Naslov
UTJECAJ PROZODIJSKIH ELEMENATA NA POSTOJANOST NEPOSTOJANOGA «e» U HRVATSKOME STANDARDNOME JEZIKU
(THE INFLUENCE OF PROSODIC ELEMENTS ON THE REALIZATION OF THE FLEETING «e» IN THE STANDARD CROATIAN LANGUAGE)

Autori
Pavličević-Franić, Dunja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, ostalo

Izvornik
Peti hrvatski slavistički kongres - Zbornik sažetaka / Turk, Marija - Rijeka : Hrvatski slavistički odbor Hrvatskoga filološkoga društva - Filozofski fakultet u Rijeci, 2010, 196-197

ISBN
978-953-6104-72-7

Skup
Peti hrvatski slavistički kongres

Mjesto i datum
Rijeka, Hrvatska, 07.09.2010. - 10.09.2010

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
nepostojano e; nepostojani samoglasnici; morfonološki uvjetovane alternacije; glasovne
(fleeting e; fleeting vowels; morphonologically conditioned alternations; sound change; standard)

Sažetak
Pitanje nepostojanoga e u vezi sa standardnom normom hrvatskoga jezika do danas je ostalo otvoreno. Gramatički ga priručnici rijetko spominju, obično kao napomenu uz morfonološki uvjetovane alternacije (Barić i dr.2001 ; Težak-Babić, 1992). Pritom se nepostojanome a, kao novoštokavskoj pojavi, posvjećuje primjerena pozornost, dok se nepostojano e određuje kao nestandardnojezična pojava karakteristična za kajkavske govore, najčešće u kajkavskim toponimima i antroponimima (Čakovec–Čakovca ; Brabec–Brabeca). Stav je u skladu s temeljnim načelima standardizacije, ali u jezičnoj zbilji nije tako. Službeno su prihvaćeni, a time i standardizirani, svi toponimi u kojima se nalazi nepostojano e (Botinec, Vrbovec). Pojavljuje se i u kteticima izvedenim od tih mjesnih imena (botinečki, vrbovečki) i to ne samo u fleksiji, nego i u tvorbi. Isto je i s antroponimima (Gubec, Topolovec). Primjeri pokazuju da «standardni jezik kao uporabna činjenica nije isto što i propis njegove norme niti je u njemu samo ono što priznati normativni propisi izričito predviđaju» (Katičić, 2006). U komunikacijskoj se praksi nepostojanome e pristupa dvojako: u skladu s novoštokavskom stilizacijom zamjenjuje se samoglasnikom a, (Čakovec-čakovački) ; zadržava se, ali govornici nisu sigurni hoće li u toponomastičkim oblicima ostati postojano ili će postati nepostojano (Žunec-Žuneca, Žunca...)? Nakon prikupljanja građe i provedenoga istraživanja (Pavličević-Franić, 2006-2010), s velikom se sigurnošću može ponuditi mogućnost normiranja postojanosti nepostojanoga e, osobito u hrvatskim prezimenima i mjesnim nazivima. Pokazalo se da postoji znatna korelacija između prozodijskih elemenata (kvantitete naglašenoga sloga) i postojanosti sufiksalnoga e. Ako je naglašeni slog u prezimenu dug, sufiksalno e tendira nepostojanosti, ako je kratak, većinom ostaje postojano (Gubec-Gupca, Maček-Mačeka). U toponimima se gotovo beziznimno gubi, neovisno o dužini naglašenoga sloga (Ivanec-Ivanca, Otočec-Otočca).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA