Naslov
Počeci kritičke historiografije u djelu De rebus Dalmaticis Dinka Zavorovića
(The Beginnigs of Critical Historiography in the Work De Rebus Dalmaticis by Dinko Zavorović)

Autori
Kurelac, Iva

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Hrvatski studiji

Mjesto
Zagreb

Datum
07.06

Godina
2010

Stranica
259

Mentor
Tvrtković Tamara ; Korade, Mijo

Ključne riječi
humanizam; historiografija; Dalmacija; Šibenik; Dinko Zavorović; povijesni izvori; svjetovna povijest; crkvena povijest; etnogeneza Slavena; kulturna povijest
(Humanism; historiography; Dalmatia; Šibenik; Dinko Zavorović; historiographical sources; secular history; ecclesiastical history; ethnogenesis of Slavs; cultural history)

Sažetak
Na primjeru neobjavljenog djela De rebus Dalmaticis (O dalmatinskoj povijesti, 1602.) u osam knjiga, ujedno prvoj sustavnoj povijesti Dalmacije, šibenskog humanista i povjesničara Dinka Zavorovića (Šibenik, oko 1540.-1608.), u radu su analizirani čimbenici koji su na prijelazu iz 16. u 17. st. utjecali na pojavu kritičke historiografije u Hrvatskoj. Istraživanje je zasnovano na analizi i preciznoj identifikaciji najvažnijih obilježja specifične kasnohumanističke metodologije rada na povijesnim izvorima i tematskim ciklusima u Zavorovićevom djelu. Ustanovljeno je da je Zavorović po pitanju upotrebe povijesnih izvora sveobuhvatan historiograf koji u svojem djelu koristi sva tri relevantna tipa povijesnih izvora - narativne, diplomatičke i epigrafske izvore. Narativni izvori, koji su se pokazali ključnima za ovo istraživanje, prema suvremenoj književno-povijesnoj klasifikaciji obuhvaćaju antičke, srednjovjekovne i novovjekovne izvore. Među njima se po važnosti, opsegu i specifičnom metodološkom pristupu autora ističu djela Regum Dalmatiae et Croatiae gesta Marka Marulića, Historia Salonitana Tome Arhiđakona i Rerum Hungaricarum decades Antonija Bonfinija. Detaljnom filološkom i historiografskom analizom citata iz tih tekstova ustanovljeno je da se Zavorovićev napredniji, predkritički metodološki pristup ključnim izvorima za hrvatsku srednjovjekovnu povijest uvelike zasniva na njegovim proizvoljnim autorskim zahvatima u tekst citiranog izvora, te da takve minuciozne intervencije (npr. zamjena etnonima "Gothi" etnonimom "Slovini" te uvođenje toponima "Dalmatia Corvatiaque") imaju sasvim konkretnu kritičku funkciju. Radi kontekstualizacije dobivenih saznanja Zavorovićev je metodološki pristup navedenim narativnim izvorima uspoređen s djelima Ludovika Crijevića Tuberona, Vinka Pribojevića, Mavra Orbinija i Ivana Tomka Mrnavića, čime je dobiven i kronološki pregled razvoja humanističke metodologije. U sklopu tog dijela rada zasebno su analizirani citati iz izgubljenih i slabo poznatih povijesnih djela (fragmenti teksta Beati Ioannis episcopi Traguriensis vita i fragmenti iz djela Baltazara Splićanina, Mihovila Solinjanina, Mateja Izara i Corrada Velmedija) te citati iz liturgijskih tekstova (sarmatski i franjevački glagoljaški brevijari). U drugome dijelu rada istraženi su utjecaji specifične Zavorovićeve kasnohumanističke metodologije rada na povijesnim izvorima na interpretaciju ključnih historiografskih tema, svojstvenih djelu De rebus Dalmaticis, ali i hrvatskoj humanističkoj historiografskoj produkciji općenito. U tom smislu izdvojene su teme iz svjetovne i crkvene povijesti te problematika vezana uz etnogenezu Slavena i njihovu kulturno-jezičnu povijest (tradicija slavenske liturgije, jezika, pisma i pitanje autorstva prijevoda Biblije na slavenski jezik). Ustanovljeno je da se Zavorović pokazao kao iznimno napredan i kritičan prema interpretaciji nekih ključnih događaja iz svjetovne povijesti (pad Salone, doseljenje Slavena u Dalmaciju, Goti i Huni u Dalmaciji). Zavorovićev predkritički pristup pitanju porijekla Slavena i njihova bogoslužja jasan je dokaz njegova odmaka od stavova tradicionalne humanističke historiografije, uvelike određenih autoritetom srednjovjekovnih narativnih izvora. Zavorović o spomenutim povijesnim pitanjima iznosi vlastiti stav zasnovan na kritici tipičnih humanističkih teorija o etnogenezi Slavena (Apijanova, biblijska, tzv. gotska i sarmatska teorija.) Iznoseći kritiku svetojeronimske teorije i priklanjajući se ćirilometodskoj teoriji, Zavorović prvi u šesnaestostoljetnom humanizmu donosi sustavan prikaz tradicije slavenskog jezika, pisma i liturgije. Rezultati istraživanja potvrdili su da je djelo De rebus Dalmaticis Dinka Zavorovića važna poveznica između tradicionalne humanističke i kritičke historiografije kakvu će u 17. st. pisati Ivan Lučić, ali i da je neosporna prekretnica čiji je historiografski značaj temeljen na naprednijem metodološkom pristupu povijesnim izvorima i temama.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA