Naslov
Utjecaj farmakoterapijskog i rehabilitacijskog načina liječenja benignog paroksizmalnog pozicijskog vertiga (BPPV) na brzinu oporavka i kvalitetu života oboljelih
(Influence of pharmacotherapy and rehabilitation therapy of benign paroxysmal positional vertigo (BPPV) on patients' recovery rate and life quality)

Autori
Maslovara, Siniša

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinaski fakultet

Mjesto
Osijek

Datum
28.09

Godina
2009

Stranica
85

Mentor
Butković-Soldo, Silva

Ključne riječi
Benigni paroksizmalni pozicijski vertigo (BPPV) ; Kvaliteta života (QoL) ; Rehabilitacijsko liječenje ; Betahistin-kloridom (BK)
(Benign Paroxysmal Positional Vertigo (BPPV) ; Quality of Life (QoL) ; Rehabilitation theraphy ; Betahistine Chloride (BC))

Sažetak
Iako jedan od najčešćih uzroka vrtoglavica čija se dijagnoza postavlja vrlo jednostavno, izvođenjem testa prema Dix-Hallpikeu, benigni paroksizmalni pozicijski vertigo (BPPV) najvećim dijelom i danas ostaje neprepoznat. Tako je i velika većina (85, 6%) bolesnika uključenih u ovu studiju upućena na specijalistički pregled pod općom dijagnozom vrtoglavice ili čak nečega drugoga (14, 4%), a niti jedan kao BPPV. U ovoj prospektivnoj kliničkoj studiji obuhvatio sam sve bolesnike koji su se zbog simptoma vrtoglavice javili u ORL ambulantu Opće bolnice Vukovar u razdoblju od veljače 2008. do veljače 2009. godine. Nakon postavljanja dijagnoze BPPV Dix-Hallpikeovim testom, koji je potvrđen i videonistagmografski (VNG), izdvojili smo 96 bolesnika s rezultatom DHI testiranja ≥ 40 bodova i uključili ih u studiju. Metodom slučajnog izbora razvrstani su u dvije terapijske skupine: 48 u skupinu I, koja je podvrgnuta farmakoterapijskom liječenju lijekom betahistin-kloridom (BK), i 48 u skupinu II, koja je liječena rehabilitacijski Eplyjevim postupkom. Studiju je okončalo 46 bolesnika I. i 45 bolesnika II. skupine (94, 79%). Prosječna dob bolesnika u obje skupine bila je 53 godina, u rasponu od 19 do 84 godine, a od toga dvostruko više žena nego muškaraca. Sveukupno trajanje istraživanja je osam tjedana pri čemu je prvi pregled obavljen prigodom dolaska, prva kontrola nakon jednog tjedna, a druga nakon osam tjedana, a uključivali su otoneurološki pregled i VNG, uz ispunjavanje tri vrste upitnika: DHI, SF-36® i HADS®. Pri prvoj kontroli Dix-Hallpikeov test u I. skupini negativan je kod 86, 96%, dok je u II. skupini negativan kod 93, 33% bolesnika. Pri drugoj kontroli nakon osam tjedana od početka liječenja, negativno je 95, 65% bolesnika I. skupine i 97, 78% bolesnika II. skupine. Čimbenici kvalitete života (QoL), općeg zdravstvenog stanja i stanja anksioznosti te depresivnosti praćeni su ispunjavanjem anketnih upitnika. Podjednako narušene vrijednosti tjelesnog, emocionalnog i funkcionalnog zdravlja u obje terapijske skupine pri ulasku u studiju, a u odnosu na standardizirane vrijednosti prilagođene našoj populaciji, značajno su se statistički popravile pri prvoj kontroli, da bi na drugoj dosegnule vrijednosti koje korespondiraju sa zdravom populacijom. Pri tome je razvidan statistički bitno brži i cjelovitiji oporavak II. skupine bolesnika. Može se reći da je, iako u obje skupine bolesnika dolazi do nesumnjivog i značajnog oporavka, ublažavanja simptoma bolesti i poboljšanja općeg zdravstvenog stanja kao i QoL, oporavak statistički značajno brži i potpuniji kod rehabilitacijski liječenih bolesnika.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA