Naslov
Marulić: molitelj i učitelj molitve
(Marulić: man and teacher of prayer)

Autori
Parlov, Mladen

Izvornik
Colloquia Maruliana ... (1332-3431) XVII (2008); 199-219

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Marulić ; molitva ; narav molitve ; vrste molitve ; metode molitve
(Marulić ; prayer ; nature of prayer ; sort of prayer ; method of prayer)

Sažetak
Molitva je srce duhovnog života i središte svake religije. U kršćanstvu molitva ima izrazito kristološki značaj jer se rađa iz Kristova posredništva između Boga i ljudi. Kršćanska molitva, ukoliko je dijalog između čovjeka i Boga koji mu se objavljuje kao Otac, ima ujedno trinitarni i sinovski značaj. Po sebi molitva teži i svoje ispunjenje nalazi u najvećoj od svih molitava, u Euharistiji. Sve navedene značajke kršćanske molitve nalazimo i u Marulićevu govoru o molitvi. Premda o molitvi ne govori sustavno i iscrpno njegov je nauk o molitvi i danas veoma aktualan. Ako usporedimo Marulićev govor o molitvi s onim što o molitvi donosi Katekizam Katoličke Crkve, vidjet ćemo veliku podudarnost. No, to i ne čudi jer i Marulić i Katekizam svoja izlaganja o molitvi primarno temelje na Svetome pismu, tj. na nauku Isusa Krista, Posrednika i Učitelja molitve. Marulić razlikuje vrste i stupnjeve molitve. Najdublji oblik molitve za njega je kontemplacija, tj. razmišljanje o Božjim stvarima, osobito o otajstvima Isusa Krista, a unutar njih o otajstvu Krista Raspetoga i Patnika. Marulić nije samo naučavao o molitvi nego je i molio. O njemu kao molitelju imamo svjedočanstvo njegova suvremenika, a i sama mu djela svjedoče da je molitva prožimala njegov život te nadahnjivala njegov rad.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

POVEZANOST RADA