Naslov
Abraham u Rim 9-11. Božja dosljednost u ponudi i modalitetima spašavanja svega čovječanstva
(Abraham in the Romans 9-11. God's Consistency in the Offer and Mode of Salvation for all of Mankind)

Autori
Vidović, Marinko

Izvornik
Bogoslovska smotra (0352-3101) 76 (2006), 3; 695-732

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Abraham ; Izrael ; Pavao ; Poslanica Rimljanima
(Abraham ; Israel ; Paul ; Epistle to the Romans)

Sažetak
Polazeći od strukturalne problematike poglavlja 9 -11 u Poslanici Rimljanima, autor najprije pokazuje njihovu dobru uklopljenost u tkivo Poslanice, služeći se retoričkom analizom teksta. Nastoji pokazati i dokazati da su ta poglavlja ne samo dobro uklopljena u cjelinu Poslanice, nego da predstavljaju njezin dogmatski vrhunac. Naime, mnoga pitanja koja su tijekom Pavlova izlaganja i argumentiranja ostala neriješena u prvih osam poglavlja, ovdje se pokušavaju riješiti. Na temelju svega što je izložio do osmoga poglavlja, iskrsnuo je problem Izraelove uloge u Božjem spasenjskom planu, odnosno, još točnije, Božje pravednosti u spasenjskom postupanju prema čovječanstvu. Taj problem Pavao rješava postupno, u tri argumentativna koraka, dokazujući Božju vjernost svojoj riječi/obećanju, Izraelovo sadašnje stanje zbog odbacivanja Božje ponude u Kristu i tajnovite putove kojima će Bog i takvoga Izraela privesti spasenju. Pavlova je argumentacija prilično složena i puna starozavjetnih svetopisamskih motiva, gdje vrlo neznatnim varijacijama i tumačenjem u svjetlu vjere u Krista uspijeva pokazati Božju dosljednost u ponudi spasenja svima i pod jednakim uvjetima. Autor nastoji slijediti Pavlovu argumentaciju i eksplicirati logiku njegova izlaganja. U argumentiranju svoje teze Pavao se dva puta izričito poziva na Abrahamov lik: u 9, 7 i 11, l. Na oba mjesta Abraham je vezan uz pojam njegova potomstva (σπέρμα). Njegovim likom Pavao započinje prvu i zadnju fazu argumentacije, odnosno dokazivanje dosljednosti i učinkovitosti Božje riječi i Božjih planova, dokazivanje pozitivne uloge Izraela i njegova otvrdnuća u njima. Već Abrahamovim izborom, a i svim ostalim kasnijim izborima, Bog je očitovao važnost svoga nezasluženog milosrđa koje je pravedno, jednako prema svima i kojemu je cilj spašavanje svih na isti način i pod istim uvjetima. Ako postoji neka radosna vijest, onda je upravo to Radosna vijest koju treba razglašavati. Naime, u Isusu Kristu, u njegovu križu, što i jest Pavlovo evanđelje, Bog je očitovao snagu svoga pravednoga milosrđa na spasenje svakomu tko vjeruje, bez razlike. Božji se plan spasenja tako u luku proteže od Abrahama do Krista, stabilan je, postojan. U njemu je uvijek uz glavnoga aktera Boga prisutan i Ostatak, izabranici koji su u službi Božjega milosrdnoga spašavanja sviju. Izbor Abrahama čijem tjelesnom potomstvu pripada i Pavao dokaz je Božjega milosrdnog postupanja prema čovječanstvu, njegove dosljednosti, i garancija da u svojoj univerzalnoj spasiteljskoj volji Bog ozbiljno računa i s tjelesnim Abrahamovim potomstvom koje, unatoč privremenom otvrdnuću, upravo zbog izabranika neće biti isključeno iz spasenja. Pavao se u ovim poglavljima poslužio Abrahamovim likom kako bi argumentirao Božju nepristranu pravednost, Božje milosrđe, Božju dosljednost sebi i svojoj riječi u spašavanju svih na isti način i pod istim uvjetima: vjerničkom oslonjenošću na obećanje koje Bog nezasluženo nudi svima i prije bilo kakvog djelovanja s ljudske strane. Abraham je dokaz da Bog nije niti može definitivno odbaciti svoj izabrani narod. I njegovo spasenje zavisi o vjerničkoj oslonjenosti na Božju ponudu i obećanje. Abrahamom i njegovim potomstvom Pavao pokazuje i dokazuje Božju slobodu izbora, koja izokreće privilegije i ljudska prava i očekivanja. Abraham je Pavlu garancija neopozivosti Božjih obećanja i plana kao i Božje dosljednosti u ponudi i modalitetima spašavanja svega čovječanstva.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

POVEZANOST RADA