Naslov
Anti-diskriminacijska politika kao suplementarni model zaštite prava nacionalnih manjina
(Antidiscrimination Policy as a Suplementary Model of Protection of National Minorities)

Autori
Petričušić, Antonija

Izvornik
Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu (0350-2058) 61 (2011), 2; 643-674

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
socijalna distanca; suzbijanje diskriminacije; načelo nediskriminacije; prilagodna zakonodavstva; Europska unija; nacionalne manjine; prava manjina
(social distance; elimination of discrimination; aprinciple of nti-discrimination; legal harmonisation; European Union; national minorities; rights of minorities)

Sažetak
Istraživanje Ureda pučkog pravobranitelja iz prosinca 2009. godine o predrasudama stanovništva prema određenim društvenim grupama te o raširenosti diskriminacije potvrdilo je da u hrvatskom društvu postoji socijalna distanca prema nekim etnički skupinama. Jedna četvrtina ispitanih izjavila je kako je iskusila diskriminaciju, a više od polovice pripadnika nacionalnih manjina u ispitivanom uzorku tvrdi da je osobno doživjelo neki oblik diskriminacije. Ispitanici koji su prijavili diskriminatorno ponašanje neke od javnih službi navode svoju etničku pripadnosti i porijeklo kao čestu osnovu diskriminiranja. Nameće se očigledno pitanje može li postojeće antidiskirminacijsko zakonodavstvo osnažiti ostvarenje prava pripadnika nacionalnih manjina. Donošenje Zakona o suzbijanju diskriminacije u Hrvatskoj bila je obveza iz pretpristupnih pregovora. Naime, Europska unija nizom svojih politika i inicijativa promiče jednakost i zabranu diskriminacije u područjima poput zapošljavanja, pristupa tržištu rada, korištenja zdravstvenih usluga, obrazovanja, korištenja socijalnih povlastica za ugrožene dijelove stanovništva ili grupa u zemljama članicama. Na taj način, a u nedostatku proklamirane manjinske politike, Unija osnažuje zaštitu prava nacionalnih manjina u državama članicama. Osvrćući se na izvore međunarodnog prava koji propisuju zabranu diskriminacije, kao i na tematski usuglašenu anti-diskriminacijsku politiku Europske unije i srodne joj aktivnosti, članak ponajprije ispituje pravnu osnovu zabrane diskriminacije, kako na globalnoj razini i na razini Europske unije, tako i na razini zemalja članica. Budući da je Republika Hrvatska stranka mnogobrojnih međunarodnih instrumenata koji zabranjuju diskriminaciju, članak nadalje ispituje kako je pitanje zabrane diskriminacije riješeno zakonski u nas, koje trenutno institucije postoje za zaštitu protiv diskriminacije, te posebice koje se obveze odnose na borbu protiv diskriminacije u procesu pristupanja Europskoj uniji. Interpretirajući rezultate istraživanja o stavovima i razini svijesti o diskriminaciji i pojavnim oblicima diskriminacije koje je primijenilo Bogardusov indeks socijalne distance u hrvatskom kontekstu, čanak zagovara usvajanje sveobuhvatn(ij)e anti-diskriminacijske politike kao potpornja ostvarenju manjinskih prava u Hrvatskoj. Iako u Hrvatskoj postoji široko zajamčen sustav prava nacionalnih manjina, ista u nekim područjima još nisu postigla punu primjenu, posebice u području pristupa tržištu rada ili ostvarenja prava na obrazovanje na manjinskom jeziku. Stoga ovaj rad tvrdi da bi upravo dosljedna primjena politike zabrane diskriminacije mogla pridonijeti ostvarenju svih propisanih manjinskih prava.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo, Sociologija

POVEZANOST RADA