Naslov
Smijeh hrvatskih smješnica
(Laughter of the Croatian smješnica)

Autori
Šundalić, Zlata

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Krležini dani u Osijeku 2007. – 100. godina Hrvatskoga narodnog kazališta u Osijeku / Povijest, teorija i praksa – hrvatska dramska književnost i kazalište / Hećimović, Branko - Zagreb : Osijek, 2008, 287-310

ISBN
987-953-154-844-1

Skup
Krležini dani u Osijeku 2007. – 100. godina Hrvatskoga narodnog kazališta u Osijeku / Povijest, teorija i praksa – hrvatska dramska književnost i kazalište

Mjesto i datum
Osijek, Hrvatska, 11.12.2007. - 14.12.2007

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
komedija druge polovice 17. stoljeća; smješnice; kategorija smijeha
(comedy of the second half of the 17th century; smješnice; category of laughter)

Sažetak
U središtu su pozornosti ovoga rada hrvatske anonimne komedije (deset ih je!) nastale u drugoj polovici 17. stoljeća, poznate pod nazivom smješnice u kojima se istražuju pojavnosti smijeha. Istraživanje kategorije smjeha u hrvatskim smješnicama pokazao je da smijeh nije samo sirov, grub, ''masni'' (M.Rešetar), da one nisu preplavljene samo ''burlesknim prizorima niže komike'' (M.Kombol), nego da se u njihovu smijehu mogu prepoznati konvencije i strukturni postupci ozbiljnih književnih žanrova, koji u izmijenjenu kontekstu rezultiraju smijehom, a o svojim anonimnim autorima svjedoče kao o obrazovanima i upućenima u poetike određenih žanrova, čije je parodiranje prepoznala i publika te ih rado gledala. Oslonjenost ovih komedija na eruditnu komediju i commediju dell'arte vrlo često se spominje u stručnoj literaturi, pri čemu se naglašava da je smijeh povezan s neuljuđenim odnosima među likovima (polijevanje sa sadržejem iz noćnih posuda, seksualne aluzije), sa psovkama u kojima se često javlja zoomorfizam, ali i da se vezuju uz svakodnevicu (aktualnost teme, likova i odnosa), tjelesnu komiku, maske, ritam scenskog zbivanja, monolog zaljubljenika, ismijavanje zanimanja, zamjenu bitnoga s nebitnime, što je tekstom i oprimjereno. Smijeh se u smješnicama zasniva i na intertekstualnosti, kako u odnosu na stariju tako i na smješnicama suvremnu književnu baštinu. Pri tome najviše prostora pripada šifriranim citatima koji u podtekstu imaju petrarkističke i pastoralne tekstove. Aluzije citatnog teksta (smješnica) odnose se i na neka druga književna razdoblja i ostvarenja, kao što je maskerata (lik vilenice), nešto starija crkvena prikazanja (motiv kazne i mučenja), ali i vremenski gledano bliža razdoblja kao što su manirizam (versus rapportati) i barok (motiv kola sreće, retorička sredstva – antimetabola, realizirana metafora, odnosno žanr komične i religiozne poeme). Pri tome se preuzeti medievalni, renesansni, maniristički ili barokni motivi, likovi ili stilski postupci javljaju u neizvornu kontekstu, s pridruženim novim konotacijama, koje rezultiraju smijehom. Tako se unutar samoga teksta smješnice ostvaruje komika razlika (V.Propp) na razini jezika, ali i na razini žanra, jer smješnice poznatu književnu tradiciju stavljaju u drugačiji književni kontekst. O svježini smijeha u smješnicama još i danas svjedoči i knjiga Pometova družba - Antologija hrvatskog humora (Zagreb, 1973), u koju je priređivač Branko Hećimović uvrstio izvadke iz četiriju smješnica: Ljubovnici, Pijero Muzuvijer, Mada, Starac Klimoje, naglašavajući da tomu uvelike pridonosi i njihova sraslost uz domaću, dubrovačku sredinu u kojoj su stvorene te stoga i ''odražavaju način života njenih žitelja'' (B.Hećimović).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA