Pregled bibliografske jedinice broj: 472785
Oslobođenje Betulije Antuna Gleđevića: jedna u nizu »scenskih Judita«
Oslobođenje Betulije Antuna Gleđevića: jedna u nizu »scenskih Judita« // Građa za povijest književnosti hrvatske / Fališevac, Dunja (ur.).
Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU), 2010. str. 129-185
CROSBI ID: 472785 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Oslobođenje Betulije Antuna Gleđevića: jedna u nizu »scenskih Judita«
(Oslobođenje Betulije (The Liberation of Bethulia) by Antun Glećević: One of the »Scenic Judiths«)
Autori
Tatarin, Milovan ; Rafolt, Leo
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni
Knjiga
Građa za povijest književnosti hrvatske
Urednik/ci
Fališevac, Dunja
Izdavač
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU)
Grad
Zagreb
Godina
2010
Raspon stranica
129-185
ISBN
978-953-154-874-8
Ključne riječi
Antun Gleđević, barokna drama, libretistička drama
(Antun Gleđević, baroque drama, librettistic drama)
Sažetak
Drama Oslobođenje Betulije Antuna Gleđevića interpretira se u kontekstu dubrovačke libretističke dramaturgije, i to iz dva razloga: prvo, zbog toga što biblijska tematika nije tipična za dubrovačku ili šire, hrvatsku glazbenodramsku produkciju ranog novovjekovlja, posebice sedamnaestostoljetnu ; drugo, zato što je generički obrazac koji Gleđević slijedi u književnokomparativnom smislu zanimljiv: djelomice baštini poetičke matrice sakralnih (svetačkih) drama biblijske tematike, koje su bile popularne u Italiji u 17. stoljeću, djelomice se po kompozicijskim obilježjima uklapa u paneuropski model dramma per musica. U radu se ističe problem autorstva, budući da je Serafin Črijević prvi zabilježio da je Gleđević napisao dramu o Juditi i Holofernu, a zatim se komentiraju važnije revalorizacije Oslobođenja Betulije, posebice radovi Miroslava Pantića i Slobodana Prosperova Novaka, odnosno upozorava na pretpostavku da je riječ o prijevodu talijanskoga libreta Giuditta (Siena, 1697) Amaranta Sciaditica, poznatijeg pod pseudonimom Girolamo Gigli. Posebna se pozornost posvećuje pseudolibretističkom utjecaju koji je kompozicijski očigledan, i biblijskom intertekstu koji je vjerojatno naslijeđen. Nakon tekstoloških komentara slijedi transkripcija drame koja nije uvrštena u piščev opus tiskan u petnaestoj knjizi ediciji Stari pisci hrvatski (1886), niti je dosad bila publicirana.
Izvorni jezik
Hrvatski
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Filozofski fakultet, Osijek