Naslov
Aspekt stilskoga u Sedmom pjevanju Gundulićeva Osmana
(The stylistic aspect in the seventh part of Gundulić's Osman)

Autori
Šundalić, Zlata

Izvornik
Studia Slavica Savariensia (1216-0016) 1-2 (1995); 23-38

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, izvorni znanstveni rad, znanstveni

Ključne riječi
Ivan Gundulić; barok; Osman; barokna figura
(Ivan Gundulić; Baroque; Osman; Baroque figure)

Sažetak
U uvodnom se dijelu rada govori o baroku, koji s različitih metodoloških aspekata može biti shvaćen različito, i to kao duhovnopovijesna, periodizacijska ili stilistička kategorija. U novije se vrijeme u našoj znanosti o književnosti shvaća ili kao književno razdoblje (P. Pavličić) ili kao književni stil (Z.Kravar). U ovom je radu barok shvaćen kao stilska kategorija, jer je upravo stil kao širi nadnacionalan pojam obuhvaćao nakon godine 1600. uže nacionalne književne tvorevine. Književnost toga vremena traži uporište u retorici, a barokni se elementi pojavljuju u kombinaciji s različitim temama, dok se stil često nadređuje primarnim slojevima teksta (temi, kompoziciji). U drugom je dijelu rada pozornost usmjerena na interpretaciju stila Sedmog pjevanja Gundulićeva Osmana, jer se izrazitija zgusnuća stilizacije mogu pojaviti ne samo u seičentesknoj lirici, nego i u epskim i u dramskim tekstovima, i to na onim mjestima koja su funkcionalno slabije određena (proemije, opisne digresije u epu ili monolozi i zborske pjesme u drami). Sedmo pjevanje Gundulićeva epa prekida osnovnu radnju te funkcionira kao retardacija ; na taj način postaje pogodno za intenziviranje pjesničkog ornatusa. U središtu Sedmog pjevanja nalazi se lik Kazlar-age, koji Osmanu traži vjerenicu. Kazlar-agino traganje/putovanje podrazumijeva pravu sadašnjost, ali i česte reminiscencije na prošlo. Ispreplitanje sadašnjosti i prošlosti provedeno je kroz svih sedam formalno (grafički je istaknuto veliko početno slovo) i tematski zaokruženih manjih cjelina unutar Sedmog pjevanja. Početni stihovi navedenih sedam manjih cjelina Sedmog pjevanja obično se odnose na sadašnjost koja je opisana s vrlo malo pjesničkih figura ; ostali stihovi aktualiziraju prošlo, često koristeći tipične barokne figure (apostrofa, antiteza, metafora, metonimija, hijazam, polisindeton, paregmenon, poliptoton, sintaktički paralelizam, hiperbola, antimetabola). Analiza stila ovog pjevanja pokazuje da barokni tekst nije odrediv kategorijama mimetičke estetike, jer se u prvom planu nalazi oblikovanje iluzije prošloga. Iluzija prošloga ostvaruje se dosljedno kroz svih sedam manjih clina, jer prostor egzistentan u sadašnjosti aktualizira prošlo.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA