Naslov
Nous u Platonovu filozofiranju
(Nous in Plato's Philosophy)

Autori
Šegedin, Petar

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Hrvatski studiji

Mjesto
Zagreb

Datum
30.06

Godina
2010

Stranica
334

Mentor
Barbarić, Damir

Ključne riječi
bitak; dijalektika; duša; istina; ideja; Platon; um; život
(being; dialectics; soul; truth; idea; Plato; mind; life)

Sažetak
U odmaku od disciplinarno jednostranih interpretativnih pristupa, u radu se nastoji oko spletenosti više značenjskih momenata u pojmu uma u Platonovu filozofiranju, prije svega ontologijskog, spoznajno-teoretskog, etičkog i psihologijskog. U uvodnom dijelu izlažu se nefilozofijski (Homer)i filozofijski predplatonski (Ksenofan, Heraklit, Parmenid) smisao uma i mišljenja. Pokazuje se da je za nefilozofijsku uporabu karakteristična tijesna sveza uma i osjetilnosti, dok predplatonsko filozofiranje um uzima kao vid srodnosti čovjeka i cjeline svega. Tematiziranje pojma uma u Platonovu filozofiranju počinje filologijskom analizom prevladavajućih značenja uma u Platonovim tekstovima: praktičkog, spoznajnog i stvaralačkog. Daljnje razmatranje orijentira se prema praktičkom pojmu blaženstva, u kojem se misli potpun i istinski bitak čovjeka kao potpuna i istinska zbilja života u čistoj pravednosti duše. Kao unutrašnji uvjet blaženstva otkriva se umski dodir i srodnost duše i dobra. Taj uvid razvija se interpretacijom dijaloga Fedon, gdje se pokazuje da je duša srodna s umskom kauzalnošću ideje. Ustvrđuje se mimetički karakter prisutnosti ideje u živoj zbilji bića i tri vida te prisutnosti: vrlina, ljepota i znanje. Duša se određuje kao imanentni vid uzročnosti dobra u uzrokujućoj prisutnosti ideje. Umska srodnost duše i ideje dalje se razmatra u okviru Platonove teze da je vrlina znanje te se uviđa konstitutivna uloga dijalektike u vrlini duše. Vrlina se određuje kao imanentni okret duše u dijalektici, kojim se ona anamnestički pročišćuje do srodnosti s bitkom u umskome mišljenju. Ta se teza propituje u okviru interpretacije poredbi s crtom i spiljom u Politeji. Smisao pojma uma određuje se pod vidom supripadnosti ideje dobra i ideje života u vrlini duše. U završnom dijelu rada naznačuju se osnovne odrednice pojma uma u Platonovu kasnijem filozofiranju. U osloncu na prethodna izlaganja ocrtava se pojam uma u smislu uzroka miješanja granice i bezgraničnog u cjelini kozmosa, pri čemu na vidjelo izlazi njegova blizina s onim demonskim, s erosom.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija

POVEZANOST RADA