Naslov
“Punina vremena” (Gal 4, 4) – iskaz prisutnosti eshatona u povijesti (I.)
(“The fullness of the time” (Gal 4, 4) – the enunciation of the Eshaton’s presence in the history)

Autori
Vidović, Marinko

Izvornik
Crkva u svijetu : CUS (0352-4000) 40 (2005), 1; 7-28

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
svršetak ; vrijeme ; helenizam ; judaizam ; apokalipsa ; kršćanstvo ; povijest ; opravdanje ; Sin ; sinovstvo ; rođenje ; kraj ; izvornost ; anticipacija ; paradoks ; eshaton
(Completion ; Time ; Hellenism ; Judaism ; Apocalyptic ; Christianity ; History ; Justification ; Son ; Sonship ; Birth ; End ; Originality ; Anticipation ; Paradox ; Eshaton)

Sažetak
Uočavajući kako iskaz o “punini vremena” u Gal 4, 4 pripada zaključku Pavlova argumentiranja o opravdanju po vjeri Abrahamovim likom, u ovome članku autor analizira taj iskaz u njegovu poslaničnom, kulturalnom i kršćansko- tradicijskom kontekstu. Pošavši od Pavlove sintagme i njezinih glavnih sastavnica, istaknuvši njezinu originalnost u odnosu na grčki i židovski kulturalni ambijent, kao i u odnosu na kršćansku tradiciju, autor pokazuje da Pavao tom sintagmom izražava izvorno kršćansku ideju o prodoru eshatona u povijest. Ta ideja karakterizira kršćansku misao od samih početaka, ali je u drugim NZ-nim spisima, pa i kod samoga Pavla, uglavnom povezana s pashalnim otajstvom smrti i uskrsnuća Isusova. Za razliku od takvoga povezivanja, Pavao u Gal upravo sintagmom “punina vremena”, izražava prodor eshatona u povijest samim Isusovim rođenjem, njegovim ulaskom u povijest. Punina vremena kao tipično kristološka kategorija kvalitativna je mjera svih vremena, a ne kalendarski završetak nekoga određenoga vremena. Njome Pavao izražava povijesno-spasenjsko osmišljenje vremena. To znači da se u povijesti ne može dogoditi ništa apsolutno novo. Događajem Krist, koji započinje Isusovim ulaskom u povijest i u kojem i Marija ima svoje mjesto, već se ostvarilo ono što se ima dogoditi s poviješću, odnosno anticipirana je u povijesnim uvjetima definitivna završnica povijesti. Takvu originalnu i iznenađujuću tvrdnju Pavao je mogao utemeljiti trima čimbenicima koji se u njegovoj misli trajno isprepleću: kristologijom, soteriologijom i antropologijom. U zaključku autor ističe paradoksalnost takve tvrdnje: povijest se nastavlja, premda je dovršena, ili obrnuto, povijest je zaključena, dovršena, premda nastavlja svoj tijek. Takva ideja, osim što omogućuje novu viziju stvarnosti, obilježava izvorno kršćanski identitet, spleten od mnogih paradoksa, antiteza i antinomija. Živjeti puninu vremena znači biti realni optimist uronjen u Božju novost u povijesti, u uvjerenju da, kako sam Pavao kaže, “je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!” (2 Kor 5, 17).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

POVEZANOST RADA