Pregled bibliografske jedinice broj: 477904
Klonsko razmnožavanje divlje trešnje (Prunus avium L.) in vitro
Klonsko razmnožavanje divlje trešnje (Prunus avium L.) in vitro // Izvodi saopštenja
Aranđelovac, 1985. str. 125-125 (poster, domaća recenzija, sažetak, znanstveni)
CROSBI ID: 477904 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Klonsko razmnožavanje divlje trešnje (Prunus avium L.) in vitro
(Clonal propagation of wild cherry (Prunus avium L.) in vitro)
Autori
Pevalek-Kozlina, Branka
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni
Izvornik
Izvodi saopštenja
/ - Aranđelovac, 1985, 125-125
Skup
VII Simpozijum Jugoslovenskog društva za fiziologiju biljaka
Mjesto i datum
Aranđelovac, Jugoslavija, 03.06.1985. - 08.06.1985
Vrsta sudjelovanja
Poster
Vrsta recenzije
Domaća recenzija
Ključne riječi
mikrorazmnožavanje; divlja trešnja; Prunus avium
(micropropagation; wild cherry; Prunus avium)
Sažetak
Istražena je mogućnost regeneracije in vitro divlje trešnje (prunus avium L.) iz vršnih i aksilarnih pupova. Eksplantati su uzimani s jednogodišnjih biljaka (4 genotipa), petogodišnjih stabala (2 genotipa), mladica iz korjenjaka (3 genotipa) te odraslih stabala (2 genotipa). Dezinfekcija početnih eksplantata vršena je uspješno klornim preparatima i živinim kloridom. Postotak kontaminiranih kultura bio je nizak (4, 5-27, 1%), a uspješnost uvođenja u kulturu bila je do 66, 7%, ovisno opčetnom izvoru materijala.Dobra indukcija adventivnih i aksilarnih pupova dobivena je na mediju WPM bez iona klora uz dodatak 6-benzilaminopurina (2, 2 µM), indolil-3-maslačne kiseline (2, 5 µM) i giberelinske kiseline (0, 3 µM). Medij istog sastava bio je najbolji i za fazu umnožavanja. Stopa multiplikacije bila je, ovisno o genotipu, od 3, 9-6, 6 izdanaka. Nakon ove faze izdanci su produljivani na mediju istog sastava ali sa smanjenom koncentracijom 6-benzilaminopurina (0, 4 µM) i povećanom koncentracijom giberelinske kiseline (14, 5 µM). Produljivanje izdanaka može se dobiti i na mediju za umnažanje ako se period između supkultiviranja produži. Izdanci veličine između 1, 5-4 cm zakorjenjivani su na istom mediju ali uz dodatak indolil-3-maslačne kiseline (4, 9 µM). Uspješnost zakorjenjivanja ovisila je o genotipu, a bila je do 90%. Biljke zakorjenjene in vitro uspješno su aklimatizirane na vanjske uvjete. Zakorjenjivanje izdanaka bilo je moguće i direktnim prijenosom u sterilnu smjesu komposta, treseta i perlita (1:1:1) nakon kratkotrajnog postupka (4 sata) s otopinom indolil3-maslačne kiselin (246 µM). Na kalusu razvijenom na bazi izdanaka na mediju za zakorjenjivanje, nakon presađivanja na medij za umnažanje, regenerirali su se izdanci. Ovi se izdanci morfološki nisu razlikovali od matičnog genotipa. Ovom metodom moguće je godišnje dobiti oko 10 miliona genetički istovjetnih biljaka iz jednog početnog eksplantata uz ostvarenu prosječnu stopu umnažanja x5/1 mjesec.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Biologija
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb
Profili:
Branka Pevalek-Kozlina
(autor)