Pregled bibliografske jedinice broj: 473328
Problemi i izazovi arhitektonske edukacije
Problemi i izazovi arhitektonske edukacije // Čovjek i prostor, 53 (2006), 5/6(624/625); 78-80 (podatak o recenziji nije dostupan, osvrt, stručni)
CROSBI ID: 473328 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Problemi i izazovi arhitektonske edukacije
(Challenges of Architectural Education Today)
Autori
Šerman, Karin
Izvornik
Čovjek i prostor (0011-0728) 53
(2006), 5/6(624/625);
78-80
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, osvrt, stručni
Ključne riječi
Harvard Design Magazine; Inventura 2004.; arhitektura; arhitektonska edukacija
(Harvard Design Magazine; Stocktaking 2004; architecture; architectural education)
Sažetak
Rasprava o poziciji arhitekture i urbanizma danas, koja je započeta u ČIP-u izborom iz diskusije provedene u časopisu Harvard Design Magazine 2004. godine, nastavlja se razmišljanjima na temu arhitektonske edukacije. Koje su snage i slabosti arhitektonske edukacije danas? I, kako bi se ona eventualno mogla poboljšati i aktualizirati? Na ova pitanja odgovaraju istaknuta imena suvremene svjetske arhitektonske scene, pedagozi kao i praktičari, apostrofirajući različite aspekte i slojeve ove složene problematike i demonstrirajući pritom različita stajališta i viđenja. Stan Allen tako analizira događaje iz recentne arhitektonske povijesti, tražeći u njima uzroke zamršenosti i poteškoća današnje kompleksne situacije. Preispituje odnos škola i profesije, odnos teorije i prakse, te pritom pod svoju analitičku lupu stavlja i potencijale tzv. “kritičke teorije” za današnju arhitektonsku produkciju, implicirajući svitanje ere nove, afirmativne, “postkritičke arhitekture”. Hal Foster pak apostrofira upravo problem i posljedice odustajanja od teorije i kritike, ukazujući na pritajene zamke i površnosti “postkritičke arhitekture” te zagovarajući i dalje rigorozni i utemeljeni kritički pristup. Zaha Hadid i Patrik Schumacher obrazlažu svoje tumačenje edukacije više kao istraživanja nego samog podučavanja, prepoznajući upravo poslijediplomske arhitektonske studije kao centre sustavne istraživačke aktivnosti, prijeko potrebne u arhitekturi danas. David Leatherbarrow ispituje odnos broja studenata arhitekture i priželjkivane kvalitete nastave i arhitektonske produkcije, zagovarajući pritom i alternativne načine učenja/podučavanja arhitekture, dok Michael Sorkin plastično podsjeća na jedan od suštinskih zadataka i obveza škola. Pa premda se neki od ovih uvida i razmišljanja ponešto i udaljuju od naših specifičnih okvira i prilika, nesumnjivo će temeljne ideje i ovako prodiskutirana iskustva i pozicije moći dodatno informirati i u nas recentno započete procese transformacije u području arhitektonske edukacije.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Arhitektura i urbanizam