ࡱ>   q``[bjbjqPqP .::{14(000D222824\DZ44.555555nXpXpXpXpXpXpX$[hU^|X%055555X0055ZKKK5v0505nXK5nXKK00K54 VI2DKnXZ0ZK^K^K^0Kp 55K55555XXKj555Z5555DDDD$DDD$DDD000000 Alen Milkovi Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje Ulica Republike Austrije 16, HR-10000 Zagreb amilkov@ihjj.hr RAZMATRANJE GLAGOLSKE PRIJELAZNOSTI I POVRATNOSTI U HRVATSKOME JEZIKU Tema je ovoga rada raa lamba kategorije prijelaznosti u hrvatskim gramatikama. Pri raa lambi je prou en odnos subjekta i (auto)objekta. Prikazan je na in na koji je prijelaznost opisana u gramatikama te su obraena ova pitanja: Kako prijelazni glagoli mogu postati neprijelazni i ato se dogaa s njihovim zna enjem? Kako gramatike dijele glagole prema prijelaznosti? Kako se tuma i neprava povratnost? `to zna i da radnja proizlazi sama od sebe? Na koji je na in mogua dodatna interpretacija prijelaznosti kod pravih povratnih glagola s obzirom na razine prou avanja? 1. Uvod Glagoli su promjenjiva vrsta rije i kojima se izra~avaju radnja, stanje i zbivanje. Karakteristi ne su im sljedee gramati ke kategorije: vid, lice, na in, vrijeme, stanje i prijelaznost. (Bari i dr. 1997:222). Prijelaznost glagolske radnje svojstvo je glagola prema kojemu radnja koju subjekt obavlja mo~e prelaziti na objekt, obuhvaati objekt radnjom ili stvarati objekt. Objekt je trpan element koji nema volje ili njegova volja nije bitna jer ne djeluje u odreenome primjeru. Prema objektu imamo dvije vrste glagola. Prvi otvaraju mjesto objektu pa se nazivaju objektnim glagolima. Drugi nemaju to svojstvo pa se nazivaju apsolutnim glagolima. Svojstvo prijelaznosti glagola izra~ava se u glagolskoj rekciji. Tri su skupine glagola prema prijelaznosti glagolske radnje: a) prijelazni glagoli, b) neprijelazni glagoli, c) povratni glagoli. (Bari i dr 1997: 230). Kod prijelaznih glagola glagolska radnja je u tijesnoj vezi s objektom, odnosno radnja tra~i objekt koji e obuhvatiti, na koji e prijei ili koji e stvoriti. Izravan se objekt izra~ava akuzativom i uvijek opisuje 'tijesnu' vezu izmeu radnje i objekta  on je njome stvoren ili pak trpi u inke radnje. Neizravan objekt ima donekle 'labaviju' vezu i ostvaruje se kosim pade~ima. 2. Analiza Bez objekta prijelazni glagoli ne mogu biti gramati ni. Tu tvrdnju podupiru ovi primjeri: 1. a) Kova  kuje ma . b) Zidar zida kuu. c) Kuhar kuha ru ak. d) Voza  vozi automobil. e) Stjepan vozi automobil. f) Petra nosi torbu. g) Marko dr~i atap. h) Ivan baca kamen. i) Ivana hvata loptu. Kao ato se vidi u navedenim primjerima, objekt je obavezan jer je glagolska radnja njime uvjetovana. No, postoji li ipak mogunost da ovi glagoli mogu funkcionirati i bez objekta, tj. kao neprijelazni glagoli? Iz te mogunosti proizlaze ovi primjeri: 2. a) Kova  kuje. b) Zidar zida. c) Kuhar kuha. d) Voza  vozi. e) Stjepan vozi. f) *Petra nosi. g) *Marko dr~i. h) *Ivan baca. i) *Ivana hvata. Uz neke primjere navedena je zvjezdica, a uz druge nije. Ispuatanjem objekta neke re enice ostaju ovjerene, dok druge postaju neovjerene. Primjeri uz koje stoji zvjezdica ne izri u potpunu obavijest. Izre ena je glagolska radnja, no ne mo~emo rei na ato je ona upravljena, nedostaje joj dopuna u objektu i zbog toga ka~emo da je objekt ovdje obavezna dopuna. 2.1. Pogledajmo prvi od navedenih primjera: 3. a) Kova  kuje ma . > Kova  kuje. Prvo ato se mo~e zaklju iti jest da su obje re enice ovjerene. No, kako je mogue da je primjer Kova  kuje ovjeren ako mu nedostaje objekt? Rjeaenje ovoga fenomena daje semanti ka razina. Poopivai re enicu Kova  kuje ma , mo~e ju se opisati zna enjem 'obrtnik stvara novi proizvod'. Drugi se primjer Kova  kuje ne mo~e opisati na taj na in. Ovdje su prva dva lana 'obrtnik stvara', ali nije izre eno ato. To izostavljanje objekta nije slu ajno. Jezi ni elementi izostavljaju se u dva slu aja: a) kada neki element nije bitno konkretizirati, b) kada se odreeni element podrazumijeva (primjer su re enice s unutarnjim objektima: On tr i (trku). Primjer Kova  kuje pripada prvoj skupini. U toj re enici izrazito je naglaaena radnja, ona je tu poopena. Da bi se mogao postii takav u inak, nu~no je izostaviti objekt jer on smjeata radnju u odreen kontekst, oprimjeruje ju. Na taj je na in nastao neprijelazan glagol. Radnja je tu toliko poopena da je samo ona bitna, a mjesto objekta je prazno. Na kraju se mo~e zaklju iti da izostavljanjem objekta re enica dobiva novi smisao. Tu se dogodio zna enjski pomak pa re enica Kova  kuje viae ne zna i 'obrtnik stvara novi proizvod', nego samo 'obrtnik stvara'. Drugim rije ima, ta radnja opisuje obrtnikovo zanimanje pa zna enje mo~emo opisati kao 'on jest kova '. U sljedeim primjerima nastaje isti pomak zna enja: 3. b) Zidar zida kuu. (obrtnik stvara proizvod) > Zidar zida. (on jest zidar) c) Kuhar kuha ru ak. (obrtnik stvara proizvod) > Kuhar kuha. (on jest kuhar) d) Voza  vozi automobil. (djelatnik obavlja posao) > Voza  vozi. (on jest voza ) Navedeni primjeri odnose se isklju ivo na zanimanja. Pogledajmo re enicu Stjepan vozi automobil. Tu je objekt takoer ispustiv pa se mo~e dovesti u vezu: 4. a) Voza  vozi automobil > Voza  vozi. b) Stjepan vozi automobil > Stjepan vozi. Razlika izmeu tih dvaju primjera jest u zna enju. Za razliku od re enice Voza  vozi, Stjepan vozi viae ne mora nu~no ozna avati ne ije zanimanje. Mo~e se rei da se radi o sposobnosti obavljanja odreene radnje. To se mo~e pojasniti i jednozna nijim primjerom: Petar vidi. Tu se ne mo~e rei da se radi o zanimanju, nego o Petrovoj sposobnost gledanja (za razliku od onih koji ne mogu vidjeti). 2.2. Re enice *Petra nosi, *Marko dr~i, *Ivan baca i *Ivana hvata neovjerene su upravo zbog izostavljanja objekta, a ipak bi se moglo pokuaati pridati im zna enje sposobnosti obavljanja odreene radnje. Tomu nije tako jer se podrazumijeva da vraitelj radnje posjeduje odreene sposobnosti poput noaenja, dr~anja, bacanja, hvatanja te da ih nee izgubiti. Zbog toga je u tim primjerima potreban objekt. S druge strane, osobine poput vida, sluha, njuha i sli nih mogu se relativno lako izgubiti pa postaje bitno izrei da vraitelj radnje (joa uvijek) ima tu sposobnost. Kati i o izostavljanju objekta ka~e sljedee: "Ima direktnih objekata koji su tako srasli sa svojim glagolom da se ne mogu izostaviti. Tako je u re enicama 5. a) Krajianik priveza pismo (`enoa 4,269,10) b) Tugomil prekoramio sjekiru (Goran 201,8) c) Obliae ga suze (Desnica 206,3) d) Ti si zatvorio o i (Josip Kozarac 7) e) Ti si to skrivio (Brli-Ma~urani 11) Re enice 6. a) *Krajianik priveza b) *Tugomil prekoramio c) *Obliae suze d) *Ti si zatvorio e) *Ti si skrivio besmislene su jer su zna enjski nepotpune. To dolazi odatle ato neki glagolski sadr~aji tek dopunjeni sadr~ajem izravnog objekta tvore u sadr~ajnom ustrojstvu re enice potpun rijek. ... Katkada se objekt mo~e nadopuniti iz situacije. Tako obrtnik mo~e rei drugome Ti si zatvorio kad se po svemu mo~e zaklju iti s dovoljnom sigurnoau da je on to zatvorio radionicu. Drugi prijelazni glagoli otvaraju mjesto u akuzativu, ali ne zahtijevaju da se ono popuni nego mo~e ostati i prazno. 7. a) Putnici obilaze grad (Nazor 2,277,5) b) Oni prenose malariju (Lovrak 484,4) c) }etva preobrazi ~enu (Pei 168,3) Re enice s takvim glagolima mogue su i bez objekta: 8. a) Putnici obilaze. b) Oni prenose. c) }etva preobrazi. U takvoj se upotrebi bez objekta poneato mijenja zna enje glagola, ja e se isti e zna enje njihove radnje. Ono se ovako isti e openito i ostaje upravljeno samo na sebe, a ne usmjerava se ni na kakav poseban predmet." Neprijelazni glagoli ne zahtijevaju predmet radnje na koji e radnja prijei, oni su samodostatni. 2.3. Povratni glagoli posebna su skupina glagola iji oblik glasi: glagol + se. Se mo~e biti povratna zamjenica ili estica. Povratnom zamjenicom popunjeno je mjesto objekta pa upuuje na prijelaznost radnje na objekt, a mo~e biti i estica pa se njome izra~avaju trpnost, bezli nost i neprava povratnost. Povratne glagole dijelimo u tri skupine: a) pravi povratni glagoli, b) nepravi povratni glagoli, c) uzajamno povratni glagoli. Kod pravih povratnih glagola radnja koja kree od subjekta ne prelazi na objekt koji je nevoljan ili nebitno voljan, koji samo trpi radnju, ve se vraa ponovno na subjekt, tj. subjekt obavlja radnju sam na sebi. Upravo zbog toga se kod pravih povratnih glagola nikako ne mo~e biti estica, nego je povratna zamjenica i uvijek je zamjenjiva svojim punim oblikom sebe. Tako primjere eaati se, ealjati se, prati se mo~emo zamijeniti naglaaenim oblikom povratne zamjenice: eaati sebe, ealjati sebe, prati sebe. Na taj na in potvrujemo da subjekt obavlja radnju sam na sebi, tj. u ovim slu ajevima na svome tijelu. Nepravi povratni glagoli su po zna enju u opreci prema pravim povratnim glagolima. To zna i da se glagolska radnja ne vraa na subjekt pa prema tome se ne funkcionira kao povratna zamjenica, nego kao estica. Primjeri za ovu skupinu su: smijati se, crvenjeti se, ~ariti se... Uzajamno povratni glagoli su oni glagoli koji izri u radnju u kojoj sudjeluju najmanje dva subjekta. Radnju u ovome slu aju pokreu najmanje dva subjekta, ali uz tu osobitost da su jedni drugima objekt, tj. svaki je subjekt u odnosu prema drugome subjektu istodobno i objekt. U primjeru Oni se grle radnja prelazi s prvoga subjekta na drugi, ali isto tako i s drugoga subjekta na prvi. U primjeru Oni se aeu nemamo uzajamno povratni glagol jer iako subjekti istodobno obavljaju istu radnju, ona nije uvjetovana njihovom uzajamnoau. 3. Pregled gramatika Pogledajmo ato o prijelaznosti piau gramatike. Mareti u svojoj Gramatici (Mareti 1963:511 513) navodi da jedni glagoli uza sebe imaju rije cu se, npr. bojati se, brinuti se, nadati se, a drugi pak nemaju. Oni koji imaju rije cu se zovu se povratni ili refleksivni glagoli, kako se i rije ca se zove povratna ili refleksivna zamjenica. Nadalje, ka~e da se rije ca se i danas u nekim glagolima osjea kao akuzativ ili kao objekt glagolu i navodi primjere: uvati se, umivati se, varati se... Nenaglaaeni oblik se poistovjeuje s naglaaenim oblikom sebe pa na taj na in objaanjava njegovu objektnost. Radi boljega razumijevanja objektnosti u ovim slu ajevima navodi primjere: 9. a) uvati se/sebe = uvati kuu, b) hvaliti se/sebe = hvaliti Stojana. Takoer objaanjava i postanak pasiva koristei rije cu se. Kod glagola poput uvam se, hvalim se i sl. osjea se da radnja koju subjekt obavlja ne prelazi na neki objekt, nego ostaje na njemu samome. Zbog toga se dogodilo da prelazni glagoli, ve~ui se uz rije cu se, dobivaju pasivno zna enje: voda se pije, uju se dobri glasovi itd... Mareti se osvre i na zna enjske nijanse pa piae da neki glagoli mogu biti shvaeni dvojako, primjerice On se brije svake subote. Ovdje su mogua dva vraitelja radnje pa je razli ita i prijelaznost glagola. Prvi je vraitelj brija  koji brije muateriju pa radnja prelazi sa subjekta na objekt, a drugi vraitelj jest ovjek koji sam sebe brije, tj. radnja ne prelazi sa subjekta, nego ostaje na njemu. Gramati ki re eno  u prvomu primjeru se zna i pasivnost, a u drugome povratnost. Spominju se i dvije kategorije povratnosti koje imaju razli ita zna enja. Kao primjer za pravi pasiv uzima re enicu Voda se pije. U ovome je slu aju to pravi pasiv jer se na subjektu vrai radnja koju proizvodi netko drugi tko nije spomenut, semanti ki pacijens je promoviran u subjekt. S druge strane, refleksiv mo~e ozna avati radnju koju nitko ne proizvodi, nego se ona dogaa sama od sebe. Primjeri su: Drvo se suai, Juha se hladi, Kua se ruai, Snijeg se topi. Ka~e da je ovdje rije ci se posve zatrto pravo zna enje, no ona je i dalje zadr~ala svojstvo akuzativnosti, tj. kada se glagol zdru~i sa njom, ona ne mo~e imati akuzativ neke druge rije i kao objekt. Ovu skupinu odreuje nemogunost zamjene se s naglaaenim oblikom sebe. 10. a) Drvo se suai. > *Drvo sebe suai. b) Juha se hladi. > *Juha sebe hladi. c) Kua se ruai. > *Kua sebe ruai. d) Snijeg se topi. > *Snijeg sebe topi. Nadalje ka~e da se bez objekta upotrebljavaju neprijelazni glagoli kao ato su ginuti, le~ati, padati, rasti, stajati, venuti... Budui da se rije ca se osjea kao izraz glagolske neprijelaznosti, dakle stanja, a ne radnje, esto se nepotrebno dodaje neprijelaznim glagolima pa imamo: blistati se uz blistati, ipiti se uz ipiti, ispucati se uz ispucati, minuti se uz minuti... Takoer i prijelazni glagoli mogu dobiti rije cu se kada se tretiraju kao neprijelazni, tj. bez ikakvoga objekta. Tako uz bosti imamo i bosti se (bode se krava, tj. ima obi aj bosti), grepsti se pored grepsti (grebe se ma ka, tj. obi aj joj je grepsti), grijeaiti se pored grijeaiti... 3.1. U Florschtzovoj Gramatici nalazimo samo elementarne podatke o prijelaznosti glagola. Autor prvo navodi primjere pa ih objaanjava: "Spavam. Idem. Rijeka te e. Ru~a cvate. Prelazni su glagoli, koji imaju uza se imenicu ili zamjenicu u 4. pade~u ili akuzativu na pitanje koga? ili ato? Takve se imenice ili zamjenice u akuzativu uz prelazne glagole zovu predmeti ili objekti. itam knjigu. `tujemo u itelje. Ljubimo domovinu. Gledajte nas. Poznaa li njega? Neprelazni su glagoli, koji nemaju uza se predmeta ili objekta u akuzativu. Stidim se. Nadamo se. udite se. Glagoli, koji imaju uza se rije cu se, zovu se povratni." 3.2. U Gramatici hrvatskoga ili srpskoga jezika (Brabec 1952:91 92) nalazi se detaljnija raa lamba prijelaznosti. Prijelazni i neprijelazni glagoli su uobi ajeno definirani. Prijelazni su oni glagoli koji uza se mogu imati objekt u akuzativu, a neprijelazni su oni glagoli koji ne mogu imati objekt u akuzativu. "Takvi glagoli naj eae zna e stanje ili zbivanje. Neki neprelazni glagoli postanu prelazni ako ih slo~imo s prijedlogom: obii: ii, uspavati, prespavati. Neki neprelazni glagoli, koji zna e radnju, mogu imati uza se rije , na koju prelazi odnosno na kojoj se vrai glagolska radnja, u nekom drugom pade~u bez prijedloga ili s prijedlogom." Povratni glagoli opisani su tako da uza se imaju povratnu zamjenicu se i podijeljeni su na prave povratne, neprave povratne i uzajamno (recipro no) povratne. Pravi su povratni definirani kao oni kod kojih je subjekt ujedno i objekt. "U re enici s takvim glagolom subjektova radnja vrai se na subjektu, odnosno vraa se na subjekt: U enik se pere. Enkliti ki oblik povratne zamjenice se uz prave povratne glagole mo~emo zamijeniti naglaaenim oblikom sebe: U enik pere sebe. ... Ako se enkliti ki oblik povratne zamjenice se ne mo~e zamijeniti naglaaenim oblikom sebe, takvi su glagoli nepravi povratni: smijati se, uditi se... Nepravi povratni glagoli ne mogu se upotrebljavati bez povratne zamjenice se." Uzajamno povratni glagoli opisani su kao oni iju radnju u re enici vrae dva ili viae subjekata uzajamno. S obzirom na zna enje podijeljeni su na one s aktivnim i pasivnim zna enjem. Aktivno zna enje imaju onda kada subjekt vrai radnju na drugom objektu: Taj se dje ak uvijek tu e (tu e druge). Kada se radnja vrai na subjektu, tj. 'drugi je vrai na njemu', govorimo o pasivnomu zna enju: Ljeti se pije voda (drugi je piju, a ne ona sebe). Ta se knjiga rado ita (drugi je itaju). Novine se piau svakoga dana (drugi ih piau). Kao i u Maretievoj Gramatici (Mareti 1963:512 513) i ovdje nailazimo na zbivanje koje se do~ivljava kao da se dogaa samo od sebe, a oprimjereno je gotovo istim (proairenim) primjerima: U naaem dvoriatu se suae drva. U proljee se topi snijeg. esto se s onog brda kamenje valja. Susjedova se kua ruai. Navodi se i da kod povratnih glagola njihov agens mo~e biti obilje~en voljnoau da se vrai neka radnja: Ne pije mi se vino. Pjeva mi se. Neki povratni glagoli mogu imati oba oblika, a da im se ne mijenja zna enje: kretati i kretati se, pristojati i pristojati se, sjati i sjati se. 3.3. Gramatika hrvatskoga jezika (Te~ak-Babi 1996:120) donosi uobi ajen opis prijelaznosti. Prijelazni su oni glagoli koji mogu imati uza se imenicu u akuzativu kao predmet radnje: Vjetar rui ogradu. Neprijelazni glagoli su oni koji ne mogu uza se imati imenicu u akuzativu na koju bi prela radnja: Stribor sjedi na stolici. Povratni su oni glagoli koji uza se imaju povratnu zamjenicu: Snaha se oslobodila. 3.4. 8 @ B T f l n z ~   : > @ B J N P   * ɾ}}rrjhTOJQJhhOJQJh hAYOJQJh hU)OJQJh h*OJQJh hOJQJh~6OJQJhH0OJQJh:^OJQJhcGhcG6OJQJhcGOJQJ(r| ~  P $dha$gdi $dha$gd=$8dh^8a$gd~X $dha$gd=dhgdcGYZ^[* , . 6 B D H  6 > Z \ ^ n | ` ǼDZzodݱYh hgOJQJh h#OJQJh h@;aOJQJh h-OJQJh h~OJQJh h'OJQJh h^OJQJh h<OJQJh hxOJQJh hToOJQJh huOJQJh hY-OJQJh hU)OJQJhT@BVXZ^dfxz~͵͖֭᭢᭢h hOJQJh h-=6OJQJh h-=OJQJh=OJQJh hQ6OJQJh h6OJQJh=6OJQJh=h=OJQJh(OJQJh ha(6OJQJhha(OJQJ4~|J x z ~ ԾttlaYQhdvOJQJh=~OJQJh hOJQJhOJQJh hgoOJQJhTkOJQJh h8OJQJh h*'OJQJh h.OJQJh h)V<OJQJh hnOJQJh hPROJQJh h}OJQJh hWOJQJh hr=OJQJh h-=OJQJh h^@kOJQJ| ~ "!$!2&4&++z,---..L///22<7>7z8$|dh^`|a$gd \ dh^gd $dha$gd= !!! !$!&!!!!!!<">"n"v"""""""""""""" ### #X#Z#^##ǿdzǨ{sshh hqkiOJQJh( OJQJh hP!?6OJQJh h-OJQJh h{ *OJQJh hP!?OJQJh hc'OJQJh hgo6OJQJh>OJQJh hgoOJQJh hPROJQJh hM<OJQJhL%h4OJQJh h-=6OJQJ$####$$ $"$T$X$$$$%% %%`%b%d%f%&"&$&,&.&0&2&4&6&8&F&·¬–sh]R]h hDOJQJh h\%OJQJh h-=OJQJh h4W6OJQJh h4WOJQJh hLO6OJQJh h/OJQJh hLOOJQJh hWOJQJh haOJQJh hB=OJQJh hWAOJQJh( OJQJh ?OJQJh hqkiOJQJh hqki6OJQJF&Z&&&&&&&'''''(((( (,(.(Z(l(p((((())d))*&*(*ҿuuj^jVh( OJQJh h8r*6OJQJh h8r*OJQJh hLOJQJh h juOJQJh hGOJQJh h1QOJQJhP/-OJQJh h< OJQJh hOJQJh hQ(OJQJh$?OJQJh huUOOJQJh h=myOJQJh h\%OJQJh h\%6OJQJ!(*`*b*z*|*** +D+L+N+h+j+l+n+r++++++++++++++,, ,:,B,V,Ĺzoch2hLO6OJQJh hU*OJQJhL%hV`OJQJh h6OJQJh hXVOJQJhdvOJQJh \6OJQJh hHdD6OJQJh h\%OJQJh hOJQJh2OJQJh h*OJQJh hU^OJQJh( OJQJh h8r*OJQJ"V,X,x,z,|,~,,,,,,,,,,,-----"-@-J-L-P-~--------ޫ}rrfr[h hWAOJQJh2h46OJQJh h4OJQJh hg6OJQJh2hLO6OJQJh hU*OJQJh hOJQJhL%hV`OJQJh hXVOJQJh) OJQJh \6OJQJh hHdD6OJQJh h6OJQJh hLOOJQJh hV`OJQJ!--.(.B.R...........///$/2/4/H/J/˿˩˞ui]iQFhL%hOJQJh h6OJQJh hg6OJQJh h\Y6OJQJh hgOJQJhOJQJh hOJQJh hm OJQJh hOJQJh h\YOJQJh hQOJQJh hQ6OJQJhJOJQJh h75OJQJh h755OJQJh h4OJQJh hDOJQJJ/L/N/V/X/Z////////D0X0\0t0000000 1V1Z1ȼymymybybZbOCOh h5OJQJh hOJQJh8UOJQJh h\YOJQJh h"96OJQJh h"9OJQJh hDOJQJh hm OJQJh h6OOJQJh hgOJQJh h6O6OJQJh h\Y6OJQJhohgOJQJhohOJQJh6OJQJh h6OJQJh hm 6OJQJZ1`1f1111182H222222222233303436383N3P3b3d3f3l3333sh]hh hTnOJQJh h?OJQJh h6OJQJh h;s6OJQJh h;sOJQJh h]iv6OJQJh h]ivOJQJhTkOJQJh h8OJQJh hOJQJh h75OJQJh hOw$OJQJh8Uh0x6OJQJh8UOJQJh h0xOJQJ!344"4(4b444 5`555555 66,6p6v6:7<7@7N7P7x8z8נpaRCh h<B*OJQJphhQPh<B*OJQJphhQPheQB*OJQJphhQPh^B*OJQJphh h^OJQJh h]ivOJQJh hf;OJQJh hjQyOJQJh h >OJQJh hQjOJQJh heOJQJh hOJQJh4OJQJh hTnOJQJh h?OJQJh hfOJQJz8|8869|99":$:8:::n::::;;>>:????T@V@@$|dh^`|a$gdg$dh^a$gd=4 $dha$gd=z8|8~8888888888896989<9>9Z9|9~9999999999":$:&:ǹ|p|p|p_|p|Sh:B:H:J:l:n:p:r:x:z::::::::::::::::::;.;4;<<ɽɱɱɱɱteh h4%B*OJQJphh h9rB*OJQJph h hkW6B*OJQJph h h<6B*OJQJphh&0QB*OJQJphhgB*OJQJphhiB*OJQJphh2`B*OJQJphh h/CSB*OJQJphh<B*OJQJphh h<B*OJQJph$<<<<*=F======>>>>>>?:?dd$dh`a$gd=$dh`a$gdR $dha$gd/CS $dha$gd=C DDDDDEEEEE"F$FVFXFZFFFFFFFFFFFFF G G"G$G&G6GFGHGHHHIIIIIIƻƻƳƨƨƨƝƒƒƒƇƇƇ{ph ho=OJQJh ho=6OJQJh h#HOJQJh hHOJQJh hsDXOJQJh h{QpOJQJhoOJQJh hg OJQJh h:gbOJQJh h}iOJQJh h so6OJQJh h soOJQJh h:gb6OJQJ,IJJJJJJJJJJKKKKLLLLLL~MMMMMMMM2N4NNNvO|O P PPPPPPPP QQQR$R&Rh h OJQJh h 5OJQJh h85OJQJh h~t?OJQJh hYpOJQJh hG@OJQJh haOJQJhP&*OJQJh h'FAOJQJh h:gb6OJQJh h:gbOJQJ1&R(RRRRRRRRRHSLSZSlSpSSSSSSrTvTUUd@dHdNdPdfdhdndpdܺܺܺܺ|peYhUMh:gb6OJQJh hT6OJQJh\.h:gb6OJQJh\.hoP6OJQJh3OJQJh8OJQJh h..OJQJh hWOJQJh h=s6OJQJh h=sOJQJh hOJQJhh6OJQJh h:gbOJQJh h:gb6OJQJh h6OJQJ"pdrdddddddddddddddddddeeee e"ee@eBeNeTeVe\eperexeze|eeeeƾܓƾܓƾ|pp|hUMh6OJQJh hOJQJh\.h6OJQJh h:gbOJQJh\.h:gb6OJQJh\.hoP6OJQJh3OJQJh8OJQJh h..OJQJh hWOJQJh hT6OJQJhUMh:gb6OJQJhUMhoP6OJQJ)dd@eeejjootthzjz~~$&./RTFH$dh`a$gd= $dha$gd=eeeee>fJfNfZf^fjfnfxf|ffffffff`grgggggh hh&h2h6hLhThdhhhzhhh߽yyyyyyymh hk)6OJQJh h3n6OJQJh h3nOJQJh h&OJQJh hoOJQJh h.dOJQJh h6OJQJh hOJQJh h$|6OJQJh h^rOJQJh h$|OJQJh h..OJQJh hx-OJQJ'hhhiiiiiijj(j6jjjjjjjjjjjjjkkkjklkkkkkkkkk޼}}}uj_juh hn0OJQJh h~O OJQJhgOJQJh h8tnOJQJh hCOJQJhTkOJQJh h8OJQJh hWv$OJQJh hnOJQJh hx-OJQJh hfh"6OJQJh h^rOJQJh hfh"OJQJh hk)6OJQJh hk)OJQJ%kkkkllllll2l4l6l^lmmmmn n,n0nHnLnjnlnnnoooo.o2oDoFoHoooooooooooÙ{h hoOJQJhTkOJQJh h8OJQJh h0OJQJjhUM0JOJQJUhgOJQJh6OJQJh hn0OJQJh h+yOJQJh_OJQJh hCOJQJh hC6OJQJhUMOJQJ-oo"psNsRsfsttttttuuu$u(u8uDujuvkh hD_OJQJh hPcDOJQJh h]jOJQJh h0OJQJh hn0OJQJjhy20JOJQJUhVh)P6OJQJhy2OJQJhYOJQJh3!&OJQJh h OJQJh h+yOJQJh hoOJQJh h)POJQJ'junuv*v0vBvvvvvxwwwwyyyz\z`zbzdzfzlzzz<{{{{{{{{ǿݳݧݜݜݐݿwlaVaVaVah hB*OJQJh hIOJQJh hPcDOJQJh hR6OJQJjhto0JOJQJUh|h6OJQJh h wOJQJh h6OJQJhG&h6OJQJh?OJQJh h)POJQJh hdGOJQJh hOJQJh h]jOJQJh h)P6OJQJ!{{j||}}2}4}v}}}~0~f~~~~~~~~~X`>Btxꌁvjh h^_6OJQJh h$OJQJh h^_OJQJh h/OJQJh hH`OJQJh huOJQJh+[OJQJh h> OJQJh h`OJQJh h)POJQJh$OJQJh hI6OJQJh hIOJQJh hB*OJQJ)DJĂȂ܂  "$&,.0fht΃Ѓ Gݻ{peZh hZOJQJh hOJQJh hFOJQJh h;OOJQJh h&nOJQJh h3L6OJQJh>OJQJh h8OJQJh h3LOJQJh hIOJQJh h6J6OJQJh hc+OJQJh h6JOJQJh h^_OJQJh h^_6OJQJ GHI[]لڄ,-./23:<XZdtʾʾti^V^KCh6/OJQJh hn)OJQJheXOJQJh h*OJQJheXh*OJQJh h~86OJQJUh>OJQJh h8OJQJh h3LOJQJh hjZ!OJQJhrOJQJh hrOJQJh hr6OJQJhrhr6OJQJhIpOOJQJhIpOhIpO6OJQJh hZOJQJhIpOhZOJQJPrakti na hrvatska gramatika (Ragu~ 1997:162 163) takoer navodi standardnu podjelu glagola na prijelazne, neprijelazne i povratne. Povratni su podijeljeni na prave povratne (prijelazni sa zamjenicom se, neprave povratne (sadr~aj glagola ne zahvaa subjekt) uzajamno povratne (sadr~aj glagola prelazi sa subjekta na drugi subjekt i obratno). 3.5. Sanda Ham (Ham 2002:92 93) piae da glagoli mogu biti prijelazni ili neprijelazni, ovisno o tome s kojim se pade~ima sla~u. Prijelazni se glagoli uvijek sla~u s akuzativom bez prijedloga pa uza se imaju imenicu ili zamjenicu u akuzativu koja je izravni objekt. Katkad je akuzativ zamjenjiv s genitivom i pri tome se ne naruaava jezi na pravilnost: Kupila je kruh. Kupila je kruha. I genitiv je ponekad zamjenjiv akuzativom: Siro ad nema ni oca ni majke. Siro ad nema ni oca ni majku. Neprijelazni su oni glagoli koji se ne sla~u s akuzativom bez prijedloga. Sjedim na podu. Povratni su oni glagoli koji uza se imaju povratnu zamjenicu se. Izri e se radnja koju subjekt vrai na sebi: Iva se ealja, Luka e se okupati. Napominje se da svaki glagol koji ima oblik se uza se nije povratan zbog toga ato se ponekad zamjenica se ne mo~e zamijeniti sa sebe: smijati se  *smijati sebe, bojati se  *bojati sebe. Ovom tvrdnjom napravljen je pomak u klasifikaciji glagola jer se tradicionalno nazivani nepravi povratni glagoli viae ne svrstavaju u skupinu povratnih glagola, ve u neprijelazne glagole. 3.6. U Gramatici hrvatskoga jezika Josipa Silia i Ive Pranjkovia navodi se sljedee: "Uz glagole se mo~e nai se u ulozi estice i u ulozi zamjenice. Njome se u ulozi estice tvore povratni glagoli. ... U takvoj je ulozi se sastavni dio i morfoloakoga i leksi kosemanti koga ustrojstva glagola. Takvi su glagoli: bojati se, smijati se, nadati se ... Takvi su glagoli (s esticom se) i glagoli tipa natjecati se ... koje karakterizira uzajamnost povratnoga zna enja. Oni pretpostavljaju vezu zna enja jednoga subjekta s drugim subjektom ili jednih subjekata s drugim subjektima. .... Uz treu skupinu glagola s esticom se pojavljuju se paralelni glagoli bez estice se. Takvi su glagoli tipa micati se ... etvrtu skupinu glagola ine glagoli u kojima se nije estica, nego zamjenica (u kojima oblik se stoji nasuprot obliku sebe). Takvi su glagoli tipa kupati se..." 3.7. Pregledom gramatika izlo~ili smo podjele glagola po prijelaznosti, neke su gramatike u opisu podrobnije, a druge pak elementarne. Pravi povratni glagoli svuda su opisani sli no. Prepoznajemo ih prema sljedeim svojstvima: a) radnja sa subjekta ne prelazi na objekt, nego ostaje na subjektu, dakle radi se o autoobjektnosti, b) nenaglaaeni oblik zamjenice se mo~e se zamijeniti s naglaaenim oblikom sebe. 4. Tuma enje nepravih povratnih glagola Nepravi su povratni glagoli opisani elementarno, tj. glagolska radnja ne prelazi na subjekt. Postoji i tuma enje da nepravi povratni glagoli u sebi niti ne sadr~avaju povratnost. No, ato se s nepravim povratnim glagolima dogaa na zna enjskoj razini? Ovdje odnosi postaju donekle slo~eniji. 4.1. Tomo Mareti navodi primjere glagola po kojima vidimo da oni izri u "takvo stanje za koje se ne misli da izlazi od nekoga drugog, ve da biva samo od sebe. To je npr. kad ka~emo: drvo se suai, juha se hladi, kamen se valja s brda, mjesec se okree oko zemlje, kua se ruai, snijeg se topi." Prvo ato se uo ava u tim primjerima jest da se radnja vrai na onome ato je ne~ivo. Ne~ivost u ovim primjerima dokida kategoriju voljnosti, tj. sprje ava mogunost krive interpretacije. Za razliku od ~ivih bia koja mogu trpjeti radnju, ali i svjesno djelovati pokreui je sami na sebi, ono ato je ne~ivo mo~e radnju samo trpjeti. Re enica ovjek se hladi bez konteksta se ne mo~e jednozna no protuma iti. Ovdje se mo~e raditi o nepravoj povratnosti kao i u prijaanjim primjerima, dakle hlaenje mu se dogaa neovisno o njegovoj volji, no isto tako mo~emo uklju iti i voljnost pa iz toga proizlazi da se ovjek hladi s odreenom namjerom, primjerice da snizi visoku temperaturu organizma. 4.2. Pogledajmo zna enja spomenutih primjera. Uzmimo re enicu Juha se hladi. Ovdje se gramati ko zna enje mo~e opisati na dva na ina: a) trpnost  stvara se isticanjem radnje, no podrazumijeva se da netko svojim namjernim postupkom hladi juhu. Marko puae i hladi juhu, glagol je u ovoj re enici prijelazan: hladiti, b) povratnost  stvara se izostankom voljnoga vraitelja radnje, dakle ovdje se radi o uzroku, no on nije jasno iskazan, nego je podrazumijevan. Glagol je u ovoj re enici povratan: hladiti se. 4.3. Nadalje, vratimo se na zna enje neprave povratnosti u ovome primjeru. Izri e li se ovdje stanje za koje se ne misli da izlazi od nekoga drugog, ve da biva samo od sebe? Odgovor na ovo pitanje ovisit e o perspektivi iz koje se primjeri tuma e. `to sve mo~e zna iti da se juha hladi? Prvo tuma enje bilo bi da je ovdje opisan samo dio izvanjezi ne zbilje i on je kao mala funkcionalna cjelina izra~en jezikom. Opisan je onaj dio izvanjezi ne stvarnosti koji je naizgled o it  niata ne djeluje na juhu, nego se ona hladi sama od sebe. Drugo bi tuma enje bilo da je zna enjski nemogue da se juha hladi sama, tj. da tu mora postojati uzrok. Tim slijedom zna enje mo~emo opisati re enicom Zrak hladi juhu, dakle u ovome tuma enju radnja ne izlazi sama od sebe. Ostali su primjeri takoer opisivi na taj na in. Kamen se valja s brda. Prvo tuma enje jest da se kamen valja nizbrdicom i nitko ga ne pokree. Drugo tuma enje jest da na kamen utje e sila gravitacije pa se na taj na in pokree. Mjesec se okree oko Zemlje. Prvo tuma enje jest da se Mjesec sam po sebi okree oko Zemlje. Drugo tuma enje jest da sila gravitacije utje e na njegovo okretanje. Kua se ruai. Prvo tuma enje jest da se kua ruai bez uzroka. Drugo tuma enje jest da se kua ruai uslijed dotrajalosti materijala pod utjecajem prirodnih sila. Snijeg se topi. Prvo zna enje jest da se snijeg topi sam od sebe. Drugo zna enje jest da temperatura zraka ili sun eve zrake utje u na topljenje snijega. Ovakva dvojaka zna enjska tuma enja mogua su jedino kod povratnih glagola. Uzmemo li kao primjer prijelazni glagol u primjeru Voda se pije, vidjet emo da se voda u ovome slu aju ne do~ivljava kao da ima sposobnost 'pijenja same sebe' za razliku od snijega u re enici Snijeg se topi. Jedina mogua interpretacija re enice Voda se pije jest da je to pasiv, dakle mo~emo napraviti preobliku Voda je pijena. 4.4. Nadalje, mo~e li se u bilo kojem primjeru govoriti da se neato dogaa samo od sebe, da nema uzroka? To je pitanje percepcije, shvaanja govornika. Istu zbilju je mogue opisati na dva na ina: a) neato ato se vidi djeluje kao o ito (snijeg se topi, tj. nestaje sam od sebe), b) shvaa se uzro nost u takvim slu ajevima (zagrijani zrak otapa snijeg djelovanjem temperature). Budui da uzrok nije doslovno izra~en, mo~emo ustvrditi da je on komprimiran u samome zna enju, tj. da je na razini sintakse neizra~en. Tri su mogua razloga zbog kojih uzro nost nije izra~ena. Prvi je te~nja prema ekonomi nosti izra~avanja, drugi je podrazumijevanost uzroka (zna se koji je uzrok), a trei nebitnost izra~avanja uzroka u odreenoj obavijesti. Sva ova tri uzroka mogu se primijeniti na naa primjer Snijeg se topi. 4.5. Iz ovih na ina shvaanja proizlaze i dvije perspektive. Prva perspektiva ne smatra da je uzrok radnje komprimiran u samome zna enju, ve da ga u ovome slu aju doista niti nema pa se ovdje radi isklju ivo o nepravoj povratnosti. Druga perspektiva obuhvaa uzrok u samome zna enju pa iz toga proizlazi shvaanje prijelaznosti na sintakti koj razini i semanti koj razini. Promatra li se glagol na sintakti koj razini, radi se o nepravoj povratnosti, uzrok nije izra~en (Snijeg se topi, a ne Zrak topi snijeg). No, na semanti koj razini je komprimirano zna enje, uzrok je na taj na in prisutan pa mo~emo rei da se radi o svojstvu prijelaznosti (Snijeg se topi > Snijeg je topljen > Zrak topi snijeg). 4.6. Promotrimo pravu povratnost. Ve smo naveli koja su dva klju na kriterija za odreivanje prave povratnosti glagola. Ako glagol ne zadovoljava te kriterije, on pripada skupini nepravih povratnih glagola. Dakle, formalno pravilo jest da zamjenica se treba biti zamjenjiva sa naglaaenim oblikom sebe. Na sintakti koj razini ovo pravilo uvijek funkcionira. Mo~e li se smatrati da je tomu tako i na semanti koj razini i to na svim primjerima? Pogledajmo primjer: Marko se ustaje. Ako se zamijenimo naglaaenim oblikom, nastaje re enica: *Marko sebe ustaje. Ta re enica nije ovjerena u hrvatskomu standardnom jeziku pa nam je ovjerenost kriterij za prepoznavanje neprave povratnosti ovoga glagola. Mareti za sli ne slu ajeve ka~e: "Premda je u tim (i sli nim) primjerima rije ci se posve zatrto pravo zna enje ... opet je ona toliko zadr~ala svoju snagu da glagol kad se s njom zdru~i ne mo~e imati akuzativ druge rije i uza se kao objekt." Ovo je dijakronijski pogled na problematiku naravi leksema se kojim se oblik i vrsta leksema, tj. njegove mijene tuma e razvojem u vremenu. Doista, leksem se je u tome primjeru morao zna iti povratnu zamjenicu. Promotrimo li ovaj problem sa stajaliata sinkronije, rei emo da u ovome slu aju leksem se nije zamjenica nego estica (Belaj 2001:3). A zamjenica nije upravo zato jer se formalno ne mo~e zamijeniti svojim naglaaenim oblikom. Promialjajui primjer Marko se ustaje na semanti koj razini, moramo rei da ta re enica dubinski zna i da on podi~e samoga sebe. Odnosno raa lanjujui 'samoga sebe', tj. 'dva ja  voljnost i tjelesnost', nailazimo na unutarnji agens koji je pokreta  radnje, koji voljnoau pokree proces ustajanja i s druge strane na trpitelja radnje, kojemu se radnja tek dogaa. No, budui da se u ovome slu aju oba referiraju na isto, mogli bismo rei da agens obavlja radnju na sebi pa time istodobno postaje i pacijens. Sintakti kom terminologijom re eno, gledajui na taj na in radnja ne prelazi na neki vanjski objekt, nego je zadr~ana na subjektu, subjekt obavlja radnju na samome sebi. Ovakav model razmialjanja primjenjiv je na semanti koj razini na glagole kretanja pa tim slijedom mo~emo gledati i na primjere: Petar se gega, Maja se spuata niz obronak. Iz opisanoga proizlazi da su kriteriji za povratnost glagola po razinama ovi: a) sintakti ki kriterij  promialja se mo~e li se leksem se zamijeniti sa sebe ili ne, b) semanti ki kriterij  promialja se dogaa li se radnja doista na agensu, iako se leksem se formalno ne mo~e zamijeniti sa sebe. 5. Zaklju ak Uz odreene objektne glagole mogue je izostaviti objekt. To se dogaa kada objekt nije bitno navesti, odnosno konkretizirati ga ili kada se objekt podrazumijeva (primjerice, re enice s unutarnjim objektom). Izostavljanjem objekta re enica dobiva novi smisao. Tu se dogaa zna enjski pomak pa se umjesto opisa ato tko ini izri e ije zanimanje ili se izri e ija sposobnost obavljanja odreene radnje. Vraitelj radnje posjeduje sposobnosti koje se svrstavaju u dvije skupine. Jednu je skupinu sposobnosti mogue relativno lako izgubiti (vid, sluh...). Tu je objekt izostavljiv jer se na taj na in izri e da vraitelj radnje (joa uvijek) posjeduje odreenu sposobnost. Kod glagola druge skupine (dr~anje, bacanje...) nije vjerojatan gubitak sposobnosti pa zbog toga objekt nije izostavljiv. Ako se uz takve glagole izostavi objekt, re enice postaju neovjerene. Ako je u re enici ne~ivost povezana s povratnim glagolom, mogua su dva tuma enja toga glagola. Prvo tuma enje ne smatra da je uzrok radnje komprimiran u samome zna enju, ve da uzrok ne postoji pa se ovdje radi isklju ivo o nepravoj povratnosti. Drugo tuma enje obuhvaa uzrok u samome zna enju pa iz toga proizlazi shvaanje prijelaznosti na sintakti koj razini i semanti koj razini. Promatra li se glagol na sintakti koj razini, rije  je o nepravoj povratnosti. Ovdje uzrok nije izra~en. Na semanti koj razini postoji komprimirano zna enje. Uzrok je na taj na in prisutan pa mo~emo rei da se radi o svojstvu prijelaznosti. Da bismo opisali povratnost glagola na sintakti koj i semanti koj razini moramo utvrditi kriterije. Sintakti ki kriterij promialja o tome mo~e li se leksem se zamijeniti sa leksemom sebe ili ne mo~e. Semanti ki kriterij promialja o tome dogaa li se radnja doista na agensu, iako se leksem se formalno ne mo~e zamijeniti sa leksemom sebe. Literatura: Bari, Eugenija; Mijo Lon ari; Dragica Mali; Slavko Paveai; Mirko Peti; Vesna Ze evi; Marija Znika. 1997. Hrvatska gramatika, Zagreb: `kolska knjiga. Belaj, Branimir 2001. Prototipno-kontekstualna analiza povratnih glagola u hrvatskom jeziku. Suvremena lingvistika, sv. 27, br. 51. Zagreb: Hrvatsko filoloako druatvo  Zavod za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 1 11. Brabec, Ivan; Mate Hraste; Sreten }ivkovi 1952. Gramatika hrvatskoga ili srpskoga jezika. Zagreb: `kolska knjiga. Florschtz, Josip 2002. Gramatika hrvatskoga jezika. Zagreb: Ex libris. Grubiai, Vinko 1995. Croatian Grammar. Zagreb: Hrvatska sveu iliana naklada. Ham, Sanda 2002. `kolska gramatika hrvatskoga jezika. Zagreb: `kolska knjiga. Kati i, Radoslav 1991. Sintaksa hrvatskoga knji~evnog jezika. Zagreb: HAZU. Lopatkov, Markta; Zdenk }abokrtsk; Karolna Skwarska; Vclava Beneaov 2002. Tektogramaticky anotovan valen n slovnk eskch sloves. FAL/CKL Technick zprva TR-2002-15. Praha: Matematicko-fyzikln fakulta. Mareti, Tomo 1963. Gramatika hrvatskoga ili srpskoga knji~evnog jezika. Zagreb: Matica hrvatska. Ragu~, Dragutin 1997. Prakti na hrvatska gramatika. Zagreb: Medicinska naklada. Sili, Josip; Ivo Pranjkovi 2005. Gramatika hrvatskoga jezika. Zagreb: `kolska knjiga. Star evi, `ime 2002. Nova ri oslavnica. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Te~ak, Stjepko; Stjepan Babi 1996: Gramatika hrvatskoga jezika. Zagreb: `kolska knjiga. Van Valin, Robert D. Jr; Randy J. LaPolla, 1997. Syntax  Structure, meaning and function. Cambridge: Cambridge University Press. Weber Tkal evi, Adolfo 2005. Skladnja ilirskoga jezika. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Discussion on verb's transitivity and reflexivity in Croatian Summary This paper deals with the category of transitivity in Croatian grammars. In some cases the object of transitive verb can be dropped and as consequence semantics of the verb changes. If an object is present, the sentence expresses what subject is doing in concrete situation. If object is not present, verb refers to subject's occupation or it's ability to perform some activity. Some abilities are easy to lose and therefore dropping the object means that subject is (still) able to perform certain activity. It seems that the object of some verbs is dropped if the verb denotes an ability which is easy to lose. Other abilities are not that easy to lose, so in those cases object must be present. If either subject or the object refers to an inanimate entity and is connected to reflexive verbs, there are two possible interpretations. On the syntactic level it is not obvious and it is not relevant that the cause of an activity is not integrated in meaning itself. On the semantic level it is relevant that the cause of an activitiy is part of the verb's meaning, so the verb can be present in transitive form without an object. Klju ne rije i: prijelazni glagoli, neprijelazni glagoli, povratni glagoli, objekt, semantika, sintaksa. Key words: transitive verbs, intransitive verbs, reflective verbs, object, semantics, syntax.  Kati i, 1991: 84-85.  Florschtz, 2002: IV.  Brabec, 1952: 91.  Brabec, 1952: 91.  Sili i dr., 2005: 40-41.  Mareti, 1963: 512-513.  Uz iznimku strojeva i prirodnih sila koji pokreu radnju, ali ne svjesno.  Mareti, 1963: 513.     PAGE  PAGE  PAGE 15 Z&*XZ`blnȽvncXcXPhyOJQJh hZWOJQJh hdiOJQJhnOJQJh hXOJQJh hOJQJh hhOJQJh h'OJQJh*OJQJh h+OJQJh>OJQJh h8OJQJh h3LOJQJh h.OJQJh hM6V6OJQJh hM6VOJQJh hn)OJQJn>Bz~.2 &*NPRT"{{peYeNh h;OJQJh hT6OJQJh hTOJQJh hPOJQJh hd6OJQJh!hd6OJQJh hdOJQJh ht&6OJQJh ht&OJQJh h1k6OJQJh h1kOJQJh h1k56OJQJh hZWOJQJh hZW56OJQJh hZW6OJQJ"&T\`tvx|H BDFHJPRX迴}rjr^rVhOJQJh2"hJ;.6OJQJh>OJQJh hJ;.OJQJh hsaOJQJh h[SOJQJh hPOJQJh hXOJQJh h>OJQJh hhOJQJh hLOJQJh h?OJQJh h{OJQJhnOJQJh h;OJQJh h;6OJQJ!*. DHTVj$(.2  "$&:Nfdjxzh hAOJQJh h1OJQJh hkiFOJQJh h:OJQJh hXOJQJh>OJQJh h8OJQJjh>s0JOJQJUh hwOJQJh hw6OJQJh hJ;.6OJQJh hJ;.OJQJ0BJPVfhlxzjzڻڻگummeڻh>OJQJhvUOJQJh hh*OJQJh h OJQJh h 5OJQJh h5OJQJh h]5OJQJh hh5OJQJh h:6OJQJhcOJQJh hf;OJQJh h:OJQJhpOJQJh hhOJQJh COJQJ'NP DF8:hj@B## $dha$gd= ,8<>@BHrv(<.4ƻtiah>OJQJh hhOJQJh hs+OJQJjhT0JOJQJUhOJQJh7OJQJh h4XOJQJh h17OJQJhMOJQJh h^gOJQJjhV0JOJQJUh50h50OJQJh506OJQJh h:OJQJh h:6OJQJ&.H`@&*,FHX^$tvпꘐꘐxmmbh hOJQJh hOJQJh:OJQJhOJQJhX'aOJQJh~OJQJh h:6OJQJh h&OJQJhFOJQJhWOJQJ h h:6B*OJQJphh h:B*OJQJphh hs+OJQJh h:OJQJh hhOJQJ&" @    > D |         &.:RntVrHdflrtvŹŹŹŹŪŪŪŪumuhOJQJh hhOJQJhB*OJQJphh h3}B*OJQJphh hZUB*OJQJphh h:B*OJQJphhZUB*OJQJph h h:6B*OJQJphhnOJQJh h:6OJQJh hOJQJh h:OJQJ)XF^$6nr~r:DJLN6<8 <   !" ""P"^"n"p"v""^$b$%heaOJQJh@1OJQJh hvOJQJhkSOJQJh={OJQJh hhOJQJh h:6OJQJhOJQJh h:OJQJhWOJQJ@%%&&&&&&&&J'P'R'd'((B(L(N(V(X(Z(^(x((B)`)D*F*\*^*j*l*z*|*****+橞}uuumuhd;ROJQJh7OJQJh hCOJQJh hQrOJQJh hLOJQJh h!=.OJQJh hxUOJQJh hQOJQJh hd(COJQJhCOJQJhOJQJh h:6OJQJh h:OJQJjhG}0JOJQJU'#L'N'//22,2.288|@~@@@@AACCDDEE $dha$gd2 $dha$gdudhgd= $dha$gd~ $dha$gd=++d/~///////:0>0R0X0Z0\00000001 181:1112 2222*2,2.2j2~222223||qh h;SJOJQJh h.c2OJQJh h'lOJQJh h 95OJQJh h:5OJQJh hh5OJQJh\ OJQJhd;ROJQJh yOJQJhbOJQJh hXOJQJh h:6OJQJh h:OJQJh%JOJQJ*3:3J3V3333333z44444445555555$6`66d77788X8Z8\8j8p8x8z8888888̶wh huOJQJh h0OJQJhIKOJQJh h9OJQJh hM}OJQJh hb#OJQJh h'OJQJh h'OJQJh h.c2OJQJh hn/OJQJhg(,OJQJh h;SJOJQJh h+OJQJ,88899T:t:P<`<<<,=2=>>??.?B?J?X?b?@@\@n@p@x@z@@@@@@@fAhAvAA߽ynbh h26OJQJh h2OJQJ *hx}h2OJQJ *hx}hx}OJQJh h:OJQJh h:5OJQJh h95OJQJhh5OJQJh h9OJQJh hpD6OJQJh huOJQJh hpDOJQJh h/OJQJh h6]1OJQJ&AAAABCCCCCCCCCCNDDDDDBEbEEEEFPFRFFFFFGPHRHHHH4IfIhIII J"J,JBJPJJٟ{ *h~h~OJQJ *h~h2OJQJh h:6OJQJh h:OJQJhf<h2OJQJh^Ah26OJQJ *h[zhx}OJQJ *h[zh2OJQJh2OJQJh h26OJQJh#OJQJh h2OJQJ0EEEPFRFFFHHfIhIJ JJJvKxK*L,L0M2M NNNN $dha$gd7rdhgd= $dha$gd= $dha$gd2JJJJ KvKxKKKKKK,LZLpL~LLLLL0MnMtMvMM NNN N$N&N,Nʾ|th\P\hZ8h7r5OJQJhZ8hE5OJQJhZ8hE5OJQJh OJQJhn6OJQJh26OJQJh h26OJQJ *h ih iOJQJ *h ih2OJQJh(h26OJQJ *h h?OJQJ *h h2OJQJh h:6OJQJh h:OJQJh2OJQJh h2OJQJ,NRNTNtNNNO0OVVYYYY,Y.Y0Y8YFYHYJYLYzY|YYYø}q}f}qUJUJhy2h#OJQJ!jhy2h#0JOJQJUh h#OJQJh#B*OJQJphh h#B*OJQJphh#jh#0JUh h OJQJh hUOJQJhf<OJQJh h7rOJQJh h7r5OJQJhZ8hZ85OJQJhZ8hO5OJQJhZ8ho[A5OJQJhZ8h7r5OJQJNNYJYzYYYZ6ZZZZ[[[[ [[[[&[([*[<[ &`#$gd' &`#$gd! $dha$gdU $dha$gd7rYYYYZZ6Z8ZZZZZZZZZZZZZZZZ[[[ [[[[["[$[&[*[,[8[:[<[@[Ƕ~~~~tntntntn h#0Jjh#0JUjh':Uh':h h#OJQJjh#0JUh#h#OJQJhTh#OJQJ!jhTh#0JOJQJUhBeh#OJQJ!jhBeh#0JOJQJUhtoh#OJQJ!jhtoh#0JOJQJU'<[>[@[X[Z[\[^[`[ $dha$gdU &`#$gd-1h]hgd:gb@[B[N[P[T[V[X[\[^[`[ʿh h OJQJh':h#hP0JOJQJmHnHuh^fh#0JOJQJ!jh^fh#0JOJQJU ,1h. A!"#$% R@R Normal)B*CJOJQJ_HaJmHphsHtHDA@D Default Paragraph FontRi@R  Table Normal4 l4a (k@(No List4 @4 :gbFooter  p#.)@. :gb Page Number4@4 :gbHeader  p#>@">  Footnote TextCJaJ@&@1@ Footnote ReferenceH*L3m629>HTLMb|0DXt|9fvwx|}(BpqWXo  1 2 / 0 C T e v > ? l m ={|de=>n7Pbwpq*+CXqrNOhi$$%%'''((=+>+..H.u....i1j133o6p64959E;F;==.?/?@@]C^CDD@HAHIIJJJJ+K,KVLWL O O Q QRR+S,SVVhXiX[[T^U^aabbgg ? l m =de=$'..i1j133o6p64959E;F;==.?/?]C^CDD@H QRR+S,SV[T^U^aagrosotooopqquqvqqq rr\r]rrrsss8t9tttttIuJuuu:v;v0?{zI00I00@0I0B0I0N0 I060I060I00I00I00I00I0J0 I0J0 K0<0I0M0 I0M0I0<0I060I0N0 K060I0X0I00I00I00K00I000K00DI00I00@0oK00K00 00 "0003* 4:f #F&(*V,-J/Z13z8&:<?@CI&RzWapdehkoju{Gn"%+38AJ,NY@[`[CFGHIKLMNOQRSTUVWXY[\]^_abcdefhijklmnoz8@d#EN<[`[DJPZ`g^[E "),3!!! fuY^ac)3 W_ryz=DEO;@C%J%_%f%`'j''''(()S)V)Z)a):,B,l,u,l-y-//0 000r1173A344Q5[555x7777U8_8N;Y;e;l;;;>>R?W?@@EEEEzII2K6K7K>KOO(T/TaadeeehhjjUk`kooooooooooooooooqqq#q$q,qvqqqqqqqqqqqqrrfrnrrrrrrrrrrrrrrrrrr s ssss s's(s/s0s6sAsJsKsQsespsqszs{ssssssssKtUtttttNuSuUu[u_uaucuhulusu{uuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu||||||||||||||||| 89efux{~')ACorVYnq    0 3 . 1 B E S V d g u x = @ k m <?z}cf<?mo69ORadvyor),BHW]psMPgj$$%%''''((<+>+. .G.O.t.|.....h1k133n6q63969D;F;==-?/?@@\C^CDD?HBHIIJJJJ*K-KULXL O OQ QRR*S-SVVgXjX[[S^V^aabbgg;h=hIhLhkkqotoooppqqtqvqqq rr[r]rrrssss7t9tttttHuJuuu9v1-=?eQjnvWx~B\  <  ~O - f[ yd a: m !Ggpa(~e]"ISW.X\Y`h.=5.F3LZWrAdKZ0q6Eea w*..iG2^_ 5o= _dJ` yeV ,umo|RT;( < I R ?r jZ!j!2"V"fh"#8&#Wv$Ow$,%6Q%_&3!&3&G&R&zZ&t&'W#'6P'c'Q(cj(j(H()k)n){ *U**P&*WC*8r*c+g(,?-P/-Y-.$.$.J;.!=.z.6/'_/1@16]1$2.c2F3=475175p5T617MU78~8G8"9\9c:':f;jl;M<)V<=k= >??P!?$?S?Y?q?~t? @$@^A= A'FAFAo[A B{Bd(CD-DPcDHdDpD|~EFkiF5GcGdG#HjH2:IiJ%J6J;SJmJ}Jc/K.0K,gKiKL4RMkM;OQ/O6OuUOIpOoPP)PQPQP&0Q1Q4Qd;RARNMRPR mRdyRgf@\%y2=^foARW$%0?Xog/Vbo-nD]Qe>rZ8bgrrH\.kW~ZV4WwB*-^4%'`*^yAKh/yJgMM} _g' d*x4r=E^#>LUf? F^b#hLOPOX %D> (*-1{$&*'LOP/Pyv2:#J2l2o~:TovUk]q{+ L%kSy('y&?VO[yh&x-\E79->W CXcR6T2M3xi}89r?S>s/ 2QfHz WAh*B=R{b+3cGGuF-a ~Xa !Yt0&=AY9#GmUU))7To) #-8]1[zoxKHD_C|{|Lu/^a.49f;IK@cu+[*no!G@bOdxUC ^b'@p~J`>%Px}4; OH0XH`[dh]>Qrt%%)Pdb' &MQi! ?K\j]J^g$Kis~6GeX`C'%AfC0M0x ZUwwKbL'2u+b3=9Lx<}~u%9nQ\Y?O'ln/n0GJc|?Tk4PFxHT E 7ruw8}i^rSEH#8KZsI@IuIujIuIu  !"$%'(+,-./0123459:<=>4?|pp p pppppppppp"p$p&p(p*p2p6pBpDpFpJpLpPpRpVpXp^p`pbpdpfphpjplpnppprpzp|ppp@pUnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial7&  Verdana"1:F↢C& xIi?xIi?!4{{2qHX ?:gb2UVOD I PREGLED GRAMATIKA Alen MilkoviAlenOh+'0 $0 P \ h tUVOD I PREGLED GRAMATIKAAlen Milkovi Normal.dotAlen288Microsoft Office Word@@@ _è@a%@&'xIi՜.+,0 hp  IHJJ?{ UVOD I PREGLED GRAMATIKA Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~ Root Entry FI 1Table^WordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q