Naslov
Novi operacijski pristup za ugradnju totalne endoproteze kuka u bolesnika s visokom displazijom
(A new operative approach for total hip arthroplasty in patients with high dysplasia)

Autori
Bićanić, Goran ; Delimar, Domagoj

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, stručni

Knjiga
Razvojni poremećaj kuka

Urednik/ci
Delimar, Domagoj

Izdavač
Klinički bolnički centar Zagreb (KBC Zagreb)

Grad
Zagreb

Godina
2010

Raspon stranica
71-78

ISBN
978-953-6855-12-4

Ključne riječi
Operacijski, Endoproteza, Displazija, Kuk
(operative, arthroplasty, dysplasia, hip)

Sažetak
Ugradnja totalne endoproteze displastičnog kuka u odraslih je zahtjevan ortopedski zahvat. Brojni članci objavljeni na tu temi još i danas upućuju na nepostojanje takozvanog zlatnog standarda u operacijskom liječenju displazija. Osobito su raznolike tehnike za operaciju displazija visokog stupnja (3. i 4. stupnja po Crowe-u). Opisane tehnike pokazuju i različite ishode liječenja. S tim u vezi u Klinici za ortopediju MEF-a Zagreb i KBC-a Zagreb razvijen je novi operacijski pristup za ugradnju totalne endoproteze kuka u bolesnika s diplazijom zgloba. Taj pristup ima prednost u odnosu na ostale u tome što osigurava odličnu preglednost operacijskog polja, čuva abduktornu muskulaturu i omogućuje dodatno skraćenje femura ukoliko je to potrebno radi balansa mekih tkiva i postizanja jednake duljine ekstremiteta. Ovim pristupom je također olakšana rekonstrukcija centra rotacije kuka uz implantaciju acetabularnog dijela endoproteze kuka u pravi acetabulum sve uz očuvanje snage muskulature što bitno pridonosi boljem kasnijem funkcionalnom statusu bolesnika. Dokazano je da se korištenjem novog pristupa u bolesnika s teškim stupnjevima displazije (Crowe 3 i 4)postižu razultatio kao i kod bolesnika s blažim stupnjevima displazije (Crowe 1 i 2) što do sada nije bio slučaj jer su rezultati nakon ugradnje totalne endoproteze kuka u bolesnika s teškim stupnjevima displazije (Crowe 3 i 4) bili značajno lošiji (što se objašnjavalo velikim anatomskim promjenama kod visokih displazija i zahtjevnim operacijskim tehnikama). Tehnika: Bolesnik može ležati na leđima ili na boku. Napravi se ravni rez kože iznad velikog trohantera, proksimalno 4 do 5 cm iznad vrha trohantera, a prema distalno ovisno o potrebi, najčešće 6 do 7 cm. Fascija lata se prema distalno zareže paralelno s mišićnim nitima i paralelno s femurom, a prema proksimalno između gluteusa maksimusa i mišićnih vlakana fascije late, sve paralelno s mišićnim vlaknima. Gluteus medius se rastvori točno po sredini velikog trohantera, prema distalno paralelno s nitima vastusa lateralisa koliko je potrebno, a prema proksimalno do 4 cm paralelno s mišićnim nitima gluteusa mediusa kako bi se zaštitila transverzalna grana gornjeg glutealnog živca. Prednja polovica tetive se odvoji kauterom ili dlijetom. Stražnja polovica tetive gluteusa mediusa i vastusa lateralisa uvijek se odvaja dlijetom ostavljajući barem 2 do 3 mm debljine kosti na hvatištu tetiva. Pristup se nastavi prema naprijed i straga do acetabuluma. Slijedi otvaranje zglobne čahure, resekcija vrata femura, vađenje glave femura. Nakon toga slijedi priprema acetabuluma do željene veličine, te postavljanje acetabuluma. Zatim se može skratiti femur kako bi se dobila odgovarajuća duljina noge. Nakon toga postavi se noga u vanjsku rotaciju i addukciju te slijedi priprema femuralnog dijela na uobičajeni način. Nakon repozicije koštani fragmenti na kojima su ostali vezani gluteus medius i vastus lateralis u kontinuitetu se sami približe (zbog napetosti muskulature). Dodatno se učvrste koncima jedan za drugi i za kost (intraosealni šavi). Na taj način očuvan je kontinuitet abduktorne muskulature te se slijede principi minimalno invazivne kirurgije. Nakon toga slijedi šivanje rane po slojevima.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA