Naslov
Markantun de Dominis (1560.-1624.): život i djelovanje u povijesnom i teološkom kontekstu
(Marcus Antonius de Dominis (1560-1624): Life and accomplishment in the context of history and theology)

Autori
Holjevac, Robert

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
19.03

Godina
2010

Stranica
306

Mentor
Roksandić, Drago

Ključne riječi
Markantun de Dominis; Paolo Sarpi; papa Pavao V.; papa Grgur XV.; papa Urban VIII.; James I.; Joseph Hall; Diego Sarmiento Acuña de Gondomar; rimska inkvizicija; Mletački interdikt
(Marcus Antonius de Dominis; Paolo Sarpi; Pope Paul V; Pope Gregory XV; Pope Urban VIII; King James I.; Joseph Hall; Diego Sarmiento Acuña de Gondomar; The Roman Inquisition; Venetian Inderdict)

Sažetak
Ova doktorska disertacija se bavi životom jedne od najvažnijih osoba intelektualne povijesti s kraja 16. te u prvoj četvrtini 17. stoljeća. Ta je osoba Markantun de Dominis, senjski biskup te potom splitski nadbiskup. Kao splitski nadbiskup nosio je titulu „Primas Dalmatiae et Croatiae“. Bio je i djelatan fizičar koji se je bavio eksperimentalnom optikom i to njezinim fenomenom loma svjetlosti. Tako Dominisa možemo smatrati pionirom eksperimentalne optike, a njega su citirali, kako Isaac Newton, tako i hrvatski fizičar, Dubrovčanin Ruđer Bošković. Disertacija je podijeljena na više poglavlja koja prate životopis Markantuna de Dominisa. Autor počinje s historiografijom o de Dominisu te nastavlja o podrijetlu njegove obitelji, njegovu djetinjstvu, kao i školovanju na renomiranim talijanskim sveučilištima poput Brescije, Verone te Padove. Dominis predaje kolegije iz fizike, matematike i filozofije. Na istom Padovanskom sveučilištu Dominis završava studij teologije koji mu je otvorio vrata obećavajuće crkvene karijere. Autor dalje opisuje političku situaciju na istočnojadranskoj obali ; u gradu Senju, najmanjoj biskupiji u Hrvatskoj gdje de Dominis biva postavljen za administratora iste biskupije 1596. godine, a nakon smrti njegova strica koji je također bio senjski biskup. Na samom početku Dominis biva postavljen za upravitelja iste Senjske biskupije da bi tek 1600. godine bio imenovan biskupom. Odmah na početku svoje biskupske službe, de Dominisu biva povjeren vrlo složen diplomatski zadatak da preseli uskoke iz grada Senja u obližnja mjesta Brinje i Otočac kako bi se njihove uskočke aktivnosti s gusarstva preusmjerile na poljodjelstvo, gdje bi uskoci imali ulogu, kako ratnika, tako i seljaka, već prema potrebi kuće Habsburg i Carstva. Time je Dominis u biti htio ojačati granični obrambeni pojas Habsburgovaca prema Turcima Osmanlijama. Sve se je to odvijalo unutar diplomatskog trokuta: Mletačka Republika, Habsburško te najzad Osmansko Carstvo. Dominis na kraju nije uspio izvršiti svoju diplomatsku zadaću, a zbog pogoršavanja situacije nad kojom Dominis nije imao nikakve kontrole. Tako je najzad Dominis otišao u Rim da se u Senj i njegovu biskupiju više nikada ne vrati. Sljedeća se poglavlja odnose na de Dominisov boravak u Splitu, sada u svojstvu splitskog nadbiskupa, u kojima autor govori i o mjesnim političkim prilikama. Baš nekako po de Dominisovu dolasku u Split počinje biti aktualan nadolazeći sukob Mletačke Republike s papom Pavlom V ; a oko pitanja prava na jurisdikciju, odnosno pitanja odnosa Crkve i Države. To pitanje odnosa Crkve i Države izgleda da je u povijesti Crkve bilo uvijek aktualno te jednom od glavnih tema, kako prije Dominisa, tako i za vrijeme njegova života, ali i nakon njega. De Dominis aktivno i decidirano staje na stranu Mletačke Republike što ga je i dovelo do sukoba s crkvenim strukturama, no to nije bio jedini razlog. Bilo je to vrijeme tzv. „Mletačkog interdikta“ 1606.-1607. U Splitu de Dominis počinje pisati svoje desettomno djelo: „De Republica Ecclesiastica“ u kojoj obrazlaže svoje izvorno viđenje povijesti Crkve te kako bi Crkva trebala biti organizirana i to prema zamislima samog Isusa Krista. Kad je Rimska inkvizicija doznala za postojanje jedne takve knjige i da joj je sam de Dominis autor, ovaj biva pozvan pred sudište iste Rimske inkvizicije kako bi obrazložio njezin sadržaj pred njezinim sudom. Umjesto toga de Dominis odlazi u Veneciju, a odatle dalje u Englesku, kamo ga je bio pozvao kralj James I. Ondje de Dominis biva vrlo toplo primljen. De Dominis boravi u Engleskoj od 1616. do 1622. Ondje Dominis završava svoju knjigu „De Republica Ecclesiastica“ kao i neka druga teološka djela koja su se odnosila na aktualno stanje Crkve, ali i njezinu povijest. Kasnije kada prevagu odnose kalvinisti, odnosno „puritanci“ kako ih je de Dominis sam nazvao, on pada u zamku isusovaca i Rimske inkvizicije, koju je pripremio španjolski veleposlanik Gondomar te se tako vraća u Rim.Ondje De Dominis provodi nekoliko mjeseci, obrazlažući razloge svojeg povratka. Na kraju, De Dominis biva uhićen te sproveden u zatvor Sant'Angelo gdje je bio mučen te ostavljen da umre dana 8. rujna 1624. godine. Tri mjeseca kasnije njegovo je tijelo bilo spaljeno na lomači, a pepeo mu je bio bačen u rijeku Tiber. Autor pokušava rekonstruirati život Markantuna de Dominisa, dio po dio, poglavlje za poglavljem, uzevši u obzir sve činjenice koje se odnose na intelektualnu povijest, povijest ideja, katoličko-protestantske teološke rasprave i kontroverze, kao uostalom i na samu osobu Markantuna de Dominisa. Autor nastoji interpretirati i analizirati de Dominisova teološka djela o raznim temama, kako bi time dobio kompletnu sliku de Dominisa, ali ne samo njega, nego i vremena u kojem je de Dominis živio.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA