Naslov
Poganokršćani - okosnica Poslanice Efežanima
(The Gentile-Christians: the Bone Structure of the Letter to Ephesians)

Autori
Vidović, Marinko

Izvornik
Crkva u svijetu : CUS (0352-4000) 38 (2003), 1; 7-40

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Efežani/ima ; naslovnici ; autorstvo ; Crkva ; crkveno stanje ; napetosti ; razdvojnica ; mir ; suživot ; jedinstvo ; pluralitet ; poganokršćani ; judeokršćani ; Mironosac ; novi čovjek ; novo stvorenje
(Ephesians ; Addressees ; Authorship ; Church ; Church's condition ; Tensions ; DMding Wall ; Peace ; Common life ; Unity ; Pluralism ; Gentile-Christians ; Judeo-Christians ; Peacemaker ; New man ; New creature)

Sažetak
Naslov ovog članka, "Poganokršćani: okosnica Poslanice Efežanima", upućuje na autorov pokušaj ukazivanja na temeljni problem Jedne faze u životu Pracrkve koji Je izrastao iz pavlovske misli: Jedinstvo i suživot poganokršćanske i Judeokršćanske komponente u Crkvi. Pošavši od općenitih zapažanja o Pavlovu gledanju na taj odnos, autor ukazuje na Poslanicu Efežanima kao izraz promijenjenih odnosa i pomaka naglasaka. Dok se Pavao u svojim autentičnim poslanicama uporno trudi otvoriti Crkvu poganskoj komponenti, autor ovoga spisa ima posve drukčiju perspektivu. Ona Je vidljiva već u naslovljavanju Poslanice, a jezične, stilske i tematske odrednice ovoga spisa govore u prilog njegovu deuteropavlovskom porijeklu i promjeni povijesnocrkvenog starija koje je sada, za razliku od onoga u autentičnim Pavlovim spisima, obilježeno prevagom poganokršćanske komponente nad judeokršćanskom komponentom u Crkvi. I sam judeokršćanin, autor se trudi shvatiti poganokršćansku poziciju isključivosti prema judeokršćanima, ali je nastoji ublažiti i dokinuti u prilog mirnom suživotu i jedinstvu i jedne i druge komponente, prikazujući različitosti kao bogatstvo, a ne kao osiromašenje Crkve. Ključ rješenja svih napetosti unutar Crkve zbog različitog porijekla njezinih članova vidi u Kristovoj novosti, u obnovi čovjeka, u novom čovjeku, koji svoju sličnost s Bogom ostvaruje u povezanosti s Kristom, u oslanjanju na njega i sve većem poprimanju lika njega Proslavljenoga. Zbog ovakvog gledanja, koje u pluralizmu i različitosti vidi bogatstvo Crkve, ova se Poslanica tumači kao najekleziološkiji spis NZ-a, a zbog ponuđenog kristološkog rješenja i kao najteološkiji spis, odnosno kao izraz najvećeg uspona pavlovske misli. Na kraju, umjesto zaključka, autor spominje neke odrednice suvremenoga stanja u Crkvi, ukazujući na suvremenost poruke ove Poslanice.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

POVEZANOST RADA