Naslov
Pavlovo korigiranje korintskog shvaćanja karizmi (1 Kor 12-14)
(Paul's correction of corinthian understanding of Charisms (1 Cor 12-14))

Autori
Vidović, Marinko

Izvornik
Crkva u svijetu : CUS (0352-4000) 35 (2000), 3; 252-280

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
karizma/e ; duhovne stvarnosti ; perspektiva promatranja ; vrednovanje ; kriterij razlikovanja ; dar/ovi ; službe ; ljubav ; relativiziranje ; izgradnja
(charism/s ; spiritual realities ; approach ; evaluation ; gift/s ; love ; relaitivisation ; education)

Sažetak
U ovom članku autor se bavi Pavlovim rješavanjem jednog vrućeg problema u korlntskoj crkvenoj zajednici. U pitanju je harmontčnost crkvenog zajedništva, Izazvana superiornim l Inferiornim ponašanjem pojedinih članova u zajednici, po kriteriju (ne)obdarenostl posebnim darovima Duha. Korlnćanl maksimalno vrednuju spektakularna karizmatska Iskustva, posebice dar govora u jezicima l dar proroštva, a Pavao, ne obezvrjeđujući nego ispravljajući njihovo vrednovanje, širi perspektivu njihova promatranja l ukazuje na pravilnu upotrebu darova Duha. Argumentira postupno t komplementarno prije nego se Izravno sučeli sa samim problemom. U prvom koraku, razlikujući duhovne stvarnosti (pneumatlka) i karizme (harismata), odbacuje korlntsko redukclontstičko shvaćanje karizmi samo kao Izvanrednih fenomena koji Impresioniraju. Sva karizmatska očitovanja svodi u okvir kršćanske vjere l određuje kristološkl kriterij za prosuđivanje autentičnosti bilo kojeg duhovnog Iskustva. Smjestivši karizme u širi okvir te odredivši kriterij njihove prosudbe, Pavao Izravno progovara o njima kao različitim darovima istoga Duha, koji nipošto nisu niti smiju biti na štetu jedinstva vjernika. U tu svrhu donosi i dva popisa karizmatskih darova, ali ne s nakanom da ih sustavno i cjelovito izloži, nego s nakanom razlikovanja samoga dara od njegova očitovanja i uočavanja svrhovitosti pojedinih darova. Uz ostalo, samim redoslijedom nabrajanja darova u popisima, Ispravlja korlntsko precjenjivanje pojedinih darova i stavlja ih u perspektivu šire ekleziologije. Svoje shvaćanje i prihvaćanje pluraliteta karizmi ilustrira slikom tijela, a pohvalom specifično kršćanske ljubavi maksimalno relativizira svako inzisttranje na karizmatskim očitovanjima. U završnici se izravno sučeljava s dva od Korinćana posebno vrednovana dara, određujući apostolskim auktoritetom kriterij ljestvice duhovnih darova: izgradnja crkvene zajednice (oikodome). U zaključku autor članka konstatira da je Pavlov govor o karizmama u potpunosti određen konkretnim stanjem u korintskoj crkvenoj zajednici. Sučeljen s opasnošću precjenjivanja jednih na štetu drugih karizmi, on koči, ali ne dokida vrijednost karizmatskih darova, već samo njihovo redukcionističko shvaćanje, uzrokovano ekskluzivističkim tendencijama i monopolizmom karizmatskih očitovanja. Karizma je za njega uvijek i ponajprije Božji dar, ali ne tako da zaobilazi ljudsku suradnju.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

POVEZANOST RADA