Naslov
Notarijat na istočnojadranskoj obali od druge polovine 12. do kraja 14. stoljeća
(Notariate on the Eastern adriatic Coast from the Second Half of the Twelfth to the End of the Fourteenth Century)

Autori
Grbavac, Branka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
07.05

Godina
2010

Stranica
339

Mentor
Matijević Sokol, Mirjana

Ključne riječi
srednji vijek; notarijat; Dalmacija; pragmatična pismenost; povijesni izvori; pravna povijest; kulturna povijest
(the Middle Ages; notarial practice; Dalmatia; pragmatic literacy; historical sources; legal history; cultural history)

Sažetak
U ovoj se disertaciji na temelju objavljene i neobjavljene građe prikazuje razvoj institucije notarijata na prostoru istočnojadranske obale od Kvarnera do Korčule u razdoblju od druge polovine 12. do kraja 14. stoljeća kada se i događaju najvažniji procesi u njegovom formiranju. Disertacija je podijeljena na dvije osnovne cjeline. U prvoj cjelini donosi se prikaz tijeka razvoja i organizacije notarske službe po pojedinim dalmatinskim komunama gdje su obrađeni različiti aspekti službe kao što su pojava prvih komunalnih notara, učestalost njihovog javljanja, proces sekularizacije i profesionalizacije notarske službe te podrijetlo samih notara. Analiza sačuvane notarske građe pokazala je kako je razvoj institucije notarijata prolazio kroz iste razvojne etape kao i notarijat u drugim europskim, a posebice talijanskim komunama. Ipak, unutar samih komuna formirala su se dva osnovna centra pod čijim se okriljem institucija i razvija. Prvi je onaj u kojem je vodeću ulogu u njegovom formiranju preuzela crkva (Split), a drugi onaj u kojem se notarijat razvijao više-manje samostalno u okviru svjetovnih gradskih institucija (Zadar). Analiza je također pokazala kako se notarska služba u Dalmaciji u razdoblju 14. stoljeća potpuno laicizirala i profesionalizirala budući da su u njoj djelovali notari s naslovima. Tijekom 13. stoljeća javlja se pokoji notar koji je u svom naslovu označavao da je postavljen papinim autoritetom (sacri palatii notarius), no u 14. stoljeću pojavljuju se gotovo isključivo notari carske vlasti (imperiali auctoritate notarius). U skladu s time u većini dalmatinskih komuna u tom je razdoblju služba bila u rukama notara stranaca koji su potjecali s talijanskog područja. To su uglavnom bili notari iz područja gornje i srednje Italije, tj. iz današnjih pokrajina Veneta, Marchi, Emilije Lombardije i Toskane. U drugoj cjelini predstavlja se formalno-diplomatička analiza sačuvanih privatno-pravnih isprava na temelju koje se pokušalo utvrditi uklopljenost istočnojadranskog notarijata u onodobnu notarsku teoriju, koja se stvarala i predavala na sveučilištima, u prvom redu u Bologni i Padovi. Stoga su kao epistemološki okvir i komparativni materijal korišteni traktati i formulari glavnih predstavnika Ars notariae 13. stoljeća (Rajnerije iz Perugije, Bencivenne de Norcia, Salathiel, Rolandin Passagerijev) koji su dijelom objavljeni, a dijelom dostupni u rukopisu. U središtu rada je analiza unutrašnje strukture isprave, u prvom redu protokola, korpusa i eshatokola. Same notarske formule iz dalmatinskih isprava uspoređuju se s onima koje se nalaze u navedenim notarskim formulama. Njihova analiza pokazala je kako su notari koji su djelovali u Dalmaciji isprave sastavljali u skladu s onodobnom notarskom teorijom. Ipak, u pojedinim komunama primjećuje se postojanje vlastitog lokalnog uzusa u korištenju pojedinih formula, no on se tijekom druge polovine 14. stoljeća gubi te se institucija notarijata na prostoru od Kvarnera do Korčule potpuno unificirala.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA