Pregled bibliografske jedinice broj: 477868
Jerolim Lipovčić i Vid Došen o sedam glava illi vrila pakleni
Jerolim Lipovčić i Vid Došen o sedam glava illi vrila pakleni // Prvi hrvatski slavistički kongres. Zbornik radova II / Damjanović, Stjepan (ur.).
Zagreb: Hrvatsko filološko društvo, 1997. str. 223.-234.
CROSBI ID: 477868 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Jerolim Lipovčić i Vid Došen o sedam glava illi vrila pakleni
(Jerolim Lipovčić and Vid Došen about the seven heads of hell (sedam glava illi vrila pakleni))
Autori
Šundalić, Zlata
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni
Knjiga
Prvi hrvatski slavistički kongres. Zbornik radova II
Urednik/ci
Damjanović, Stjepan
Izdavač
Hrvatsko filološko društvo
Grad
Zagreb
Godina
1997
Raspon stranica
223.-234.
ISBN
953-6050-14-5
Ključne riječi
sedam smrtnih grijeha, Jerolim Lipovčić, Dušu čuvajuće pohođenje, Vid Došen, Aždaja sedmoglava, usporedba
(seven mortal sins, Jerolim Lipovčić, Dušu čuvajuće pohođenje (The manner of conserving your soul), Vid Došen, Aždaja sedmoglava (the seven headed monster), comparison)
Sažetak
U središtu pozornosti ovoga rada nalazi se književna obrada sedam smrtnih grijeha (= sedam glava illi vrila pakleni). Tema je u reliogiozno-didaktičkoj knjizi nezaobilazna, što se ne bi moglo tvrditi i za tzv. lijepu književnost. U radu se sučeljavaju dvije obrade ove teme, ona Jerolima Lipovčića u djelu Dušu čuvajuće pohođenje (1750.) i ona Vida Došena u Aždaji sedmoglavoj (1768.). Usporedni pristup građi doveo je do uočavanja sličnosti i razlika, i to u odnosu na sadržajnu, kompozicijsku i stilsku uobličenost. Najveći stupanj sličnosti uočava se na planu sadržaja i kompozicije, jer kanonizirano crkveno učenje o sedam smrtnih grijeha nije pružalo dovoljno prostora za individualne kreacije ni na prvom ni na drugom planu. Najmanji stupanj sličnost ostvaren je na planu stila. Lipovčićev govor primarno određuje jednoznačnost, referencijalna funkcija jezika “s orijentacijom na označeno” (A.Flaker) ; Došenov govor nije strogo denotativan, jer su u njemu česte i pjesničke figure. U radu je pozornost usmjerena samo na istraživanje jedne figure - usporedbe, i to razvijene ili razvedene epske usporedbe homerovskog tipa. Pjevanja u Došenovoj Aždaji nejednakih su duljina unutar kojih se javlja i nejednak broj razvedenih usporedbi. Analiza razvedenih usporedbi pokazuje Došenovu sklonost povezivanju sedam smrtnih grijeha s realijama negativnih estetičkih predznaka. Razvedena je usporedba u Došenovu djelu (ostvarena je 96 puta!) zaogrnula moralnu poruku, a budući da je ona i tipična figura antičke epike, to ona u Aždaji obavlja i generičku funkciju. U Lipovčićevu se djelu razvedena usporedba javlja samo jedanputa. Na planu sadržaja vidljiva je i jedna razlika. Lipovčić želi preduhitriti grijeh i omogućiti čovjeku ulazak u Kraljevstvo nebesko ; Došen opisuje grijeh na djelu i ne obećaje Raj nebeski.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filologija
