni vektor Y kao umno~ak vrijednost X i te~inskog faktora (pondera) W; tako da vrijedi Y = XW. Ako je izlaz to an, tj. ako odgovara nekoj ve otprije poznatoj vrijednosti, pamti se i prosljeuje dalje u proces. U protivnom, proces se vraa na po etak, a vrijednosti se te~inskih faktora mijenjaju. Postupak se ponavlja do kona nog rjeaenja. Primjer strojnog u enja, odnosno principa rada neuralne mre~e Pretpostavimo da se zadatak ato se postavlja ra unalnom sustavu svodi na utvrivanje pripada li neki slu ajno odabrani i adekvatno opisani biljni plod skupini voa ili povra. U ra unalo se prethodno unose podaci o karakteristikama, primjerice, tri ploda iz skupine voa (recimo, jabuke, kruake i aljive), te tri iz skupine povra (na pr., raj ice, krastavca i graaka). Unose se svi relevantni podaci o nekom novom plodu, primjerice, avokadu, i od ra unala se zahtijeva da ga svrsta u jednu od dvaju moguih skupina. Postupi li dobro (ato mu na neki na in dojavljuje korisnik koji zna rjeaenje), ra unalo e zapamititi eventualne nove, ali nebitne uo ene karakteristike i zavraiti posao. Postupi li na pogreaan na in, takoer e zapamtiti nove karakteristike predo enoga ploda, analizirati pogreaku i ponavljati postupak sve dok mu korisnik ne signalizira da je problem ispravno rijeaio. Ovakav postupak naziva se i metodom pokuaaja i pogreaaka (eng. Error & Trial Method). Na in na koja se ra unala programiraju da bi mogla tako funkcionirati naziva se asocijativnim pogramiranjem (eng. Associative Programming). Aktualna istra~ivanja u podru ju neuralnih mre~a, orijentirana budunosti, koncentriraju se uglavnom na pronala~enje novih i savraenijih tipova perceptrona, odnosno bio ipova. Naime, do danas istra~eni perceptroni su binarnog karaktera, ato zna i da rade na principu odluka "da ili ne". Radi se na razvijanju slo~enijih, tzv. viaerazinskih ili viaeslojnih perceptrona (eng. Multi-Level Perceptron), koji e omoguiti konstrukciju i izgradnju joa djelotvornijih neuralnih mre~a. Neuralne mre~e u svojemu razvijenom obliku zasigurno e u mnogim oblastima zamijeniti danas preovlaujui tip ra unala, zasnovanih na von Neumannovom konceptu kona nih automata. Meu poslovnim primjenama sada se ve mo~e jasno nazrijeti njihova velika potencijalna vrijednost pri donoaenju dugoro nih odluka, odnosno u sferi strateakog upravljanja poslovanjem. Prema tome, najvee koristi od budue primjene neuralnih mre~a valja o ekivati na razini sustava za potporu odlu ivanju. 10.3. MULTIMEDIJSKI SUSTAVI ovjekove prirodne sposobnosti percepcije razli itih vrsta ulaza (signala) iz okolice, kao i bogatstvo izvora signala u okolici, stavljaju ljude u poziciju da komuniciraju putem razli itih medija, odnosno, multimedijski. Tijekom razvitka sredstava informacijske tehnologije, sve donedavna, ra unala su, kao zna ajan partner ovjeka u komunikaciji, zbog svoje nesavraenosti ograni avala komunikaciju uglavnom na razmjerno stati ne vizualne oblike razmjene tekstualnih i skromnih grafi kih poruka. Korisici su to, dakako, osjeali kao nedostatak informacijske tehnologije, pa su intenzivno poticali proizvoa e opreme na istra~ivanje novih, varijabilnijih, dinami nijih, privla nijih i u inkovitijih oblika ra unalom generiranih rezultata obrade podataka. 10.3.1. Za ajke multimedijskih sustava Jednom kada se doalo do spoznaje da se prakti ki sve vrste signala, kao nositelja informacija, mogu izravno ili neizravno pretvoriti u digitalne elektri ke ili elektromagnetske signale, za eta je ideja multimedijskih sustava za obradu i prijenos podataka. U takvim sustavima digitalna tehnika integrira sve do tada odvojene i nezavisno razvijene oblike komuniciranja ovjeka s ra unalnom opremom, prvenstveno u njenom izlaznom segmentu. Kao ato je ve ranije spomenuto (vidi odjeljak 8.3.4.), ovjek mo~e percipirati informacije kada su iskazane u obliku teksta, zvuka, stati ne ili pokretne (video) slike. Posebno zna ajnu ulogu u razvitku multimedijskih sustava odigrala su dva imbenika - Internet i CD ROM. O Internetu je ve bilo puno rije i, a za sada navedimo samo to da je CD ROM (akr. eng. Compact Disc Read-Only Memory) magnetski nositelj podataka, na kojemu se mogu, zbog izuzetno velike gustoe zapisa, pohranjivati velike koli ine podataka u digitalnom obliku. Podatke s ovoga medija ra unalo mo~e izravno zahvaati ( itati), ali ih ne mo~e na njemu samome i mijenjati, odnosno brisati. Razvitak mutimedijskih sustava, odnosno, jednostavno, multimedije (eng. Multimedia), "eksplodirao" je po etkom 1990.-tih godina. Da bi se kvaliteta i raznolikost informacija kakvu podrazumijeva i podr~ava multimedija, u smislu njihova sadr~aja i oblika prezentiranja korisnicima, mogla u potpunosti iskoristiti, od multimedijskih se sustava o ekuje da informacije ispostavljaju po zahtjevu, a ne viae dirigirano na na in na koji nala~u unaprijed pripremljene procedure i programi. Korisniku se, uz to, pru~aju i velike mogunosti izbora onoga na ina prezentacije i prilagodbe informacijskih sadr~aja, koji mu u datoj situaciji iz bilo kojega razloga najviae odgovara. Pri konstruiranju i oblikovanju multimedijskih sustava osobita se pozornost pridaje ostvarenju odgovarajuih korisni kih su elja (eng. User Interface). Pod pojmom korisni kog su elja pri tome se podrazumijeva sklopovski (hardverski) i programski (softverski) izveden na in ispostavljanja ra unalom obraenih informacija na koriatenje onome tko je informacije tra~io. U multimedijskim je sustavima, dakle, naglasak na na inu distribucije informacija, dok je na in njihove obrade unutar ra unalnoga sustava u drugome planu. To ukazuje na jedan opi razvojni trend informatike: trend "skrivanja obrade", uz istovremeno poveanje komfora korisnika. 10.3.2. Organizacija multimedijskih sustava Danas su izuzetno popularna dva osnovna organizacijska oblika distribucije multimedijskih informacija: neposredna distribucija medijska distribucija. Neposredna je distribucija (eng. On-Line Distribution) oblik organizacije multimedijskih sustava u kojemu korisnik izravno, u interakciji s elektroni kim ra unalom tra~i i dobiva multimedijske informacije. Ovisno o tome je li ra unalo samostojee ili je povezano u mre~u, razlikuju se dvije podvrste neposredne distribucije multimedijskih informacija: lokalna distribucija mre~na distribucija Lokalna distribucija multimedijskih informacija ostvaruje se putem tzv. informacijskih kioska (eng. Information Kiosk). To su samostojea ra unala prilagoena multimedijskom radu, ugraena obi no u prikladno oblikovana kuiata (odatle i naziv "kiosk"), koja korisniku omoguuju uspostavljanje komunikacije pomou posebno robustnih dodirnih zaslona (eng. Touch Screen). Dodirni su zasloni ulazno/izlazne jedinice koje omoguuju korisniku "pozivanje" tra~enih informacija dodirom vidno ozna enih mjesta na zaslonu - tzv. senzora (eng. Sensor). Senzori generiraju elektri ne impulse koji za ra unalo predstavljaju naredbe za rad (pronala~enje tra~enih informacija). Multimedijske su informacije pohranjene na kompaktnim diskovima, i nakon korisni kog poziva dodirom zaslona prikazaju se na tom istom zaslonu. Informacijski se kisoci instaliraju na javnim mjestima i dostupni su, na elno, svakome tko treba odreeni tip informacije. Naj eae lokacije informacijskih kioska su ulice, trgovi, robne kue, zrakoplovne luke, ~eljezni ke postaje, muzejski i galerijski prostori, zgrade dr~avne i javne uprave, itd. U poslovnim sustavima oni se pokazuju kao izuzetno svrhovita i djelotvorna sredstva masovnog informiranja u trgovini, prometu, turizmu, komunalnoj upravi, te mnogim drugim djelatnostima. Mre~na se distribucija multimedijskih informacija ostvaruje putem ra unalnih mre~a, prvenstveno Interneta i njegovih servisa, ato je ve ranije detaljno objaanjeno (vidi odjeljak 8.7.). Medijska distribucija (eng. Off-Line Distribution) multimedijskih informacija pretpostavlja fizi ku razmjenu medija (nositelja) na kojemu se takve informacije pohranjene, a to je danas gotovo bez izuzetka CD ROM. Najvee kvalitete ovoga nositelja podataka su: velik memorijski kapacitet (tipi no nekoliko stotina MB) male dimenzije niska cijena laka prenosivost robustnost, odnosno otpornost na mehani ka oateenja. Nedostatak im je prvenstveno u tome ato korisnik ne mo~e utjecati na njihov informacijski sadr~aj (mijenjati ili brisati postojei, odnosno dodavati novi), ali kako im je primarna svrha distribucija informacija, u praksi on nije od prevelikog zna enja. Uostalom, danas ve postoje ureaji ato slu~e za kopiranje sadr~aja s jednog na viae CD ROM-a ili za kompiliranje sadr~aja s viae CD ROM-a na jedan. Oni su razmjerno jeftini i jednostavni za uporabu, ali nevolja je u tome ato se esto koriste za neovlaateno kopiranje i kompiliranje sadr~aja CD ROM-a, a to se smatra zloprabom iz klase softverskog piratstva (vidi odjeljak 9.2.2.). Medijska se distribucija multimedijskih informacija obavlja manualno ("iz ruke u ruku"), poatom ili tako ato se CD ROM-ovi prila~u uz klasi ne (papirnate) publikacije poput asopisa, knjiga, telefonskih imenika, izlo~benih kataloga i drugih. Time se omoguuje trajno posjedovanje informacijskog sadr~aja izvorno objavljenog u nekoj klasi noj publikaciji na mediju koji je po mnogo emu prikladniji od same izvorne publikacije. 10.3.3. Vrsnoa multimedijskih sustava Kriteriji ocjenjivanja vrsnoe multimedijskih sustava neato su slo~eniji od onih primjenjivanih u informacijskim sustavima u kojima se koriste samo "klasi ni" ra unalom itljivi i proizvedeni podaci. Razlikuju se tri skupine takvih kriterija: sadr~ajni estetski funkcionalni. Budui da su multimedijski sustavi namijenjeni prvenstveno distribuciji (diseminaciji) informacija, kriteriji sadr~aja sli ni su onima u slu aju "konvencionalnih" ("jednomedijskih" ili "malomedijskih") informacijskih sustava. Najkrae i najjednostavnije re eno, sadr~aj koji oni prezentiraju mora u ato veoj mjeri zadovoljavati informacijske potrebe korisnika. Estetski kriteriji su neato na emu se u "konvencionalnim" informacijskim sustavima previae ne insistira, ali su zato jedno od va~nih mjerila vrsnoe multimedijskih sustava. Radi se o vrsnoi obrade i prikazivanja (reprodukcije) slikovnih, tonskih i video zapisa. Danas je tehni ki mogue ostvariti visoku vrsnou svih navedenih zapisa, ali je problem u tome ato multimedijske datoteke ili baze podataka iziskuju uporabu ra unala velikih brzina i kvalitetne programe za njihovu obradu. No, njihov izbor nije opredijeljen samo estetskim, nego i funkcionalnim kriterijima ocjene vrsnoe multimedijskih sustava. Funcionalni se kriteriji u slu aju lokalne i medijske distribucije informacija u multimedijskim sustavima odnose na vrsnou programa za manipulaciju CD ROM-ovima, odnosno za njihovo pretra~ivanje, te na hardver (ra unalo) namijenjen multimedijskim obradama. I od programa i od ra unala iziskuje se izrazito velika brzina izvraavanja korisni kih zadataka, a to ima za posljedicu razmjerno visoke cijene danaanjih multimedijskih sustava. U slu aju mre~ne distribucije vrsnoa proizlazi iz karakteristika mre~ne infrastrukture. Konkretno, u slu aju Interneta to zna i kvalitetu raspolo~ivih programa za pristup mre~i, te njenih pretra~iva a i direktorija. Krajnji korisnik ovdje, u opem slu aju, nema veeg utjecaja na te aspekte kvalitete multimedijskoga sustava. 10.3.4. Perspektive multimedijskih sustava Multimedijski su sustavi na informati koj sceni novitet. Mnogi od njih u mnogim aspektima i segmentima joa uvijek ne mogu u potpunosti zadovoljiti (sve vee) potrebe i "apetite" korisnika. Zbog toga se budui razvitak ovih sustava mo~e o ekivati prakti no u svim segmentima od utjecaja na njihovu vrsnou, kao ato su kvaliteta samih ra unala, zatim programa za multimedijske obrade, mre~ne infrastrukture, nositelja podataka, organizacije i implementacije multimedijskih baza podataka i sli nih imbenika. Danas su ve uo ljivi neki mogui pravci razvitka pojedinih elemenata multimedijskih sustava. Tako je, primjerice, rad na razvitku ra unala aeste generacije (paralelnih ra unala) zasigurno zna ajna pretpostavka za razvitak multimedijskih sustava. Na tr~iatu ve postoje prili no kvalitetni programski alati za multimedijske obrade (primjerice, programski alat AuthorWare), a netver Interneta se unapreuje prakti ki iz dana u dan. U sferi nositelja podataka ve postoje DVD-i ak dvaju generacija, odnosno ina ica - Digital Versatile Disc i Digital Video Disc - izrazito velikih memorijskih kapaciteta. Kona no, koncepcija logi koga i asocijativnog programiranja potaknula je i istra~ivanja usmjerena izmala~enju novih oblika neformatiziranih - multimedijskih - baza podataka. Najdalekovidniji i predvianju budunosti skloni stru njaci u najnovije vrijeme pokuaavaju afirmirati jedan novi pojam i koncept - "svemediju" (eng, Anymedia) - koja e u budunosti integrirati ak i neke danas nepoznate, odnosno neostvarive oblike komuniciranja ovjeka s ra unalom. Jedan od takvih je komuniciranje pomou bioelektri kih impulsa, odnosno vrlo slabih elektri nih struja. To su nositelji informacija unutar ljudskoga organizma, tako da se misli koje "proizvodi" ovjek pretvaraju u bioelektri ke impulse ato se potom rasprostiru tijelom putem perifernoga ~iv anog sustava. Intenzivno se promialjaju mogui na ini "izvoenja" takvih impulsa iz ljudskog organizma u okolicu i njihovoga unosa u ra unalo. Meutim, ono ato je najzna ajnije sa stajaliata budueg razvitka multimedijskih sustava svakako je dobar prijam na koji su oni naiali kod korisnika, ato je velikim poticajem istra~iva ima, inovatorima i proizvoa ima na iznala~enje novih i naprednijih, posebice inteligentnih tipova multimedijskih sustava. 10.4. BE}I NE KOMUNIKACIJE Podaci se mogu prenositi i energetskim valovima, be~i nim putem. Do takve se spoznaje odavna doalo, a s pojavom radiodifuzije (vidi odjeljak 8.2.1.) ona je i ostvarena kao prakti na metoda prijenosa podataka, doduae samo jedne vrste, na velike udaljenosti. Kasnije su razvijene i neke druge va~ne tehnike be~i nog prijenosa podataka, kao ato su televizija, be~i na telefonija, satelitske telekomunikacije, te infracrveni i mikrovalni sustavi. U oblasti meura unalne komunikacije primjena tehnika be~i nog prijenosa podataka joa je uvijek prete~ito eksperimentalnog karaktera, ali sva predvianja pretpostavljaju da e po etak 21. stoljea n. K. biti oblje~en upravo razvijanjem be~i nih ra unalnih mre~a. Pri tome treba razlikovati dva slu aja be~i ne komunikacije podacima: be~i ne lokalne mre~e ra unala satelitske globalne ra unalne mre~e. Koncepcije njihove izgradnje, premda kompatibilne, ipak su, u izvedbenom smislu, u velikoj mjeri razli ite, pa emo ih zato i prikazati zasebno. 10.4.1. Be~i ne lokalne mre~e ra unala Kao ato je to slu aj i kod "klasi nih" lokalnih mre~a, be~i ne lokalne mre~e (eng. Wireless LAN) uspostavljat e se na ograni enom prostoru, a slu~it e obi no kao privatne mre~e neke organizacije ili njenoga dijela. Ipak, prednosti be~i nih u odnosu na ~i ne (kabelske) lokalne mre~e su zna ajne, a meu njima posebno se isti u sljedee: lakae ih je uspostaviti, jer ne zahtijevaju opse~ne fizi ke (graevinske i sli ne) intervencije u prostoru zbog navedenoga, openito su jeftinije od ~i nih mre~a mogue ih je fleksibilnije konfigurirati ako je potrebno, lakae ih je primjestiti na novu lokaciju jednostavne su za uporabu omoguuju odreeni stupanj pokretljivosti (mobilnosti) korisnika. Meutim, veliki nedostatak be~i nih lokalnih mre~a na njihovu danaanjem stupnju tehnoloakog razvitka je taj ato se one, u osnovnoj kofiguraciji, mogu rasprostirati u krugu maksimalnog promjera od samo oko stotinjak metara. Zbog toga se be~i ne lokalne mre~e za sada joa uvijek naj eae koriste tek kao nadopuna ~i nih lokalnih mre~a. Be~i ne mre~e, naime, koriste elektromagnetske valove za prenoaenje informacija iz to ke u to ku. U tipi noj konfiguraciji takve mre~e, odaailja ko/prijamna jedinica, koja se naziva pristupnom to kom (eng. Access Point), spojena je sa ~i nom mre~om putem uobi ajene fizi ke (kabelske) veze. Takva pristupna to ka mo~e komunicirati s manjom skupinom korisnika koji upotrebljavaju prijenosna ra unala. U prijenosnim ra unalima mora biti ugraen odgovarajui adapter. Ovakav je model mre~e u osnovi model klijentsko-poslu~iteljske arhitekture, gdje pristupna to ka funkcionira kao poslu~itelj, a prijenosno ra unalo kao klijent. Takva je izvedba be~i ne lokalne mre~e shematski prikazana na slici 10.2. Mogue su i izvedbe be~i nih lokalnih mre~a s viae pristupnih to aka, ime se poveava prostor na kojemu mogu djelovati. Taj se princip naziva lutanjem (eng. Roaming), a prikazan je na slici 10.3. Najsavraenija (ali i najskuplja) izvedba be~i ne lokalne mre~e je ona u kojoj se koristi usmjeriva ka antena (eng. Directional Antenna), koja spaja dvije pristupne to ke. Njenom se primjenom zapravo be~i no spajaju dvije udaljene be~i ne lokalne mre~e (vidi sliku 10.4.). Takvi su mre~ni sustavi danas, meutim, joa uvijek vrlo skupi i na njih se u praksi rijetko nailazi. Openito, domet (raspon) mre~a je vei kada se one instaliraju na otvorenom, a ne u zatvorenom prostoru. Fizi ke prepreke u zatvorenom prostoru (zidovi, namjeataj, zavjese i sli no) ometaju prijenos (slabih) signala. S druge strane, ako se radi o be~i nim lokalnim mre~ama na otvorenom prostoru, tada na prijenos podataka negativno djeluju razli iti atmosferski utjecaji i utjecaji okoline, kao ato su elektromagnetska polja (primjerice, blizina elektri nih postrojenja, trafostanica i sl.), elektri na pra~njenja (gromovi), itd. S obzirom na vrstu signala ato slu~e kao nositelji podataka, razlikuju se tri tipa be~i nih lokalnih mre~a: infracrveni sustavi mikrovalni sustavi radijski sustavi. Infracrveni sustavi (eng. Infra-Red Systems, IRS) su razmjerno jednostavni i jeftini. Koriste iste frekvencije signala kao i kod prijenosa opti kim vlaknima, ato im je takoer velika prednost, jer su lako povezivi s mre~ama zasnovanima na svjetlovodima. Propusnost ovih sustava nije prakti ki ni ime ograni ena, pa omoguuju vrlo visoke brzine prijenosa podataka. Meutim, loae su strane ovih sustava njihova osjetljivost na svjetlosne signale iz drugih izvora (zbog eventualne interferencije signala), te mogunost primjene samo u linijama vidljivosti, jer infracrveni signali ne prolaze kroz fizi ke objekte. Tehnologija mikrovalnih sustava (eng. Microwave System) u ovome je asu najslabije razvijena tehnologija be~i nog prijenosa podataka. Razlog su tome odaailja ki elementi takvih sustava koji rade s malim snagama (manjima od 500 mW), jer je proizvodnja takvih elemenata veih snaga joa uvijek vrlo skupa. Osnovna prednost mikrovalnih pred radijskim sustavima je vea prodornost valova visokih frekvencija (mikrovalova) u odnosu na uobi ajene radio-valove, pa to donekle kompenzira ograni enja snage odaailja kih ureaja. Radijski sustavi lokalnih mre~a zapravo su modifikacija klasi nih radiodifuzijskih sustava, s time ato se ovdje signali obvezno kodiraju, kako bi prenoaeni podaci bili nedostupni neovlaatenim korisnicima s "obi nim" radio-prijamnicima. Za sada su naj eae primjene takvih sustava u komunicranju izmeu zrakoplova upravljanih pomou ra unala, tako da svojevrsnu lokalnu mre~u tada ini, primjerice, flota od nekoliko zrakoplova u letu. Sve tehnologije be~i nih lokalnih mre~a joa su uvijek u ranim razvojnim fazama, pa im primjena u poslovnim sustavima nije odve velika ni zna ajna. Meutim, za o ekivati je da e u ne tako dalekoj budunosti situacija biti zna ajno povoljnija. 10.4.2. Satelitske globalne ra unalne mre~e Primjena umjetnih satelita u komunikacijske svrhe zapo inje 1960. godine (vidi odjeljak 8.2.1.). Od toga vremena do danas satelitska je tehnologija uvelike uznapredovala, tako da je satelitski prijenos telefonskih, radijskih i televizijskih signala ve sasvim uobi ajena stvar. No, premda su svi bitni tehni ki problemi vezani uz mogunosti satelitske meura unalne komunikacije, u na elu, rijeaeni, izgradnja satelitskih ra unalnih mre~a ipak je tek stvar (vjerojatno vrlo bliske) budunosti. Za sada, primjerice, Internet zapravo "parazitira" uz druge satelitske telekomunikacijske sustave (posebice, uz sustav globalne telefonije), no, po svemu sudei, nije daleko vrijeme u kojemu e ostali oblici telekomunikacije (telefonija, televizija, i sli ni) biti tek uzgredne opcije budueg Interneta 2. "Podizanje" Interneta iznad povraine Zemlje ostvarit e se, vjerojatno, kao nadgradnja sustava satelitske telefonije Iridium. Naime, kompanije Iridium LLC i Motorola zajedni kim snagama rade na razvitku prvoga svjetskog integralnog satelitskog sustava koji e omoguiti slanje digitalnih telefonskih, telefaks i ra unalnih poruka. Za razliku od satelita koji se koriste za prijenos televizijskih i radijskih signala, a koji spadaju u kategoriju geostacionarnih satelita (jer rotiraju brzinom okretanja Zemlje oko svoje osi, pa prividno "stoje na mjestu" na visini od 35800 km), planiranih 66 Iridium satelita nalazit e se u tzv. niskoj putanji, "samo" 780 km iznad Zemljine povraine. Time je omogueno da neometano primaju signal s be~i nog telefonskog ureaja (mobilnog telefona), jer su dovoljno blizu. Mre~a satelita povezana je u smjerovima sjever-jug i istok-zapad, ato korisniku lociranom na povraini Zemlje ili na nekoj manjoj visini (primjerice, u zrakoplovu) jam i "pokrivenost" barem jednim, a obi no i s viae satelita. Vrijeme ophodnje Iridium satelita oko Zemlje je 100 minuta, a sam satelit je duga ak oko 4 metra, tanak, trokutastog oblika i te~ak oko 700 kilograma. Svaki satelit odaailje 48 snopova signala i pokriva kru~nu povrainu Zemlje promjera oko 4450 km, na na in koji je shematski prikazan na slici 10.5. Budui da se sateliti gibaju u odnosu na neku fiksiranu to ku na Zemlji (lokaciju korisnika), korisni ki se signali upuuju iz satelita u satelit sve dok ne dosegnu onaj koji pokriva odredianu to ku. Taj satelit usmjerava signal natrag na zemljasku lokaciju. Iz takve strukture satelitske mre~e proizlaze neke njene zna ajne kvalitete: Korisnik u svakome trenutku mo~e uspostaviti komunikacijsku vezu sa svakom odredianom to kom na Zemlji. Korisnik nije vezan uz odreenu zemaljsku postaju, jer se signali preusmjeravaju s jednog satelita na drugi sve do onoga koji pokriva zemaljsku postaju najbli~u primatelju. Broj zemaljskih postaja se smanjuje u odnosu na postojei sustav s geostacionarnim satelitima, jer je broj mobilnih satelita velik, a to ima za posljedicu drasti no smanjenje ukupnih troakova sustava. Zemaljske postaje mogu biti razmjerno jednostavne, jer obrauju isklju ivo signale (podatke) usmjerene samo njima, ato je teako ostvarivo u sustavu geostacionarnih satelita. Ipak, eventualnoj integraciji Iridiuma i Interneta suprotstavlja se jedan veliki problem. Naime, nositelji projekta Iridium su dvije navedene kompanije i one iskazuju izrazitu te~nju da njime centralizirano (monopolski) upravljaju. S druge strane, osnovno je obilje~je Interneta (i njegova najvea kvaliteta) to ato nije centralizirano upravljan, odnosno ato je otvoren. A te su suprotnosti nepomirljive. Hoe li ipak u budunosti do njihova kompromisa doi i na koji na in, za sada je vrlo teako predvidjeti. Dakle, problem globalne satelitske ra unalne mre~e na elno je rijeaen, dobra ideja postoji, ali ostvarivi modaliteti njene implementacije joa su uvijek vrlo upitni. 10.5. PRIVIDNA (VIRTUALNA) STVARNOST ovjek je konkretno bie i ~ivi i djeluje u konkretnome svijetu. U tom se aspektu svoga postojanja ne razlikuje bitno od ostalih ~ivih bia. Meutim, visok stupanj inteligencije omoguuje mu apstraktno mialjenje, odnosno razmialjanje o pojavama i procesima koji u stvarnosti ne postoje. ovjek, dakle, ima maatu (imaginaciju), kao sposobnost stvaranja predod~bi (projekcija) o ne emu ato u odreenome trenutku nije dostupno njegovim osjetilima, odnosno o ne emu za ato ne zna da li stvarno postoji ili ato zaista uope ne postoji. Svjesno ili nesvjesno, uporabom stanovitih postupaka i sredstava ovjek mo~e takoer stvarati privide (virtualitete), sebi i drugima, ne ega ato u stvarnosti ne postoji. Uporaba suvremene informacijske tehnologije uvelike poma~e ovjeku pri stvaranju razli itih privida, od onih posve bizarnih, koji slu~e zbijanju aala ili zabavi, do takvih koji mu iz razli itih razloga i na razli ite na ine mogu biti od velike pomoi pri obavljanju poslova i upravljanju stanovitim stvarnim (realnim) sustavima. 10.5.1. Paradigma prividne stvarnosti posredovane informacijskom tehnologijom Paradigma prividne (virtualne) stvarnosti (eng. Virtual Reality) po inje se razvijati onoga trenutka kada je ovjek u svojoj evoluciji dosegao onaj stupanj razvitka na kojemu je po eo misliti. Za eci namjernog (intencijskog) koriatenja stanovitih sredstava za ostvarivanje privida se~u vjerojatno u doba kada je ovjek prvi puta primijetio da svoj odraz (sliku) mo~e vidjeti na mirnoj povraini vode, ato mu se, izgleda, izuzetno svidjelo, pa se potrudio konstruirati zrcalo. Meutim, klju ne dogaaje u razvitku te paradigme predstavljale su pojave sustava za dugotrajno pohranjivanje zvu nih i slikovnih zapisa (snimanje zvuka, fotografija i film), te za komuniciranje na daljinu, odnosno telekomunikacijskih sustava. Reprodukcijom, a kasnije i daljinskim prijenosom zvuka i slike, sudionici u komunikaciji ostvaruju privid osobnih, izravnih verbalnih i neverbalnih kontakata. Danas su ljudi potpuno svjesni takvih privida i oni predstavljaju prili no uobi ajeni na in djelovanja druatva i pojedinaca u njegovim okvirima. Zato prividnu stvarnost danas mo~emo smatrati svojevrsnim trezvenim maatanjem. No, poznati su primjeri iz ne tako davne proalosti, kada su ljudi padali u nesvijest vidjevai na fotografiji ili filmu, ili pak uvai osobe za koje su pouzdano znali da viae nisu meu ~ivima. Ljudi skloni obmanama takvu su nenaviklost pojedinaca na privide znali spretno zlorabiti. Danas joa uvijek neki pojedinci (iluzionisti), stvarajui manje ili viae uspjele privide, zabavljaju ljude i zarauju za ~ivot, a ponekad i puno viae od toga (uzmimo samo primjer najpoznatijega svjetskog iluzionista Davida Copperfielda, koji je jedan od najbogatijih ljudi). Oni manje dobronamjerni tehnologiju zlorabe inei njome prijevare zasnovane na prividima. Zanemarimo li devijantne pojave do kojih mo~e dovesti primjena suvremene, posebice informacijske tehnologije, treba ipak ustvrditi: paradigma prividne stvarnosti posredovane informacijskom tehnologijom iziskuje prilagoavanje. Situacije koje nastaju nisu prirodne i ovjek o njima nema ni individualnih, niti kolektivnih iskustava, pa se mora svjesno i smialjeno na njih privikavati. Drugim rije ima, valja razvijati kulturu ~ivljenja u prividnoj stvarnosti. Internet, kao masovna i razmjerno agresivna pojava suvremenoga svijeta ovdje igra neobi no zna ajnu ulogu. Prijam informacija iz udaljenoga, openito nepoznatoga izvora sjajna je prilika da se neato konstruktivno u ini, ali je treba znati na pravi na in iskoristiti. Prednosti su trgovine na daljinu neosporne, ali mnogi su ipak sumnji avi glede mo~ebitnih prijevara u kojima mogu postati ~rtvom. Rad u diskusijskim skupinama osigurava gotovo idealne uvjete za suradnju, ali on ipak iziskuje druga ije ponaaanje od onoga u konvencionalnim uvjetima. Sasvim je sigurno da sudjelovanje u parlamentarnoj debati iz vlastitoga kreveta, u pid~ami i nepo ealjan, zna i sasvim neato drugo od onoga ato se dogaa, primjerice, u ameri kom Kongresu ili Hrvatskom saboru. U enje na daljinu omoguuje maksimalno prilagaavanje dinamike obrazovnog procesa potrebama pojedinca, ali od njega iziskuje i vrlo visok stupanj samodiscipline... Takvi i sli ni primjeri mogli bi se redati prakti ki u nedogled. Zbog toga emo u nastavku razmotriti tri aspekta paradigme prividne (virtualne) stvarnosti posredovane informacijskom tehnologijom, osobito zna ajna sa stajaliata poslovanja i upravljanja poslovnim sustavima: trodimenzionalnu grafiku i ra unalna animacija ra unalnu simulaciju virtualnu organizaciju poslovanja. Sva su ta tri aspekta prividne stvarnosti meusobno usko povezana i u realizaciji isprepletena, tako da ih je u nekim slu ajevima vrlo teako strogo razlu iti. 10.5.2. Trodimnezionalna grafika i ra unalna animacija Sustavi za trodimnezionalnu grafi ku obradu podataka zasnovani su na primjeni ra unalnih programa koji koriste slo~ene geometrijske zakonitosti i prora une za prikazivanje prividno trodimenzionalnih crte~a objekata. Iluzija (privid) ato se pritom stvara zapravo je dvojakog karaktera: prikazuje se neato ato u stvarnosti ne postoji to neato prikazuje se prividno u svim njegovim prostornim dimenzijama, pa ak mo~da i kao vremenski promjeniv proces. Bolji programi iz ove klase onoguuju i interaktivno interveniranje u prividni oblik i strukturu nematerijalnog objekta, odnosno prostora. Takve mogunosti ine osnovu razvitka jedne itave nove grane ra unalnih aplikacija ili aktivnosti - ra unalom potpomognutoga oblikovanja, odnosno dizajna (eng. Computer-Aided Design, CAD). Takve su primjene vrlo djelotvorne u arhitekturi, urbanizmu, konstrukciji, strojogradnji, brodogradnji i mnogim drugim materijalno proizvodnim djelatnostima. Meutim, zna ajne su i sli ne primjene u voenju nekih informacijskih (nematerijalno proizvodnih) poslovnih aktivnosti. To se u prvome redu odnosi na primjene u marketingu, javnome oglaaavanju (primjerice, dizajniranje Web stranica), grafi koj industriji i tiskarstvu, odnosno, openito, u svim poslovnim aktivnostima koje uklju uju elemente vizualne kreativnosti i umjetni kog izra~avanja. Na slici 10.6. prikazan je objekt oblikovan CAD postupkom, a na slici 10.7. openit primjer na ina dotjerivanja ra unalom proizvedene slike. Prostor i objekti u njemu mogu se, nadalje, prividno dinamizirati (u initi promjenjivim u vremenu), stvarajui time ovjeku (korisniku) privid stanovitih vremenski uvjetovanih dogaanja u prikazanome prostoru ili pak privid kretanja promatra a u odnosu prema prikazanome prostoru i/ili objektima. To je, u ovome potonjem slu aju, zapravo primjena koja se naziva ra unalnom animacijom. Ovakve su aplikacije vrlo popularne u industriji zabave (primjerice, ra unalne igre, posebni filmski i scenski efekti, itd.), ali takoer i u "ozbiljnijim" djelatnostima, poput marketinga, obrazovanja, medicine, prometa, i sl. Mogue ih je kombinirati s digitalnim video snimkama, kao "pravim" dokumentarnim materijalom, ato e joa viae pridonijeti njihovoj upe atljivosti i uvjerljivosti. Primjer primjene ra unalne animacije u marketingu Zanimljiv je primjer primjene ra unalne animacije u marketingu prodaja putem ra unalom animiranoga kataloga u oblasti trgovine nekretninama na daljinu. Korisnik tako mo~e uklju ivanjem na Internet Web stranicu ponua a nekretnina zatra~iti da mu se iz "animiranoga kataloga" prika~e kua koju eventualno kani kupiti (a koja mo~da joa ni ne postoji), animirana tako da po njoj mo~e prividno "proaetati". Prikazana virtualna kua mo~e biti takoer i "namjeatena", a spretan e trgovac, raspola~e li odgovarajuim programskim alatima, moi i znati mijenjati izgled dijelova kue (primjerice, "micati" prozore ili vrata, "mijenjati" boju zidova, "dodavati" ili "uklanjati" dijelove namjeataja, itd.), prema vlastitom nahoenju ili ak po ~elji potencijalnoga kupca. Postupa li se tako uporabom Internet WWW servisa, u prvim trenucima korisnik ne mora znati ni tko je prodava , gdje se on nalazi, gdje se nalazi kua, pa ak ni to postoji li ona zaista ili je tek treba sagraditi. Dr~imo da je navedeno dobar primjer snage uvjerljivosti paradigme virtualne stvarnosti i njenog velikog poslovnog potencijala. 10.5.3. Ra unalna simulacija Ra unalna je simulacija (eng. Computer Simulation) postupak uporabe sredstava informacijske tehnologije za podra~avanje (oponaaanje, imitiranje) stvarnih sustava, objekata i procesa u apstraktnom univerzumu, tj. u sferi prividne stvarnosti. U postupcima simulacije koriste se modeli sustava, odnosno apstraktni prikazi njihove strukture i procesa ato se ostvaruju u njima i u njihovoj interakciji s okolicom. Za potrebe ra unalne simulacije koriste se vrlo razli iti modeli, koji se, opet, mogu klasificirati prema razli itim kriterijima. Navodimo samo najva~nije primjere klasifikacije sistemskih modela za potrebe ra unalne simulacije. Tako se, primjerice, prema na inu iskazivanja razlikuju: numeri ki modeli grafi ki modeli verbalni modeli hibridni modeli. Prema kriteriju utjecaja vremenske varijable postoje: stati ki modeli dinami ki modeli. Postupak modeliranja sustava sli an je postupku modeliranja podataka (vidi odjeljak 5..4.3.), s time ato je, posebice u slu aju dinami kih modela, nu~no modelirati i sistemske procese, te interakcije sustava s okolicom. Zna ajnija tehnika modeliranja dinami kih sustava je tehnika Petrijevih mre~a. Primjer Petrijeve mre~e prikazan je na slici 10.8. Razvijeni modeli sustava transformiraju se u ra unalne programe, koristei pritom obi no neke specijalizirane programske jezike ili alate (primjerice GPSS, Simula, SIMSCRIPT, itd.), koji se implemetiraju u ra unalo i po potrebi aktiviraju. Svrha zbog koje se pristupa ra unalnoj simulaciji mo~e biti: analiza postojeeg kompleksnog sustava, te logi kih odnosa i procesa u njemu eksperimentiranje s modelom sustava radi razvijanja spoznaje o modalitetima njegova ponaaanja u razli itim uvjetima eksperimentiranje s modelom interakcije sustava i okolice radi predvianja mogueg ponaaanja postojeeg sustava u budunosti stvaranje novih stvarnih sustava na temelju modela. Imajui u vidu navedene svrhe, mo~e se govoriti o sljedeim temeljnim tipovima ra unalne simulacije: o analiti koj simulaciji o eksperimentalnoj simulaciji o prognosti koj simulaciji o stvarala koj (kreativnoj) simulaciji. Tipi ni uvjeti u kojima e se primjenjivati postupci ra unalne simulacije su sljedei: Uvjeti u kojima je rad u stvarnosti neposredno povezan s opasnostima po ljude i materijalna sredstva u stvarnome sustavu. Primjer: Pripreme za uvoenje novoga reda letenja zrakoplova neke aviokompanije. Uvjeti u kojima se neki slu ajni, doduae bezopasni, ali ne~eljeni slijed pojava i/ili procesa u stvarnosti ne mo~e u initi povratnim (reverzibilnim). Primjer: Destrukcija (uniatavanje) bilo kojega materijalnog predmeta. Uvjeti u kojima je rad u stvarnosti izvodiv, ali je razmjerno ote~an. Primjer: Ispitivanje ponaaanja ljudskog organizma u uvjetima visoke temperature. Uvjeti u kojima je rad u stvarnosti neekonomi an, tj. povezan s visokim financijskim i materijalnim utroacima. Primjer: Analiza moguih efekata lansiranja novog proizvoda na tr~iate. Uvjeti u kojima rad u stvarnosti zahtijeva prevelik utroaak vremena. Primjer: Analiza efekata starenja ~ivih bia. Uvjeti u kojima je rad u stvarnosti mogu, ali bi njihovo izvoenje ometalo uobi ajen rad postojeih sustava. Primjer: Predvianje efekata uvoenja novog informacijskog sustava. Ra unalna simulacija predstavlja mono sredstvo stvaranja paradigme prividne stvarnosti prakti ki u svim sferama upravljanja i provedbe poslovnih aktivnosti u mnogim ljudskim djelatnostima. Odluka o tome hoe li se u nekoj situaciji ili sustavu pristupiti ra unalnoj simulaciji ili ne prakti ki je ovisna samo o odnosu koristi ato se njome mogu ostvariti i utroaaka ili ateta koje bi ona izazvala. 10.5.4. Virtualna organizacija poslovanja Suvremena teorija organizacije u projektnoj organizacijskoj strukturi prepoznaje jedan od najfleksibilnijih oblika organizacije poslovnih sustava, koji se pokazuje prikladnim onda kada treba okupiti odgovarajue ljudske i materijalne potencijale radi obavljanja nekog va~nog, ali jednokratnog posla. Budui da se radi imperativu organiziranja sustava prema viae ili manje slu ajnim (ad hoc) potrebama poslovanja i uvjetima na tr~iatu, druga iji se organizacijski oblici pokazuju suviae tromima da bi mogli brzo i u inkovito odgovoriti na takve izazove. Zamisli o projektnoj organizacijskoj strukturi javljaju se 1960.-tih godina u okrilju vojne industrije SAD, dakle, u vrijeme tzv. hladnoga rata, kada se inilo da "svakoga asa" mo~e doi do oru~anoga napada neprijatelja i kada je brzina organiziranja industrije (i druatva openito) presudan imbenik od utjecaja na uspjeanost obrambenih aktivnosti. Danas viae takvih globalnih svjetskih ratnih opasnosti nema, ali postoji globalno svjetsko tr~iate, na kojemu je brzina reakcije sudionika klju ni imbenik poslovne uspjeanosti. Internet, kao globalna svjetska komunikacijska infrastruktura, i paradigma virtualne stvarnosti, kao suvremeni poslovni svjetonazor, objektivne su datosti na kojima se mo~e graditi koncepcija virtualne organizacije poslovanja kao suvremene ina ice "klasi ne" projektne organizacijske strukture. Prednosti virtualne pred "klasi nom" projektnom organizacijskom strukturom proizlaze iz toga ato pri njenoj realizaciji ne treba fizi ki i prostorno usmjeravati i koncentrirati poslovna sredstva neophodna za rad na nekom projektu. Potrebno usmjeravanje i koncentriranje poslovnih potencijala obavlja se logi ki, a prostorne se prepreke svladavaju protokom i razmjenom informacija u ra unalnoj mre~i. To se prvenstveno odnosi na izvraavanje veine pripremnih, upravlja kih i kontrolnih aktivnosti u okviru projekata, a ponekad se ak i zna ajan dio izvedbenih aktivnosti mo~e realizirati na taj na in. Virtualna se organizacija poslovanja pokazuje dobrom osnovom za stvaranje razli itih ad hoc asocijacija, poput konzorcija, kartela, udruga, interesnih zajednica, koalicija i ostalih oblika privremenoga organiziranja. U takvim uvjetima smanjuju se troakovi projekata koji se izvode, odnosno smanjuje se rizik od gubitaka (ateta) koji mogu nastati zbog toga ato se neki zapo eti projekt mora prekinuti. Osim navedenoga, virtualna organizacija poslovanja mo~e uklju ivati i elemente matri ne organizacijske strukture, u kojoj se isti poslovni subjekt istovremeno anga~ira na viae funkcionalno razli itih i prostorno udaljenih projekata. Tada se stvarno koncentrirani intelektualni i materijalni potencijali dijele meu projektima, bez fizi ke nazo nosti osoba koje ih posjeduju. Uza sve navedeno, virtualna organizacija poslovanja omoguuje i razmjerno jednostavno dijeljenje strojne (umjetne) inteligencije, poput ekspertnih sustava i inteligentnih agenata, meu projektima, ne ote~avajui njihovo centralizirano upravljanje i voenje. Najzna ajnija korisna posljedica uspostavljanja virtualne organizacije poslovanja je potencijalno opa prisutnost poslovnog subjekta na razli itim tr~iatima, ato, naravno, poveava aanse za uspjeano kontinuirano obavljanje poslovanja u cjelini, kao nemehani kog (sinergi kog) zbroja efekata razli itih projektnih aktivnosti. 10.6. SUSTAVI ZA POTPORU ODLU IVANJU Poslovni se upravlja ki informacijski sustavi na svojoj najviaoj razini realiziraju kao sustavi za potporu odlu ivanju (eng. Decision Support System). Svijest o potrebi izgradnje takvih sustava odavna postoji, ali tek razmjerno novija saznanja, posebno ona iz sfere umjetne inteligencije (vidi odjeljak 10.1.), daju sna~an poticaj istra~ivanju potrebnih svojstava takvih sustava i na ina njihova strukturiranja, izgradnje i koriatenja. Budui da su namijenjeni najviaim razinama mened~menta u poslovnim sustavima, sustavi za potporu odlu ivanju moraju producirati kvalitetne informacije na temelju kojih e se donositi prete~ito strateake (dugoro ne) poslovne odluke (vidi odjeljak 2.4.2.). Analiti ke se informacije s najni~ih razina poslovnog upravlja kog sustava - iz transakcijskih sustava - postupno sa~imaju (sintetiziraju) - na srednjoj razini (u okvirima izvranih informacijskih sustava), da bi u sustavima za potporu odlu ivanju, na samome "vrhu" poslovnih upravlja kih informacijskih sustava, bile upotrijebljene za svrhe strateakoga upravljanja i u obliku instruktivnih informacija odaslane natrag prema ni~im razinama mened~menta. Prikaz karakteristika informacija u piramidi mened~menta mo~e se nai na slici 10.9. Sustavi za potporu odlu ivanju danas ve predstavljaju mono i nezaobilazno sredstvo poslovnog upravljanja, poglavito slo~enim poslovnim sustavima. Njihovi najzna ajniji segmenti ato se pritom koriste su simulacijske aplikacije i ekspertni sustavi. O simulacijskim aplikacijama ve je bilo rije i u odjeljku 10.5.3., a o ekspertnim sustavima neato viae u sljedeem odjeljku. 10.6.1. Ekspertni sustavi Ekspertni sustavi (eng. Expert Systems) predstavljaju, kao ato je to ve ukratko navedeno u odjeljku 10.1.2., oblik primjene umjetne inteligencije u poslovnim sustavima. Osnovna im je svrha zamijeniti ljude stru njake u nekom podru ju rada. Prednosti ekspertnih sustava kao ra unalne aplikacije pred stru nim pojedincima (ljudima) su sljedee: Oni integriraju znanje potencijalno velikog broja ljudi stru njaka na jednome mjestu. Jednom kada su izgraeni, oni ne grijeae, ato nije uvijek slu aj s ljudima stru njacima. Raspolo~ivi su uvijek i bez ograni enja, jer se ne "umaraju", ne "boluju", ne mogu biti "neraspolo~eni", itd. Ljudi stru njaci su razmjerno rijetki, pa prema tome i skupi, dok se ekspertni sustavi mogu razmjerno lako reproducirati u veem broju jednakih ili sli nih replika (kopija). Ekspertni sustavi zadr~avaju razinu subjektivnosti koja je u njih inicijalno ugraena, dok su ljudi stru njaci skloni varijacijama subjektivnosti u prosudbama, ato ne mora uvijek biti dobro, jer razli ite prosudbe o istim ili sli nim pojavama mogu dovesti do zabune. Ekspertni sustavi mogu djelovati u po ovjeka opasnim ili neugodnim sredinama i situacijama (primjerice, nuklearne elektrane, svemirska istra~ivanja, itd.). 10.6.1.1. Ustroj ekspertnih sustava Ekspertni su sustavi nastali evolucijom iz jedne vrste, doduae vrlo slo~enih, ali ipak na tradicionalni na in ustrojenih ra unalnih programskih proizvoda - tzv. sustava zasnovanih na pravilima (eng. Rule-Based System). Pravila se formuliraju prema obrascima "Ako neato, onda neato" (IF ... THEN ...) i "Ako neato, onda neato, ina e neato drugo" (IF ... THEN ... ELSE ...).U suvremenom obliku, ekspertni se sustavi sastoje od sljedeih dijelova: korisni kog su elja stroja za zaklju ivanje baze znanja baze podataka Shema tipi nog ekspertnog sustava dana je na slici 10.10. Korisni ko su elje (vidi odjeljak 10.3.1.) mora biti oblikovano tako da omoguuje komuniciranje korisnika (u ovome slu aju vrhunskih maned~era) s ekspertnim sustavom na na in koji oni smatraju najprimjerenijim svojim potrebama, ~eljama i preferencijama. Stroj za zaklju ivanje (eng. Inference Engine) je programski proizvod koji slu~i tra~enju i iznala~enju rjeaenja postavljenoga problema povezivanjem baze znanja i baze podataka. On ispituje koji elementi baze podataka udovoljavaju uvjetima postavljenima u bazi znanja, te formulira i predla~e odgovarajue rjeaenje ili, ako ih ima viae moguih, utvruje njihovu zna ajnost (signifikantnost) i predla~e izbor najboljega. Stroj za zaklju ivanje predstavlja oblik implementacije nekih principa umjetne inteligencije u ekspertnim sustavima. Baza znanja (eng. Knowledge Base) predstavlja skup pravila odlu ivanja pri rjeaavanju nekog problema koja ina e prakticiraju ljudi stru njaci u jednakim ili sli nim situacijama. Ukupnost znanja pohranjenoga u bazi znanja ine tri vrste znanja: formalno (akolsko, knjiako) metodoloako znanje osnovana mialjenja, sudovi i procjene stru njaka koje joa nisu teorijski do kraja uobli ena i dokazana heursti ka znanja ste ena istra~iva kim i kreativnim radom ljudi stru njaka. Baza znanja takoer je element umjetne inteligencije ugraen u ekspertne sustave. Baza podataka je relevantno injeni no znanje pohranjeno u memoriji ekspertnoga sustava, organizirano na jedan od uobi ajenih na ina (vidi odjeljak 5.6.). 10.6.1.2. Obilje~ja ekspertnih sustava Najzna ajnija obilje~ja ekspertnih sustava su: Pozitivna: Mogu rjeaavati vrlo slo~ene probleme jednako dobro kao i ljudi stru njaci. Funkcioniraju, u na elu, heuristi ki, primjenjujui gdjekad ne sasvim egzaktne prosudbe i procjene. Komuniciraju s ljudima na razli ite na ine, primjerice, putem grafi kih simbola ili ak kvaziprirodnih ljudskih jezika. Objaanjavaju korisniku zbog ega postavljaju odreena pitanja i ato nastoje postii. Provjeravaju i verificiraju vlastite zaklju ke. Mogu konvertirati opis problema kakav daje korisnik u oblik koji "odgovara" njima samima. Negativna: Obuhvaaju ipak samo uski segment ljudskoga znanja, ne mogu razmialjati, ne procjenjuju zna enje, ne zaklju uju intuicijom, ne "izvla e" analogije, ne u e na osnovu iskustva. Ukupno se metodoloako ljudsko znanje mo~e podijeliti na ope i privatno. Ope je znanje ono ato ga je ovje anstvo tijekom vremena prikupilo i registriralo, dok je privatno znanje znanje pojedinca do kojega je doaao razmialjanjem, eksperimentima, intuicijom i iskustvom. U ekspertni sustav mora biti ugraeno svo relevantno i dostupno ope znanje, te ato je mogue viae privatnog znanja ljudi stru njaka. 10.6.1.3. Ekspertni sustavi kao potpora poslovnom upravljanju Procjenjuje se da je danas u uporabi viae od 2000 ekspertnih sustava namijenjenih potpori odlu ivanju u razli itim oblastima ljudskih djelatnosti. U okvirima poslovnog upravljanja, ekspertni se sustavi mogu primjenivati u sljedeim podru jima: U proizvodnji - dizajn, izbor i popravak opreme, dizajn i kontrola fleksibilnih proizvodnih sustava, planiranje i terminiranje proizvodnje, logistika i upravljanje materijalom. U financijskom poslovanju - analiza investicija, analiza prora una, odobravanje kredita, upravljanje troakovima kapitala, financijska ocjena izvedivosti projekata, ocjena financijskog rizika, financijsko planiranje, analiza poreza i financijsko savjetovanje. Pri upravljanju ljudskim resursima - izbor i raspored djelatnika, obrazovanje, osposobljavanje i uvje~bavanje za rad, ocjena radnih u inaka, ergonomsko dizajniranje radnog prostora i sredstava za rad. U ra unovodstvu i reviziji - ra unovodstveno upravljanje, raspored financijskih sredstava, stvaranje revizijskih izvjeaa, procjena troakova, analiza bilance. U marketingu - unapreenje prodaje, planiranje marketinga, istra~ivanje tr~iata, izbor kanala distribucije, znanstveno odlu ivanje u marketingu. U razvijanju informacijskog sustava - analiza podataka, oblikovanje baze podataka, analiza dokumenata, alokacija sredstava informacijskog sustava, oblikovanje ra unalnih mre~a, ocjena vrsnoe programske potpore, vrednovanje djelotvornosti informacijskog sustava. Navedene su samo one primjene za koje su do sada razvijeni kvalitetni ekspertni sustavi. Za o ekivati je da e u budunosti biti joa i viae proairen krug aplikacijskih podru ja ekspertnih sustava u okvirima poslovnog upravljanja. 10.6.2. Glavni pravci budueg razvitka sustava za potporu odlu ivanju Prema nekim recentnim mjerodavnim prognozama, valja o ekivati da e se, uz navedena podru ja ra unalne simulacije i ekspertnih sustava, sustavi za potporu poslovnom odlu ivanju u bli~oj budunosti usmjeriti u pravcu neposrednih analiti kih obrada (eng. On-Line Analytical Processing, OLAP) i sustava za rasuivanje na temelju slu ajeva (eng. Case-Based Reasoning, CBR). Neposredne analiti ke obrade predstavljat e nadogradnju ve razvijenih i dobro poznatih neposrednih transakcijskih obrada (eng. On-Line Transaction Processing, OLTP) za ije se izvraavanje danas koriste programski proizvodi koji se nazivaju prora unskim listama ili tabli nim kalkulatorima (eng. Spreadsheet). Primjer ovakvoga programa je Microsoft Excel, koji se mo~e u inkovito koristiti za razli ite jednostavnije prora une, poput kalkulacije cijena, obra una poreza, ukamaenja glavnice, utvrivanja iznosa kreditnih obroka, i sl. Takvi su programski proizvodi namijenjeni potpori odlu ivanju na ni~im razinama mened~menta, odnosno na razini transakcijskih sustava. Za razliku od njih, sustavi za neposredne analiti ke obrade uklju ivat e "sna~nije" elemente umjetne inteligencije, kao ato su tzv. neizrazita ("maglovita") logika (eng. Fuzzy Logic) i strojno u enje (eng. Machine Learning). Za sada se neizrazita logika primjenjuje u nekim vrstama lingvisti kih analiza (ispitivanje nejednozna nosti jezi nih tvorevina), a sa strojnim se u enjem eksperimentira pri izvoenju pravila iz podataka, odnosno pri pretvorbi baze podataka u bazu znanja. O ekivanja su da e se rezultati ostvareni u ovim podru jima u budunosti moi upotrijebiti i kao konkretniji izvori za kvalitetnu potporu poslovnom odlu ivanju. Posebno se puno nade pola~e u razvitak sustava za rasuivanje na temelju slu ajeva. Takvi e sustavi predstavljati poseban oblik neuralne mre~e, u kojoj e se izvoditi analogije meu problemima i na inima njihova rjeaavanja. Drugim rije ima, tra~it e se logi ke sli nosti prividno mo~da, na razini pojavnih oblika, ak i vrlo razli itih problema, te asocijativnim programiranjem (vidi odjeljak 10.2.2.) pokuaati na njih primijeniti jednake ili sli ne postupke donoaenja odluka, odnosno njihova rjeaavanja. Za potrebe izrade i uporabe takvih sustava bit e potrebno oblikovati bazu slu ajeva (eng. Case Base) i bazu rjeaenja (eng. Solution Base), te odgovarajui stroj za rasuivanje (eng. Reasoning Engine). Razvidno je kako e budui sustavi za rasuivanje na temelju slu ajeva zapravo biti neki oblik naprednijih (sofisticiranijih) ekspertnih sustava, pa e zasigurno moi biti primijenjeni u funkciji kvalitetne potpore poslovnom odlu ivanju i upravljanju. KONTROLNA PITANJA U kojim se podru jima poslovne informatike mo~e o ekivati najdinami niji razvitak? Tko je postavio i kako glasi prva definicija umjetne inteligencije? Koje su glavne teorije razvijene u podru ju umjetne inteligencije? `to je to teorija pretra~ivanja? `to je to teorija predstavljanja? Koja su osnovna podru ja primjene umjetne inteligencije? `to je to rjeaavanje problema kao podru je istra~ivanja u okvirima umjetne inteligencije? `to su to inteligentni agenti? `to su to ekspertni sustavi? `to je to strojno u enje? `to je to razumijevanje prirodnih jezika? `to je to prepoznavanje uzoraka? `to je to robotika? `to je to logi ko programiranje? Je li umjetna inteligencija ispunila o ekivanja njenih utemeljitelja? `to je suatinski problem koji usporava razvitak umjetne inteligencije? ime su se bavila prva istra~ivanja biotehni kih sustava? `to su to paralelni procesori i u kakvom su odnosu prema konceptu neuralnih mre~a? `to je osnovna dilema pri razvitku neuralnih mre~a? Kako je ona razrijeaena? `to je to perceptron, a ato bio ip? Opiaite osnovni princip rada neuralne mre~e. U kojem se pravcu usmjeravaju suvremena istra~ivanja u oblasti neuralnih mre~a? `to se podrazumijeva pod pojmom multimedijske komunikacije? Koji su imbenici osobito potaknuli razvitak multimedijskih komunikacija? `to je to CD ROM? `to su to multimedijska korisni ka su elja? Koji su najpopularniji organizacijski oblici distribucije multimedijskih informacija? `to je to neposredna distribucija multimedijskih informacija? Koje su podvrste neposredne distribucije multimedijskih informacija? `to je to lokalna distribucija medijskih informacija? `to je to informacijski kiosk? `to su to dodirni zasloni? Kakva je to mre~na distribucija multimedijskih informacija? `to je to medijska distribucija multimedijskih informacija? `to su najvee kvalitete, a ato nedostaci CD ROM-a? Koje su osnovne skupine kriterija primjenjivih kod vrednovanja vrsnoe multimedijskih informacijskih medija? Komentirajte ih. Kakve su razvojne perspektive multimedije? Kada zapo inje era be~i nog prijenosa informacija? Koji su oblici be~i nog prijenosa informacija zna ajni sa staliata meura unalne komunikacije? `to su osnovne prednosti be~i nih u odnosu na ~i ne (kabelske) lokalne mre~e? Kako se zove odaailja ko/prijamna jedinica be~i ne lokalne mre~e? Koji je najsavraeniji oblik be~i ne lokalne mre~e? Koji se tipovi be~i nih lokalnih mre~a razlikuju s obzirom na vrste prenoaenih signala? `to su to infracrveni sustavi? `to su to mikrovalni sustavi? Kakvi su to radijski sustavi lokalnih mre~a? `to je to sustav Iridium? Kako funkcionira? Koje su osnovne kvalitete sustava Iridium? `to je osnovna prepreka integraciji Interneta i Iridiuma? `to je to apstraktno mialjenje? `to je to paradigma virtualne stvarnosti? Kako je nastala? Koji su elementi kulture ~ivljenja u prividnoj stvarnosti? Kakva je uloga Interneta s obzirom na paradigmu prividne stvarnosti? Koji su aspekti prividne stvarnosti najzna ajniji sa stajaliata poslovanja i upravljanja poslovnim sustavima? `to je to trodimenzionalna ra unalna grafika? Kakvi se prividi ostvaruju trodimenzionalnom ra unalnom grafikom? `to je to ra unalom potpomognuto oblikovanje (dizajn)? `to je to ra unalna animacija? `to je to ra unalna simulacija? Koje vrste modela postoje prema na inu njihova iskazivanja? Koje vrste modela postoje prema kriteriju utjecaja vremenske varijable? U koje se sve svrhe mo~e primjenjivati ra unalna simulacija? Koji su temeljni tipovi ra unalne simulacije? Koji su tipi ni uvjeti u kojima se primjenjuje ra unalna simulacija? `to je to projektna organizacijska struktura? `to je to virtualna organizacija poslovanja? Koje su osnovne prednosti virtualne pred "klasi nom" projektnom organizacijskom strukturom? Kakva je to matri na organizacijska struktura? `to predstavlja najviau razinu poslovnih upravlja kih informacijskih sustava? Koji su danas najzna ajniji segmenti sustava za potporu odlu ivanju? Koje su najzna ajnije prednosti ekspertnih sustava pred stru nim ljudima? Koji su osnovni sastavni dijelovi svakog ekspertnog sustava? `to je to korisni ko su elje ekspertnoga sustava? `to je to stroj za zaklju ivanje? `to je to baza znanja? Koje se vrste znanja pohranjuju u bazama znanja? Koja su najva~nija obilje~ja ekspertnih sustava? U kojim se podru jima poslovanja mogu uspjeano primjenjivati ekspertni sustavi? Koji su glavni pravci buduega razvitka sustava za potporu odlu ivanju? `to su to sustavi za neposredne analiti ke obrade? `to je to neizrazita ("maglovita") logika? `to su to sustavi za rasuivanje na temelju slu ajeva? POGOVOR JEB'LO MATER !   Metoda je na in izu avanja pojava (B. Klai: Rje nik stranih rije i).  Metoda indukcije pretpostavlja zaklju ivanje od posebnih k opim svojstvima pojave.  Albert Einstein, roen 1879. u Ulmu (Njema ka), a umro 1955. u Princetonu (SAD)  Sinergija je pojava da se svojstva nekih slo~enih fenomena ne mogu smatrati pukim aritmeti kim zbrojem svojstava dijelova tih fenomena, niti iz njih izvesti principom kauzaliteta.  Norbert Wiener, roen 1894., umro 1966. g.  Norbert Wiener: "I Am a Mathematician...", The MIT Press, 1956.  Norbert Wiener: "Cybernetics or Control and Communication in the Animal and Machine", J. Wiley, New York, 1948.  Prema: V. Sria u knjizi skupine autora "Poslovna informatika", Carski Husar, Zagreb, 1996., str. 17-18.  Ibid., str. 15-16.  Primjerice, Richard F. Nolan: "Controlling the Costs of Data Services", Harvard Business Review, Boston, br. 7-8/1977., str. 114-124.  Claude Elwood Shannon (1916.-1988.) u svojoj knjizi "The Mathematical Theory of Information", The MIT Press, 1948., definira pojam koli ine informacija preko pojma entropije.  Prema: Panian, }eljko: Sa~etak predavanja na iz kolegija "Informacijski sustavi za poslovno odlu ivanje" na PDS "Vanjska trgovina", skripta, Ekonomski fakultet, Zagreb, 1998.  N. Maeai u "Leksikonu ra unarskih pojmova", VPA, Zagreb, 1986., na str. 109., pojam modularnosti odreuje na sljedei na in: "Modularnost (eng. Modularity) je svojstvo sklopovskog ili programskog sustava nastalo kao rezultat koriatenja standardnih dijelova. Omoguuje proairenje sustava dodavanjem standardnih dijelova bez zahvata na postojeim dijelovima sustava".  Buaenu karticu izmio je francuz Joseph Marie Jacquard i upotrijebio je za upravljanje radom tkala kog stana, postavivai time temelje automatizacije proizvodnih procesa.  Prema: Jursa, Oskar: "Kibernetika", Mladost, Zagreb, 1974.  Prema Enciklopediji Leksikografskog zavoda: "Elektronke (elektronske cijevi) su elektronske naprave u kojima je voenje elektriciteta ostvareno gibanjem elektrona u vakuumu ili plinu unutar nepropusnog staklenog ili metalnog balona (cijevi ili posude). Pomou elektronskog sustava smjeatenog u balonu upravlja se tokom elektrona; izvana se na elektrode priklju uju prikladni naponi i stvara elektri no polje koje daje odgovarajue uvjete za gibanje elektrona".  Pod pojmom primitivne operacije podrazumijeva se elementarna aritmeti ka ili logi ka operacija nad podacima, kao ato je, primjerice, zbrajanje dva cijela broja.  Tranzistor je poluvodi ka naprava s tri elektrode, koja posjeduje poja iva ko djelovanje. Zbog male potroanje elektri ne energije u odnosu na elektronke, dugog vijeka trajanja, pouzdanosti u radu, malih dimenzija i sni~enih troakova proizvodnje, tranzistori postupno potiskuju elektronke iz uporabe u elektroni koj industriji.  Prema "Oxford Advanced Learner's Dictionary": "Chip, odnosno Microchip je vrlo malen komadi silicija ili sli nog materijala koji nosi slo~eni elektroni ki krug".  Prema Klaievom "Rje nik stranih rije i": "Ergonomija je znanstvena grana koja prou ava odnos ovjeka i stroja u suvremenim uvjetima proizvodnje, koja nastoji uskladiti proizvodni rad i stroj s ovjekovim psihi kim i fizi kim mogunostima, i obratno".  Kod je, openito, na in izra~avanja, odnosno bilje~enja podataka.  Prema Enciklopediji Leksikografskog zavoda, "fotoelektri ni efekt je proces izbacivanja elektrona iz stacionarnih stanja u atomu, molekuli, metalu ili drugom sistemu". Drugim rije ima, to je stvaranje elektri ne struje pod utjecajem svjetlosti.  Prema Klaievu "Rje niku stranih rije i" gra ka rije  para zna i uz ili iz, pa se pojam parainformacijska tehnologija moe shvatiti kao tehnologija ato izrasta iz informacijske tehnologije i razvija se usporedo s njom, ujedno je i potpoma~ui.  Dr~i se, prema B. Klai: "Rje nik stranih rije i", da je rije  algoritam nastala prema nadimku arapskog matemati ara iz 9. st. n. K. Muhameda Ibn Muse, koji je glasio Alchwarizmi.  Tako su, primjerice, simboli blok-dijagrama neko bili propisani DIN (Deutsche Industrie Normen) standardom, koji je dugo vremena imao va~nost meunarodnog standarda. Taj je, standard, meutim, napuaten kada su usvojeni novi meunarodni standardi ISO.  N. Maeai: "Leksikon ra unarskih pojmova", VPA, Zagreb, 1986.  Njoj u ast, jedan je od poznatijih programskih jezika tree generacije dobio naziv Ada. Ina e, Augusta Lovelace je bila ki poznatog pjesnika lorda Byrona.  Binarni brojevni sustav je takav sustav koji pretpostavlja postojanje samo dvije elementarne znamenke, 0 i 1 (u ameri koj notaciji O i L), a ra unske operacije u okvirima toga brojevnog sustava prilagoene su upravo takvome njegovu svojstvu.  Mnemonik je niz slova koji skraeno ozna uju neki element, funkciju ili sl.  Tim znanstvenika pod vodstvom prof. Niklausa Wirtha sa Sveu iliata u Zurichu. Jezik su nadjeli ime u ast Blaisea de Pascala (vidi odjeljak 3.1. ).  Prema Klaievu "Rje niku stranih rije i": "Monolit je neato cjelovito, kao isklesano iz jednog komada".  Prema N. Maeai: "Leksikon ra unarskih pojmova": "Modularnost je svojstvo sklopovskog ili programskog sustava nastalo kao rezultat koriatenja stanardnih dijelova. Omoguuje pro'irenje sustava dodavanjem standardnih dijelova bez zahvata na postojeim dijelovima sustava".  Prof. Alain Colmeraurer djeluje joa i danas na Sveu iliatu u Marseiileu, Francuska.  Prema R. E. Jason Abdelnoor: "A Mathematical Dictionary", "Infinitezimal je beskona no mala, neizmjerno siuana veli ina, odnosno vrijednost koja te~i k nuli".  Prema Gajo Petrovi: "Logika", `kolska knjiga, Zagreb, 1991.  Prema Kliaevom "Rje niku stranih rije i": "Hijerarhija je slu~bena ljestvica, poredak po rangu".  Pri pisanju ovoga odjeljka rada u velikoj su mjeri koriatena obrazlo~enja iznijeta u knjizi M. Varge: "Baze podataka", DRIP, Zagreb, 1994.  M. Varga: ibid., str. 43.  Prve tri definicije navodi M. Varga, ibid., str. 45.  B. Klai: "Rje nik stranih rije i"  M. Varga, ibid., str. 64.  Prema M. Varga, ibid., str. 80.  Teorija grafova je matemati ka disciplina koja se bavi izu avanjem na ina grafi kog (crtanog) predo avanja matemati kih funkcija.  Prema Abdelnooreu, "Skup je bilo koja kolekcija (skupina) raznih proizvoljnih, apstraktnih ili konkretnih objekata". Prema istome izvoru "teorija skupova je jedna od osnovnih matemati kih disciplina koja se bavi osobinama skupova, elemenata skupova, a naro ito njihovim uzajamnim pridru~ivanjima".  Primjerice, S. Kelly ili M. Brackett, vidi popis koriatene literature.  Prema R. ur i: "Temeljni uvjeti (re)pozicioniranja tvrtke", Ekonomija/Economics, Rifin, Zagreb, 11/1998., str. 1-29.  Prema B. Klaiu "Amalgam je mjeaavina raznih stvari, ideja".  Prema B. Klai: "Rje nik stranih rije i"  Sikavica, Pere; Novak, Mijo: "Poslovna organizacija", Informator, Zagreb, 1993.  Prema B. Klai: "Rje nik stranih rije i"  Prema Bannock, Baxter & Rees: "The Penguin Dictionary of Economics": "Ekonomija razmjera postoji onda kada poveanje proizvodnih kapaciteta tvrtke ili gospodarske grane uzrokuje poveanje ukupnih troakova manje nego proporcionalno u incima (outputu)". Dakle, troakovi proairenja kapaciteta rastu sporije od porasta koli ine proizvodnih u inaka.  Pojam oskudnih resursa valja shvaati relativno. Primjerice, gledajui globalno, automobila je na cestama puno, gdjekad ak i previae. Meutim, svaki pojedini automobil je oskudan resurs, jer si ga svatko ne mo~e priuatiti i u~ivati koristi od njega iz raznoraznih razloga (zbog toga ato nema dovoljno novca za njegovu kupovinu, zato ato ga se u odreenom trenutku ne mo~e nai na tr~iatu, zato ato mu to nije dopuateno, izd.).  Primjerice, rad G. Kalogerasa: "Data Base - The Technical Heart of An Information Center", Journal of Systems Management, br. 11/1984. ili rad P. Kutnicka: "Information Center Success Hinges on 10 Important Axioms", Data Management, br. 11/1985.  Gluecksburg, Kurt; Ochsner, Martin: "Unternehmenskultur, Image, Leitbild, Strategie", IO Management Zeitschrift, Wiesbaden, br. 58/1989.  Sharplin u knjizi J.R. Gordona, R.W. Mondyja, A. Sharplina i S.R. Premeauya: "Management and Organizational Behavior", Allyn and Bacon, Boston, 1990.  Poe, Vidette: "Building a Data Warehouse for Decision Support", Prentice-Hall, Upper Saddle River, 1996.  ft (eng. Foot = stopa) je angloameri ka mjerna jedinica za du~inu koja odgovara du~ini od 30,48 cm.  Prema "N. Y. Public Library Book of Chronologies", New York Public Library, New York, 1998.  ARPA je ustanovljena 1957. godine s ciljem istra~ivanja i rada na poljima tehnologije i tehni kih znanosti, pod izravnim nadzorom US Department of Defence (Ministarstva obrane SAD).  Internet izvor: http://www.commerce.net/research/stats  Prema Andrijani, I.: " Poslovanje na robnim burzama", Ekonomski fakultet/Mikrorad, Zagreb, 1994., str. 1.  Ibid., str. 3.  DNK je kratica za "dezoksiribonukleinska kiselina", ato je organski kemijski spoj ije molekule su osnovni sastojak bioloakih stanica ~ivih bia.  Diffie, W.; Hellamn, M.E.: "New Directions in Cryprography", Trans. IEEE on Information Systems, br. 6, 11/1976., str. 644-654.  Prema Divkovievom "Latinsko-hrvatskom rje niku", Naprijed, Zagreb, 1991., pojam inteligencije se izvodi iz latinskog korijena "inter legere", ato u najjednostavnijoj verziji zna i meusobno povezivanje ne ega.  Minsky, Marvin: "Semantic Information Processing", The MIT Press, Cambridge (Mass.), 1968.  Prema Shapiro, S.C.: "Encyclopedia of Artificial Intelligence", J. Wiley & Sons, Ltd., New York, 1990.  Neuron je bioloaka ~iv ana stanica.  Interferencija je uzajamno poja avanje ili slabljenje valova pri njihovu sudaranju.  Prema B. Klaiu "paradigma je uzorak, obrazac, predlo~ak, na in shvaanja ne ega".  Primjerice, Dhar, V.; Stein, R.: "Seven Methods for Transforming Corporate Data into Business Intelligence", Prentice-Hall, Upper Saddle Rover, 1997. PAGE  PAGE 261 PAGE \# "'Page: '#' '"   ( * , . 0 2 4 6 8 : < > @ B D F H J L N P t v H  r   , $ & Fa$$a$,   T r  :   R   v F! ! " " # # # # # # # # # $a$$ & F^`a$$ & Fa$# # "# $# &# B( D( F( H( ( ( ( ( ( F) ) ) . . 2 2 7 7 7 /$$d %d &d 'd -DM N O P Q a$$a$&# 4$ 6$ ' ' <( @( ( ) / / B0 0 0 ,1 2 2 2 43 H3 J3 4 4 j5 5 6 6 6 6 7 7 ^8 8 8 8 8 8 8 8 8 9 9 9 9 9 9 ; < < < < 0< 6< Z< `< < = > ? ? ? .? V? ? ? @ @ @ nB B C ֳֳֳּּhSL 56CJjhSL 0JCJUjhSL 0J5CJU hSL CJ hSL 5CJ hSL 5CJhSL CJOJQJhSL 5CJOJQJF7 7 J8 L8 ^< `< T? V? lB nB jE lE ZH \H P P vQ xQ Q Q Q Q S S S 2T tT vT Y Y $a$C C C C $D 8D :D PD RD `D bD fD hD zD |D D lE E E E E F F F F F F F "F 0F F F F F F G G G $G :G ZG jG ~G G G G G G zH H H H I J M M N N N 2N 8N BN O >O S T U U U U U U V fW W W W W X X X X z[ \ 2\ N\ V\ \ N] ] ] ^ ^ hSL 56CJ hSL CJ hSL 5CJ\Y Z Z a a b b d d Jd d d d i i (m *m r r s s v v \z ^z } } $ & F^`a$$ & Fa$$a$^ ^ \` ` ` ` e e n n n n p q s s P} } } } ~ ~ ~ "~ L l Ć ` 8 H ؏ * D L \ Ȑ ֒ ؒ & h T ܙ ޙ 4 6 F H X Z \ ^ n p | ~   $ $ ` ` n hSL 56CJjhSL 0JCJU hSL CJ hSL 5CJW} ʃ ̃ < >  ^ ` ֒ ؒ ڒ ܒ f h > V X $ & F^a$$a$$ & F^`a$$ & Fa$X   Z \  Ҟ Ԟ N P r v ¨ ĩ Ʃ ԫ $ & F^`a$ $ & F^a$$a$n p ` أ B v  f ~ Χ 0 F ^ n p | ~ Ī Ԫ , d ĭ    " $ 4 V ұ ܱ  H ` b r » Ի D p ܼ " V p Z hSL 56CJjhSL 0JCJU hSL 5CJ hSL CJXԫ ֫ ­ ĭ 6 x z X Z    d f @ B B D B D  6 n $a$n p X Z L  D F   2 . 0 : < L f h $a$Z  . V F p r * X L & T V n 6  4 6 F H V   l      b     & < V . d h ( j     D ! $" H" d" h" " " " .# 0# $ jhSL 0JCJUhSL 56CJ hSL CJ hSL 5CJWh D F 6   ^ ` $ & Z \     j l $ & Fa$$ & Fa$$a$l n     @ B | ~     $ & F^`a$$ & Fa$$a$ L N             * , .    ( " $ ! ! ! $a$$ & F^`a$$ & Fa$! $" &" ' ' z) |) ) * * * * + + + , n- - r. t. 0/ 2/ $0 0 1 J2 $ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$a$$ $ % % >( L( N( `( b( x( <) v) .* p* . . . . . . . . ,: : ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? ? @ P@ f@ h@ l@ n@ z@ |@ @ @ @ @ @ @ @ @ A A A A "A $A @A BA PA fA A J K LK TK ~K K K K K K K K K K K K L L L ,L .L >L ,U U Z ^[ hSL 56CJ hSL 5CJ hSL CJjhSL 0JCJUWJ2 3 3 4 25 45 &: *: ,: : : : v? x? @ @ A A B B C C D D F ~G $ & F^`a$$ & Fa$$a$$ & Fa$~G G XH ZH 4I 6I K K xL zL M M "N $N O O P P LQ NQ fR lS nS U U V $ & Fa$$a$$ & Fa$$ & F^`a$V V Z Z Z Z \[ ^[ .^ 0^ ^ ^ @_ B_ fa c c d d e e bh dh fh h $ & Fa$$ & F^`a$$ & Fa$$a$$a$^[ d` ba fa xa za a a a a a a a a b b b b (b Vb jb lb b b b b c c dc c c d 2d Ld xd d d fh h h h h i i "i $i 6i 8i Pi Ri ni pi ~i i i i i i i j 0j |j j Dk Rl zl l l l m m m m Rn rn n o w w w w @ $ |  hSL 5CJ hSL 5CJOJQJ hSL 5CJ hSL CJYh h l l vp xp p 8q q r r r u u ^w bw dw fw hw nw pw rw tw vw xw zw |w ~w $a$ $ & F^a$$a$~w w w w w w w w w w w w w w w w w 4x x | r| | } } } R~ ~ ~   P ڀ $ & F/a$$ & F.a$$ & F-a$$ & F,a$$ & F+a$$ & F*a$$ & F)a$$ & F^`a$$ & F(a$$ & F'a$$ & F&a$$ & F%a$ h * x j " 8 ʅ   p $ & F8a$$ & F7a$$ & F6a$$ & F5a$$ & F4a$$ & F3a$$ & F2a$$ & F1a$$ & F^`a$$ & F0a$p : ։ Z b  t d ƍ $ & FCa$$ & FBa$$ & FAa$$ & F@a$$ & F?a$$ & F>a$$ & F=a$$ & F<a$$ & F;a$$ & F:a$$ & F^`a$$ & F9a$ 6 Ώ H Ԑ ^ 6  x  d t $ & FLa$$ & FKa$$ & FJa$$ & FIa$$ & FHa$$ & FGa$$ & FFa$$ & FEa$$ & F^`a$$ & FDa$  ܖ @ 4 " Z $a$/$$d %d &d 'd -DM N O P Q a$$ & FNa$$ & F^`a$$ & FMa$ *   ʢ ֢  t z $ < , 8 B D \ ³ ̳ γ " & f j l  L b 0 2  $ : ~  B   v , r $ X \ hSL CJ hSL 5CJ` ( * $ & j l ĸ Ƹ d f $ & F^`a$ $ & F^a$$a$   " $ | ~    n p r > @ < > 8 : $ & F^a$$a$\ r   R j l n p v x  $ 4  6 8 N X r \ l$ B h j r  F T     & * 6 F H L N Z \ h j x                    0    hSL CJ hSL 5CJ`: \ ^ 8 : h j      V X  . 0 Z \ vx$a$x  4 6   | ~ T V VXbdfhZ$ & FPa$$ & F^`a$$ & FOa$$a$f 8nprx ,Tj  D%p%&&''V'("(^(j(l(|((((,,----------..123$3&363j333X44466 :(::;&ADAGGHJH^HHTIdIrIvIxIIIIIII hSL CJjhSL 0J5CJU hSL 5CJZZ\n p !!$$,,..4/6/112266666.:0:$ & F^`a$$ & Fa$$a$0:==6>8>??0E2EHHpOrOV VVZXZl^n^haja(e*e,ebe$ & FSa$$ & FRa$$ & F^`a$$ & FQa$$a$IILLLL MMBPVPXP QQ*Q,Q6QHQ^Q`QpQrQvQxQQQQQQQQQQQQQQQQUUUUV V]]]]]^^^^_ `8`,edeiijjpppp8qTqVqXqstDtXtZtftDwXwZwhwx6x>xVxFyjyx||`~~~Nr hSL CJ hSL 5CJ`bedehh|l~lllmmmoo*p,pppssww<|>|$ & F^`a$$ & FTa$$a$bƒnprfh:`b.02`br$ & FXa$$ & FWa$$ & FVa$$ & FUa$$a$rb~.t؎ 8ڗ*VX Π.ZJ\^vx0^Ю8>@H0Fι:\"~Jz4D`j jhSL 0JCJUhSL 56CJ hSL CJ hSL 5CJWrt<>NP™ؙVXXZFH.0$ & FYa$$a$0"$46̹ιfhj$ & F^`a$ $ & F^a$$a$ VX,.<>6802d$a$  ,@BNPVX\^bdjlz`~xd <>@"HVtz8L&fz  L    "R 8hSL 56CJ hSL 5CJ hSL CJ\46.0dvx`bd :<>~$a$24dfZ\&R|~HJL$a$8LV*Z  !!4$Z$%6%>%P%'(0**,f-////0V000b33t66$:@:D;z;==?@@^@@fAAADDDDDDDEEEEEEEFFGHI8IJJKKTMMMNPQQ@RTThSL 56CJ hSL 5CJ hSL CJ\^$`$**,*0****+f++++4,|,,,,,,,d-f---N.P..$a$..6/8/:/81^3`3b333366.70788n8p8p9r9@;B;D;$ & F\a$$ & F[a$$ & F^`a$$ & FZa$$a$D;|;~;@@AAAB(BFBdB~BBBCChDjDEEFF$ & Fca$$ & Fba$$ & Faa$$ & F`a$$ & F_a$$ & F^a$$ & F]a$$a$FGGIIJJKKLLQQQBRDRUUXXX8XZX\XZZZZZ\$a$TTT,Y@YTYjYYZZZ&[4[6[F[H[R[T[\[[[[[[[[\\\\\\*\,\8\:\J\]>]0_@___``deeeBeFeHeZe\ereeeefg,g>kRknkrktkkkkkkklll l4l6lXljltllllllllllllll mPndn hSL 5CJ hSL CJ`\\.`0`cdd>f@f(i*ikkkkmmjqlqttww{{}}`~b~$a$dnvnnnnqfqrsss t2t4t6tHt^thtjtntpttxxxy,ylypyryyyyyb~ʀԄb>jȆʆtЉ܉*R.HPΠޠ*,ʥ̥:J\dftĦ̦ڦjhSL 0JCJU hSL 5CJ hSL CJ[b~Ȁʀ@B,`b(*܋ދ*,.XZfhTX$ & Fda$$a$—ėĝƝȪʪNP $ & F^a$$ &a$$a$$ & Fea$$ & F^`a$   ".046PЧv~ĨƨʨبR^ʬ̬ܬެLVnp&6BPBX`ֵص &(BDV|ƹԹֹd|hSL 56CJ hSL CJ hSL 5CJ\\^` <^z| rtv:< $ & Fha$$ & Fga$$ & Ffa$$a$dv¼ܼ\½0dv2NP^$(*NPln<@*H.0Lfhlpfp*HZ6rzR`~ 06 hSL CJ hSL 5CJ` *Pn>@~   0tv  $a$ $ & F^a$ vxhjdf$a$$ & Fja$$ & F^`a$$ & Fia$6BDP4>&<H\z$.(24hlnz| hjn\^  j@hSL CJ hSL CJ hSL 5CJ\@BHJrt$ & Fpa$$ & Foa$$ & Fna$$ & Fma$$ & Fla$$ & F^`a$$ & Fka$$a$t*,`bjl  ln( * $ & F^`a$$ & Fqa$ $ & F^a$$a$$a$  * 4     J \   xD|LR\^T !"%@%@)T)V)\)^)f)z)),,t....////000"0000B111111112223$444445J59*:BBfEnEEEF$F:FBFFFGGbGhGGGGG0H hSL CJ hSL 5CJ`*    z    H J   8>@BDFvx$a$JL!!8$:$'''b''()\*^*`*** .".2255 $ & F^a$$ & Fsa$$ & F^`a$$ & Fra$$a$555n9p9r999==??D DdEfEEF:FFGbGGG0HHHJ $ & F^a$$a$0H8HHHRJTJVJXJbJdJKKFHXvDNPT  "2HVbhj &(>bx| 0zr~x>Xjl hCJ hSL 5CJ hSL CJ^8::<(X~  $ & F^a$$a$t&(VX|~z|RTtv&(2JX.hSL 56CJ hSL 5CJ hSL CJ\ FHTvnp   " $ $$-]-a$ $ & F^a$$a$ &,>@JL^`tv < p               . 0 D F R f r t    6 D   ^np:"\"%&&&*+\-d-f--11hSL 56CJ hSL CJ hSL 5CJ\$&\^8":"%%))1133^6`688:8<8>8x8z8<<@@CC$a$1h333344N5555:8z8::f:l::f;;v<<*=@=j==D@N@P@X@Z@^@`@@CCDDD&D(D,D.DBDnHHHHHHHHHHH I&I:IzK0L|QQT.TVV]^^ ^bbb$b8gLgkkll$s4s6s:s$a$nړ&Nx"|žĞ֞؞ܞޞ*<>Hlr~Ÿğ֟؟&(*,HJ^`prtvjhSL 0JCJU hSL 5CJ hSL CJ[ءڡޢLNīƫȫ $ & F^`a$ $ & F^a$$a$ ĠƠܠȡԡ֧0h¨ȫ ް0^&4@prt̼Լּ0246DFTȽ&4BPRhjvbdf|~"( hSL CJ hSL 5CJ\.0tv~tv&(PR\^~$a$(@BN&B(.0HV:DFLN\bpr, <>JV^t&J111"4hSL 5CJOJQJ hSL 5CJ hSL CJhSL 56CJTDJ^BB| F$ & Fa$$ & F^`a$$ & Fa$$ & Fa$$ & F~a$$ & F}a$$ & F|a$$ & F{a$$ & Fza$$ & Fya$$ & Fxa$$ & Fwa$$ & Fva$$a$>lXp Jvd$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & F^`a$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$d2   8  &  &   l   $ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & F^`a$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$ NzT"r6L$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & F^`a$$ & Fa$T<L$z^x$ & Fa$$ & F^`a$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$ xZ8Zh$ & F^`a$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$ >2   !R!$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & F^`a$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$R!!"<"""d###z$$$<%X%%6&n&$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & F^`a$$ & Fa$$ & Fa$n&&0'''(()")),*v** +++ ,f,$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & F^`a$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$f,,P--(.f../^//0~0081111$a$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & F^`a$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$11111111111111v5x5z5|55577f8 $ & F^a$/$$d %d &d 'd -DM N O P Q a$$a$"4&4r5|555$76777d8h899:::::::<;<b=>0>\>v>~??@@AAFGG G$G4G6GHGJGVGXGZG\GrGtGGGGGGGGGGG H H"HH I8JFJnK|KLLMM>OLOR*R~RRRRPV\V^VtVvVV hSL CJ hSL 5CJ hSL 5CJhSL 5CJOJQJhSL CJOJQJUf8h899 : ::d:::f=h=4>B>Z>\>|?~?t@v@@@AA(C$ & Fa$$ & Fa$$a$ $ & F^a$$ & F^`a$(C*CpHrHHvIII.JJKKdKK@LBLLNMpMrMMdNNN4OO"PP $ & F^a$$a$PPPRRSSSSTTVV4WW.X0XXXDYYZFZHZZZ$ & F^`a$ $ & F^a$$a$Z[ [[[[n\p\l]n]6a8aeeeeehhFmHmnnnoo$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$a$Vabee ggh h"h$h8h:hhhll4nnq rDsTsVsfsHtVtuuvwx*xNyfyLzdzzz|2| ~~̀΀ހj Ғޒ.0<>FHT"$4ΖDf@2L hSL 5CJ hSL CJ`oppqqqrrssHtt,u.uuvXvZvv^w`wxxxx$ & F^`a$ $ & F^a$$a$$ & Fa$xNyyyzLzzzz\{{{||||~ ~ ~~~~LN "$a$ $ & F^a$BDbȇ.rFHB‹ċ:$a$$ & F^`a$ $ & F^a$:<Ɲȝ"hjrtĨƨ|~$ & Fa$$a$L"$46ƨ֨ب~bn«ҫZjƭȭʭحڭޭ®ޮTnptvz|ʰ̰zƲ̲־2^rn2@ hSL 5CJhSL 56CJ hSL CJ\\^.0^®ĮƮȮʲ̲RT,.^`(*~ҾԾ$a$Ծ־46*, &\^NP 02LN$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$a$&",DLN^  *,@(BDHJZ\npxz ,&XdfhL*<d hSL 6CJjhSL 0JCJUhSL 56CJ hSL CJ hSL 5CJTN"$&(*<>.02$&v$ & Fa$$ & Fa$$a$PRvxhj>df^@Bv $a$ 0h06Ff"(6    >`h|.Xrt$&68D&2:jhSL 56CJ hSL CJ hSL 5CJ\v x <> "  X!Z!""$a$,.24FJTtvx ""##$$@'L'N''''H*Z*\**n.. 3D3N;;<<<<<===F`F*GFGHGGdMMPP2QdQ*WnWTYYYYYYYYYYYYZZhSL 56CJ hSL CJ hSL 5CJ\""T###&&((((F*H*-003 3 3B3D355@8$ & Fa$$ & Fa$$ & F^`a$$ & Fa$$a$ $ & F^a$@8B8;;;<<><==>>??PARABBBBCCFF:Kd@d$ & F^`a$ $ & F^a$$a$Z Z*Z.ZDZFZHZJZ\Z^ZnZZZZZZ [ [ [j]v]``abbbkkl6moo~oo4p8prrrss twx,xVxdxfx~~օNT‡ćڇ 68<>L".4D؉`tv|~ hSL 5CJ hSL CJ`@deeeefrffffiijbkdkkkkll4m6mfmmm$ & F^`a$$ & Fa$$ & Fa$ $ & F^a$$a$mmmmnJnLnrsst tNtxtttu*utvvv*x,xTxVxxx$a$$ & F^`a$$ & Fa$xx y4y\y^y||Z\VXއP$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$a$H܊HJXZ24ƞȞbd$a$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$؊ hv̎  6xPFH<jl|~ƕΕؕ "46DZ`bx0fv̗,02:<LN\t $&2jhSL 0JCJU hSL 5CJ hSL CJ[4FHJʡܡޡ  TVX lnp &(ƨȨʨ*:<VXfhjlxz±Զֶʷҷ hSL CJH*hSL 5CJH* hSL CJ hSL 5CJYȱʱ\^tv,86$ & F^`a$$ & Fa$$a$ $24 |~"$8:H6DHVT b8  (jl  8|      2   H!!####$"%'$(**..0jhSL 0JCJU hSL 5CJ hSL 5CJOJQJ hSL 5CJ hSL CJT6h >"$a$$ & Fa$$ & F^`a$xz$ & F a$$ & F a$$ & F a$$ & F a$$ & F a$$a$f\N,$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & F^`a$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$N*NhH\$ & F$a$$ & F#a$$ & F"a$$ & F!a$$ & F a$$ & Fa$$ & Fa$$ & F^`a$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$d*pF,d@.$ & F/a$$ & F.a$$ & F-a$$ & F,a$$ & F+a$$ & F*a$$ & F)a$$ & F(a$$ & F'a$$ & F&a$$ & F^`a$$ & F%a$.LzJ<:~$ & F>a$$ & F=a$$ & F<a$$ & F;a$$ & F:a$$ & F9a$$ & F8a$$ & F7a$$ & F6a$$ & F5a$$ & F4a$$ & F3a$$ & F2a$$ & F1a$$ & F0a$~ T `b/$$d %d &d 'd -DM N O P Q a$$a$$ & FEa$$ & FDa$$ & FCa$$ & FBa$$ & FAa$$ & F@a$$ & F?a$B$&b d 468rt|~$ & FKa$$ & FJa$$ & FIa$$ & FHa$$ & FGa$$ & FFa$$a$    |#~###$8$\$z$$$$$''**. $ & F^a$$ & FMa$$ & FLa$$a$..00"4$466::@@@.A0AFFLLnNpNSSSTTbTdTZZ$a$00$4P467&<V<h<<<<<=??r@|@@@@0ANOS`TVW`WbWrWtWWWWZZZZZ[[\ \\\\\$\&\(\*\:\P\^\`\n\p\t\v\\\\J]|]]]^^^$^&^6^8^B^Z^l^n^t^v^^^^^^^^aaa hSL CJH*jhSL 0JCJU hSL CJ hSL 5CJXZ``cc$f&fZk\k^k`kbkdkfkhkjklknkkkllfmn nqq$ & FPa$$ & FOa$$a$$ & FNa$aabbTccggh$hhhhhhhhhhhhhhiDiPiTiZi\ibidijiliiiijjjjjj^kkdlplllllllrrfhƤȤ$a$ $ & F^a$$  a$”Ɣ֔ؔޔ ̕ҕ֕ؕޕ\r .:<TZnp.̟П24BDNPlnʠ ,.24FXhjnp|~ʡܡ  hSL CJ hSL 5CJ` "$24>jrt̢΢ڢ "4>У֣,ȤܤڧntFH (r,>rv  $&FHʶҶֶ&(8:>@LNhjxhSL 56CJ hSL CJ hSL 5CJ\ܧާ*,prz| &H  Z$a$ $ & F^a$$  a$ $lrtxz \,>Pbdv^"8@TVX x&t\hj| vL^`bd~:bjl| 6HHb hSL 5CJ hSL CJ`Z\BDXj\^ " vxln  $ & F^a$$a$.46H.HXtvNz rlX|b:<Dl< ^ $\)f)z))))))))))))))***N*\*^*jhSL 0JCJU hSL 5CJ hSL CJ[@Bfh^JL $ & F^a$$ & FUa$$ & FTa$$a$fh<`b*,: <   $ & FXa$$ & FWa$$ & FVa$$a$*,:<>@  "":#<# $$j%l%&'\(^(\,^,$ & F^`a$ $ & F^a$$a$^*b*d*v*x*******+$+@+--z////`0l0000022 333333,3.3666666666 7.?@?B?T?V?X?rEEE,FGGOOOOOOSTT T T,T.T>T@TLTNT^TWWWXX X XXX(X*X,X.X@XBX^XjhSL 0JCJU hSL CJ hSL 5CJ[^,-----v3x3 666t666==hDjDHHOOrQtQQQBR$ & F[a$$ & FZa$$ & FYa$$a$BRDRSSSSS0V2VVV~WWN[P[^^`^z_|_eeeeemm$ & F]a$$ & F^`a$$ & F\a$$a$^X`XX`YrYtYYYYYYYYZ Z_``````````` aaa$a.a:au@u`uuuwwFxHx$ & Fca$$ & Fba$$ & Faa$$ & F`a$$ & F_a$$ & F^a$$a$Hx*z.zzzD{.|(}}}\~^~~~RT $ & F^a$$ & Fka$$ & Fja$$ & Fia$$ & Fha$$ & Fga$$ & Ffa$$ & Fea$$ & Fda$$a$|ւVnp.0 "$a$ $ & F^a$$^a$<>BDHJLNXZlntvƊȊΊЊԊ֊  (*0268BDLN`bdfV$&8:NĕTЗԗ֗f>LКҚ>LbVhSL 56CJ hSL 5CJ hSL CJ\hj*,ޖ>@B8:.0,$a$"jzXprԤBJ4®Įڮ$ұ(0f¾ľ־\br|ʿԿ $hjtx(BHx*hRXjhSL 0JCJU hSL CJ hSL 5CJ[,.0dfĶƶxzVX̻λ  TV$ & Fqa$$ & Fpa$$ & Foa$$ & Fna$$ & Fma$$ & F^`a$$ & Fla$$a$V*D`b  TV$&fh$ & Fta$$ & Fsa$$ & F^`a$$ & Fra$ $ & F^a$$a$hPRhjhj$ & F^`a$$ & F^`a$ $ & F^a$$a$$&($ & Fza$$ & Fya$$ & Fxa$$ & Fwa$$ & Fva$$ & F^`a$$ & Fua$$a$Vvx^`24,.02468:<>@BDFHJLN$a$X`tvVDnv0L f*HnBvp  6 : F J p r t v !!!!X"Z"##&$($$$%%d&f&&&''))p*r*X-Z--jhSL 0JUhSL jhSL 0J<U hSL 5CJ` hSL 5CJ0 hSL 5CJhSL 56CJ hSL CJLNPRvx .p&R"$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & F~a$$ & F}a$$ & F|a$$ & F{a$$a$"L$Rn4$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & F^`a$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$PrV  X $ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & F^`a$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$X     \ ~  l  "bV$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & F^`a$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$fVd"X$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & F^`a$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$&nLt,$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & F^`a$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$lLvv>@BDFHJL$a$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & F^`a$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$$ & Fa$LNPRTVXZ\^`bdfhjlnp$a$$a$        " $ ( * 2 4 $a$4 6 8 : @ B D H J L N P R T V X ^ ` j n p t !!V"X"#&$$$a$$%d&&V'')p*X-.(/24679x:h<V>?AAJBCCxEFHGH$a$------..(/*///22446677L8`899x:z::::;h<j<<<<<<==Z=~=T>V>X>>>????AAJBLBBBCCxEzEFFfFFHGJGGG H"HHHHJJJJJrKK>L@LLLM4MMMNNNNNOPOOOjhSL 0JUhSL hSL 5]H HHJJ>LLMNNNOOOP$Q~STUUUVVY]^`Dabbc$a$OOOPP$Q&QRQ\Q>R^R~SSTTUUUUUUVVVVWWWWYYYY] ]^^``DaFabbbbcceeeelfnfffgghhbi|ihjjj$k&kkkJlLlPlllll m4mmmnnnnnnnnn hSL 0JjhSL 0JU hSL 5jhSL 0JUhSL Uceejflffghfjhj"k$kkJllmnnnnno o ooFoHoh]h&`#$$a$nooooo*@q> Endnote ReferenceH*<B`< Body Text$a$CJaJH@H  Balloon TextCJOJQJ^JaJ? &%F'%)Q_xɶo.84:(BBM1U '5[^f1QedwȻA-H]^a|DLa0UMa0&  M P cR !q H8 }   !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGH MrZ)   j@%5mXS?JCh ;!!S""" ##$$$W%%%B&&1'4' } KABAY DUBRAVKOU } KD0i  }  789:;STUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmcde~CD#NOxy ' (   U U V G:;?@Afg)*GHWXWYab';<:; !!z"{"##$$\$]$$$$$k%l%m%~%%''+ +4+5+b++++++,',B,C,],^,//0000114444444 5#5$55555 7 77788999:: < <<<==?????9?:?@@AAAAAAANBOBBBnCoCpCCC F FFFGGJJJJ K KKK&L'L(LDLEL\P]PQQQQQSSSSS4T5TUUXWYWYYZZ=\>\?\u\v\^^___``Caavbccdc.d/dddeeeNfOfggjikiliminioipiqirisitiuiviwixiyizi{i|i}i~iiiiiiiijFjsjjjk#kWkokkkl!lClellllm8mmmmn*n+n,n-n.n/n0n1n2n3n4n5n6n7n8nppp1p2pVpWpqqqqrr?\]@A    ()xy)WX3 !"#$%&'()*+,-./012EF>U%7n-XGq=jKF,efghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !'!(!""O#P#Q#y#z###"$E$o$$$'')),,82922233;4<4444%5M5555/6n6o688:::=:M:N:n:o:Y=Z=[=\=>>>>>??*A+ArAsAAA B4BEBFBGBhBiBCDDDEE(EYEEEE(F)FFFFGGG?G@G/I0IJJKK/L0LcLLLLLLwNxN P PQQqTrTEVFV9W:WWWWWXXYYZZ[[[[["\K\\\]]^^^_Y_Z_[_{_|_FcGcddggggVhWhhhjj.l/lnmompmmmCoDoqqqqtrurMsNssstt%u&u'uKuLuuuuRvSvwwwww x'xJxKxxxA{B{||k~l~~~~~~ HI01'(܃`  xyϏnoߕQRIJ £ã!"ܨݨ&'ͬάwx  'Eklcd˰̰ȹɹƺҽӽUV89d  !"VW#$!"_`[\[\rs'(MNO[\hi'(   !"#56tF}R#er0M3J/fUop2g& ^    @ g    D P                            '(KLtuKL&'<=GHIwx=>8 F i j $$%%''''(((())5)b)c))))********++2+A+u++++++++++,,,,--5-6-8.9.//11!1S111222,2-2444r4s4B5C5L5}5~56677788899?:@:Y:q::::::;;n;o;'>(>2?3?@@4C5CDDD$E%EHFIFGGGGGGH HHHYKZKVLWLMMNNPPPQQ=S`SaSUUWWWWW]Y^Y[[\\?]@]^^sbtbdddddwfxfiiQkRk(m)m8o9oTqUqqqq r ruuvvww{{||%8BCUV2j؄لab`aAB,->?uvdeޔߔ4AN[q~Ε  pq~TUno ,-ef  |}ɦʦhi()~̨ͨ "#ıűɲʲֳ׳صٵ}~ʸ˸4501W'(;<=[{RSTU<=BC)* jks )*01ST!YZ&NOJKfgop!"dfNOyzGy;fklFG  C D   \ ^ $%/0FGHghrscdefg/"0"$$&&''(())M,N,,,,,B-C--P.Q....00333/4x4y45556>6666#7Z7o7778@88889?9l999:M::::;C;;;<D<S<<<=>====>J>W>>>>>6?G?q???@<@}@@@AZAdAAABDBhBBBC?CXCCCCDPDDDD@EMEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEFFFFFFFHHHHHIII\J]J^JJJIMJMNNNOLOMOPPPPPqRrRSSNSSSSTT,U-U]UUUUVV"X#XZZ[[[[[\\P]Q]m^n^aa a8a9a]c^ccccccc`fafffffff g+g,ghhl lmmipjp r r r,r-rssuuvvyyY{Z{{{{{{{{c~d~<=  fgh,-rs12IJ’'()DEopq֝ם9:KL{||}LMZ[./{|uvҩst̬ͬά45̯ͯAB_`ayz>Zwx)*;<ǸȸRSչ89#>?mn%&'IJ*+CD  !"/8FG8{\]stu13      uv@A;<klcdeZ[ OPQz{6~ VW89RSz{|jkl\]jwZ[JK:;#TVopefghiyz>?ABCUVtu+>Ncv<=89KLab56no/ 0 G _   _             kmn~      &&+','**++++,, - --B-C-.. / /0000R2S2444+5,556M6N6c6y6666699<<>>>V>W>??uAvAwCxCaEbEcGdGHHIIJJKKHNINOOQQS0S1STT`UaUUU]V^VVVWW6X7XXXYQZRZ[[[7[8[\\'^(^H^a^^^^^^^EaFaubvbbbbbggwgxgyg h hkkkkkmmnnnnqqqqqqqrruu:v;vg|ŲƲ´ô:;7[\,-_a@{-`D},PelmDl6Z@PhUc;_zSKo!_GZo/_$dyFRXmG9|9CjMt 6u ,-./0123456789:;<EFGHh"#nop*ATUI J | }     KL45   #$-.E F c"d"##$$$ % %v&w&) )**++@,v,,,\-]-..//[0\0]0v0w01133}5~5w6x6y66699::;;;J;x;;;;-<.< > >9@:@BBFFFEFFFfHgH0J1JJJGKHK&LMMsQtQuQvQwQxQyQzQ{Q|Q}Q~QQQQQQQQQQQQRWRRRFSuSSS TTWT|TTTU>UnUUUV;VlVVVVVVVVVVVVVVVYYYYYYYYYZ/Z0Z\\^^,a-a.aWaaacc e effhhiimmnn.nCnUnVnoxoooqqrr?v@vvv`wawwwwwRzSz{{~~./FGDE؉ىʎˎ͎̎~  mn  Ȕɔޖߖҗӗ56ABIJ@Azfg0eZ[GHbz/0  Phi4vw@@Azбѱ=>qrmn;=#$NOdeAB@A:;34*\lspqBCDqr<=>kl!XVq0)rtu34[\n!"pq!""# vw !.k)*$%&'()*+/0234FGyAb9~+E`-t*QDmn V |   0 J     V a    B e    ; F   4za$g#$%OP '(st^_Y Z [ q r   !!%%%%B&C&&&M'N'(())**,,..00e3f34444455[8\8}:~:{<|< >>{?|?BBBBBBBBB C CCCC/DPDvDwDDDD E EHHBICIJJJJ6K7KKK L LNNTPUPQQRRRRKRLR T TTTUUUUWWl[m[\\\\!^"^^^`````vbwbcczd{dddggiimm`peprrttvvwwwxxyy{{{{{&|'|>}?}t}u}}}NO}~3QRۆ?@χщ҉vwx45@KV`a  WXRSyzEFKL12˱̱+,&'QRyz/0KLPcdEFSlxyXYZ  TUrRS,NOEFtuw67Xy5^:LM_`PQ^hsQR'(STDECDEZ[_`l{vw7~();<$%s t M N      & ' @A67ABPQ#$Q   . / n!o!}!!!!O#P#n%o%%%'''2'3'))c+e+t++++++++,,I-J-K-c-d-..1/w///001111=2>222.3/3B4C4666666666-7.7B7C799_:`:::[;\;0<1<1=2==>????@`@a@DC`CaCDDtEuEEEGG@GjGGGGGGHHHHHH]I^IIJJ-K`KaKKKKKLL7L8L{LLLbMcM:N;NDPEP~PPPPPPP%R&RSSNVOV{W|WXXXYSYYYZZZZZo\p\^^K`L`M`N`bbbJbKb\d]dGeHengoghhQhlh|hhhi=iXiwiiijjkkllllloopp r!rss.v/vwwyyyyyy6y7yyy{{b~c~PQRSTUghhiφІ 12klҐӐyz:aOP./`aܮݮޮ:;|}\]ĹŹ۽ܽžƾݾ 7bcd 9:AB+,23VWbpqqr;<{|MN$%45{|}~fgJKQR    tuklm^_   !#$%DEab t u : ; < V W 01KL;<ABCcd#$!!##&&v*w*++.....////4477::J<K< ==_@`@CCCCCDjDDDE1EEEFFdFFFFFGKGGGGGHH^HHHI[IIII7JaJ{JJJ2KrKKKL@LdLLLMMPMMMMNFNzNNNO%OTOOOO'PaPPPPQNQQQQQR>RfRRRRR S)S:STSSSSS$TbToTTTT5UEUxUUUV(VnV}VVVWBWWWWWWW XAXzXXXX,Y-YkYYYY3ZuZZZZ[0[o[[[\:\s\\\\]L]a]]]]7^8^;^<^=^?^@^G^H^I^J^L^M^O^P^Q^````G`H`*a+aaaaadbebfbbbbddyddddeeeeeeHfIfffiiijJjKjvjjjjkRkkkklllNlllll8mpmmmmnnnnJoKoooppp6qvqwqqqr2rnrrrrrrr0sLsPsssttuu,x-x.xQxRxyy|||||!}>}g}h}+~,~-~f~g~\]*hހhρЁG^_ʂ -.lăŃcdeopCvщOPي@Aۍ܍|}#$BC&'gҘ™56 vwœÜĞŞuvstȤɤʤcdr67fgЯ0RS./ϳг45vwxqrܷݷ۸ܸDE89~"#STRSPQbc   89hi5)*T}~OPVW_`WX9:xy~ 4C`>?&67&'?STl}~LMno t u              ; < = > ? @ k l     # $ N ?   2 3                 3 5 C D # # & & l( m( ( ( ( ( ( ( ( ( u+ {+ - - %. &. ^. z. . . / %/ &/ d/ ~/ / / &0 U0 V0 51 61 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 3 4 S4 4 4 !5 V5 5 46 6 6 6 7 H7 7 7 7 &8 g8 u8 8 8 9 #9 b9 t9 9 9 : : B: : : : : : ,; O; ; ; ; < << < < < < ;= U= = = = %> i> v> > ? 6? h? ? ? @ 6@ b@ @ @ @ =A |A A A B _B B B 'C BC C D D D D E E G G H H H H I I HI qI rI L L yM zM {M M M M M O O S S S S S 5T 6T LT dT eT U U W W RW SW gW {W W W W W W W \Y ]Y Z Z \ \ ] ] p_ q_ ` ` b b e e e e e h h k k l l Ao Bo Co fo go o o r r u u ?w @w qx rx { { { { { { { { { { { F{ G{ { { | c| d| =~ >~   c d + , g h J K L M N k l ^ _ ` ֑ ב t u * + — × # $ 9 M N t u \ ]     V e r 5 6 7 8   " #      # $ % A B M N m % & ' N O  E n ¼   T U & '   O P Q R h i   t u | } 0 1 % & ' S T t u | } ~  e f   3 4 5 \ ]   e f g * + ` a E F   H ] ! " Y Z w x       % & ' Y Z , - J K  ! " N O   t v    v  ' (        ` a   3 4     ]    & g v w    ^ < = > h i     ( )   2 3 5 6 ~     _ ` % & { | v w      j k ! ! ! ! 9" :" E# F# # # # $ $ % % % % & & & J& K& I' J' d) e) Y* Z* * * * * ?+ @+ + + ., /, 0, W, X, , , , , , , D- E- - - . . D. E. . . . . [/ \/ 0 0 0 11 21 &2 '2 2 2 3 3 4 4 H5 M5 5 5 6 6 7 7 7 8 8 8 9 9 > > xA yA uB vB wB xB yB zB {B |B }B ~B B B B B B B B B B B B B B 3C vC C C C LD kD D D D D E 'E nE E E 4F GF F F F F )G U ?U @U AU BU DU KU LU MU NU OU PU QU RU SU TU UU VU WU [U \U ^U _U bU cU dU fU gU nU oU pU qU sU tU xU yU zU {U |U U U U U U U U U U U U U U U U U U U U 8V V V DW rW W &X X X Y 4Y Y Z \ \ \ ^ f_ ` Va Vb b c d Be Af Bf f $g %g h kh i ni oi j j ~k k #l l l m ,m Im lm m o ho o -p Yp p p 4r s t hu v mv v 3w w 'x x x x ;y y z z z z ]{ { { 1| | | | | | | | | | } } } } } 0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000 0 0000 0 0 0 0 0000000000000 0 0 0000000000000000000 0 000 0 0 000000000000000000 0 0 0 0 0 0 0 000000000000000000000000000000000000 0  0  0  0  00000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000 0 0 0 0 0 0000 0 0 0 0 0 0000000000000000000000000000000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0  0  0  0  0  0 0 0 0 0 0 0 0 000000000000000000000000000 00000000 0000000 00000 0000000000 0000000000 0000000000000000 0 0 0 0 00000000000000000000000000000000000000000000000000000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0000000000000000000 0 0 0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000 0 0 0 0 0 0 0 0 00000000000000000 0 0 0! 0" 0# 0$ 0% 0& 00000000000000000000000000' 0( 00000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000) 0 0* 0 0+ 000000, 0- 0000. 0 0/ 00 0 01 0 02 0000000000000000000000000000003 04 05 06 07 08 09 0: 0; 0< 0 = 0 0> 0 0? 0 0@ 0 0A 0B 0C 0D 0 0E 0F 0G 0H 0I 0J 0K 0L 0M 0N 0O 0P 0Q 0R 0S 0 T 0!U 0"V 0#W 0$ 0X 0% 0Y 0&Z 0'00000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000 000 00 00 00 000000000000000000 0 0 0 0000000000000000000000000000000000000000000000000000 0 0 00 0 0 0!00000 0"0 0#0 0$0 0%0000 0& 0' 0(00000000000000000000[ 0 0[ 00000000000000000 0)0 0*0 0+0 0,00000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000\ 0 0] 0 0^ 0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000 0- 0 0. 0 0/ 0 000000000000000000000000000000000000000000000000000_ 0` 0a 0b 0c 0 0d 0e 0f 0g 0h 0 i 0 0j 0 0k 0 0l 0 0m 0n 0 0o 0 0p 0 0q 0 0r 0s 0 0t 0u 0v 0w 0x 0y 0z 0 0{ 0 0| 0 0} 0 0~ 0 0 0 0! 0 0" 0# 0 0$ 0 0% 0& 0 0'000000000000000000000000000000000000 0 0 0 0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000 01 0 02 0 030000000000000000000000000000000000000000000000000000 040 050 060 070 080 090 0:0 0;0 0< 0 0=0 0>00000 0 0 00000000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 000000000 0? 0 0@ 0 0A 0 0B 0 0C 0 0D 0 0E0000000000000000000000000000000000000000000 0F 0 0G 0 0H 0 0I000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000 0 0 000000 0J 0 0K 0 0L 0M 0 0N0000000000000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0! 0" 0 0# 0$ 0% 0 0& 0 0' 0 0( 0 0) 0* 0+ 0, 0- 0. 0 0/ 0 00 0 01 02 03 04 0 05 0 0 06 0 07 0 08 09 0: 0 0; 0< 0= 0 0> 0? 0@000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000 0O 0 0P 0Q 0 0R0000000000000000000000000000000000000000000000000000 0 0 0 00000000000000000000000000000000000000000000000000000000 0S0 0T0 0U0 0V0 0W0 0X000000000000000000000000000 0 0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000 0Y 0 0Z 0 0[000000000000000 0\ 0 0] 0^ 0 0_0000000000000000000 0` 0a00000 0b000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000 0 0 0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000 0c 0 0d 0 0e 0 0f 0 0g 0 0h 0 0i 0 0j000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000 0k 0 0l 0 0m 0 0n 0 0o 0 0p 0 0q 0r0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000 0s0 0t0 0u000 0v00000000 0 0 0 0 0 0 000000000 0w 0 0x 0 0y 0 0z 0 0{00000000 0| 0}0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000 0~0 00 00 00000000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0000 0 0 0 0 0000 0 0 0 0 0 0 0 0 00000000000000000000000000000000000000000000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0! 0" 0# 0$ 0% 0& 0' 0( 0) 0* 0 0+ 0, 0 0- 0. 0/ 00 01 02 03 04 05 06 07 08 0 09 0 0: 0; 0 0< 0 0= 0 0> 0? 0@ 0 0A 0B 0 0C 0 0D 0E 0F 0G 0H 0I 0 0J 0K 0!0L!0M!0N!0O!0P!0Q!0R!0S!0T !0U !0V 0 !0W !0X !0Y0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000!0 0!0000000000000000000000000000000000000000000 0 0 0 0 00000000000000000000000000000000000000000000000000000!0 0!00000000000000000000000000!0!0!0!0!0!0!0!0!0 0!0 0!0 !0 !0 !0 !0!0!0!0!0 0!0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000 00 0 0 00 0 0 0000000000000000 0 0 0000000000 0 0 00 00 00 00 0 0 00 00 00 000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000!0!000000000000000000000000000000000000000!0 0!0000000!0 0!0 0!0 0!0 0!0 0!0000000000000000000000!0!0000!0!0!0!0!0!0!0000!0!0!0!0!0!0!0!00000000000000!0 0!0 0!0 0!0!0 0!0 0!000000!0 0!0 0!0 0!0 0!0 0!0!0000000000000000000!0 0!0000000000000 0 0 0 0 0000000000000000000000000000000000!0 !0!!0"!0#!0$!0%!0&!0'!0(!0 0)!0 0*!0 0+!0 0,!0 -!0.!0 0/!0 00!0 01!0 02!0 03!0 04!0 05!0 06!0 0 07!0 08!09!0 0:!0;!0!0?!0 0@!0!A!0"B!0# 0C!0$D!0% 0E!0&F!0' 0G!0( 0H!0) 0I!0* 0J!0+ 0K!0, 0L!0- 0 0M!0. 0 0N!0/0000000000000000000000000000000000 0 0 00000000 00 00 00 00 00 00000000000000000000000000000000000000000000000000O!0 0P!0000000000000000 0 0 0 0 000000000000000000000000000Q!0 0R!0 0 0 0S!000000000000000000000000T!0 0T!0000000000000U!0U!0U!000000000000V!0W!0X!00000000000000000Y!0Y!0Y!0Y!000000000000000000 0 0 0 0 000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000Z!0 0[!0 0\!00000000000]!0^!0_!0`!0a!0b!0c!00000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000d!0 0e!0000000000000000000 00 00000000f!0g!0h!00000000000000000 0 0 0 0 0 0 00000000000 0 0 00000000i!0 0j!000000000000000000000000000k!0 0l!0 0m!0000n!0o!0p!0000000000000 0 0 0 0 00000q!0 0 0 0q!0 00000000000000000000000000000000000r!0 0s!00000 0 0 0000000000000000000000000000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 000000000000000000000000000000000000000000000000000t!0u!0000000000000000000 00 000000000 0 0 0 00000000 0 0 0 0 0 0 00 00 0000000000000000000000000000 0 0 0 0 0 0000000 0 0 0 0 0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000 0 0 0 0 000000000000000000000000000000000000000000000v!0w!0x!0y!0z!0{!0|!0}!0~!0!0 !0 0!0 0!0 !0 !0!0 0!0 0!0!0!0!0!0!0!0!0!0!0!0 0!0!0!0!0!0 !0!!0"!0#!0$!0%!0& 0!0' 0!0(!0)!0*!0+ 0!0,!0-!0.!0/!00!01!02!03!04!05!06!07!08!09!0:!0;!0<!0= 0!0>!0?!0@!0A!0B!0C!0D!0E!0F!0G!0H!0I!0J!0K 0!0L!0M!0N!0O 0!0P!0Q!0R!0S!0T!0U!0V!0W!0X!0Y!0Z 0!0[ 0!0\!0]!0^!0_ 0!0`!0a 0!0b!0c 0!0d!0e!0f 0!0g 0!0h 0!0i!0j 0!0k 0!0l 0!0m!0n!0o!0p!0q!0r!0s!0t 0!0u!0v 0!0w 0!0x!0y00000000000000000000000 0 0 00000000000!0!00000000 0 0 0000 0000 0000 0000 0000 0000 00000000 0 0 0 0 000000000000000000000000000000000000000!0!0!0!000000000 0 0 0 0 0000 000 0000 0000 000 0000 0000000000000000 0 0 0000000 0  0 0 0 0 0000000000000000000000000000!00000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000!0!0!00000000000000!0!0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000 0  0  0000!0 0!0 0!000000000000000000000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 000000000000000000000 0 0 00000000000 0 0 0 0 0 0000000!0!000000"0 0 0"0 0 0"0000000000000000000000000000000000000000000000"0"0"0"0"0"000000000000000000000000000000000000000000000000"0 0 0 0 0 0 0"000000000000000000000000000000000000000 "0 "0 "0 "0 "0"0"0"0"0"0 0"0 "0 "0 "0 0"0"0 0"0"0"0"0"0 0"0 0"0 0 "0!"0 0""0 0#"0$"0 0%"0 0&"0 0'"0("0)"0 0*"0!+"0","0#-"0$ 0."0% 0/"0& 00"0'1"0(2"0)3"0*4"0+5"0,6"0-7"0.8"0/9"00:"01;"02<"03="04>"05?"06@"07A"08B"09C"0:D"0;E"0<00000000000F"0G"0H"0I"0J"0K"00000000000000000000L"0M"00000000 0 0 0 0  0! 0" 0#00000000000000000000000000000000000N"000000000000000000000O"0P"00000000Q"0 0R"0 0S"0000000000000000000000000000000000000 0$ 0%000 0& 0'000000000 0( 0) 0* 0+ 0,000000000000 0- 0. 0/000000000000000000000000000T"0U"000000000 00 01 02 03 04 0500000000000000000V"0W"0X"0000000000000000000000000 06 0 07 0 08 0 0900000000000000000000000000Y"0Z"0["000000000\"0 0]"000000000000000000000000^"0_"0`"0a"0000b"0c"0000000000d"0e"0f"0g"0000h"0i"0j"0k"0000 0:000 0;000 0<000 0=000 0>00 0?000000000000000000000000000000000000000000l"0 0m"0 0n"0 0o"0 0p"0 0q"0000000 0@ 0A 0B 0C000000000r"0 0s"0 0t"0000000000000 0D 0 0E 0 0F 0 0G 0 0H 0 0I 0 0 0 0J00000000u"0 0v"0 0w"0 0x"0 0y"0 0z"000000000000000000000000000000000000{"0|"0}"0~"0"0"0"0"0"0"0 "0 "0 "0 "0 "0"0"0"0 0"0 0"0"0"0 0"0"0 0"0"0"0 0"0"0 0"0"0"0"0 "0!"0""0# 0"0$"0%"0& 0"0' 0"0("0)"0* 0"0+"0,"0-"0."0/"00"01"02"03"04"05 0"06"07"08"09"0:"0;"0< 0"0="0>"0?"0@"0A"0B 0"0C"0D 0"0E"0F 0"0G"0H"0I"0J"0K"0L"0M 0"0N 0"0O"0P"0Q0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@08PR@0@0@0@0@0@0t@0<@0@0 2<SVr't.#[tֈ8)v]ҫ~D(P{8d^H\hdnLi# U|F04 N ( . I &# C ^ n Z $ ^[  \ Ir8Tdn6 0H`X1("4VLZ0a ^*^X<X-OnToCJLPSY]aejrtvy|; = ? B E J N V Y \ _ b f i n p s u x {  $9PE^q0XZ. %3FaZ z+039?RCGk&`V =_{t4PV >.*'9X^pքbZh0=Thvފ0HXj*B btyT"Fvj:;bNR_\n}ƨp  5bV~f j$ 8 C Q l L D ~ . Z ~  ~ Z- A ` x ( , # 7 Y } X ԫ n h l ! J2 ~G V h ~w Hz p : xZ0:ber0.D;F\b~  t* 5Ji\ $Ckd R!n&f,1f8(CPZox:ԾNv "@8bP@dmx6.~.ZqډZ^,BRmHx,VhN"X L4 $HcHoToDFGHIKMNOQRTUVWXZ[\^_`bcdfghiklmnopqsuwxz{}~8 9 : < > @ A C D F G H I K L M O P Q R S T U W X Z [ ] ^ ` a c d e g h j k l m o q r t v w y z | } ~ RoE !!!U } ѐӐxz9:`aNP-/_aۮޮ9;{}[]ùŹڽܽľƾܾݾ  67ad 8:@B*,13UXacoqpr:<z|LN#%35z~egIKPR    sujm]_  %CE`b s u 9 < U W /1JL:<@Cbd"$!!##&&u*w*++....////4477::I<K< ==^@`@CCCCCCDDiDjDDDDD EE0E1EEEEEEFFFcFfFFFFFFFFFGGJGLGGGGGGGGGHHH H]H_HHHHHIIZI\IIIIIII6J9J`JbJzJ|JJJJJ1K3KqKsKKKKKLL?LALcLeLLLLLMMMMOMQMMMMMMMNNENGNyN{NNNNNOO$O&OSOUOOOOOOO&P(P`PbPPPPPPPQQMQOQQQQQQQQQRR=R?ReRgRRRRRRRRR S S(S*S9S;SSSUSSSSSSSSS#T%TaTdTnTpTTTTTTT4U6UDUFUwUyUUUUUV V'V)VmVpV|V~VVVVVWWAWCWVWXWWWWWWWWW X X@XBXyX~XXXXXXX+Y.YjYoYYYYYYY2Z4ZtZyZZZZZZZ[#[/[1[n[p[[[[[\\9\;\r\t\\\\\\\ ]]K]P]`]b]]]]]]]6^Q^``F`H`)a+aaaaacbfbbbbbddxdydddddeeeeeeGfIfffiiiijjIjKjuj{jjjjjkkQkUk~kkkkl lllMlSlllllll7m;momsmmmmmnnnnIoKooopppp5q8quqwqqqqqrr1r4rmrwrrrrrrrrr/s2sKsPsssttuu+x.xPxRxyy|||||| }!}=}>}f}h}*~-~e~g~[])/gk݀ gm΁Ё FJ]_ɂς ,.kqÃŃbenpBIu|Љ׉NP؊ۊ?Aڍ܍{}"$AC%(flјӘ™46 uxÜÞŞtv ruǤʤbeqs57egϯЯ/2QS-/γг35uxps۷ݷڸܸCE79}~ !#RTQSOQac   79gi45~(+SU|~NPUW^`VX8:wy} 34BC_`=?%&57%'>?RTkp|~KMmo s u                   : @ j l     " $ M N > ?   1 3               2 5 B D # # & & k( m( ( ( ( ( t+ {+ - - $. &. ]. ^. y. z. . . . . / / $/ &/ c/ i/ }/ / / / / / %0 )0 T0 V0 41 61 3 3 3 3 4 4 R4 S4 4 4 4 4 5 !5 U5 V5 5 5 36 46 6 6 6 6 6 6 7 7 G7 I7 7 7 7 7 7 7 %8 '8 f8 i8 t8 v8 8 8 8 8 9 9 "9 $9 a9 d9 s9 u9 9 9 9 9 : : : : A: C: : : : : : : : : +; .; N; P; ; ; ; ; ; ; < < ;< =< < < < < < < < < := <= T= V= = = = = = > $> &> h> k> u> w> > > ? ? 5? 7? g? i? ? ? ? ? @ @ 5@ 7@ a@ c@ @ @ @ @ @ @ A {A }A A A A A B !B ^B `B B B B B &C (C AC CC C C D D E E G G H H H H H H H I I I GI HI pI rI L L xM {M M M M M O O S S S S 4T 6T KT LT cT eT U U W W QW SW fW gW zW {W W W W W W W W W W W [Y ]Y Z Z \ \ ] ] o_ q_ ` ` b b e e e e h h k k l l @o Co eo go o o r r u u >w @w px rx { { E{ G{ { { | | b| d| <~ >~   b d * , f h I N j l ] ` Ց ב s u ) + × " $ 8 9 L N s u [ ]     U V d e q r 4 8    ! #      " % @ B L N l m $ ' M O  D E m n ¼   S U % '   N R g i   s u { } / 1 $ ' R T s u {  d f   2 5 [ ]   d g ) + _ a D F   G H \ ]   " X Z v x       $ ' X Z + - I K   " M O   s v     u v   & (           _ a     2 4       \ b     % + f j u w     ] c ; > g i     ' )   1 3 4 6 }    ^ ` $ & z | u w     i k ! ! ! ! 8" :" D# F# # # $ $ % % % % % % & & & & I& K& H' J' c) e) X* Z* * * * * >+ @+ + + -, 0, V, X, , , , , , , C- E- - - . . C. E. . . . . Z/ \/ 0 0 01 21 %2 '2 2 2 3 3 4 4 G5 M5 5 5 6 6 7 7 8 8 8 8 9 9 > > wA yA tB B B B B B 2C 3C uC vC C C C C C C KD LD jD kD D D D D D D D D E E &E (E mE oE E E E E 3F 6F FF HF F F F F F F F F (G +G ;G =G xG zG G G G G G G H H PH SH `H bH H H H H H H I I >I @I ZI \I I I I I J J IJ LJ J J J J J J .K 1K LK NK K K K K K K L L YL \L oL qL L L L L L L M M 5M 7M pM rM M M M M N N ON QN N N N N N N 2O 4O jO lO O O O O O O &P )P 3P 5P qP sP P P U U | | | | | } } } } U | | | } } KABAY DUBRAVKOKABAY DUBRAVKOKABAY DUBRAVKOKABAY DUBRAVKOKABAY DUBRAVKOKABAY DUBRAVKOKABAY DUBRAVKO Dr. Panian Dr. Panian }eljko PanianWG :J$$WMdRzemKGy.hwL7 vd=, ]Pf,n~{6j:e:qLEk]a/`z8b Y\qn]Vw::Xhwl?:<yz 2!?~6MC$rX"- 8" #!";H-$o$:h%&B @'4\j'(pL(]:!(:>h+tDwj/.'z05V^]22K3%S30^k:R9>>>GX?T=.A01YD:&>E:dMEe0?TdGT7H&p=I:o~IKITu-Jj^dP~>J:]VMCL~h|LTLR:fMRDT5&P: :PdYPP*+o,vDQn3Qj1t ezUTW1-W,A"XWz\\B`\NoLa(DJ9 PaT/cR*tdZqg.Ck(Q7rp+<<,*@^`)@^`.@^`.@^`)@^`.@^`.@^`.@^`.@^`.@^`)@^`.@^`)@^`)@^`.@^`.@^`.@^`.@^`.@^`)@^`)@^`.@^`)@^`.@^`.@^`.@^`.@^`.@^`.@^`.@^`.@^`)@^`.@^`)@^`.@^`.@^`)@^`.@^`.@^`.@^`.@^`.@^`.@^`)@^`)@^`.@^`.@^`)@^`)@^`.@^`.@^`)@^`)@^`)@^`.@^`.@^`.@^`)@^`.@^`)@^`.@^`.@^`.@^`)@^`.@^`.@^`.@^`.@^`.@^`.@^`)@^`.@^`.@^`.@^`.@^`.@^`)@^`.@^`.@^`)@^`.@^`.@^`.@^`.@^`.@^`.@^`., Pf,n+\|+\|- +\|X- +\|- +\|. +\|`. KIKI. KI/ KIh/ GX?/ TdG+ ^]2> ^]2> ^]2D? ^]2? ^]2? ^]2L@ ^]2@ ^]2@ ^]2TA ^]2A ^]2B ^]2\B ^]2B ^]2 C ^]2dC ^]2C ^]2D ^]2lD ^]2D ^]2E ^]2tE ^]2E ^]2$F CL{{|F {F 1>1>,G 1>G 1>G 1>4H 1>H 1>H 1>I 1>I 1>DJ 1>J 1>J 1>LK 1>K 1>K 1>TL 1>L 1>M 1>\M 1>M 1> N 1>dN 1>N 1>O 1>lO 1>O 1>P 1>tP 1>P 1>$Q 1>|Q 1>Q 1>,R 1>R 1>R 1>4S 1>S 1>S 1>h+>h+U >h+U >h+LV >h+V >h+V ,vDQ,vDQTW ccW cX c\X cX c Y cdY cY cZ clZ cZ c[ ct[ c[ c$\ c|\ c\ c,] c] 3Q3Q] 3Q4^ 3Q^ ^ 7r7r<_ 7r_ *td*td_ *tdD` *td` L(L(` L(La L(a L(a L(Tb L(b L(c L(\c L(c L( d L(dd L(d L(e L(le L(e L(f L(tf L(f L($g L(|g L(g L(,h L(h L(h L(4i L(i L(i L(EYDp=I8"8" dMEdMET dME dMEp dME dME dMEx dME dME( dME dME dME0 dME dME dME8 dME dME dME@ dME dME dMEH dME dME dME dMEt dME dME$ dME| dME dME, dME dME dME4 dME dME dME< dME dME dMEۈ dME(܈ dME܈ dME܈ dME0݈ dME݈ dME݈ dME8ވ dMEވ dMEވ W1-WW1-W@߈ NoLaNoLa߈ NoLaX l?x{}!?~!?~ !?~ ]VwP~>JP~>J` P~>J (@{(@{ (@{h (@{ (@{ (@{p (@{\} "X"XV :P:P\V :PV wj/wj/ V H-$H-$dV H-$V #!"#!"V #!"lV :!(qqV   V WMWMtV WMV WM$V WM|V WMV WM,V WMV WMV WM4V WMV WMV WM<V WMV WMV WMDV WMV WMV WMLV WMV WMV WMTV WMV WM`rV WMrV WMsV WMhsV WMsV WMtV WMptV WMtV WM uV WMxuV WMuV WM(vV WMvV WMvV WM0wV WMwV WMwV WM8xV WMxV WMxV WM@yV WMyV WMyV WMHzV WMzV WMzV WMP{V WM{V WMV WM`V WMV WMV WMhV WMV WM V WMp V WM V WM !V WM*V WM*V WMD+V WM+V WM+V WML,V WM,V WM,V WM-V WMT.V WM.V WM)V WM)V WMOV WM(PV WMPV WMPV WM0QV WMQV WMQV WM8RV WMRV WMRV WM@SV WMSV WMSV WMHTV WMTV WMTV WMPUV WMUV WMVV WMXVV WMVV WMWV WM`WV WMWV WMXV WMhXV WMXV WMYV WMpYV WMYV WM ZV WMxZV WMZV WM([V WM[V WM[V WM0\V WM\V WM\V WM8]V WM]V WM]V WM@^V WM^V WM^V WMH_V WM_V WM_V   P`V a/a/`V a/aV a/XaV WGv7|7|aV 7|bV z\\z\\`bV h|Lh|LbV h|LcV ejCChcV CcV CdV CpdV CdV GyGy eV  ezU ezUxeV  ezUeV  ezU(fV  ezUfV  ezUfV  ezU0gV  ezUgV  ezUgV  ezU8hV  ezUhV  ezUhV  ezU@iV  ezUiV  ezUiV  ezUHjV  ezUjV  ezUjV  ezUPkV  ezUkV  ezUlV  ezUXlV  ezUlV  ezUmV  ezU`mV  ezUmV  ezUnV  ezUhnV  ezUnV  ezUoV  ezUpoV  ezUoV  ezU pV  ezUxpV  ezUpV  ezU(qV  ezUqV  ezU,|V  ezU|V  ezU|V  ezU4}V  ezU}V  ezU}V  ezU<~V  ezU~V  ezU~V  ezUDV  ezUV  ezUV  ezU V  ezUh V  ezU V  ezU V  ezUp V  ezU V  ezU4 V  ezU V  ezU V  ezU< V  ezU V  ezU V qgqgDV qgV qgV qgLV qgV XhXhV _1|CkCkTV <V V o~Io~IV j'j'V j'4KV LLKV L#V YPPYPPD$V B @'B @'!V B @'D"V B @'"V 7H7H"V mmL#V m#V mP)B >>)B >*B >X*B B`B`*B B`+B B``+B B`+B B`,B k:R9k:R9h,B k:R9,B h%h%-B h%p-B h%-B h% .B h%x.B <<.B <(/B </B </B <00B <0B <0B <81B <1B <1B <<B <B <B <DB <B <B <LB <B <B <TB <B <B <\B <B < B <dB <B <B <lB <B <B <tB <B <$B <|B <B <,B <B <B <4B <B <B <<B <B <B <DB <B <B <LB <B <B <TB <B < B <\ B < B < !B <B < B <dB <B <B <lB <ēB <B <tB <̔B <$B <|B <ԕB <B <B <hB <B <B <DB <B <B <LB <B <B , @ ^`OJQJo( - @^`.d- @^`.- @^`.. @^`.l. @^`.. @^`./ @^`.t/ @^`./ @ ^`OJQJo(00 @^`.0 @^`.0 @^`.81 @^`.1 2@^`.1 2@^`.@2 2@^`.2 2@^`.2 @^`.H3 t@^`.3 b@^`.3 @^`.P4 b@^`.4 @^`.5 @^`.X5 @^`.5 @^`.6 @^`.`6 @^`.6 e@^`.7 @^`.h7 @^`.7 @^`.8 @^`.p8 @^`.8 @^`. 9 @^`.x9 0@^`.9 @^`.(: @^`.: @^`.: @^`.0; t@^`.; .@^`.; @^`.8< ` @^`.< `l@^`.< ` @^`.@= @^`.= `9s@^`.= :s@^`.H> ;s@^`.> @^`.> `n@^`.P? `n@^`.? `i@^`.@ `i@^`.X@ `d@^`.@ `d@^`.A @^`.`A 0@^`.A @^`.B @^`.hB .@^`.B .@^`.C @^`.pC @^`.C @^`. D @^`.xD `@^`.D .@^`.(E o(@^`.E @^`.E @^`.0F @^`.F @^`.F L@^`.8G @^`.G 0 @^`.G `s@^`.@H s@^`.H s@^`.H s@^`.HI s@^`.I N@^`.I @^`.PJ @^`.J @^`.K @^`.XK @^`.K @^`.L @^`.`L @^`.L @^`.M @^`.hM @^`.M @^`.N @^`.pN @^`.N @^`. O @^`.xO @^`.O @^`.(P @^`.P @^`.P @^`.0Q @^`.Q @^`.Q @^`.8R @^`.R @^`.R @^`.@S @^`.S @^`.S @^`.HT @^`.T @^`.T @^`.PU @^`.U @^`.V @^`.XV @^`.V @^`.W @^`.`W @^`.W @^`.X @^`.hX @^`.X @^`.Y @^`.pY @^`.Y @^`. Z @^`.xZ @^`.Z @^`.([ @^`.[ @^`.[ @^`.0\ @^`.\ @^`.\ @^`.8] @^`.] @^`.] @^`.@^ @^`.^ @^`.^ @^`)H_ @^`._ @^`._ @^`.P` @^`.` @^`.a @^`.Xa @^`.a @^`.b @^`.`b @^`.b @^`.c @^`.hc @^`.c @^`.d @^`.pd @^`.d @^`. e @^`.xe @^`.e @^`.(f @^`.f @^`.f @^`.0g @^`.g @^`.g @^`.8h @^`.h @^`.h @^`.@i @^`.i @^`.i @^`.Hj @^`.j @^`.j @^`.Pk @^`.k @^`.l @^`.Xl @^`.l @^`.m @^`.`m @^`.m @^`.n @^`.hn @^`.n @^`.o @^`.po @^`.o @^`. p @^`.xp @^`.p @^`.(q @^`.q @^`.q @^`.0r @^`.r @^`.r @^`.8s @^`.s @^`.s @^`.@t @^`.t @^`.t @^`.Hu @^`.u @^`.u @^`.Pv @^`.v @^`.w @^`.Xw @^`.w @^`.x @^`.`x @^`.x @^`.y @^`.hy @^`.y @^`.z @^`.pz @^`.z @^`. { @^`.x{ @^`. @^`.8 @^`. @^`.蘈 @^`.@ @^`. @^`. @^`.H @^`. @^`. @^`.P @^`. @^`. @^`.X @^`. @^`. @^`. @^`.$ @^`.| @^`. @^`., @^`. @^`. @^`.4 @^`. @^`. @^`.< @^`. @^`. @^`.D @^`. @^`. @^`.L @^`. @^`. @^`.T @^`. @^`. @^`.( @^`. @^`. @^`.0 @^`. @^`. @^`.8 @^`. @^`. @^`.@ @^`. @^`. @^`.H @^`. @^`.ۈ @^`.ۈ @^`.4܈ @^`.܈ @^`.܈ @^`.<݈ @^`.݈ @^`.݈ @^`.Dވ @^`.ވ @^`.ވ @^`.L߈ @^`. @^`.d @^`. @^`. @^`.l @^`.ĕ @^`. @^`.t @^`.̖ @^`.$ @^`.} @^`.V @^`.V @^`.hV @^`.V @^`.V @^`.pV @^`.V @^`. V @^`.xV @^`.V @^`.(V @^`.V @^`.V @^`.0V @^`.V @^`.V @^`.8V @^`.V @^`.V @^`.@V @^`.V @^`.V @^`.HV @^`.V @^`.V @^`.PV @^`.V @^`.V @^`.XV @^`.V @^`.V @^`.`V @^`.(rV @^`.lrV @^`.rV @^`.sV @^`.tsV @^`.sV @^`.$tV @^`.|tV @^`.tV @^`.,uV @^`.uV @^`.uV @^`.4vV @^`.vV @^`.vV @^`.ABDEFGHJKLNQXZ]^`clqsvxz~ǀǂdžLJǕǖǛǜǞǣǤǦǨǩǬǮǯǰDZǴǶǹǺǻǼǽ   !"$)*+18:;?DEGHNPSTZ]^dgnpqv{߂߃߆߈ߋߌߎߐߒߔKKKKKKKKKKKKKKKKKKK K K KKKKKKKK,K.K7K9K:K;K<K>K@KAKBKDKEKIKJKLKMKOKPKQKRKSKTKUKVK[K]K^K`KcKfKhKnKoKpKsKuKyKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKlllqqqqqqqqqqqqqqqqqqqqqqqqqq q&q)q+q-q.q/q2q5q:q?qAqCqIqJqLqMqNqYq[q\q^qbqgqhqiqnqqquqwq|qqqqqqqqqqqqqq_________________ _ _ ___"_&_'_)_+_,_0_3_5_6_8_;_<_B } PPPPPP P(P,P0P<P>P@P@PDPHPLPPP\P^P`PhPjPpPrPvPzP|PPPPPPPPPPPPH@PPPPPPPPPPPPP@PPPPPPPPPPPP P PPPP(P,P0P2P4PBPFPLPNPXP^PlPnPpPtP|P~PPPPP@@PPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPP PPP P"P(P*P2P6P:P>P@PHPTPXP^PfPpPrPvP|P~PPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPP PPP2P4P>P@PDPNPPPTPXPZP`P@PfPhPjPpPtPzP|P~PPPPPPPPPPPPPPPPP PPPPPP"P(P*P,P0P2P4P6P<PDPFP@PLPPPZP\P^PjPxP|P~PPPPPPPPPPPPPPPP @PPPP PPPPP P$P(P,P` @P2P6P8P<PHPLPTPVP^PbPhPzP~PPPPPPPPPPPPPPPPPPP @PPP @PPPPPPPPPP P PPPPPPP P$P*P0P8P:P<P>P^PbPtPxPzP|P~PPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPP P2P4PFPJPPPRPVPZP\PbPdPjPnPpPrPxP~PPPPPPPPPPPPPP@PP@PPP@PPPPPPPPPPPPPPPPPP PP$P&P(P4P8P<PFPRPXP\P@PbPdPjPpPzPPPPPPPPPPPPPPPPPPP@PPP P P P P P$ P> PV Pf Pp Pv Pz P P@P P P P P P P P P P P P P@P P@P P P P P P P P P P P P P P P P P P P P" P, PF PN PP PT PX PZ Pb Ph Pl Pn Pr P@Pz P UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial5& zaTahoma"R씦݊G݊G!4RP RP H(?1. NASTANAK INFORMATIKEKABAY DUBRAVKO }eljko PanianhW                           ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = > ? @ A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V Oh+'0  8 D P \hpx1. NASTANAK INFORMATIKE. NKABAY DUBRAVKOOABANormalUŽeljko PanianO7elMicrosoft Word 10.0@Q]@@$M@.L݊՜.+,0 hp  Ekonomski FakultetGRP A 1. NASTANAK INFORMATIKE Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~                           ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = > ? @ A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z [ \ ] ^ _ ` a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z { | } ~                            ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = > ? @ A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z [ \ ] ^ _ ` a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z { | } ~                            ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = > ? @ A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z [ \ ] ^ _ ` a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z { | } ~                            ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = > ? @ A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z [ \ ] ^ _ ` a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z { | } ~                            ! " # $ % & ' ( ) * + , - . / 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 : ; < = > ? @ A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z [ \ ] ^ _ ` a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z { | } ~        !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLNOPQRSTVWXYZ[\{Root Entry F`!2L}Data  1Table \WordDocument!SummaryInformation(MDocumentSummaryInformation8UCompObjj  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q