Pregled bibliografske jedinice broj: 472474
Ljubav - praktična norma savjesti i vjere kod Pavla
Ljubav - praktična norma savjesti i vjere kod Pavla // Obnovljeni život : časopis za religioznu kulturu, 59 (2004), 2; 171-198 (domaća recenzija, članak, znanstveni)
CROSBI ID: 472474 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Ljubav - praktična norma savjesti i vjere kod Pavla
(Love - The practical norm of the conscience and of faith in Paul)
Autori
Vidović, Marinko
Izvornik
Obnovljeni život : časopis za religioznu kulturu (0351-3947) 59
(2004), 2;
171-198
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni
Ključne riječi
Vjera ; ljubav ; savjest ; praktična norma ; zajedništvo
(Faith ; love ; conscience ; practical norm ; community)
Sažetak
Uočavajući Pavlov govor o vjeri, nadi i ljubavi kao temeljnim odrednicama kršćanske egzistencije, autor istražuje njegov govor o kršćanskoj savjesti. Pavao, naime, i vjeru (u Rim) i savjest (u 1 Kor), premda ovu drugu ne izravno, kvalificira pridjevima jak i slab, što ukazuje na njihovu povezanost i potrebu usporednog istraživanja. Iz povijesnog i tekstualnog konteksta očito je da je Pavlov govor naslonjen na konkretne probleme dotičnih crkvenih zajednica. A osnovni problem, iz kojega su proizlazili mnogi drugi, bio je odnos spoznaje i savjesti. Jasno je da je savjest određena spoznajom, ali Pavlu je isto tako jasno da je spoznaja kao i vjera određena navještajem. Spoznajna različitost i pluralizam određuje i pluralističku prosudbu savjesti. Pavao je tipizira u dva ekstrema: jaku i slabu prosudbu, odnosno savjest. I jedna i druga prosudba ima svoje mjesto u crkvenom zajedništvu, pod uvjetom da i jedna i druga u konkretnom djelovanju i određivanju slobode budu vođene ljubavlju prema drugome. Ljubav koja se konkretno očituje kao uzajamnost i obazrivost temeljni je zakon i norma savjesnosti. Savjest je značajna odrednica čovjekove eshatološke stvarnosti, a ipak ne i konačna. Konačna odrednica je Božja prosudba koja svaku subjektivnost stavlja u okvire zajedništva kao objektivnosti. A tamo gdje je primarno zajedništvo, koje ne dokida osobu i njezinu individualnost, ispravno je ponašanje određeno prvenstveno ljubavlju. Iz svega je vidljivo da jedino ljubav, kao ispravni odgovor na Božju ljubav iskazanu u Kristu, može usmjeriti, ali i ograničiti djelovanje koje bi po uvjerenju i savjesti moglo biti na štetu bratskog zajedništva.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Teologija
Citiraj ovu publikaciju:
Uključenost u ostale bibliografske baze podataka::
- Religious and Theological Abstracts
