Naslov
Privatizacija u tranzicijskim zemljama: namjere i stvarnost deset godina kasnije
(Privatization in transitional countries: Intentions and reality ten years later)

Autori
Čučković, Nevenka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Privatizacija i javnost

Urednik/ci
Čengić, Drago ; Rogić, Ivan

Izdavač
Institut društvenih znanosti Ivo Pilar

Grad
Zagreb

Godina
1999

Raspon stranica
11-43

ISBN
953-6666-08-1

Ključne riječi
privatizacija, tranzicijske zemlje, učinci, post-privatizacijska vlasnička struktura, korporativno upravljanje, efikasnost, Hrvatska
(privatization, transition countries, effects, post-privatization ownership structures, efficiency, Croatia)

Sažetak
Rad suprostavlja osnovne polazišne ciljeve i postignute rezultate odnosno učinke privatizacijskog procesa u najnaprednijim tranzicijskim zemljama i Hrvatskoj. Tekst se uglavnom ograničiva na gospodarske dosege privatizacijskog procesa i problem njihova adekvatnog društvenog valoriziranja i mjerenja. U tekstu se analizira kakve se ukupne posljedice takve opsežne promjene vlasničkog sustava za učinkovitost tranzicijskih gospodarstava, te koliko su se izvorne namjere privatizacijske politike pretočile u stvarnost tranzicijskih zemalja. Ukratko, u tekstu se analizira jesu li koristi takvog jednog projekta nadmašile njihove ukupne troškove i da li se naposlijetku može konstatiratikako je projekt u velikoj mjeri postigao svoje inicijalne namjere. Iako je većina tranzicijskih zemalja značajno poodmakla u prevladavanju vlasničkog naslijeđa komunizma (državnog vlasništva), te unatoč tome što su pozitivni učinci privatizacijskog procesa evidentni, može se konstatirati da je gotovo u svim trazicijskim zemljama u određenoj mjeri prisutan svojevrsni otklon želja od stvarnosti, ali su u tom pogledu razlike između pojedinih zemalja velike. U skupini najnaprednijih tranzicisjkih zemalja (a to su poglavito zemlje prvog integracijskog kruga s EU: Poljska, Mađarska, Češka, Slovenija i Estonija) koje su se dobro nosile sa svim zamkama i kontroverzama procesa, taj otklon je mali jer je politika privatizacije već u značajnoj mjeri obavila svoju inicijalnu zadaću i uspjela komandne državne gospodarske sustave probraziti u gospodarstva s dominantnim privatnim sektorom u stvaranju BDP-a i ukupnoj zaposlenosti i time ostvarila vlasničke uvjete za povratak gospodarskom rastu u tržišnom sustavu. Skupina najnaprednijih tranzicijskih zemalja dosegla je u tom pogledu standarde većine OECD zemalja. Druge manje uspješne zemlje, među kojima je i Hrvatska, nisu u potpunosti uspjele realizirati željene učinke privatizacijske politike, pa je otklon između objektivne i projicirane realnosti dosta značajan i izaziva socijalne otpore daljnjim privatizacijskim projektima. Najjednostavniji odgovor koji je u empirijskoj procjeni učinaka privatizacije moguće ponuditi jest da u uspješnom institucionalnom tržišnom okružju koje podupire poduzetništvo i konkurenciju, privatizacija donosi očekivane koristi, dok kod zemalja koje nisu bile tako uspješne u njegovom kreiranju, vidljive koristi izostaju i štoviše privatizacija donosi distorzirane učinke. U tekstu se osobito analiziraju empirijski podaci o učincima privatizacije na restrukturiranje poduzeća i povećanje njihove alokativne (vanjske) i troškovne (unutarnje) efikasnosti. Novija empirijska istraživanja u sedam tranzicijskih zemalja potvrđuju tezu o povoljnom utjecaju privatizacije na podizanje učinkovitosti poduzeća. U neposrednom četverogodišnjem post-privatizacijskom razdoblju takva poduzeća bilježe porast ukupne proizvodnosti faktora, a još više proizvodnosti rada po jedinici proizvoda. Privatizacija se pokazuje najvažnijim pojedinačnim čimbenikom u restrukturiranju poduzeća. Također se račlanjuju ostali važni učinci privatizacijskog procesa u tranzicijskim zemljama kao što su podizanje dobrobiti potrošača, zaposlenih i investitora, smanjivanje cijena, utjecaj na javne financije i razvoj tržišta kapitala. Postignuti rezultati privatizacije u Hrvatskoj komparativno zaostaju za najnaprednijim tranzicijskim zemljama. Analiza pokazatelja specifičnih gospodarskih ciljeva procesa privatizacije pokazuju da oni, unatoč pozitivnim pomacima, još uvijek u značajnoj mjeri odražavaju otklon želja od stvarnosti, odnosno nedovoljno ispunjenje očekivanih i poželjnih učinaka. Proces privatizacije još uvijek nije obuhvatio sve sektore od vitalnog značenja za funkcioniranje gospodarskog sustava na načelima privatnog poduzetništva i tržišnog natjecanja (velika državna poduzeća, sektor javnih usluga i infrastrukture, bankarski sektor). Zbog nezadovoljavajućih ekonomskih učinaka, postignute rezultate u Hrvatskoj prati iznimno nepovoljna percepcija šire javnosti, a koju potvrđuje prvo empirijsko istraživanje na statistički signifikantnom nacionalnom uzorku čiji rezultati se analiziraju u tekstu Da bi neutralizirala distorzirane učinke privatizacijskog procesa, kreatorima politike privatizacije u Hrvatskoj predstoji još puno usmjerenog napora. Pored preciznijeg formuliranja ekonomskih ciljeva moraju se pozabaviti i s neutralizacijom negativnog imagea procesa u javnosti. Iskustva i pouke iz prethodne faze procesa mogu biti korisni u određivanju budućih institucionalno-regulativnih reješenja i stvaranje uvjeta za postizanje povoljnih učinaka slijedeće faze privatizacije osobito javnih poduzeća i bankarskog sektora. Jedan od vrlo bitnih uvjeta ostvarenja budućih pozitivnih učinaka privatizacije jest i vraćanje povjerenja u institucionalnu organizaciju procesa koje je bilo značajno narušeno u prethodnoj fazi.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Politologija, Sociologija

POVEZANOST RADA