ࡱ> [Abjbj 4^ΐΐ3 mmm8DTOQg}$  J J J J J J JPiSH Jm! !! JmmN$$$!mmJ$!J$$8:p R9"^Z9IN0Ot9S"S4::"Sm; > ,$(!$L!k J J#d O!!!!S :Ana Horvat:  AUTOHTONE NACIONALNE MANJINE I USTAVNE PROMJENE 2009.-2010. Sa~etak: Autorica razmatra zna enje pojma  autohtonosti , njegovu komparativno-pravnu uporabu te konkretnu primjenu u pravnom sustavu Republike Hrvatske. Kao dio hrvatskog ustavnog prava od Izvorianih osnova u njihovu prvom obliku 1990. do danas, potvrdio se kao institut diskriminatornog pravnog u inka, negativnih komparativnopravnih konotacija te kao sredstvo svakodnevne politi ke trgovine pravima nacionalnih manjina. Budui da se jednako upotrebljava i u novim prijedlozima promjena Ustava Republike Hrvatske 2009.-2010., autorica je miljenja da ga valja trajno ukloniti iz ustavnog teksta. Summary: The author considers the meaning of the term autochthony, its comparative legal application and concrete use in the legal system of the Republic of Croatia. As part of the Croatian constitutional law ever since the Preamble to the 1990 Constitution, it has confirmed its nature as an instutute of discriminatory legal effect, negative comparative legal conotations and as a means of day-to-day political trade with national minorities' rights. Since it is equally used in the newly proposed constitutional amendments of 2009-2010, the autohor is of the opinion that it should be permanently erased from the constitutional text. Klju ne rije i: autohtonost, nacionalne manjine, ustavne promjene, izborno zakonodavstvo Key words: autochthony, national minorities, constitutional amendments, electoral law UVOD: Republika se Hrvatska nalazi usred etvrtih promjena svog Ustava od njegova donoaenja 22. prosinca 1990. Izmeu ostalog, predlo~ene promjene zahvaaju i tematiku prava nacionalnih manjina, doti ui se posebno pojma  autohtonosti . Pokuaavamo dati odgovor na pitanje koji je sadr~aj toga pojma, te izla~emo svoje glediate da se: s jedne strane, ponovnim promjenama Ustava pristupa bez potrebnog poznavanja povijesti te problematike ureenja manjinskih prava u RH te da smo, s druge strane, mialjenja da se pojam autohtonosti ne smije dalje zadr~ati u naaem pravnom poretku iz razloga njegovih dugogodianjih manipulacija, pa i diskriminatornih u inaka, u svrhe tekue politike. POJAM  MANJINE : Problem zaatite manjina po inje njihovim definiranjem. Logi ki je nemogue ustrojiti sustav zaatite prava kolektiviteta iji osobni obuhvat nije odreen. Na ovom se mjestu stoga prvo daje sa~eti pregled najva~nijih pokuaaja na definiranju pojma  manjina , koji nam slu~i kao okosnica u daljnjim raa lambama ureenja statusa manjina u RH. Jednozna ni i opeprihvaeni odgovori ne postoje zbog velike raznovrsnosti kategorija koje podvodimo pod ovaj  krovni pojam ( umbrella term ), no uopeno mo~emo govoriti o razlikovanju dva temeljna pojma, relevantna za razumijevanje pojma autohtonosti. To su kategorije starosjedila kih naroda, te nacionalnih/etni kih manjina. 2.1. STAROSJEDILA KI NARODI :  Starosjedila ki narodi ( indigenous peoples ) nisu definirani u  Deklaraciji o pravima starosjedila kih naroda UN-a iz 2007., no u njenom se sadr~aju mogu identificirati njihove temeljne odrednice: radi se o skupinama koji su neki teritorij naseljavale i prije osvajanja/kolonizacije danas veinskog naroda; usko su vezani na to tlo, na koje imaju kolektivno pravo ( l.26. UN Deklaracije); i danas ~ive mnogo viae u skladu sa svojim kulturnim, ekonomskim i druatvenim obi ajima, nego onima prevladavajue kulture. Na tim  teritorijima predaka oni imaju pravo osnivati i odr~avati svoje vlastite institucije, pa i sudbene ( l. 34. UN Deklaracije jam e djelovanje tih institucija u skladu sa njihovim obi ajima, dok god je to djelovanje usklaeno sa meunarodnim standardima ljudskih prava). Uzveai tu injenicu, pravo na kolektivno posjedovanje zemlje, ograni enje mogunosti upotrebe vojske na tim podru jima ( l.30. UN Deklaracije) te prava sklapanja ugovora i sporazuma sa dr~avom u ijem se okviru nalaze, dobivamo jasnu sliku teritorija tih naroda kao autonomnih podru ja, sa visokim stupnjem samouprave te ograni ene suverenosti dr~ave. Od manjina se, dakle, starosjedila ki narodi prvenstveno razlikuju temeljem svoje povezanosti sa tlom na kojem su  izvorni stanovnici. Temeljem ove injenice, priznaje im se pravo na samoopredjeljenje  l.3. UN Deklaracije govori o pravu na autonomiju ili samoupravu, jasno se ograujui od tuma enja koja bi omoguila njihovo potpuno odcjepljenje ( l.46.). Na stupanj samodostatnosti te  dr~ave unutar dr~ave upuuje jamstvo da pripadnici tih naroda mogu sudjelovati u politi kom, kulturnom i dr. ~ivotu zemlje  ako tako odaberu ( if they so choose ). Ovim se narodima takoer jasno jam e kolektivna prava, ato je tretman koji manjine u danaanjem stanju meunarodnog prava ne u~ivaju (Preambula i l.1.). Za razliku dakle od modernog ureenja statusa manjina, 370 milijuna pripadnika starosjedila kih naroda svoja specifi na prava vrai (te ih legitimira) temeljem svoje teritorijalne koncentracije na zemlji na koju imaju kolektivna prava. Ovdje nema govora o personalnoj, ve teritorijalnoj autonomiji graana zasnovanoj na osobnoj identifikaciji sa narodom koji na tom teritoriju obitava. Ukoliko ti graani i sudjeluju u sredianjem odlu ivanju u svom svojstvu pripadnika starosjedila kog naroda radi se o sigurnosnom mehanizmu osiguravanja njihova upliva samo pri pitanjima koja se njih ti u, a ne o metodi njihove integracije u ~ivot ostatka dr~ave. Osiguranje takve integracije izvan teritorija starosjedilaca ograni eno je samo na zabranu njihove diskriminacije. 2.2. POJAM ( ETNI KE I  NACIONALNE ) MANJINE: Kod usvajanja definicije  manjine , problem nastaje kod koriatenja pridjeva  etni ko i  nacionalno . Ovisno o ideoloakom polaziatu, prednost se daje jednom ili drugom kao subordiniranim terminima. Tako je prema prof. Vukasu u Europi formiranje nacija gotovo okon an proces, pa  etni ke manjine mo~emo podvesti pod airi termin  nacionalne manjine , budui da ove prve nisu nikada formirale svoju dr~avu-naciju. Na~alost, esto se takve zajednice de facto podcjenjuju upravo ovim argumentima nedovoljne politi ke osvijeatenosti, tj. neuspjeha u zasnivanju svoje dr~ave. Tako su u SFRJ  etni ke skupine (npr. Romi) bile jedna od tri vrste rodnog pojma  manjina , uz  narodnosti SFRJ (npr. Talijani) i  ostale narodnosti (npr. Vlasi) . Logiku zasebnosti  etni kih skupina slijedio je i prvi hrvatski Ustavni zakon o pravima  etni kih i nacionalnih zajednica ili manjina , poatujui pri tome terminologiju koriatenu tokom Haake konferencije za mir u Jugoslaviji. U istom je duhu  subordinacije pojmova sastavljena i Okvirna konvencija za zaatitu prava nacionalnih manjina Vijea Europe iz 1995., koja tra~i da se poatuje  etni ki, kulturni, jezi ni i vjerski identitet svake osobe koja je predstavnik neke nacionalne manjine ( l.5.). Budui da sama konvencija ne sadr~i definiciju manjine, to ini prethodna Preporuka 1201 Vijea Europe: to su osobe koje  prebivaju na teritoriju te dr~ave i njeni su dr~avljani; odr~avaju sa tom dr~avom solidne i dugotrajne veze; pokazuju specifi ne etni ke, kulturne, vjerske ili jezi ne karakteristike; zastupljena su u dovoljnom broju, pri emu su joa uvijek malobrojnija od ostalog stanovniatva te dr~ave ili jedne oblasti te dr~ave; podstaknuta su ~eljom za o uvanje onoga ato ini njihov zajedni ki identitet, posebno njihovu kulturu, tradiciju, vjeru ili jezik . Iako neobvezujua, ta je definicija svojim zahtjevom numeri ke brojnosti i tradicionalnosti manjine izvraila sna~an utjecaj na zakonodavstva zemalja Europe. Uz nju, za RH je osobito relevantan Instrument SEI gdje  Termin nacionalna manjina ozna ava grupu koja je broj ano manja od ostatka stanovniatva neke dr~ave, iji pripadnici kao dr~avljani te dr~ave imaju etni ke, vjerske ili jezi ne karakteristike razli ite od onih ostatka stanovniatva, te ~ele sa uvati svoju kulturu, vjeru ili jezik . Oba su ova dokumenta, donesena u pribli~no isto vrijeme i potpisana od strane RH, u elementima svojih definicija (dr~avljanstvo+tradicionalna naseljenost+svojstvena etni ka obilje~ja+solidarnost u njihovu o uvanju) jasno utjecala na danaanju ustavno-zakonsku definiciju nacionalne manjine kao skupine hrvatskih dr~avljana  iji pripadnici su tradicionalno nastanjeni na teritoriju Republike Hrvatske, a njeni lanovi imaju etni ka, jezi na, kulturna i/ili vjerska obilje~ja razli ita od drugih graana i vodi ih ~elja za o uvanjem tih obilje~ja . 3.  AUTOHTONOST MANJINE: Pojam autohtonosti  nije posebno definiran niti& se [o njemu] uope raspravljalo u meunarodnom pravu . Pregledavajui temeljne odrednice supra izlo~enih pojmova, uvjereni smo da rije   autohton poprima posve razli ito zna enje ovisno o tome govori li se o  starosjedila kim narodima ili (nacionalnim/etni kim) manjinama. Dok kod prethodnih ima uobi ajenu tj. lingvisti ku (opisnu) uporabu i ini samu bit  izvornosti tih naroda, kod kategorizacije manjina se u modernim nacionalnim zakonodavstvima koristi kao instrument pravnog jezika, koji u praksi legitimira razlikovanje u pravima pripadnika tradicionalnih manjina i imigranata, tj. kvalificira neku manjinu za viau ili ni~u razinu pravne zaatite. Stoga je na europskom tlu potreban oprez pri baratanju ovim pojmom, uzevai u obzir injenicu da u Europi samo skandinavske zemlje priznaju postojanje starosjedila kog (Saami) naroda na svom tlu. Razli iti su kriteriji  ukorijenjenosti (pri odreivanju autohtonosti) manjina: utvruje se potrebna duljina naseljenosti, ili se autohtonost izvodi iz opozicije suvremenim migracijskim kretanjima. Tako se vremenski kriterij, tj. tra~ena duljina organiziranog, grupno-kohezivnog boravka pripadnika manjine izra~ava u apsolutnim terminima - pa se npr. zahtijeva duljina boravka od  najmanje 80 do 100 godina , ili se specificira empirijskim pojmovima  dvije ili tri generacije  (ato odgovara prethodnom rasponu) tj. kao  viae-generacijska prisutnost na nekom podru ju (Povelja o autohtonim nacionalnim manjinama u Europi FUEN-a i YEN-a iz 2006.). Istu ideju izra~ava izri ito suprotstavljanje autohtonih imigrantskim manjinama. Tako su npr. u Ukrajini to  povijesne zajednice& koje nisu sastavljene od nedavnih imigranata . Europska Unija na popis  manje upotrebljavanih jezika Europske unije uvratava samo one koje smatra autohtonima, pa na tom popisu nema jezika  novih ,  imigrantskih manjina, npr. turskog ili arapskog. Europska povelja o regionalnim i manjinskim jezicima Vijea Europe se doti e samo jezika koji se  tradicionalno rabe na podru ju odreenog dr~avnog teritorija& Ovo ne uklju uje& jezike useljenika . Tu je primjetan obrambeni stav prema proairenju kruga graana kojima se priznaju posebna manjinska prava, a koji s obzirom na integraciju europskog tr~iata prijeti da postane preprekom radnicima migrantima  graanima EU ili treih zemalja. Svakako je neracionalno tra~iti npr. politi ko predstavniatvo etnosa radnika-imigranata, no ato je sa pravima kulturne autonomije  obrazovanjem i izdavaatvom na mati nom jeziku, slobode osnivanja i podupiranja udruga i organizacija manjina? Smatramo da bi ograni eno uvoenje ovih oblika personalne autonomije ne samo pratilo fleksibilizaciju tr~iata rada, ve i na najbolji na in osiguravalo druatveni mir u dr~avama sa naglaaenim potrebama su~ivota  mati nog naroda i velikog broja imigranata. Supra je spomenuto da se pojmom autohtonosti koristi s nijednom drugom svrhom do li izigravanja obveza dr~ava pred meunarodnim pravom. Tako se posebna prava priznaju samo pripadnicima manjina ozna enih kao autohtonih, dok se alohtonima jam e (samo) opa ljudska prava i slobode, tj. izjedna uje ih se sa bilo kojim drugim graaninom. U ovim dr~avama termin autohtonosti poprima negativne konotacije, budui da se njime slu~i kako bi se zaatitu manjina isklju ilo, tj. ograni ilo samo na ( esto nedosljednim kriterijima) odabrane manjine. Na ovu praksu svojim izvjeaima reagiraju nadzorna tijela utemeljena meunarodnim ugovorima, kao UN-ov Odbor za uklanjanje rasne diskriminacije (CERD) i Nadzorni odbor uz Okvirnu konvenciju za zaatitu manjina Vijea Europe, npr. u slu aju Slovenije i Austrije. Slovenski Ustav u l.5. jam i zaatitu prava samo talijanske i maarske nacionalne zajednice, te u l.64. regulira njihove  posebne pravice , a iako je joa 1991. l.65. Ustava obeao poseban zakon o pravima romske zajednice u Sloveniji, isti je donesen tek 2007. Austrijski je Ustav 2003. lanku 8. dodao i stavak 2., kojim se Austrija obvezuje poatovati  svoju jezi nu i kulturnu razli itost kako se ona razvijala protekom vremena, i koja izra~aj nalazi u autohtonim etni kim skupinama. . Da je jezi nu te pravnu uporabu pojma autohtonosti mogue i kombinirati (kako je odreeno supra) pokazuje i injenica da se, uz to ato ove dvije dr~ave atite samo manjine odreene kao autohtone (pravna upotreba), takva krnja zaatita manjina dalje ograni ava i principom teritorijalnosti. Prava jam ena tim manjinama izvraavaju se samo u odreenim naseljima  za maarsku manjinu u Sloveniji, to je 5 naselja uz granicu sa Maarskom, dok je pak talijanska manjina okupljena u tri obalna naselja uz granicu s Italijom. U Austriji teritorijaliziranu zaatitu temeljem autohtonosti ima 6 manjina: slovenska u Koruakoj i `tajerskoj, maarska u Gradiau i Be u, eaka te slova ka u Be u te romska i hrvatska manjina u Gradiau. Nedostatak definicije manjine u Okvirnoj konvenciji, koji je omoguio ograni enje osobnog dosega zaatite manjina putem kriterija autohtonosti, iskoristile su i druge dr~ave. Iako su se pri tome slu~ile druga ijim formulacijama, i njihovi se kriteriji ine ukorijenjeni u ideji dugog boravka manjine  vezanosti za sudbinu veinskog naroda, te su pri tome jednozna ni pojmu autohtonosti. Estonija i `vicarska tra~e  dugo-postojee, vrste i trajne veze ; Latvija atiti manjine koje  tradicionalno ~ive u Latviji generacijama , a njoj se sa uvjetom tradicionalne naseljenosti pridru~uje i Njema ka. Nadzorni se odbor u svojim mialjenjima protiv ovakve prakse bori airokom interpretacijom l.3. Okvirne konvencije: neovisno o dopuatanju odreene mjere slobodne prosudbe (margin of appreciation) inzistira da  implementacija Okvirne konvencije ne smije biti izvor arbitrarnih ili neopravdanih razlika. Iz ovog razloga Nadzorni odbor shvaa kao dio svoje du~nosti ispitivanje osobnog dosega danog implementaciji Okvirne konvencije&  . Drugim rije ima, stupnjevanje prava pojedinih (autohtonih  alohtonih) manjina nije protivno Konvenciji dok se svim (objektivno postojeim) manjinama jam e jednaka minimalna prava. Ova usklaenost prestaje u trenutku kad se kriterij autohtonosti pretvara u eufemizam za diskriminaciju. U tom je smislu npr. kritizirana Danska zbog isklju ivanja zajednice Roma iz dosega primjene Konvencije. 4. AUTOHTONE MANJINE U USTAVNOM PRAVU REPUBLIKE HRVATSKE RH se do danas pri govoru o manjinama terminologijom nije slu~ila dosljedno. Od  bo~inog Ustava 22.12.1990. do izbornog zakonodavstva 2003., ovu je tematiku obilje~ilo ideoloako lutanje. Radi lakaeg pregleda, relevantno emo zakonodavstvo podijeliti na dva razdoblja u vremenskom okviru izmeu donoaenja Ustava 1990., i izbornog zakonodavstva 2003.: 1990.-1997. kao perioda u kojem je posebna pravna zaatita bila jam ena samo manjinama koje su prava ve stekle u SFRJ (ili Kraljevini Jugoslaviji), te razdoblja 1997.-2003. kao perioda konstitucionalizacije  autohtonosti kao izraza ~elje zakonodavca da daljnje zadr~avanje status quo u vezi nacionalnih manjina (i pratee isklju enje iz posebne zaatite svih drugih etni kih skupina) prikrije koriatenjem tog pojma. 4.1. RAZDOBLJE 1990.-1997.: Izvoriane su osnove u svom obliku iz 1990. ravnopravnost s hrvatskim narodom jam ile  inim narodima i manjinama, meu kojima su izrijekom navodile Srbe, Muslimane, Slovence, Talijane, Maare i }idove. Ovu enumeraciju nije ponovio 1992. doneseni Zakon o izborima zastupnika u Sabor Republike Hrvatske koji je, prihvativai za pripadnike nacionalnih manjina sustav posebnih izbornih jedinica, iste kreirao za pripadnike srpske, talijanske, maarske, eake, slova ke, rusinske, ukrajinske, austrijske i njema ke manjine. Ovakva je situacija ostala do 2003., neovisno o u meuvremenu u injenim izmjenama izbornog zakonodavstva. Zanimljiv je ovaj raskorak (tj. samo djelomi no poklapanje) izmeu ustavnog i zakonskog nabrajanja manjina, budui da je 1991.g. doneseni Ustavni zakon 5 posebnih saborskih zastupnika predviao iz reda manjina  iji je udio u stanovniatvu Republike Hrvatske manji od 8% , a ato je uvjet koji su Muslimani, Slovenci i }idovi u Hrvatskoj (a i pripadnici joa 10 manjina koje su danas priznate) zadovoljavali. Iz takvog ignoriranja teksta Ustava te Ustavnog zakona logi kom interpretacijom nedvojbeno proizlazi da se u ovom razdoblju sam pojam manjine protezao samo na one ija su posebna prava regulirana izbornim zakonodavstvom. Mogue razloge takve odluke Sabora djelomi no nalazimo u povijesnom trenutku u kojem se Hrvatska 1990. nalazila, te u pravnoj ste evini RH. a) l.137/1 Ustava SRH iz 1974. naglaaavao je jednakost  svih naroda i narodnosti koje ~ive u Socijalisti koj Republici Hrvatskoj: Hrvata, Srba, Maara, eha, Talijana, Slovaka, Rusina, Ukrajinaca i drugih naroda i narodnosti . U skladu sa injenicom da se Hrvatska 1990. joa uvijek nalazila u polo~aju federativne jugoslavenske republike,  ne postoje supstancijalne razlike izmeu hrvatskog Ustava 1974. i novog Ustava glede polo~aja naroda i manjina u Hrvatskoj   oba definiraju Hrvatsku kao  nacionalnu dr~avu hrvatskog naroda , te dr~avu  drugih naroda i narodnosti koje u njoj ~ive ( l.1. Ustava SRH) tj.  inih naroda i manjina, koji su njeni dr~avljani (Izvoriane osnove Ustava RH). Kao ato Ustav SRH izrijekom kao jedan od takvih  naroda spominje srpski, tako i novi hrvatski Ustav '90. pod  narodima podrazumijeva one narode s kojima (joa uvijek) dijeli ~ivot u SFRJ  Srbe, Muslimane i Slovence. Izborni su zakoni 1992. pak donoaeni u bitno druga ijem stanju: Hrvatska viae nije dio SFRJ, te su pripadnici nekadaanjih naroda SFRJ u RH postali manjinama. Tako i od ustavnih promjena 1997. l.15. Ustava viae ne jam i jednaka prava, slobodu izra~avanja nacionalnosti te upotrebe jezika i pisma  narodima i manjinama , ve samo potonjima. U slu aju Muslimana i Slovenaca 1992. doneseno izborno zakonodavstvo pripadnike tih naroda jednostavno (namjerno) previa pri ureenju polo~aja nacionalnih manjina u RH. Sudbina srpske manjine bila je posve druk ija - u svjetlu okrutnih sukoba na tlu RH i BiH kroz '90-te godine jedino je mogue rjeaenje za ja anje unutarnje stabilnosti RH bilo uvjeravanje srpske manjine u Hrvatskoj da je ona i dalje njihova domovina, u kojoj se njihovi interesi unato  ratu atite. Tako je l.18/1 Ustavnog zakona njima jam io  zastupljenost razmjerno svom udjelu u ukupnom stanovniatvu u Saboru i Vladi Republike Hrvatske te tijelima vrhovne sudbene vlasti , tj. 13 zastupnika u Saboru. b) injenica je takoer da se izborna pozitivna diskriminacija pojedinih manjina temeljla na ideji razli itoj od Izvorianim osnovama izra~enog poativanja ustavnog ustroja SFRJ. Izborno su privilegirane manjine redom u odnosu na hrvatsko zakonodavstvo pravno  stare , tj. skupine su kojima je pravni poredak RH jednostavno priznao ve ste ena prava  prenesena iz (socijalisti ke ili Kraljevine) Jugoslavije. Talijanska, maarska, eaka, slova ka, rusinska i ukrajinska manjina u SR su Hrvatskoj imale organizirano obrazovanje na materinjem jeziku, a austrijska i njema ka manjina su u~ivale poseban polo~aj u Kraljevini Jugoslaviji, gdje su takoer imale prava na akole na materinjem jeziku i svoje kulturne institucije (isti polo~aj nisu ipak u~ivale i u SR Jugoslaviji). 4.2. RAZDOBLJE 1997.-2003.: Izvraenim promjenama Izvorianih osnova, Ustav se 1997. ciljano uskladio sa fakti nim stanjem, te je tamo konstitucionalizirao upravo 9 do tada  privilegiranih manjina (kojima je pridodao i ~idovsku), objedinivai ih nazivom  autohtone manjine . Ovim je pojmom samo na semanti koj razini, bez logi ke dosljednosti, racionaliziran otpor zakonodavca da se obuhvat pojma  manjine proairi i na druge osim onih  starih . Va~no je rei da se prije 1997. pojam autohtonosti u RH pojavljivao samo u l.15.st.3. Ustavnog zakona iz 1991., koji je jam io posebno obrazovanje na materinjem jeziku za ona naselja  iz kojih je u drugom svjetskom ratu i poslije drugog svjetskog rata autohtono stanovniatvo ostalih etni kih i nacionalnih zajednica ili manjina bilo protjerano u mati ne zemlje ili se vodila politika iseljavanja u mati ne zemlje . ini se da je smisao lanka usmjeren na njema ku i austrijsku manjinu, tj. ne i na progone i iseljavanja }idova ili Roma vraena od strane faaisti ke Nezavisne dr~ave Hrvatske. Promjene izvraene u Izvorianim osnovama primijenjene su zatim i u izbornom zakonodavstvu 1999., omoguujui da pripadnici (samo) autohtonih manjina biraju svoje zastupnike u jednoj izbornoj jedinici, koju ini podru je Hrvatske. Grupiranje manjina kojima je povjereno pravo na izbor po jednog zastupnika nije izmijenjeno, ve je ~idovska manjina jednostavno pridodana manjinama bivae posebne izborne jedinice Osijek. Po ovome su modelu odr~ani parlamentarni izbori 2000.g. Dok se kroz prvih 10 godina postojanja hrvatske dr~ave pozitivna zaatita manjina odnosila samo na 9 (tj. od 1997. 10) manjina, 2000. je izvraen zaokret izri itim enumeriranjem ukupno 22 manjine, za koje se RH obvezuje da ih  atiti& i poti e njihov svestran razvoj :  Republika Hrvatska atiti ravnopravnost pripadnika nacionalnih manjina: Albanaca, Austrijanaca, Boanjaka, Bugara, Crnogoraca, eha, Maara, Makedonaca, Nijemaca, Poljaka, Roma, Rumunja, Rusa, Rusina, Slovaka, Slovenaca, Srba, Talijana, Turaka, Ukrajinaca, Vlaha, }idova i drugih&  . Iako izrijekom priznaje postojanje 22 manjine,  novo ruho Ustavnog zakona slijedi jednaku logiku dotadaanjih verzija, mijenjajui l.18/2 samo utoliko da predvidi izbor 7, a ne viae 5 zastupnika manjina koje u stanovniatvu sudjeluju sa <8%. Za bilo kakvu daljnju razradu upuuje na izborni zakon, koji je pak donesen tek nakon 3 godine, a i tad u provedbi u meuvremenu donijetog potpuno novog Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. S obzirom na takvu proliferaciju zakonskih rjeaenja (uklj. prateeg izbornog zakonodavstva), preostaje nam samo nagaati u kojem bi smjeru iaao izborni zakon u svojoj implementaciji l.18/2 Ustavnog zakona '00: zadr~avanja privilegiranog polo~aja samo za 10 autohtonih manjina, ili ovaj put uklju enja sve nabrojane 22 u izbor tih 7 zastupnika. Navedeni katalog manjina odgovara u potpunosti kategorijama popisa stanovniatava 1981., 1991. te 2001., uz iznimku gr ke manjine koja nije uklju ena u popis ustavnog zakona. Naziv manjine  Muslimana promijenjen je u  Boanjaci - ovdje se ujedno radi o problemu veem od same terminologije, pa emo ukratko prezentirati i naae vienje istog. Kao etni ka skupina,  Boanjaci tj.  Muslimani su slavenski narod islamske kulturne pozadine, dijelom eks-muslimansko (vjerski  radi ovoga se razlikovanja razlikuju ina ice sa velikim i malim  m ), koji velikim dijelom  nisu prakticirali (islam), ak se nisu poistovjeivali s drugim muslimanima u Jugoslaviji . Status nacije dobili su pod imenom  Muslimani tek 1971., kada su se po prvi puta mogli na popisu stanovniatva u tom smislu izjasniti ( Musliman, u nacionalnom smislu ). Do tada im je ovaj status (barem preautno) osporavan - nije  bila jasno definirana nacionalna posebnost Muslimana& U politi koj praksi posebost Muslimana re ena je nekako poluglasno . Tako se posebnost Muslimana u partijskim dokumentima izra~avala pojmovima  posebna cjelina ,  muslimanska zajednica ,  etni ka grupa i sli no. Koja je geneza ovakvoga stava? Isti e se da je od 1878. i aneksije Bosne otvoren proces nacionaliziranja Bonjaka pravoslavaca u Srbe, a Bonjaka katolika u Hrvatesvi popisi stanovnitva u Bosni, od onog koji je izvrio Omer-paa Latas 1851. godine, do 1921. i 1931. kojeg je izvrila Kraljevinaprovedeni su po konfesionalnoj, a ne po nacionalnoj pripadnosti. Prvi popis stanovnitva po nacionalnoj pripadnosti izvren je tek 1948. godine. Na popisima stanovnitva 1948. i 1953. Muslimani su se mogli opredijeliti kao Srbi (na popisu 1948. s dodatkom muslimanske vjeroispovijesti ), Hrvati (1948. i  muslimanske vjeroispovijesti ), ili  nacionalno neopredijeljeni  na potonji na in ih se opredijelilo 778.403, tj. 891.800. Kada je 1961. uvedena mogunost da se izjaanjavaju kao Muslimani  u etni kom smislu , takvih je bilo 842.954. Amandmanom XVIII na Ustav SR Bosne i Hercegovine od 15.02.1972., te Ustavom SFRJ iz 1974. Muslimani dobivaju status jednog od naroda SR BiH te Jugoslavije. Iako se tako i slu~beno Bosna  raspala na tri naroda, tijekom ustavnih promjena '70-tih Muslimani su tra~ili da ih se oslovljava opim imenom  Bosanci , no  Ne daju bosanstvo, nude muslimanstvo& Da prihvatimo i to ato nude makar i pogreano ime, ali emo otvoriti proces . Nakon raspada SFRJ, na Boanja kom je saboru 27. rujna 1993. kao nacionalno ime umjesto  Muslimana usvojen povijesni termin  Boanjaci , ato je idue godine potvreno i 30.o~ujka na sjednici Ustavotvorne skupatine usvajanjem Ustava Federacije Bosne i Hercegovine ( l.1. definira Boanjake i Hrvate kao konstitutivne narode Federacije). Na~alost, ovo se ni danas dosljedno ne poatuje pa je na proalom popisu stanovniatva 2001. hrvatskim dr~avljanima ponueno izjaanjavanje  Boanjacima ili, dodatno,  Muslimanima (u kategoriji  Ostali narodi Europe ), ato je dovelo do toga da se boanja ki korpus u RH 2001. cenzusno podijelio na 20.755  Boanjaka te 19.677  Muslimana . Enumeracija ukupno 22 nacionalne manjine opstala je dvije godine, do donoaenja sadaanjeg Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, koji umjesto nabrajanja nudi openitu definiciju nacionalne manjine kao skupine hrvatskih dr~avljana  iji pripadnici su tradicionalno nastanjeni na teritoriju Republike Hrvatske&  ( l.5.). Od tada su sve manjine u RH u pravima apsolutno izjedna ene, ato je idue godine i potvreno izbornim zakonodavstvom, koje od tada predvia pravo na izbor 8 zastupnika  predstavnika svih postojeih (trenutno slu~beno i dalje 22) manjina. 5. AUTOHTONOST I PRIJEDLOZI USTAVNIH PROMJENA 2009.-2010. Unato  supra izlo~enim problemima njegova koriatenja, pojam  autohtonosti opstaje i u najnovijim prijedlozima ustavnih promjena. Joa opasnije, dobiva i dodatnu te~inu zahvaljujui pozornosti koju mu Saboru podneseni prijedlozi ustavnih promjena poklanjaju, oba sa jednako nedopustivim motivima. Budui da se u hrvatskoj javnosti ve dulje vrijeme s oatro sukobljenim stavovima raspravlja o konkretnim promjenama ureenja manjinskih prava, naae je uvjerenje da je potrebno spomen autohtonosti posve ukloniti iz ustavnog teksta. Problemi koje njegovo je postojanje proizvodilo (primjenjivo i na daljnje zadr~avanje) su slijedei: Kada je 2002. Ustavnim zakonom u hrvatski pravni poredak unesena opa definicija nacionalne manjine, njenim je izri ajem (budui se razlikovao od onog iz Izvorianih osnova) u injeno razlikovanje izmeu 10  autohtonih , te 12 alohtonih (tj. samo  tradicionalno nastanjenih ) manjina. Ovakvu je jezi nu interpretaciju podupirao i izvorni Vladin prijedlog ustavnih promjena, koji je predlagao da se preambularnom nabrajanju autohtonih manjina dodaju joa i Boanjaci i Slovenci, nedvojbeno pod pritiscima doti nih manjina i njihova vienja injenice da su 1997.  izba ene iz Ustava . Ovakvo stupnjevanje  tradicionalnosti i  autohtonosti ne samo da se zasnivalo na vremenskim kriterijima koje je nemogue kvantificirati (postojanost naseljenosti na tlu Hrvatske), ve je bilo neusklaeno sa komparativnom upotrebom pojma autohtonosti tj. nastojanjima europskih zakonodavstava da njime zaatitu ograni e upravo na  tradicionalno naseljene manjinske skupine, a ato ta dva pojma ini jednozna nima. Ovakva stupnjevanja meu manjinama nisu (bila) prakti no opravdana budui da izmeu 22 manjine razlike u pravima od 2003. viae ne postoje. Iako Izvoriane osnove spominju samo 10 (autohtonih) manjina smatramo da se bona fidae tuma enjem ustavnih zakona 2000. i 2002., te uvidom u popise stanovniatva ( ije kategorije narodnosti nisu mijenjane od 1981. pa do danas) i izborno zakonodavstvo ne mo~e sumnjati u jednaku zaatienost svih manjina. Ipak, smatramo da je na simboli koj razini razlikovanje meu autohtonim (preambularnim) i ostalim ( tradicionalno naseljenim ) manjinama pridonosilo stvaranju tenzija i meu samim manjinama, s nepovoljnim u incima po javnu podraku ne samo ja anju, ve i zadr~avanju njihovih posebnih prava. Loae je da je takvo stanje podupiralo vienje pojedinih manjina da izri ita enumeracija u Ustavu (kao autohtonih) ipak predstavlja viau garanciju njihova polo~aja, jaku branu promjeni ili ukidanju posebnog statusa. Pomou tog se  ustavnog optimizma manjinama i sada manipulira, dajui im privid ja anja polo~aja (istim optimizmom se prima faciae rukovode i neke druge predlo~ene promjene Ustava). Na takav se na in 12 manjina do sada nenabrojanih Izvorianim osnovama navodi na utisak da do~ivljavaju svojevrsno  zakonodavno promaknue . Ovo je dodatno prekludirano uzme li se da se tako ujedno amnestira dosadaanja uporaba  autohtonosti u nedopustive svrhe (v. infra o diskriminatornim u incima istog). Drugim rije ima, Proslov Ustava nije obvezujui dio ustavnog teksta, niti se uvraenjem  autohtonosti u njegov tekst 1997. zbilja mogla sankcionirati 7-godianja praksa pogodovanja odabranih,  starih manjina. Njegovo je uvratenje od prvog dana neopravdano, te po staroj latinskoj izreci ni danas ne mo~e konvalidirati putem airenja svog opsega. Ovdje le~i i naae uvjerenje o potrebi njegova potpunog uklanjanja iz prava RH, kako bi se sprije ilo da ikada ponovno bude upotrijebljen u svrhe dnevne politike, te kako bi se na jasan na in dalo do znanja da su sve manjine u RH istinski ravnopravne, pa i na simboli koj razini. Ozbiljno shvaamo suprotna mialjenja, koja upozoravaju protiv novih zadiranja u tekst Izvorianih osnova  no, mislimo da je njihova suatina ipak u prohibiciji daljnjih zlouporaba ustavnog teksta, ne u (istosmjernim) pokuaajima njene apsolutne prekluzije pro futuro na predlo~eni na in. Na isticanje da je  Proslov& za Republiku Hrvatsku i hrvatsku ustavnost ono ato je za Amerikance Deklaracija neovisnosti, a za Francuze Deklaracija o pravima ovjeka i graanina , pa da  mijenjati Proslov zna i pokuaati ispo etka pisati povijest, i to ni u kojem slu aju ne bi trebalo initi& nipoato nabrajanjem 22 manjine kao  autenti ne  mora se postaviti protupitanje ne dopuata li se ipak mjesta za zatvaranje ve otvorene Pandorine kutije? Dok je nepobitna iznimna simbolika Izvorianih osnova, njihov status svojevrsne  svete krave Ustava ne mo~e se kompenzirati oslanjanjem na ustavnosudsku praksu ili (nepostojeu) politi ku kulturu kao jamca da se istima nee dalje manipulirati. Iako smatramo da Izvoriane osnove nisu obvezujue, njihov odnos prema tekstu Ustava svrstava ih uz bok l.3. Ustava kao temelja tuma enja ustavnih odredbi, te tako zahtijeva da se njeni problemati ni dijelovi, budui da inspiriraju ustavnu interpretaciju, uklone. Da valja voditi ra una i o njenom simbolizmu, izvan pravne (ne-justicijabilne) arene, pokazuje i to da ona sadr~i  & esto prve rije i naroda, njihov raison d'etre i njihov cri de Coeur. Iz ovoga razloga, za razliku od mnogih drugih dijelova Ustava, va~nost ustavne preambule nije ograni ena na pravnu i politi ku arenu. Kulturalno specifi na, njen jednostavan ali izravan izri aj pro~ima druatveno i kulturno tkivo, slu~ei kao potencijalni totem za dr~avu, zajednicu i pojedinca . Da se preambule trebaju mijenjati u skladu sa razvojem druatva, upravo u kontekstu manjinskih prava prepoznao je npr. (iako na referendumu odba en) prijedlog novog teksta australske preambule iz 1999., koji je namjeravao kona no u Ustavu spomenuti starosjedila ke narode Aborid~ina i stanovnika Torres tjesnaca. Prepreku eventualnom buduem zadiranju u posebni polo~aj bilo koje od manjina mora predstavljati Ustavni sud te garancije zakonodavnog postupka, a ne deklaratorni preambularni izri aj. Upravo je zbog ovog razloga nu~no da Ustavni sud promjenom svoje prakse kona no po ne izvraavati ovlasti  popunjavanja praznina u zakonskim tekstovima. Na taj bi na in izostavljanje pojedine manjine iz nekog od zakona koji razrauju prava manjina lako moglo, usporedbom sa organskim pravnim propisom (tj. definicijom manjine u l.5. Ustavnog zakona), biti pred USRH ocijenjenjivano kao (ne)ustavno, tj. nezakonito. Naravno, u situaciji u kojoj i Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina i izborni zakoni ine organske zakone iz l.82. Ustava RH, valja izvraiti i dodatni zaokret prakse USRH. On tako mora raskrstiti sa mialjenjem da  Predlagatelji pogreano polaze od toga da je Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina viae pravne snage od Zakona o izborima. Oba zakona su organski zakoni jednake pravne snage iju meusobnu usklaenost Ustavni sud nije nadle~an ocjenjivati (U-I-1681/2003 i U-I-2070-2003 od 17.09.2003., to .5.). Te se dvije vrste propisa donose bitno druga ijim veinama od tj. 2/3 glasova svih zastupnika, iz ega nedvojbeno proizlazi vea pravna snaga zakona iz l.82/1 Ustava nad onima iz st.2., neovisno o semantici tj. grupiranju obje vrste pod naziv  organski zakoni . Ustavom nalagati veu pravnu te~inu jedne skupine organskih zakona pred drugom, a iz toga paralelno ne izvoditi nikakvu pravnu posljedicu, svodi arhitekturu Ustava na niata viae od zgodne akademske vje~be. Koriatenje  autohtonosti kao osnovnog kriterija pri stupnjevanju prava razli itih nacionalnih manjina kroz 90-te se godine (zaklju no do 2003.) pokazalo izravno diskriminatornim. Razlikovanje autohtonih i alohtonih manjina u dodijeljenim posebnim pravima mo~e biti dozvoljeno samo ukoliko su svim manjinama zajam ena jednaka minimalna prava, te ako to razlikovanje po iva na objektivnim kriterijima. Potonje nije slu aj ako je to razlikovanje po prirodi  arbitrarno i neopravdano tj. postojee samo na semanti koj razini i slu~i prikrivanju diskrecijskog odabira. Tako se meu  autohtonima trenutno nalaze npr. i rusinska te ukrajinska manjina, koje na tlu RH obitavaju od XIX.st., ali ne i Romi, koji sudbinu hrvatskog naroda dijele barem od XV.st.. Meu samim  autohtonim manjinama stoljea dijele pojedine od njih u boravku na tlu Hrvatske, pa tako postoji milenijski jaz izmeu trajnog naseljavanja talijanske i maarske, te ostalih  autohtonih manjina. Stoga, dok je izdvojeni polo~aj 9 (10) nacionalnih manjina nedvojbeno predstavljao njihovu opravdanu, pozitivnu diskriminaciju u odnosu prema veinskom stanovniatvu, ona se sama primjenjivala nejednako meu usporedivim, tj. jednako meu razli itim skupinama manjina. Time se kroz 11 godina (izborni zakoni 1993.-2003.) ostvarivala definicija nedopuatenog, diskriminatornog ponaaanja. Pregledom re enog, o ito je da je Republike Hrvatska, ne ~elei '90-tih godina proalog stoljea proairivati  naslijeene obveze zaatite nacionalnih manjina  stare manjine jednostavno podvela pod skupni pojam  autohtonih , ~elei kroz lingvisti ki manevar iznijeti politi ki odabir. Za razliku od Austrije, Slovenije i Danske, Hrvatska ne mo~e primjenjivati princip teritorijalnosti, tj. nemogue je takav vid autohtonosti koristiti za primjenu pozitivnih mjera zaatite. Nacionalne manjine RH nisu teritorijalno homogenizirane, ve prostorno raspraene, te je potrebna koherentna manjinska politika na razini itave zemlje. Prijedlog 52 oporbena zastupnika, sada prihvaen i od Vlade, uvodi i neke posve nove probleme. On, naime, sve 22 manjine smatra autohtonima, te tra~i nadopunjenje Izvorianih osnova sa 12 manjina do sada tamo  izostavljenih . Takvo nabrajanje sve danas priznate 22 manjine u tekstu Ustava prema naaem mialjenju ne poatuje prirodu Ustava i Izvorianih osnova koji se, kako je ranije pokazano, ne smiju optereivati kvazi-normativnim nabrajanjima, podlo~nim predvidivim promjenama. Da ovom dijelu nacrta nedostaje logike pokazuje i dodatak prijedlogu, da se iz Izvorianih osnova izbriae rije   i drugih , koja se od prvog Ustava 1990. nadovezivala na nabrajanja pojedinih manjina, odra~avajui tako otvorenost RH priznavanju novih manjina i zajednica u duhu demokratskih normi  slobodnoga svijeta . Sve br~im pribli~avanjem europskim integracijama, tj. lanstvu u Europskoj uniji, jasno je da e RH neminovno uskoro postati odrediate raznih imigrantskih skupina, kojima e ve kroz nekoliko desetljea valjati priznati manjinski status  tako, primjerice, kineska skupina ve nekoliko godina raste brojevima u Hrvatskoj.  Zatvaranjem preambularne klauzule kratkovidno se pro futuro stvara obveza predvidive ponovne intervencije u Izvorine osnove, kada ih dosljednosti radi bude valjalo uskladiti sa rastom broja manjina. Naravno, pri ovome se otvara dodatno pitanje kriterija za priznavanje manjinskog statusa novim zajednicama. Dok su dosadanje 22 manjine taj status ostvarivale postupno - prvo one sa ste enim pravima, pa pod pritiscima meunarodnih obveza i ostale - ovdje se po prvi put u RH radi o potrebi razmatranja tog pitanja po ve zavraenoj demokratskoj tranziciji. To je nu~no diskrecijski odabir zakonodavca, budui da u toj zadai ima rijetke vodilje kao npr. maarski Zakon o manjinama koji tra~i da pripadnici manjine ~ive na tlu Maarske barem 100 godina, i to kao kohezivna skupina predana o uvanju svojih razli itosti. Ipak, prema naaem je mialjenju mo~da doalo vrijeme za promjenu dosadaanjih kanona, te je preporu ljivije umjesto arhai nog koncepta  vezanosti za tlo prava vezati uz puku brojnost. U Europi migracijskih radnika i mobilnog graanstva, prava npr. vezana za nastavu na manjinskom jeziku te kulturnu i vjersku autonomiju uputnije je dodjeljivati skupinama znatnijeg broja, iako po boravku u dr~avi mo~da prelaze tek etvrtinu maarskog stoljea. Isti prijedlog ne vodi ra una ni o nali ju prethodnog problema, tj. trenutnoj potrebi pro iaavanja broja manjina u Hrvatskoj. Joa 1953. Potkomisija UN-a za spre avanje diskriminacije i zaatitu manjina zaklju ila je da  manjine moraju uklju ivati broj osoba dostatan da vlastitim naporima mogu o uvati svoje tradicionalne karakteristike . U raspodjeli javnih sredstava treba voditi ra una o  razumnom odnosu nastojanja koja treba ispuniti i koristi koja iz toga proizlazi , tj.  ne bi trebalo zahtijevati da dr~ave usvajaju posebne mjere zaatite preko razumne proporcionalnosti ulo~enog napora i koristi koje iz toga proizlaze . Spomenuta Preporuka 1201. u predlo~enu definiciju manjine unosi zahtjev da se radi o skupini osoba koja je  dovoljno reprezentativna, iako broj ano manja od ostatka stanovniatva te dr~ave ili pokrajine te dr~ave ( l.1(d)), a ovo gotovo ad literam ponavlja l.2. Zakona o zaatiti sloboda i prava nacionalnih manjina susjedne Republike Srbije. Sukladno navedenom, smatramo da se danas u Hrvatskoj mo~e nabrojati maksimalno 19 manjina, uz ukidanje posebnog statusa pripadnicima vlaake, turske i rumunjske zajednice. Navedene do danas nisu osnovale svoje (kulturne) organizacije, te stoga nisu nikad niti sudjelovale u raspodjeli sredstava iz dr~avnog prora una, a koju vrai Savjet za nacionalne manjine. Financiranje e im zasigurno biti nemogue i kroz idue 2 godine, budui da e prema novim Kriterijima za utvrivanje financijske potpore Savjeta istu moi ostvariti samo udruge i ustanove nacionalnih manjina koje djeluju najmanje 24 mjeseca i imaju najmanje 20 lanova - deklariranih pripadnika nacionalne manjine. Nadalje, dok vlaaka i turska manjina nisu niti jednom imale pravo na svog predstavnika ili lokalno vijee nacionalne manjine, rumunjska je manjina tu mogunost imala samo 2007., pri emu istu nije iskoristila. Iako svojim brojevima dakle ne opravdavaju (prora unske i ostale) napore dr~ave na zaatiti njihovih posebnih prava, ini se da je ipak najvea prepreka zadr~avanju statusa manjine nevoljkost njihovih pripadnika da same aktivno preuzmu skrb za o uvanje svoje posebnosti. 6. ZAKLJU AK: Pojam  autohtonosti u svom je zna enju i komparativnoj primjeni neodreen te podlo~an pripisivanju raznih kriterija, koji se u praksi esto koriste kao lingvisti ko pokrie diskriminacije manjina, bilo kroz njihovo potpuno isklju enje iz posebne regulacije ili pak kroz ni~i polo~aj u stupnjevanju prava. Potonje je i slu aj hrvatske prakse do donoaenja izbornog zakonodavstva 2003. i apsolutnog izjedna avanja statusa sve 22 nacionalne manjine. Okupljanjem pod naziv  autohtonih samo manjina prema kojima je RH sukcesijom naslijedila obveze, te dodjeljivanjem istoj skupini viae razine personalne autonomije, a sve ne-praeno sustavnom politikom zaatite manjina, predstavljalo je nedopuateno izbjegavanje obaveza prema ostalih (danas priznatih) 12 manjina. Pozornost koja se i novim prijedlozima ustavnih promjena poklanja ovom pojmu, dalje ga afirmirajui, iz ovog te nekoliko drugih razloga nepovoljna je po stanje ravnote~e hrvatskog druatva, te dovodi u opasnost od manipulacije polo~ajem pojedinih manjina u svrhe politi ke utakmice. Stoga smatramo da se, poatujui narav Izvorianih osnova u njihovu izri aju smiju vraiti samo najnu~niji, precizni zahvate. Rije   autohtone valja ukloniti kao potvreno diskriminatoran, manipulativan pojam i na taj na in Izvoriane osnove  pro istiti bez ula~enja u daljnja nepotrebna nabrajanja. Njihov tekst (nesavraen kakav jest) ini dio povijesti Ustava RH, te se (ovako pro iaen) lako bona fidae tuma enjem prilagoava uvjetima vremena. 7. LITERATURA: Biland~i, D., Historija Socijalisti ke Federativne Republike Jugoslavije: Glavni procesi 1918-1985, `kolska knjiga, Zagreb, 1985. a i-Kumpes, J.; Kumpes, J., Etni ke manjine: elementi definiranja i hijerarhizacija prava na razliku, Migracijske i etni ke teme 21 (2005.), 3: 173.-186. Horvat, A., Novi standardi hrvatskoga i europskoga antidiskriminacijskog zakonodavstva, Zbornik PFZ, 58, (6) 1453.-1498. (2008.) Hrvati, N., Ivan i, S., Povijesno-socijalna obilje~ja Roma u Hrvatskoj, Druatvena istra~ivanja, god.9 (2000.), br.2.-3. (46-47), str.251.-266. Ibrahimagi, O., Bosanska dr~avnost i nacionalnost, Vijee kongresa boanja kih intelektualaca, Sarajevo, 2003. Omejec, J., Zabrana diskriminacije u praksi Europskoga suda za ljudska prava, Zbornik PFZ, 59, (5) 873.-979. (2009.) Petri uai, A., Slovenian Legislative System for Minority Protection, Noves SL. Revista de Sociolinguistica, Autumn 2004. Purivatra, A., Nacionalnost Muslimana i Peta konferencija KPJ, Institut za historiju radni kog pokreta Hrvatske, Zagreb, 1972. Purivatra, A., Nacionalni i politi ki razvitak Muslimana (rasprave i lanci), Svjetlost, Sarajevo, 1972. Purivatra, A.; Had~ijahi, M., ABC Muslimana, Muslimanska biblioteka, Sarajevo, 1990. Smerdel, B.; Sokol, S., Ustavno pravo, Sveu iliate u Zagrebu  Pravni fakultet, Zagreb, 2006. Sobolevski, M., Nacionalne manjine u Kraljevini Jugoslaviji, Dijalog povjesni ara-istori ara, Zaklada Friedrich Neumann, Zagreb, 2000., 2, 396.-410. Tatalovi, S., Manjinski narodi i manjine, IP  Prosvjeta , SKD  Prosvjeta , Zagreb, 1997. Tatalovi, S., Nacionalne manjine u Hrvatskoj, STINA d.o.o., Split, 2005.; str.19. Tatalovi, S., Nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj, Politi ka misao, Vol. XXXVIII, (2001.), br.3., str.95.-105. Venecijanska komisija,  HYPERLINK "http://www.venice.coe.int" http://www.venice.coe.int Vukas, B., Etni ke manjine i meunarodni odnosi, `kolska knjiga, Zagreb, 1978. Vukas, B., The legal status of minorities in Croatia; u Trifunovska, S. (ur.), Minorities in Europe: Croatia, Estonia and Slovakia, T.M.C. Asser Press, 1999. Zlodi, Z., Rusini/Ukrajinci u Hrvatskoj  etape doseljavanja i problem imena, Scrinia Slavonica 5 (2005.), 408.-431.; str.409. }agar, M., Polo~aj i prava nacionalnih manjina u Republici Sloveniji, Politi ka misao, Vol. XXXVIII (2001.), br.3, str.106.-121.  U emu, uostalom, slijedi sudbinu i vje nih rasprava o dodjeljivanju  dvostrukog prava glasa pripadnicima nacionalnih manjina. Potonji problem, iako je takoer uklju en u namjeravane izmjene Ustava, nije predmet ovoga rada, budui da zahtijeva samostalnu i temeljitu obradu.  Ovdje nije dostatan entuzijasti ki pristup bivaeg Visokog povjerenika za nacionalne manjine OESS-a M. van Der Stoel-a, i njegove  I know a minority when I see one.  Fottrell, D.; Browning, B., Minority and group rights in the new millennium, Martinus Nijhoff Publishers, Hague, 1999.; str.238.  Rezolucija 61/295 od 13.09.2007. Prijedlog pravnog uobli enja polo~aja ovih naroda ve je 1986. dala Potkomisija za spre avanje diskriminacije i zaatitu manjina UN-a u svojoj  Studiji problema diskriminacije starosjedila kih stanovniatava (posebni izvjestitelj Martinez Cobo, UN Doc. E/CN.4/Sub.2/1986/7 i Add. 1-4.). Ista je starosjedila ke narode definirala kao one  koji se, povezani povijesnim kontinuitetom s druatvima koja su postojala prXZjz| خÄo^N^>0NhHh}NAOJQJ\^JhHh}NA>*OJQJ\^JhHh}NA6OJQJ\^J!hHh}NA6>*OJQJ\^J)hHh=5>*CJOJQJ\^JaJ)hHh?5>*CJOJQJ\^JaJ)hHh]5>*CJOJQJ\^JaJ)hHhCX5>*CJOJQJ\^JaJ)hHh+E5>*CJOJQJ\^JaJ)hHh}NA5>*CJOJQJ\^JaJ#hHh}NACJOJQJ\^JaJ #$^`n\T%0@1 dh^gdQ & F dhgdv5@ dh`gdIME dh`gd6R & Fdhgd= dhgd c- dhgd}NA  " / J # `jln@༨n\J#hHhIMECJOJQJ\^JaJ#hHh6RCJOJQJ\^JaJ&hHh5CJOJQJ\^JaJ&hHh5CJOJQJ\^JaJ#hHh}NACJOJQJ\^JaJ&hHh}NA6CJOJQJ\^JaJ&hHh}NA>*CJOJQJ\^JaJhHh6OJQJ\^JhHh}NA6OJQJ\^JhHhn6OJQJ\^J@<Rl,Dۥ۷ۥیzhT&hHh5CJOJQJ\^JaJ#hHhLCJOJQJ\^JaJ#hHhv5@CJOJQJ\^JaJ0jhHhI0JCJOJQJU\^JaJ#hHh?CJOJQJ\^JaJ#hHh]CJOJQJ\^JaJ#hHhNCJOJQJ\^JaJ#hHh6RCJOJQJ\^JaJ#hHh mCJOJQJ\^JaJFPHd|~Z~XZ^q_N= hHhClCJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ#hHh>*CJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ#hHhDh6CJOJQJ^JaJ hHhDhCJOJQJ^JaJ hHh>}CJOJQJ^JaJ hHh'CJOJQJ^JaJ-jhHh0JCJOJQJU^JaJ hHh?CJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ>@JLz^l $$%B%T%V%j%N&b&&̻̻ﻤ̂q̓̓_NNN hHhBCJOJQJ^JaJ#hHh>}-6CJOJQJ^JaJ hHh.~CJOJQJ^JaJ hHh?CJOJQJ^JaJ hHh>}CJOJQJ^JaJ-jhHh0JCJOJQJU^JaJ hHh CJOJQJ^JaJ hHh>}-CJOJQJ^JaJ#hHh6CJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ&&&>'T'\'p'&())))******L,f,n,ŴhWFW5W hHhRCJOJQJ^JaJ hHhoCJOJQJ^JaJ hHh9CJOJQJ^JaJ-jhHh u*0JCJOJQJU^JaJ#hHh6CJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ#hHhk6CJOJQJ^JaJ hHhkCJOJQJ^JaJ hHhBCJOJQJ^JaJ-jhHhr0JCJOJQJU^JaJ#hHhB6CJOJQJ^JaJn,,,,,----.Z.x...&/(/8/@////20r000000000޼ޫޙނq_M#hHhN+@>*CJOJQJ^JaJ#hHh>*CJOJQJ^JaJ hHhltCJOJQJ^JaJ-jhHh00y0JCJOJQJU^JaJ#hHh96CJOJQJ^JaJ hHhRCJOJQJ^JaJ hHhv3CJOJQJ^JaJ hHhd^aCJOJQJ^JaJ hHh9CJOJQJ^JaJ hHh?CJOJQJ^JaJ0(1*1:1>1B1x22223333333333x4ʹuuauJ-jhHh?0JCJOJQJU^JaJ&hHh6CJOJQJ]^JaJ hHhJCJOJQJ^JaJ hHh?CJOJQJ^JaJ hHhv3CJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ hHhClCJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ#hHhN+@>*CJOJQJ^JaJ#hHh>*CJOJQJ^JaJx4z44455|6677 7 77l7n788F8888889&9*9B99ײכ׊yhכ׊כWFF hHh oCJOJQJ^JaJ hHhvCJOJQJ^JaJ hHhk CJOJQJ^JaJ hHh<CJOJQJ^JaJ hHhsCJOJQJ^JaJ-jhHh0JCJOJQJU^JaJ hHhv3CJOJQJ^JaJ&hHh6CJOJQJ]^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ-jhHhCl0JCJOJQJU^JaJ@18GGGNT^vh$nLyNyy҉ dhgd dhgdbA dhgd 2 dh^gd{| dhgdxa dh^gd[ dh^gdQ9999::::;;AATCDDEEGGGG޶ޟޟގ}fUD hHh[CJOJQJ^JaJ hHhlC/CJOJQJ^JaJ-jhHhqQ`0JCJOJQJU^JaJ hHh CJOJQJ^JaJ hHhqQ`CJOJQJ^JaJ-jhHh0JCJOJQJU^JaJ hHh oCJOJQJ^JaJ-jhHh,0JCJOJQJU^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ hHhNCJOJQJ^JaJGGGGGGHH>HDHXHHHHH$IT`Tɸɧnnnnɧ] hHh<CJOJQJ^JaJ hHh(CJOJQJ^JaJ-jhHh0JCJOJQJU^JaJ hHhjCJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ hHh3tCJOJQJ^JaJ hHh 2CJOJQJ^JaJ#hHhu,CJOJQJ]^JaJ&hHh6CJOJQJ]^JaJ!`TtTvTTTTTbUdUfUhUFVHVLVPVVVWWXXXXXYPYlYYYY*CJOJQJ\^JaJ&hHh>*CJOJQJ\^JaJ&hHh3.>*CJOJQJ\^JaJ hHh% CJOJQJ^JaJ hHhvCJOJQJ^JaJ hHhNCJOJQJ^JaJ hHhYCJOJQJ^JaJ hHhvCJOJQJ^JaJ#hHhv6CJOJQJ^JaJ&́XZ 2H p± xx±dSBB hHhy CJOJQJ^JaJ hHh<CJOJQJ^JaJ&hHh76CJOJQJ]^JaJ-jhHh0JCJOJQJU^JaJ hHh"OhCJOJQJ^JaJ hHhNCJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ0jhHh X0JCJOJQJU]^JaJ&hHh6CJOJQJ]^JaJDF.BXl 4n؇ƵƵyhhhƵQƵ-jhHh<0JCJOJQJU^JaJ hHhVRCJOJQJ^JaJ-jhHh0JCJOJQJU^JaJ hHhNCJOJQJ^JaJ&hHh6CJOJQJ]^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ hHh<CJOJQJ^JaJ hHhy CJOJQJ^JaJ-jhHhy 0JCJOJQJU^JaJ؇(Pdv02BЉ˺˩ܘˇveSB hHhECJOJQJ^JaJ#hHh6CJOJQJ^JaJ hHhPk CJOJQJ^JaJ hHhg$pCJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ hHh5$CJOJQJ^JaJ hHh)nCJOJQJ^JaJ hHh"OhCJOJQJ^JaJ hHh7]LCJOJQJ^JaJ hHh<CJOJQJ^JaJ#hHh<6CJOJQJ^JaJЉ҉@Fl2N(>N޼wf͚͚UDU hHh~CJOJQJ^JaJ hHh/>CJOJQJ^JaJ hHhbACJOJQJ^JaJ hHhUwCJOJQJ^JaJ#hHh>*CJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ hHhg$pCJOJQJ^JaJ hHhECJOJQJ^JaJ hHh7CJOJQJ^JaJ hHhCCJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJXZ\ԑ֑Β۳zczLz;* hHhc<CJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ-jhHh'0JCJOJQJU^JaJ-jhHhu`Q0JCJOJQJU^JaJ hHhu`QCJOJQJ^JaJ-jhHhh0JCJOJQJU^JaJ hHh?CJOJQJ^JaJ hHhhCJOJQJ^JaJ-jhHh0JCJOJQJU^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ&hHh6CJOJQJ]^JaJΒP\`̓dfh8Ld޼޼ͼͼ͚q͚^QhHhbAOJQJ^J%jhHhbA0JOJQJU^J#hHhbA6CJOJQJ^JaJ-jhHhbA0JCJOJQJU^JaJ hHhbACJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ hHheCJOJQJ^JaJ hHh}<CJOJQJ^JaJ hHhc<CJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJVXƚ*@P`j,:<BzĜ>ͼͼͼޥޔރraO#hHhX>*CJOJQJ^JaJ hHh;CJOJQJ^JaJ hHhIHCJOJQJ^JaJ hHhdCJOJQJ^JaJ hHhXCJOJQJ^JaJ-jhHh0JCJOJQJU^JaJ hHhDCJOJQJ^JaJ hHh&/CJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ hHhnCJOJQJ^JaJȝҝ؝RT^ܞ, "*<RX޶޶޶ޔlXDl&hHhN>*CJOJQJ\^JaJ&hHht>*CJOJQJ\^JaJ&hHh>*CJOJQJ\^JaJ&hHh3.>*CJOJQJ\^JaJ hHhQ{CJOJQJ^JaJ hHh"CJOJQJ^JaJ-jhHh0JCJOJQJU^JaJ hHh;CJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ hHhKkCJOJQJ^JaJ X246f~  dhgd=H & F dh^`gdP & F dh^`gd O dh`gddhgdXk dhgdxa hdhgdbA XZȠؠ",bdhx֡DF΢JZܣ˺ܺܦܺ˃˺˺˺ra hHhI7nCJOJQJ^JaJ hHh"CJOJQJ^JaJ hHhNCJOJQJ^JaJ#hHhOCJOJQJ]^JaJ&hHh6CJOJQJ]^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ hHhOCJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ#hHhCJOJQJ\^JaJ&ܣ 4Hfhn|֦ئ,ħΧ8:<HΨ(RȩʩVͼ͔ͥ̓rraaͼͼͥ hHh tCJOJQJ^JaJ hHh{CJOJQJ^JaJ hHhNCJOJQJ^JaJ hHhZiFCJOJQJ^JaJ-jhHh0JCJOJQJU^JaJ hHhI7nCJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ hHhOCJOJQJ^JaJ hHh~gCJOJQJ^JaJ&V,0|~Ƭ$Tvxz|~VZ\fo^M^ hHhGCJOJQJ^JaJ hHhXkCJOJQJ^JaJ hHhNCJOJQJ^JaJ-jhHh0JCJOJQJU^JaJ hHhPCJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJhHhOJQJ\^J-jhHh0JCJOJQJU^JaJ hHh tCJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJfpεԵ4HN\dܷ޷LTdr̸и.0ܺܺܩܩp_N_N_N_N hHhXCJOJQJ^JaJ hHh~CJOJQJ^JaJ hHh0ACJOJQJ^JaJ-jhHh0JCJOJQJU^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ hHh0zCJOJQJ^JaJ hHhNCJOJQJ^JaJ hHhXkCJOJQJ^JaJ#hHhXk>*CJOJQJ^JaJ0^nxzjl漏}l}lUD--jhHh(0JCJOJQJU^JaJ hHh;ICJOJQJ^JaJ-jhHh$&0JCJOJQJU^JaJ hHh$&CJOJQJ^JaJ hHhF-CJOJQJ^JaJ-jhHhV|0JCJOJQJU^JaJ hHhV|CJOJQJ^JaJ hHhRCJOJQJ^JaJ hHhX:CJOJQJ^JaJ-jhHhEc0JCJOJQJU^JaJ hHhEcCJOJQJ^JaJ*:FHJ&(*ͼͥl[[D3 hHhGJCJOJQJ^JaJ-jhHhut0JCJOJQJU^JaJ hHhutCJOJQJ^JaJ-jhHh.20JCJOJQJU^JaJ hHhDtCJOJQJ^JaJ hHh.2CJOJQJ^JaJ-jhHhg0JCJOJQJU^JaJ hHhqCJOJQJ^JaJ hHhgCJOJQJ^JaJ hHh$&CJOJQJ^JaJ hHh;ICJOJQJ^JaJ&24H^b|.<>dfrx~~6dͼͫޚ̓l[ hHh|&~CJOJQJ^JaJ-jhHh00JCJOJQJU^JaJ-jhHhGJ0JCJOJQJU^JaJ hHh0CJOJQJ^JaJ hHhtCJOJQJ^JaJ hHhX:CJOJQJ^JaJ hHhGJCJOJQJ^JaJ hHhfTCJOJQJ^JaJ hHhEcCJOJQJ^JaJ"df*f(.dv$ͼͼͼ͔ͥrrr[rJr hHh3EmCJOJQJ^JaJ-jhHh0JCJOJQJU^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ hHhX:CJOJQJ^JaJ hHhOCJOJQJ^JaJ-jhHhEc0JCJOJQJU^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ hHhEcCJOJQJ^JaJ hHh|&~CJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ$8@PRZhjp ,.02۸ۅssb۸K-jhHh0JCJOJQJU^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ#hHh3Em6CJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ hHhX:CJOJQJ^JaJ hHh3EmCJOJQJ^JaJ#hHhCJOJQJ\^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ&hHh6CJOJQJ]^JaJ2468vʶnn\nK4n-jhHh0JCJOJQJU^JaJ hHh6CJOJQJ^JaJ#hHhCJOJQJ\^JaJ hHh[CJOJQJ^JaJ#hHh[6CJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ&hHh65CJOJQJ\^JaJ&hHh5CJOJQJ\^JaJ&hHh3.5CJOJQJ\^JaJ hH5CJOJQJ\^JaJ hHh_vCJOJQJ^JaJhPb*.0~ǶǥǶǥǃraPrr? hHh CJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ hHh@xCJOJQJ^JaJ hHh%KCJOJQJ^JaJ hHh]CJOJQJ^JaJ hHh[CJOJQJ^JaJ hHh CJOJQJ^JaJ hHhE~CJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ-jhHhP0JCJOJQJU^JaJ hHhPCJOJQJ^JaJ "&68LNrt&,<(N "4޼޼ޫޔޫrr[-jhHh0JCJOJQJU^JaJ hHhtt&hHh%K6CJOJQJ]^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ hHh6CJOJQJ^JaJ hHh%KCJOJQJ^JaJ#hHh"eCJOJQJ\^JaJ#hHh6CJOJQJ\^JaJ#hHhCJOJQJ\^JaJ#hHh"e6CJOJQJ^JaJ hHh$NCJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ hHh"eCJOJQJ^JaJ&*4@p(j|B8:<@ͼͼޫޔ﫼qZ-jhHh(0JCJOJQJU^JaJ#hHhL6CJOJQJ^JaJ hHhLCJOJQJ^JaJ-jhHh0JCJOJQJU^JaJ hHh$NCJOJQJ^JaJ hHh6CJOJQJ^JaJ hHh%KCJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ hHh)CJOJQJ^JaJ#@x "T`&2@BJLXZ͙͇uudS hHh.iCJOJQJ^JaJ hHh//CJOJQJ^JaJ#hHh=H6CJOJQJ^JaJ#hHhS6CJOJQJ^JaJ hHh=HCJOJQJ^JaJ#hHh6CJOJQJ^JaJ hHhmCJOJQJ^JaJ hHhSCJOJQJ^JaJ hHh6CJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJTP lZh*״ףג{iiXG hHh6CJOJQJ^JaJ hHhSCJOJQJ^JaJ#hHh[-y6CJOJQJ^JaJ-jhHh"P0JCJOJQJU^JaJ hHh[-yCJOJQJ^JaJ hHha'CJOJQJ^JaJ#hHhp6CJOJQJ^JaJ hHhd7CJOJQJ^JaJ hHh.iCJOJQJ^JaJ-jhHh,0JCJOJQJU^JaJ*dv.<>BZl:Hǎ}l}ZZ}#hHhP6CJOJQJ^JaJ hHh6CJOJQJ^JaJ hHhSCJOJQJ^JaJ hHh;oCJOJQJ^JaJ-jhHh]O0JCJOJQJU^JaJ hHhPCJOJQJ^JaJ hHhPCJOJQJ^JaJ-jhHho0JCJOJQJU^JaJ hHh*#CJOJQJ^JaJ(xz|~ƵƵƵƵƞƌ{jVD3 hHh%KCJOJQJ^JaJ#hHhCJOJQJ\^JaJ&hHh6CJOJQJ]^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ hHh=HCJOJQJ^JaJ#hHhPCJOJQJ\^JaJ-jhHh5P0JCJOJQJU^JaJ hHhSCJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ hHhPCJOJQJ^JaJ-jhHhP0JCJOJQJU^JaJBXZ`<R "F,00pr˺u^MMMMMMMM hHh4CJOJQJ^JaJ-jhHh0JCJOJQJU^JaJ hHhbCJOJQJ^JaJ hHh3CJOJQJ^JaJ#hHh5CJOJQJ^JaJ hHhklRCJOJQJ^JaJ hHh# CJOJQJ^JaJ#hHh# >*CJOJQJ^JaJ#hHh>*CJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ\ d j       , \ : < t     8RRTT˺˺ܩܘ܆u^^M hHhQ~CJOJQJ^JaJ-jhHh0JCJOJQJU^JaJ hHhhTCJOJQJ^JaJ#hHh6CJOJQJ^JaJ hHh%CJOJQJ^JaJ hHh8;JCJOJQJ^JaJ hHh CJOJQJ^JaJ hHh4CJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ#hHhCJOJQJ\^JaJ.>fhraP hHhCJOJQJ^JaJ hHh{7CJOJQJ^JaJ hHh4}CJOJQJ^JaJ hHhY2CJOJQJ^JaJ hHh6CJOJQJ^JaJ hHhhCJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ-jhHh0JCJOJQJU^JaJ hHhQ~CJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ tc$,===ExIzIIJKL~~~ & F dh^`gd?l dhgd$7 dhgdQ dhgdxa dh`gdp dh`gdTY & Fdh^`gd & F dh^`gd:@ rt6 :D~ܴܣܑ܀ooܑo^M^^M hHh7GCJOJQJ^JaJ hHh6CJOJQJ^JaJ hHhRCJOJQJ^JaJ hHh 1CJOJQJ^JaJ#hHhCJOJQJ\^JaJ hHhkCJOJQJ^JaJ hHhY2CJOJQJ^JaJ-jhHh0JCJOJQJU^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ#hHhCJOJQJ\^JaJ,.~F 0 (#*#####$+$$$$$̻̻m\KK hHhRCJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ-jhHh0JCJOJQJU^JaJ#hHhCJOJQJ\^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ&hHh6CJOJQJ]^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ hHh7GCJOJQJ^JaJ#hHh7G6CJOJQJ^JaJ hHhGCJOJQJ^JaJ$$$%%&\&&&&&'.'t''z)|)))R*v***+R+z++,,,~---޶޶ޔރރr^&hHh6CJOJQJ]^JaJ hHhNSCJOJQJ^JaJ hHhde'CJOJQJ^JaJ hHhmCJOJQJ^JaJ hHhQdCJOJQJ^JaJ hHhWpsCJOJQJ^JaJ-jhHh0JCJOJQJU^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ hHh>VCJOJQJ^JaJ----//0001122334444445@5P5l5|556h7ȷ{jYYYYH hHhClCJOJQJ^JaJ hHhpCJOJQJ^JaJ hHh6CJOJQJ^JaJ&hHhTY6CJOJQJ]^JaJ hHhNSCJOJQJ^JaJ-jhHhTY0JCJOJQJU^JaJ hHhTYCJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ&hHh6CJOJQJ\^JaJ#hHhCJOJQJ\^JaJh7j7p7788899999T:V:;;;;;;v<x<====׵פפדד|hT&hHhR5CJOJQJ\^JaJ&hHh?l>*CJOJQJ\^JaJ-jhHh3Ri0JCJOJQJU^JaJ hHh)CJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ hHh]CJOJQJ^JaJ hHh|CJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ-jhHh0JCJOJQJU^JaJ==>????2@F@L@P@@@BjBBBBBBBBBCCCCDDFFFFF:GGGGGG۹۹ۨۨۨۨۨۗۗۨۨۆuuۗdd hHhCJOJQJ^JaJ hHh$;CJOJQJ^JaJ hHhwOCJOJQJ^JaJ hHhk?CJOJQJ^JaJ hHhtXCJOJQJ^JaJ hHh_CJOJQJ^JaJ hHh@CJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ&hHh5CJOJQJ\^JaJ'GH"HRHHII$ItIvIzI|IIIJJKKͼͨͼ͖raO>- hHh<8CJOJQJ^JaJ hHh: CJOJQJ^JaJ#hHhS>*CJOJQJ^JaJ hHhSCJOJQJ^JaJ#hHh?l5CJOJQJ^JaJ#hHh~5CJOJQJ^JaJ#hHhR5CJOJQJ^JaJ&hHh6CJOJQJ]^JaJ hHhVCJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ hHhk?CJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJKKKKKLLLLLLLLMMMMMMMMMMNNNNOOOOOOOOPPQQRRSSSrT̻̻#hHh>*CJOJQJ^JaJ hHhCJOJQJ^JaJ#hHhS>*CJOJQJ^JaJ hHhSCJOJQJ^JaJ#hHh: >*CJOJQJ^JaJ hHh<8CJOJQJ^JaJ hHh: CJOJQJ^JaJ-LNNOPQR>SS&UUVnW&XXZ[\.^`rZ Vgd? & F dh^`gd?lrTtTT$U&UUUVVBWlWnWWWWW X"X$X&XXXZZZZZZZZZ[\\\\.^0^2^ɷɷɷɦɑɑ~ɷɷɷɦɦɦɷɷtpctphHhHOJQJ^JhHjhH0JU$hHh: 0JCJOJQJ^JaJ)jhHh: CJOJQJU^JaJ hHh<8CJOJQJ^JaJ#hHh: >*CJOJQJ^JaJ hHh: CJOJQJ^JaJ#hHh: CJOJQJ]^JaJ&hHh: 6CJOJQJ]^JaJ&2^``d\b,4>rtZ\0B   B  BLBTjVXHV6"8"##$$(b)*hHhH>*OJQJ^JhHhH6OJQJ^J hHhHCJOJQJ^JaJU%jhHhH0JOJQJU^JhHhHOJQJ^JAije invazije i s pretkolonijalnim druatvima koja su se razvila na njihovim teritorijima, smatraju razli itima od ostalih elemenata druatva koja sada dominiraju njihovim teritorijima, ili dijelovima tih teritorija. Sada su to elementi koji ne dominiraju u druatvu i koji su odreeni da sa uvaju, razvijaju i buduim generacijama predaju teritorije svojih predaka i njihov etni ki identitet koji ini osnovu kontinuiteta njihova postojanja kao naroda, u skladu s njihovim vlastitim kulturnim uzorima, njihovim druatvenim ustanovama i njihovim pravnim sistemima . Od meunarodnih dokumenata spominjemo i Konvenciju br. 169. Meunarodne organizacije rada (MOR)  o radnim pravima starosjedila kih i plemenskih naroda (u Europi ratifikacije Danske, Norveake, Nizozemske i `panjolske), te Operativnu politiku 4.10 Svjetske banke, na snazi od 01.07.2005., a koje Banka primjenjuje pri financiranju projekata koji mogu utjecati na starosjedila ke narode. Parcijalne odredbe o standardima ljudskih prava koja se ti u ovih naroda sadr~e konvencije UNESCO-a: l.2. i 7. Konvencije za zaatitu i promicanje razli itosti kulturalnog izra~avanja (2005.), Preambula Konvencije za zaatitu neopipljivog kulturnog nasljea (2003.), te l.4. Ope deklaracije o kulturnoj razli itosti (2001.).  Pravo na samoopredjeljenje naroda ne obuhvaa i (autohtone) manjine  Malloy, T., National Minoritiy Rights in Europe, Oxford, OUP, 2005. (cit. prema 13 International Journal on Minority and Group Rights 119 (2006), Book review; str.123.). Tako je Savjetodavni odbor osnovan Okvirnom konvencijom za zaatitu prava nacionalnih manjina Vijea Europe (konvencija br.157 od 1.2.1995., stupila na snagu 1.2.1998., objavljena u NN MU 14/1997) u svom mialjenju o Danskoj (ACFC/INF/OPI(2001)005, par.16.) istaknuo da ta Konvencija na stanovniatvo Grenlanda i Fr er (Farskih) otoka nije primjenjiva budui da  imaju pravo na druga iji oblik zaatite kao starosjedila ki narod ili narod (naglasak u izvorniku).  Naravno, valja imati na umu da se ovdje ipak radi o deklaraciji, dakle soft-law UN-a, koja nema obvezujuu snagu.  Za usporedbu, zastupnici se manjina u RH biraju na vrlo uskoj bira koj bazi, no zastupaju SVE graane RH, te odlu uju o SVIM pitanjima pred Saborom. Njihov opi mandat je tako oblik pozitivne diskriminacije, postizanja razli itosti (diversity) u sastavu zakonodavnog tijela kao jamstva vee kvalitete njegovih odluka. Kada bi smisao njihova predstavniatva bila zaatita interesa samo svoje bira ke baze, to bi zahtijevalo i zahvate u izborno zakonodavstvo u smjeru koji predla~e prof.dr.sc. Branko Smerdel (Znanost, struka i politika: ustavne promjene 2009., Novi informator, br.5812 od 18.11.2009.), kroz osiguranje veih mogunosti utjecaja na zakonodavstvo od va~nosti za manjine (kroz mehanizam veta, obveznog savjetovanja itd.), a ato bi moglo (a i ne mora) uklju ivati uvoenje njihova imperativnog mandata i posljedi nog prava opoziva (usporedivo sa novim rjeaenjima o opozivu izvranog elnika u jedinicama lokalne samouprave ( l.40b Zakona o lokalnoj i podru noj (regionalnoj) samoupravi, NN 33/01, 60/01  vjerodostojno tuma enje, 129/05, a dopunjenog sa NN 109/07)).  Vukas, B., Etni ke manjine i meunarodni odnosi, `kolska knjiga, Zagreb, 1978.; str.17. Suprotno prof. Vukasu, prof. Capotorti smatra da  su rasne i nacionalne manjine obuhvaene kategorijom etni kih manjina  Tatalovi, S., Manjinski narodi i manjine, IP  Prosvjeta , SKD  Prosvjeta , Zagreb, 1997.; str.24. U svojoj studiji o pravima koja pripadaju etni kim, vjerskim i jezi nim manjinama, izraenoj za Potkomisiju za spre avanje diskriminacije i zaatitu manjina UN-a (UN Doc.E/CN.4/Sub.2/384), prof. Capotorti 1979. manjinu definira kao broj ano manju grupu od ostalog dijela stanovniatva jedne dr~ave, u polo~aju da ne dominira, iji lanovi  dr~avljani te dr~ave imaju s etni kog, vjerskog ili jezi nog glediata karakteristike po kojima se razlikuju od ostalog dijela stanovniatva i koji, barem implicitno, pokazuju osjeaj solidarnosti, u svrhu o uvanja svoje kulture, tradicija, vjere i jezika (str.96.).  Radi se o progresiji narod-nacija-dr~ava kako ju je definirao austrijski filozof prava Georg Jellinek: nacija je pred-dr~avna socioloaka jedinica, koja se konstituira dijeljenjem odreenih zajedni kih karakteristika pojedinaca, kao npr.: zajedni kog jezika, povijesti, kulture i/ili vjere. Uz ovo, potreban je i zajedni ki identitet, osjeaj solidarnosti te volja za formiranjem politi ke jedinice (koja ne mora uistinu biti formirana  tako identitet Nijemca ne ovisi o tome postoji li dr~ava Njema ka; ali, jednom osnovana, postaje nacionalna dr~ava). Prema njemu se, dakle, nacija zasniva na pojmu etnosa, za razliku od liberalisti ke francuske teorije, koja naciju shvaa kao demos, zajednicu koju konstituira dr~ava sama (ne obrnuto)  Fleiner, T.; Basta Fleiner, Lidija R., Constitutional Democracy in a Multicultural and Globalized World, Springer, 2009.; str.292.-293. Tako se Francuska i Turska pridr~avaju tzv. uklju ujueg ( inclusive ) koncepta nacije, koja se zasniva na zajedni kim vrijednostima koje su svi graani spremni ~ivjeti i braniti (npr. na ela Deklaracije o pravima ovjeka i graanina 1789.). Suprotan je, isklju ujui ( exclusive ) koncept, koji podrazumijeva zajedni ko porijeklo, kulturu i jezik kao preduvjete osjeaja zajedniatva  Fleiner, ibid., str.286.-287. Oba koncepta imaju svoje zna ajne mane  glede nacionalne dr~ave, jasno je da se ona odnosi samo na jednu naciju, i da tako isklju uje etni ke, jezi ne ili kulturne manjine (Bucur, F., Constitutional Forms of the Nation-State: Romania, u: Transformation of the Nation-State in Europe at the Dawn of the 21st Century, Europska komisija za demokraciju putem prava, Vijee Europe 1998.; str.103.), koje ustvari predstavljaju njezin  izvorni grijeh (Bucur, ibid., str.109., sintagma preuzeta od J.L. Quermonne-a).  Uklju ujui pak koncept ignorira posve i samo postojanje manjina, ve prirodom same definicije nacije kao demosa, tj. graana odanih ustavnim na elima i ciljevima.  Pojednostavnjenjem iznimno slo~enih problema postanka nacije, identificiranja etnosa itd. u ovome se radu tako razlika etnosa i nacije koncentrira na volju za formiranjem politi ke jedinice (v. supra, bilj.8.). No, neovisno o njihovom kategoriziranju, smatramo da pripadnici svih manjina moraju u~ivati jednaka prava. Tako ovdje razlikovanje termina (nacionalna-etni ka manjina) jednostavno odra~ava injenicu da odreene manjine nemaju svoju nacionalnu dr~avu  maticu , bez prateih ideoloakih konotacija. U Europi su izraziti primjer tako definirane  etni ke manjine Romi. Caveat: nisu  etni ke manjine one skupine koje iako nemaju svoju  mati nu dr~avu , i iako mogu biti raspraene i kroz viae nacionalnih dr~ava, zadr~avaju jaka obilje~ja teritorijalnosti te se mogu smatrati  starosjedila kim narodima (primjer Saami naroda, raspraenog kroz Finsku, Norveaku i `vedsku).  Vukas, B., The legal status of minorities in Croatia; u: Trifunovska, S. (ur.), Minorities in Europe: Croatia, Estonia and Slovakia, T.M.C. Asser Press, 1999.; str.40.  Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etni kih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj (NN 65/91, 27/92).  Organizirana od strane Europske zajednice, kao pokuaaj mirnog rjeaenja ve zapo etog rata u raspadajuoj SFRJ, po ela je s radom 7.9.1991. pod predsjedanjem Lorda Carringtona, bivaeg Ministra vanjskih poslova Velike Britanije. U njenom radu, centralne su bile Arbitra~na komisija na elu sa Robertom Badinterom ( Badinterova komisija ), kao i Radna stru na skupina za pitanja manjina koja je raspravljala o  Pravima svih i Jugoslaviji , pod predsjedanjem nizozemskog Ambasadora C.D. Barkmana. Iako je nacrt ustavne reorganizacije SFRJ ( Rjeaenja za opi dogovor -  Arrangements for General Settlement ) koji je podnio Lord Carrington bio odbijen od strane Srbije, naslov njegova Dijela II. (suradnja meu republikama u materiji ljudskih prava i prava nacionalnih ili etni kih grupa) izravno je utjecao na potom doneseno hrvatsko zakonodavstvo  Vukas (v.bilj.10.), str.45.-46, i Hanson, A., Croatian Independence from Yugoslavia, 1991-1992, u: Greenberg, M.; Barton, J.; McGuninness, M. (ur.), Words over war: mediation and arbitration to prevent deadly conflict, Rowman and Littlefield, 2000.; str.87.-90. Naziv je  grupa tako bio upotrijebljen radi osjetljivosti upotrebe pojma  manjina u tadaanjim (ratnim) uvjetima. Ironija je povijesti da je ta suviana terminoloaka  politi ka korektnost usporediva sa kritiziranom jugoslavenskom praksom ozna avanja manjina  narodnostima . Ta je praksa slu~ila da terminoloaki omekaa negativne konotacije rije i  manjina , iako je u stvarnosti tokom 50-tih i po etkom 60-tih godina  u javnom politi kom ~ivotu gotovo& potpuno& prestala rasprava o problemima meunacionalnih odnosa u Jugoslaviji. Bila je to viae ili manje tabu-tema (Biland~i, D., Historija Socijalisti ke Federativne Republike Jugoslavije: Glavni procesi 1918-1985, `kolska knjiga, Zagreb, 1985.; str.260.). Titovim rije ima, ima onih  koji smatraju da su u naaem socijalisti kom druatvenom razvoju nacionalnosti ve pre~ivjele i treba da odumiru& ato pomalo li i na asimilaciju i birokratsku centralizaciju, na unitarizam i dogmatizam (J.B. Tito, Glavni referat na VIII. Kongresu SKJ 1964. ; prema: Biland~i, ibid., str.300.-301.).  Okvirna konvencija za zaatitu nacionalnih manjina, No.157. (1.2.1995., stupila na snagu 1.2.1998.)  NN MU 14/1997.  Preporuka Parlamentarne skupatine Vijea Europe 1201. iz 1993. - nacrt Dodatnog protokola Europskoj konvenciji za zaatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda  o pravima nacionalnih manjina .  Instrument Srednjoeuropske inicijative (SEI) za zaatitu manjinskih prava prihvaen je na sastanku ministara vanjskih poslova zemlja lanica u studenom 1994. Zemlje potpisnice su Austrija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Maarska, Italija, Makedonija, Poljska i Slovenija. SEI je osnovana 22.11.1989. pod nazivom  Kvadrionala sporazumom ministara vanjskih poslova Austrije, Italije, bivae Jugoslavije i Maarske. Poveanjem broja lanica (kojih danas ima 18), 1992. usvojen je naziv SEI. Inicijativa poti e multilateralni pristup suradnji - HYPERLINK "http://www.ceinet.org/main.php?pageID=17"http://www.ceinet.org/main.php?pageID=17.  Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina (NN 155/02), u daljnjem tekstu: UZNM.  Vukas (v.bilj.10.), str.60.  Grecizam iz rije i  P , iz gr .  } ( zemlja ,  tlo )  u svom izvornom zna enju,  ljudi roeni/proizaali iz samog tla , tj. izvorni (najstariji poznati) stanovnici nekog teritorija. Tukidid i Platon tako spominju atenski obi aj noaenja zlatnih skakavaca u kosi kao na in pokazivanja da su Atenjani roeni od ati ke zemlje, te su ju oduvijek nastanjivali Encyclopaedia Brittanica, 11. izdanje (1911.), na  HYPERLINK "http://www.1911encyclopedia.org/Autochthones" http://www.1911encyclopedia.org/Autochthones.  U Europi pitanje  iji su preci prvi doali u regiju pripada proalosti i posve je neva~no& Nikava razumna razlika izmeu uroenika i kolonista tu ne mo~e biti u injena - Sbisa, M.; Vascotto, P., How to conceive of the other's point of view, u Millar, S.; Wilson, J. (ur.), The discourse of Europe: talk and text in everyday life, John Benjamins Publishing Company, 2007.; str.156. Uzevai u obzir starost nacionalnih dr~ava Europe, te injenicu da su prete~ni razlog pojave nacionalnih manjina zavraeni masovni migracijski procesi (uz iznimku straane povijesti Balkana, ratovi i prisilni prijelazi teritorija u ustrojstvo razli itih dr~ava veinom su zavraili polovicom proalog stoljea  naravno, iz ove generalizacije izuzete su migracije unutar europskog tr~iata rada), naae je mialjenje da bi izraz  autohton u Europi trebalo ograni iti na diskurs o manjinama.  Kaplan, R.B.; Baldauf, R.B., Language planning and policy in Europe, Vol.1: Hungary, Finland and Sweden, Clevedon: Multilingual Matters, 2005.; str.236.  }agar, M., Polo~aj i prava nacionalnih manjina u Republici Sloveniji, Politi ka misao, Vol. XXXVIII (2001.), br.3, str.106.-121.; str.112.  Federal Union of European Nationalities (FUEN) je savez organizacija europskih nacionalnih manjina. Osnovan 1949., broji 86 lanica te sudjeluje u radu Vijea Europe kao i UN-a (savjetodavni status). Youth of European Nationalities (YEN) je mre~a 30 organizacija mladih koje predstavljaju europske etni ke, jezi ne i nacionalne manjine. Osnovana 1984., lanica je FUEN-a (HYPERLINK "http://www.fuen.org"www.fuen.org i HYPERLINK "http://www.yen.org"www.yen.org).  Kontra, M., Which Contacts Breed Conflicts?, u: Phillipson, R.; Skutnabb-Kangas, T. (ur.), Rights to language: equity, power, and education, Routledge, 2000.; str.141.  Venecijanska komisija, Draft Law on the status of the Indigenous Peoples of Ukraine, CDL(2004)079 na HYPERLINK "http://www.venice.coe.int/docs/2004/CDL%282004%29079-e.asp"http://www.venice.coe.int/docs/2004/CDL%282004%29079-e.asp.  Na karti Europe nalaze se 63  manje upotrebljavana jezika , koji variraju od regionalnih,  bez-dr~avnih jezika (bretonski, katalanski, sorbski  lu~i ko srpski, velaki) do nacionalnih jezika kao njema ki, hrvatski itd. Potonji su uvrateni na popis samo ukoliko se upotrebljavaju u povijesnim zajednicama izvan dr~ave tog jezika, tj. u zajednicama manjina u drugim europskim dr~avama  v. kartu Europe i govornih jezika na web stranici Europskog biroa za manje-upotrebljavane jezike na HYPERLINK "http://www.eblul.org/index.php?option=com_content&task=view&id=118&Itemid=56"http://www.eblul.org/index.php?option=com_content&task=view&id=118&Itemid=56.  a i-Kumpes, J.; Kumpes, J., Etni ke manjine: elementi definiranja i hijerarhizacija prava na razliku, Migracijske i etni ke teme 21 (2005), 3: 173-186.  l.1. Povelje br.148., od 5.12.1992. Hrvatska ju je ratificirala 5.11.1997. (NN MU 18/97).  Direktiva 77/486/EEC o obrazovanju djece migrantskih radnika, od 25.07.1977. jedna je od najslabije implementiranih u EU, pa je stoga 2008. Komisija objavila Green Paper kojim je pokrenula javnu raspravu o novim izazovima u svjetlu porasta broja ove djece, te potreba izmjene Direktive 77/486 ili pak donoaenja novog instrumenta. Procjenjuje se da je 15% djece u dobi od 10-11 godina roeno izvan zemlje boraviata, ili da imaju oba roditelja roena izvan zemlje. U Velikoj Britaniji, broj djece koja se uklju uju u nastavu netom po imigriranju je od 2006.-2008. porastao za 50%; u Rotterdamu, Birminghamu i Bruxellesu je oko pola akolske djece imigrantskog podrijetla  to .3., Green Paper  Migration & mobility: challenges and opportunities for EU education systems (COM/2008/0423). Green Paper (to .1.2.) isti e namjeru da se zaatitom obuhvate ne samo djeca imigranata-europskih graana, ve i iz treih zemalja ( Third Country Nationals , tj. kratko TCNs). Odbor za ljudska prava UN-a takoer tra~i da  radnici migranti ili ak posjetitelji u Dr~avi lanici, a koji pripadaju tim manjinama, imaju pravo da im se ne zabrani u~ivanje tih prava (i.e. pravo na  u~ivanje vlastite kulture, prakticiranje svoje religije i govorenje svog jezika )  to .5.2., General comment No.23: The rights of minorities (Art.27.) od 8.4.1994. (SSPR/C/21/Rev.1/Add.5)..  Ovo u smislu da politika tihe asimilacije dr~ava liberalisti ke doktrine (Francuska, koja ne priznaje nego princip jedinstvene nacije, pa i `vicarska, koja svoje etni ke zajednice ne dijeli na veinske i manjinske, ve prema jezicima kojima se slu~e; v. `egvi, S., Meunarodni pravni standardi zaatite nacionalnih manjina, Hrvatska pravna revija, travanj 2001.; str.122.; isti autor, O temeljnim na elima i pravima etni kih zajednica u suvremenim pravnim sustavima, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 34/45-46, 1997, str.175-188, 183) vodi okupljanju manjina oko radikalnih ideologija, po prokuaanim obrascima mobilizacije masa oko religije/nacionalizma  dogaanja u Francuskoj 2005. (gdje je 8.11.2005. proglaaeno i izvanredno stanje), te reakcija muslimanske manjine na avicarski referendum o  prostornom ureenju (tj. zabrani gradnje minareta) od 29. studenog 2009. potvruju ovaj pogled.  Odbor prati primjenu UN-ove Meunarodne konvencije za uklanjanje svih oblika rasne diskriminacije (7.3.1966., stupila na snagu 4.1.1969.)  NN MU 12/93.  Zavrane primjedbe CERD-a od 02.06.2003. (CERD/C/62/CO/9); Drugo mialjenje o Sloveniji Nadzornog odbora od 26.05.2005. (ACFC/INF/OP/II(2005)005), para. 9 i 12.  Zavrane primjedbe CERD-a od 21.05.2002. (CERD/C/60/CO/1) i Zavrane primjedbe od 21.08.2008. (CERD/C/AUT/CO/17). Drugo mialjenje o Austriji Nadzornog odbora od 08.06.2007. (ACFC/OP/II(2007)005), par.12.  Ustava Republike Slovenije, Uradni list RS, at.33/1991 od 28.12.1991.  Zakon o Romski Skupnosti v Republiki Sloveniji (Z-RomS-1), Uradni list RS, at.33/2007 od 13.04.2007.  Bundes-Verfassungsgesetz - B-VG, ERV_1930_1, Savezni slu~beni list 1/1930 izmijenjen sa 100/2003 od 1.10.2004.  To su autohtona naselja u smislu da se njihova naseljenost smatra tradicionalnom samo na tim podru jima, a ato isklju uje protezanje zaatite na drugdje naseljene pripadnike te manjine.  Hodoa, Moravske Toplice, `alovci, Lendava i Dobrovnik  v. Petri uai, A., Slovenian Legislative System for Minority Protection, Noves SL. Revista de Sociolinguistica, Autumn 2004.  Koper/Capodistria, Izola/Isola i Piran/Pirano  Ibid., str.2.  Objedinjeni 15.-17. periodi ni izvjeataji Republike Austrije CERD-u, 1.5.2007. (CERD/C/AUT/17); par.59.  Dodatno, neke dr~ave jednostavno u svojim  Rezervacijama i deklaracijama prilikom ratifikacije Okvirne konvencije izrijekom nabrajaju manjine na koje e se ista odnositi, pri emu ustvari izra~avaju isti restriktivni koncept autohtonosti - tako npr. Njema ka, `vedska i Danska (v. popis rezervacija i deklaracija na HYPERLINK "http://coe.conventions.int"http://coe.conventions.int). Posebna su pri a Lihtenatajn, Luksemburg i Malta, koji tvrde da manjine na njihovom podru ju ne postoje, ali su Okvirnu konvenciju potpisale kao  akt solidarnosti .  Radi se o izravnom citatu Preporuke 1201 Parlamentarne skupatine Vijea Europe - l.1.(b) tra~i da pripadnici odreene manjine odr~avaju  longstanding, firm and lasting ties with that state .  l.3.:  Svaki pripadnik nacionalne manjine ima pravo slobodno izabrati da li da bude ili ne bude tretiran kao takav, te nikakve atete ne smiju proistei iz takva izbora ili iz koriatenja prava vezanih za takav izbor. / Pripadnici nacionalnih manjina mogu koristiti prava i u~ivati u slobodama ato proizlaze iz na ela sadr~anih u ovoj Okvirnoj konvenciji, i to kako pojedina no tako i u zajednici s drugima. . Iako je namjera ovog lanka kvalificirati subjektivno pravo izjaanjavanja pripadnosti manjini, na na in da se radi o pravu uvjetovanom jednako subjektivnim pravom prihvata od strane te konkretne zajednice, Nadzorni odbor polazi od ekstentivne interpretacije da je takvo pravo prvenstveno uvjetovano i objektivnom mogunoau izra~avanja pripadnosti pravno priznatom kolektivitetu.  Formula Nadzornog odbora pri nadzoru implementacije l.3. Konvencije  v. Prvo mialjenje o Hrvatskoj Nadzornog odbora od 06.04.2001. (ACFC/INF/OPI(2002)03); para.15-16.   Postojanje manjina je pitanje injenica, ne prava  Savjetodavno mialjenje br.26. Stalnog meunarodnog suda pravde u slu aju Minority Schools in Albania (PCIJ Ser.A/, No.64, 17), 6.4.1935.  Tanase, I. (Universit de Paris Sorbonne I), predavanje na St. Antony's College, Oxford, sije anj 2003. (na HYPERLINK "http://www.sant.ox.ac.uk/esc/esc-lectures/Tanase.htm"http://www.sant.ox.ac.uk/esc/esc-lectures/Tanase.htm)  Tekst Ustava objavljen je u NN 56/90.  Vrlo je va~no naglasiti da od svojeg donoaenja nadalje Ustav RH u Izvorianim osnovama zadr~ava enumeraciju nacionalnih manjina otvorenom, tj. svako nabrajanje nadopunjava i rije ima  i drugih . U kontekstu definiranja Hrvatske kao nacionalne dr~ave (samo) hrvatskog naroda, bitno je da se supremacija liberalno-demokratskog na ela narodnog suvereniteta naglasi, jam ei svim hrvatskim graanima ravnopravnost  u skladu s demokratskim normama OUN i zemalja slobodnoga svijeta  Kregar, J.; Smerdel, B.; `imonovi, I., Novi Ustav Hrvatske: Nastanak, osnovne ideje i institucije, Zbornik Pravnog fakulteta Sveu iliata u Zagrebu, god.41., 1991, br. 2-3; str.137.  Sa prateim Zakonom o izbornim jedinicama za Zastupni ki dom Sabora Republike Hrvatske (NN 33/92, 39/93), NN 22/92 i 1/93 (pro iaeni tekst u NN 30/93).  Od izbornog zakona 1992. postojale su 4 posebne izborne jedinice: to su Buje (talijanska manjina), Daruvar ( eaka i slova ka manjina), Osijek (maarska manjina) i Osijek (rusinska, ukrajinska, austrijska i njema ka manjina). Sastav gradova i opina njima obuhvaenih mijenjao se 1995. (NN68/95, 77/95 i 82/95). U svakoj se izbornoj jedinici birao 1 zastupnik (ukupno 4), a 5. se zastupnik  dodavao izmeu neizabranih kandidata sa strana kih lista, razmjerno uspjehu pojedine liste na izborima. Podredno, provodili su se dopunski izbori  l.26. Zakona o izboru zastupnika (NN 30/93). Zanimljiva je izmjena ove odredbe u injena u NN 68/95 da se  dopunski zastupnik tra~io  na dr~avnoj listi koja je dobila najviae glasova , s time da se dopunski se izbori viae ne spominju. Zakon nije davao rjeaenje za situaciju da na pobjedni koj listi nema kandidata-pripadnika nacionalnih manjina.  Izmjene i dopune izbornog zakona 1995. (NN 68/95), te novi Zakon o izbornim jedinicama (NN 68/95, ispravak u NN 77/95 i 82/95).  Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama (v.bilj.11.).  Kao manjine nabrojane u Izvorianim osnovama, ali nepostojee u izbornom zakonu. Naaa analiza ne polazi sa stanoviata da se glede manjina spomenutih preambulom radi o kogentnom katalogu, u smislu da se radi o justicijabilnoj obvezi zakonodavca (v. infra o pravnom statusu preambule ustava u RH i komparativnom pravu). No, injenica je da je nelogi no ignorirati (iako nejusticijabilnu) odredbu Ustava nakon samo dvije godine od njegova stupanja na snagu.  Vukas (v.bilj.10.), str.42. Prof. Vukas ovo zapa~anje zapisuje u kontekstu  negativne reakcije& nekih Srba u Hrvatskoj na ovaj novi Ustav , gdje su Srbi od izri itog spominjanja Hrvatske kao dr~ave i srpskog naroda (jezi no)  reducirani na jednu od ravnopravnih manjina u RH. U tom smislu, slu~i da opovrgne mo~ebitnu nelagodu Srba u Hrvatskoj radi tih promjena ustavnog teksta.  Za razliku od Ustava SRH, novi hrvatski Ustav '90. ne dodaje da je Hrvatska dr~ava i  srpskog naroda u Hrvatskoj , ve pripadnika (izmeu ostalih i) srpskog naroda, koji su njeni dr~avljani. Ovo je razlikovanje osobito bitno u svjetlu tvrdnji srpske strane da se u SFRJ radilo o savezu naroda kao nosilaca suvereniteta, budui su takve interpretacije slu~ile legitimaciji pobune Srba u Hrvatskoj, te njihova nastojanja da se nasilnim putem od Hrvatske odcijepe (SAO Krajina). Hrvatska je stajala pri l.1. Ustava SFRJ te odreenju dr~ave kao dr~avne zajednice  dobrovoljno ujedinjenih naroda i njihovih socijalisti kih republika , tj. pri stavu da su konstitutivni elementi jugoslavenske federacije socijalisti ke republike. Njegovu ispravnost potvrdilo je i Drugo mialjenje  Badinterove komisije , odgovarajui na pitanje Srbije od 20.11.1991.  Da li srpski narod u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, kao jedan od konstitutivnih naroda Jugoslavije, ima pravo na samoodreenje? . Zaklju ak je Komisije bio da se pripadnicima srpskog naroda izvan granica Srbije, poatujui na elo da  pravo na samoodreenje ne smije uklju ivati promjene postojeih granica u doba nezavisnosti (uti possidetis iuris), mogu jam iti sva prava manjina i etni kih skupina (to .4(i) mialjenja)  tekst prema: Pellet, A., The opinions of the Badinter Arbitration Committee  a Second Breath for the Self-Determination of Peoples, European Journal of International Law 3 (1), 1992.; str.178.-185. S glediata hrvatskog ustavnog prava, odcjepljenje Hrvatske iz SFRJ nastupilo je tek Odlukom o suverenosti i samostalnosti 25.06.1991., potvrenom Ustavnom odlukom 08.10.1991. Iako su takoer bili narodi SFRJ, Crnogorci i Makedonci (kao relativno malobrojni u Hrvatskoj) nisu u Izvorianim osnovama izrijekom spomenuti: 1991. ih je bilo 9.724 tj. 6.280, u usporedbi sa 43.469 Muslimana, 22.376 Slovenaca i 581.663 Srba - Tatalovi, S., Nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj, Politi ka misao, Vol. XXXVIII, (2001.), br.3., str.95.-105. (str.98.).  Vukas (v.bilj.10.), 42. Da su sudionici Ustavotvorne komisije Predsjedniatva Republike 1990. smjerali u tekst Izvorianih osnova uklju iti kao  narode upravo pojedine narode Jugoslavije, upuuje izjava `ime odana da  ako se u preambuli ve nabrajaju pripadnici naroda SFRJ koji ~ive na teritoriju Republike Hrvatske, onda se oni trebaju spomenuti taksativno kao ato ih navodi statist ki godianjak SFRJ  `arin, D., Nastanak hrvatskog Ustava, Narodne novine, Zagreb, 1997.; str.97.  Stav RH prema bivaoj jugoslavenskoj zajednici najbolje se o ituje l.141/2 Ustava:  Zabranjuje se pokretanje postupka udru~ivanja Republike Hrvatske u saveze s drugim dr~avama u kojem bi udru~ivanje dovelo, ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga dr~avnog zajedniatva, odnosno neke balkanske dr~avne sveze u bilo kojem obliku .  V. bilj.11.  1991. se pri popisu stanovniatva 12.2% stanovnika RH izjasnilo kao Srbi (Borozan, ., Demografski identitet Srba i Hrvata u Jugoslaviji prema popisima stanovniatva od 1921. do 1991. godine, 169., na  HYPERLINK "http://www.cpi.hr/download/links/hr/7238.pdf" http://www.cpi.hr/download/links/hr/7238.pdf). Ove su odredbe suspendirane 1995. Ustavnim zakonom o privremenom neprimjenjivanju pojedinih odredbi Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etni kih i nacionalnih zajednica ili manjina u u Republici Hrvatskoj (NN 68/95), budui je pozicija Vlade bila da je odlazak velikog broja Srba iz Hrvatske u razdoblju 1990.-1995. u inio odredbu o 13 zastupnika neprimjenjivom, budui Srbi viae ne ine >8% stanovnika RH (Specijalni izvjeataj Elizabeth Rehn za Venecijansku komisiju, E/CN.4/1997/8 od 25.10.1996.). Suspenzija je trebala trajati do idueg popisa stanovniatva (2001.), tako da su izmjene izbornog zakona 1995. (NN 68/1995) Srbima dodijelile 3, a Zakon o izborima zastupnika 1999. (NN 116/99) 1 zastupnika u Saboru. Popisom stanovniatva 2001. utvreno je da u RH ~ivi 4.54% Srba, te je suspendirana odredba i objektivno postala bespredmetna.  S iznimkom Srba. RH se tu rukovodila ne samo razmatranjima izlo~enima supra, ve i injenicom da su Srbi u Hrvatskoj kroz 45 godina dr~avne zajednice, a i 1991. i 2001. na popisima stanovniatva predstavljali najvei manjinski kolektiv: 581.663 pripadnika 1991., tj. 201.631 2001. godine.  Zakon o odgoju i obrazovanju na jezicima narodnosti 1979.  v. Tatalovi, S., Nacionalne manjine u Hrvatskoj, STINA d.o.o., Split, 2005.; str.19.  U prvim su godinama Kraljevine SHS Maari i Nijemci bili liaeni bira kih prava, zbog prava optiranja u svoje mati ne zemlje. Kraljevina Jugoslavija je poznavala ograni eni koncept pozitivne zaatite prava manjina: l.16. Vidovdanskog ustava ka~e da se  Manjinama druge rase i jezika daje& osnovna nastava na njihovom materinskom jeziku pod pogodbama, koje e propisati zakon (ovu je odredbu oktroirani ustav 1931. ukinuo). Zakonom o narodnim akolama 1929. ureeno je osnovno akolovanje na jezicima manjina, tako da je u razdoblju uo i II.svj.rata viae od 100.000 djece pohaalo akole na materinjem, manjinskom jeziku, pri emu su glavninu tog broja inile maarska i njema ka manjina  v. Sobolevski, M., Nacionalne manjine u Kraljevini Jugoslaviji, Dijalog povjesni ara-istori ara, Zaklada Friedrich Neumann, Zagreb, 2000., 2, 396.-410.  Posebni su status izgubile poslije 1945. i straanih iskustava zemalja Jugoslavije u II.svj.ratu.  Takoer 1992. dodani st.4.-5. jam e ovim autohtonim zajednicama odreena kolektivna prava, do ponovne uspostave njihovih organizacija.  Zakon o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Zastupni ki dom Hrvatskog dr~avnog sabora (NN 116/99), l.13.  Tj. glasala je zajedno sa pripadnicima rusinske, ukrajinske, austrijske i njema ke manjine.  Ka~emo  zaokret , budui da je dr~avna vlast kona no pristala na priznavanje svih objektivno postojeih manjinskih zajednica u RH, ato je do tada odbijala.  Izmjene i dopune Ustavnog zakona o pravima manjina (v.bilj.11.), l.3.  NN 51/00 (pro iaeni tekst u NN 105/00).  Ovakvom dikcijom zakonske norme raskrateno je sa do tad implicitnim svrstavanjem Roma u  etni ku skupinu .  Sa 281 pripadnikom 1991., bila je brojevima vea i od austrijske i vlaake manjine, no 2001. nije bila uklju ena u popis stanovniatva. Ve ovakav propust sam ukazuje na promaaenost zakonskog nabrajanja manjina.  Gellner, E., Nations and nationalism, Ithaca: Cornell University Press, 1983. (prema: Mabry, J.T., Modernization, nationalism and Islam: an examination of Ernest Gellner's writings on Muslim society with reference to Indonesia and Malaysia, Ethnic and Racial Studies, Jan.1998., Vol.21, Issue 1, p.64.-88.; str.73.).  Malcolm, N., Povijest Bosne, Erasmus Gilda, Novi Liber, Dani, Zagreb-Sarajevo, 1995.; str.210.  Biland~i (v.bilj.12.), str.416. (bilj.5.).  Nakon osloboenja KPJ je na neki na in negirala nacionalnu posebnost Muslimana, ali to nikada nije rekla u svom dokumentu, nego je to re eno kroz usta pojedinih partijskih voa. Na primjer, Milovan ilas na Petoj zemaljskoj konferenciji 1940. ne priznaje nacionalni subjektivitet Muslimana. Moaa Pijade& na Muslimane gleda kao na posebnost, ali nacionalno nedovraenu, ne uzimajui u obzir da oni mogu biti nacija, nego smatra da su to ili Srbi, ili Hrvati, ili neopredijeljeni  Biland~i, ibid. Eduard Kardelj pridru~uje se mialjenjem da  Isto tako ne mo~emo govoriti, na primjer, da su Muslimani u Jugoslaviji nacija, mada se  individualno uzevai  ne osjeaju ni Srbima ni Hrvatima i mada, s obzirom na to, svakako sa injavaju posebnu etni ku grupu  Kardelj, E., Razvoj slovena kog nacionalnog pitanja, Beograd, 1960.; str.104.  Purivatra, A., Nacionalnost Muslimana i Peta konferencija KPJ, Institut za historiju radni kog pokreta Hrvatske, Zagreb, 1972.  Ibrahimagi, O., Bosanska dr~avnost i nacionalnost, Vijee Kongresa boanja kih intelektualaca, Sarajevo, 2003.; str.71.  Purivatra, A.; Had~ijahi, M., ABC Muslimana, Muslimanska biblioteka, Sarajevo, 1990.; str.40.  Ibid.  Hamdija Pozderac, Predsjednik Predsjedniatva BiH, u razgovoru s Titom o ustavnim reformama 1971.   HYPERLINK "http://republikabih.net/content/NKRBIH484.htm" http://republikabih.net/content/NKRBIH484.htm; to .9. Ka~e knji~evnik Abdulah Sidran,  Ponekad mi se ini da u najobi nijem svakodnevnom ~ivotu  dosta izlianih nesporazuma i suvianih nedaa dolazi naprosto od nespretnog imenovanja naroda-nacije kojoj pripadam. Mo~da drugi Muslimani ne osjeaju tako, ali meni je nekako tijesno i usko u tome imenu. Ako bih bio religiozan, i kao takav pripadao islamu, bilo bi mi komotno i airoko. Ovako& malo ata u mome osjeanju biv promijenjeno ovim velikim M  Naai dani, 1988.; 957, prema: Isakovi, A. (ur.), O  nacionaliziranju Muslimana: 101 godina afirmiranja i negiranja nacionalnog identiteta Muslimana, Globus, Zagreb, 1990.  Termin  Boanjaci povijesno je ime svih stanovnika Bosne i Hercegovine, prije nego je zapo eo proces njihova diferenciranja u nacionalnom smislu   Kada su Osmanlije doale u Bosnu transkribirale su ime domaeg naroda Boanjanin u Boanjak, kao zajedni ko ime za muslimane, pravoslavne i katolike, koje se zadr~alo sve do pred kraj 19.-og stoljea.  Ibrahimagi (v.bilj.75.), str.75.  Na teritoriji Bosne nisu ~ivjeli nikakvi Hrvati niti Raaani ili Srbi, nego su ~ivjeli stanovnici koji su sebe imenovali Boanjani i koje su drugi tako imenovali i prepoznavali  Filipovi, M.,  Povjesni ar i politi ar Franjo Tuman , Osloboenje, 26.8.2002., Sarajevo (prema: Ibrahimagi, ibid.). Iako se radi o skupnom, (izvorno) nacionalno nediferenciranom imenu, o ita je simbolika u njegovu prihvaanju od strane jednog od naroda BiH   Muslimana - kao izraz njihova uvjerenja da su jedino oni u Bosni  ostali vrsto& za svoj& boanja ki identitet , tj. da meu njima nije uspjela  raspirivana& ideja priklju enja Bosne Srbiji, odnosno Hrvatskoj  cit. Ibrahimagi (ibid.), str.71. Prema naaem uvjerenju, pogreano je razmialjanje da je jedini na in  bivanja nacijom (Anderson, B., Nacija: zamialjena zajednica, `kolska knjiga, Zagreb, 1990.; str.14., u prijevodu engl. izraza nationess) spontana politi ka evolucija naroda  vjerojatno je i eae bilo da se ta evolucija zbiva kao rezultat stanja nu~de, tj. strategije  ekia i nakovnja ,  zbijanja redova pred vanjskim napadom tj. (u ovom slu aju) kulturalnim pritiskom drugih grupacija   Izlo~eno neke vrste pritisku& da Musliman mora biti ili Srbin, ili Hrvat, ili Jugoslaven neopredijeljen, ili Musliman neopredijeljen, a nemajui potrebne kulturno-povijesne elemente da se priklju e Hrvatima ili Srbima, taj je pritisak samo ubrzao proces nacionalnog osvjeaivanja Muslimana, jer su bili izlo~eni  ekiu i nakovnju  Biland~i (v.bilj.12.), str.416.  Prezentacija saborskog zastupnika `emse Tankovia na ljubljanskom Meunarodnom inatitutu za bli~njevzhodne in balkanske atudije, ciklus predavanja  Zahodni Balkan in EU od 05.02.2009. (slide 6.), na HYPERLINK "http://www.ifimes.org/media/pps/5-2-09-press.ppt"www.ifimes.org/media/pps/5-2-09-press.ppt.  NN 155/02  dalje: UZNM.  Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski dr~avni sabor, NN 53/03 (pro iaeni tekst NN 69/03) predvia izbore na razini cijele Hrvatske kao jedne izborne jedinice. Srpska manjina ima pravo relativnom veinom izabrati 3 zastupnika, jednako tako po 1 zastupnika Maari, Talijani, esi zajedno sa Slovacima. Po jednog zastupnika takoer biraju i neato aire skupine manjina: 1) albanska, boanja ka, crnogorska, makedonska, slovenska manjina, te 2) austrijska, njema ka, rumunjska, bugarska, poljska, rusinska, ukrajinska, ruska, ~idovska, romska, vlaaka i turska manjina. Grupiranje potonje dvije skupine predstavlja zakonodavni misterij, uzevai znatan nerazmjer broja hrvatskih dr~avljana koje uklju uje: prema censzusu 2001., prva skupina broji 58.206 dr~avljana, a druga njih 20.093. Ovo zna i da glas jedne osobe iz grupacije 12 manjina vrijedi kao gotovo 3 (2.89) glasa pripadnika  balkanske skupine od 5 manjina. Iako valja zakonodavcu pri ovakvim ureenjima priznati airoku diskreciju, zasigurno vrijedi da grupiranje manjina prema geografskom klju u nije najsretniji kriterij kada se radi o razradi koncepta narodnog suvereniteta.   Prijedlog odluke o pristupanju promjeni Ustava Republike Hrvatske, s Prijedlogom nacrta promjene Ustava Republike Hrvatske : Vlada Republike Hrvatske (rujan 2009.)  saborska rasprava zaklju ena 14.10., te 52 oporbena zastupnika (Klub SDP-a, HNS-a te IDS-a  listopad 2009.)  rasprava zaklju ena 22.10.2009.  Iako je utjeano razmialjati o altruizmu zakonodavca, vjerojatnija je pobuda da se na ovaj na in udobrovoljava zastupnike nacionalnih manjina u svrhu osiguravanja podrake vladajuima  rije ima komentatorice Jelene Lovri,  & u Hrvatskoj su se oni pretvorili u pravi trgova ki klub. Funkcioniraju kao rezerva za popunjavanje vladajue veine i masno to naplauju . Manjinski bi zastupnici, naprotiv, trebali da  sa uvaju neutralnost  jer nije korektno da nacionalne manjine veini odreuju odnos politi kih snaga u parlamentu  Jelena Lovri, Klasa manjinskih baruna (komentar), Jutarnji list od 28.10.2009., dostupno na  HYPERLINK "http://www.jutarnji.hr/klasa-manjinskih-baruna/319982/" http://www.jutarnji.hr/klasa-manjinskih-baruna/319982/.  U meustrana kim dogovorima o promjenama Ustava koji su uslijedili, Vlada se suglasila sa oporbenim prijedlogom da se SVE 22 manjine poimence navedu u tekstu Izvorianih osnova   Promjena Ustava do kraja o~ujka , Vjesnik od 8.2.2010. Vjerujemo da taj dogovor nee do~ivjeti daljnje promjene, te e biti dio izglasanih promjena.  Prezentacija saborskog zastupnika `emse Tankovia (v.bilj.80.). Prema Stru nim osnovama za izradu prijedloga za promjene Ustava Republike Hrvatske 2000.  pogreana su, pa i zlonamjerna tuma enja o  izbacivanju iz Ustava pojedinih nacionalnih manjina, odnosno o nekom  oduzimanju ste enih prava takvim manjinama...otvaranje rasprave (koja se ionako ne da potpuno izbjei) u tra~enju  boljih rjeaenja bilo bi otvaranje Pandorine kutije, a rezultat, ma kakav bio, ne bi poveao jedinstvo hrvatskog demosa&  -  HYPERLINK "http://www.predsjednik.hr/Download/2003/09/10/radna_skupina.doc" www.predsjednik.hr/Download/2003/09/10/radna_skupina.doc.  Ovo, naravno, zbog javnog dojma politi ke  trgovine u pozadini pravne regulacije ovih pitanja.  Radi se o simplisti kom vjerovanju da sama injenica  upisanosti u Ustav predstavlja vrsti jamac zaatite tj. ostvarenja upisanoga. Prema naaem mialjenju, ova zamisao stoji i iza predlo~ene ideje upisivanja zabrane nastupanja zastare za  pretvorbeni kriminal u ustavni tekst, a za koju ideju smatramo da grubo krai na elo pravne sigurnosti te se na nedopustiv na in argumentira paralelama sa viaestruko razli itim ratnim zlo inima II. svj. rata.  Smerdel (v.bilj.6.), to .2.1. Prof. Smerdel ovdje ustraje na svom mialjenju danom joa u Stru nim osnovama za izradu prijedloga za promjene Ustava Republike Hrvatske 2000. (v.bilj.86.):  Povijesna va~nost Proslova je takva da ga ne treba dovoditi u pitanje .  Smerdel, ibid.  A ato odgovara i namjeri  ustavotvoraca :  Ustav po inje sa lankom 1., a ne sa preambulom. Preambula nema te~inu Ustava, ona je neki njegov& uvod (Zvonimir `eparovi, zapisnik 2. sjednice Ustavotvorne komisije Predsjedniatva Republike, str.7/7/JG; prema: `arin (v.bilj.55.), str.91.).   Ako se promatra sadr~ajni odnos preambule i normativnog dijela, odnosno Ustava redigiranog po lanovima onda je preambula temelj Ustava  Smiljko Sokol, prema: `arin, ibid. Pa i u kontekstu pravne snage Deklaracije nezavisnosti odluka Vrhovnog suda SAD-a Cotting v. Godard (183 U.S. 79, 1901) ka~e:  While such declaration of principles may not have the force of organic law, or be made the basis of judicial decision as to the limits of right and duty, and while in all cases reference must be had to the organic law of the nation for such limits, yet the latter is but the body and the letter of which the former is the thought and the spirit, and it is always safe to read the letter of the Constitution in the spirit of the Declaration of Independence (108).  Ovo, dakako, ne utje e na argument  ustavnog optimizma . Upravo njegova narav kao vodi a interpretacije Ustava razdvaja Proslov od pukog deklaratornog uvoda. No, i dalje je dug put koji ga razdvaja od konstitutivnosti, tj. justicijabilnosti koju spomenuti  optimizam podrazumijeva.  McKenna, M.; Simpson, A.; Williams, G., First Words: the Preamble to the Australian Constitution [2001] 24(2) University of South Wales Law Journal 382; [1].   HYPERLINK "http://www.curriculum.edu.au/cce/default.asp?id=9546" http://www.curriculum.edu.au/cce/default.asp?id=9546. Treba naglasiti da korijen odbacivanja referenduma vjerojatno le~i u drugom referendumskom pitanju, koje je trebalo Australiju pretvoriti u republiku sa demokratski izabranim predsjednikom:  Do you approve of an Act to alter the Constitution to establish the Commonwealth of Australia as a republic with the Queen and Governor General being replaced by a President appointed by a two-thirds majority of the members of the Commonwealth Parliament? .  V. npr. U-I-2273/2001 od 9.2.2005. (to .7.-8.).  Zlodi, Z., Rusini/Ukrajinci u Hrvatskoj  etape doseljavanja i problem imena, Scrinia Slavonica 5 (2005), 408-431; str.409.  Hrvati, N., Ivan i, S., Povijesno-socijalna obilje~ja Roma u Hrvatskoj, Druatvena istra~ivanja, god.9 (2000), br.2-3 (46-47), str.251.-266.; str.256. Na ovo je upozorilo i mialjenje Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskog sabora (Izvjeae o Prijedlogu odluke o pristupanju promjeni Ustava Republike Hrvatske, s Prijedlogom nacrta promjene Ustava Republike Hrvatske) od 13. listopada 2009.  Vukas (v.bilj.10.), str.60.  Zakon o suzbijanju diskriminacije u l.9.st.2.to .2. dozvoljava postupanje usmjereno na  poboljaanje polo~aja (iako treba uklju ivati ne samo korektivnu, ve i preventivnu akciju) manjina ili drugih skupina osoba. Pozitivna diskriminacija podrazumijeva supstancijalnu jednakost, zasnovanu na jednakosti rezultata. Pri ovome su posebno zanimljive relevantne odluke Ustavnog suda RH, U-I-764/2004 (to .12.), te U-I-402/2003 (to .9.) i U-I-2767/2007 (to .4.)  v. Horvat, A., Novi standardi hrvatskoga i europskoga antidiskriminacijskog zakonodavstva, Zbornik PFZ, 58, (6) 1453-1498 (2008), str.1473.  Drugim rije ima, pozitivna diskriminacija nije inter-, ve intra-diskriminatorna, tj. ne primjenjuje se na  poboljaanje polo~aja svih, ve samo nekih, skupina u usporedivom polo~aju. Ovdje, naravno, nemamo na umu nemogu zadatak da pri pozitivnoj diskriminaciji neke skupine lociramo i sve druge, nepovezane skupine, za koje bi se takva zaatita takoer trebala organizirati (npr. protestiranje protiv upisivanja braniteljske djece izvan fakultetskih upisnih kvota jer istom mjerom nisu obuhvaena i npr. djeca samohranih roditelja). Ovdje, naprotiv, govorimo o zatvorenom, i lako odredivom krugu kolektiva ( manjine ), koje sve zajedni ki moraju initi jedinstvenu varijablu u uspostavljanju pozitivne diskriminacije.  Klasi no odreenje na ela jednakosti u meunarodnom pravu iz South West Africa Case (ICJ Rep.1966., 4.):  Na elo jednakosti pred zakonom& zna i& relativnu jednakost, naime na elo postupati jednako prema onome ato je jednako i nejednako prema onome ato je nejednako&   v. detaljan pregled anti-diskriminacijskog prava u Omejec, J., Zabrana diskriminacije u praksi Europskoga suda za ljudska prava, Zbornik PFZ, 59, (5) 873-979 (2009), str.878.  Rezerva izjavljena uz ratifikaciju Okvirne konvencije  ista se u Danskoj primjenjuje samo na njema ku manjinu ju~nog Jutlanda (v.bilj.45.).   Kinezi se udomaili na Kajzerici , Vjesnik, 18. Listopada 2005. (utorak).  Zakon LXXVII iz 1993. o pravima nacionalnih i etni kih manjina, Poglavlje I, Odjeljak 2(2).  Resolution F, UN Doc.E/CN.4/703 (1953), par.200.  Capotorti, F., Study on the Rights of Persons Belonging to Ethnic, Religious and Linguistic Minorities, UN Doc.E/CN.4/Sub.2/384, 96  Tatalovi (v.bilj.7.), str.21.-22.  Capotorti (Ibid.)  v. Shaw, M.N., The Definition of Minorities in International Law, u: Dinstein, Y.; Tabory, M. (ur.), The Protection of Minorities and Human Rights, Martinus Nijhoff, London, 1992.; str.25.  Preporuka Parlamentarne skupatine Vijea Europe (v.bilj.14.)  Slu~beni list 11/02.  l.35/4 UZNM.  Ovaj uvjet brojnosti lanstva vlaaka manjina ne bi ostvarila makar se svih 12 pripadnika u RH u lanilo u takvu udrugu.  Kriteriji za utvrivanje financijske potpore za programe nevladinih udruga i ustanova nacionalnih manjina doneseni su na sjednici Savjeta od 23.10.2009. - HYPERLINK "http://www.savjet.nacionalne-manjine.info/zakonska_osnova.html"http://www.savjet.nacionalne-manjine.info/zakonska_osnova.html.  Arhiva izbora nalazi se na web-stranicama Dr~avnog izbornog povjerenstva (DIP), HYPERLINK "http://www.izbori.hr/arhiva/arhiva.html"http://www.izbori.hr/arhiva/arhiva.html.  Priopenje za javnost DIP-a od 6.lipnja 2007.  Na popisu stanovniatva 2001. vlaaka je manjina brojila 12 lanova (udio od 0.00% u ukupnom stanovniatvu), turska 300 (0.00% udio), a rumunjska manjina 475 lanova (0.01% udio).      PAGE 25 V6"#$p5\67<==AHIJNOQV$XXvcjk mn2ogdy gdDLgd{| [$\$gdqQ`gdCl**B5J5p5r5\6^677<<<<<<<<<v=~=======䲣{eLe{1hHhH5CJOJQJ\aJmHnHsHu+hHhHCJOJQJaJmHnHsHu$hHhHCJOJQJaJmHsH)jhHhH0JCJOJQJUaJhHhH0JOJQJ^J!jhHhHOJQJU^J%jhHhH0JOJQJU^JhHhH6OJQJ^JhHhHOJQJ^JhHhH5OJQJ^J==>>AAxAzAAAAAEEEEHHIIJJMMNN4N6NNzN|NNNNNOOPPPPJQLQQQQQUUJVLVVVȹȹȹȹȹhHhH5OJQJ\^JhHhH5OJQJ^J%jhHhH0JOJQJU^JhHhH0JOJQJ^J!jhHhHOJQJU^JhHhHOJQJ^JhHhHOJQJ^JhHhHOJQJ^J5VVV$X&XXX:\B\vcxcjjkk m mnnnn2o4o6oopppBpFpppXrZrss*t4tFtHtuuwwwwxwhHhH0JOJQJ^J!jhHhHOJQJU^J(hHhH0JOJQJ^JmHnHsH+hHhH0J6OJQJ^JmHnHsHhHhHOJQJ]^JhHhH6OJQJ]^J%jhHhH0JOJQJU^JhHhHOJQJ^J.2oppXrsFtupyz"xʅF|ptz@̱gdbAgdu`QgdhgdYPcgd_zx xpyryzz~~~H`"$xzz؄ڄZ\ąƅʅ̅ވ 4FH|~prtvz|l؜ȝҤhHhH0JOJQJ^JhHhH6OJQJ]^JhHhH6OJQJ^J%jhHhH0JOJQJU^JhHhHOJQJ^J!jhHhHOJQJU^J<:@Bpr ̱α^`Գֳس02@BhjDRhprnp䞲hHhH6OJQJ]^JhHhH0JOJQJ^J'jhHhHOJQJU^J!jhHhHOJQJU^JhHhH6OJQJ^J%jhHhH0JOJQJU^JhHhHOJQJ^JhHhH5OJQJ^J2@hpnV8:.V~^  gdugdEcVX468::<.0BDdvVXdf~^`VhHhH5OJQJ^JhHhH0JOJQJ^JhHhH0JOJQJ^J!jhHhHOJQJU^JhHhH6OJQJ^J%jhHhH0JOJQJU^JhHhHOJQJ^J:VX^`           NPVXlvxz0468:(*!!""##ỬhHhH5OJQJ^JhHhH6OJQJ^JhHhH0JOJQJ^JhHhH0JOJQJ^J%jhHhH0JOJQJU^J%jhHhH0JOJQJU^JhHhHOJQJ^J!jhHhHOJQJU^J2 NVx4!"#P&&D+0`4~566:786:::;L>?@gd gdTYgdjPgdV|#P&R&&&D+F++++++--////40H000f11`4b4~556666:7<788886:8:::::;;0=2===D>hHhH0JOJQJ^J!jhHhHOJQJU^JhHhH6OJQJ^JhHhH5OJQJ\^J$hHhH56OJQJ\]^JhHhH6OJQJ]^J%jhHhH0JOJQJU^JhHhHOJQJ^J2D>F>L>N>>>X?Z?????@@xAzA|AAAAAAAAAAAAAAAAỳ{#hHh: >*CJOJQJ^JaJhHjhH0JU* h 0J hH0JjhH0JUjhpVUhpVhHhH0JOJQJ^J%jhHhH0JOJQJU^JhHhHOJQJ^J!jhHhHOJQJU^J@xAzA~AAAAAAAAAAAA & F dh^`gd?l$a$gdR dgd*gd3Ri21h:pg). A!"#$% ADyK -http://www.cpi.hr/download/links/hr/7238.pdfyK rhttp://www.cpi.hr/download/links/hr/7238.pdfyX;H,]ą'cj  666666666666666666666666666666666666666666 666666666 666666666666 6666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666662 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~ OJPJQJ_HmHnHsHtHV`Vg)Normal d#CJ^J_HaJmHnHsHtH uDA`D Default Paragraph FontRiR 0 Table Normal4 l4a (k ( 0No List <@<e0List Paragraph^H@H*0 Footnote Text dCJaJPP*0Footnote Text CharCJaJmHnHu@&@!@ *0Footnote ReferenceH*6U@16 G0 Hyperlink >*B*ph.X@A. qI0Emphasis6]0a@Q0 N(0 HTML Cite6]TObT $0t-98-2ddd[$\$CJ^JaJmH sH u|Br| B Body Text%$d1$5$7$8$9DH$a$*5CJOJPJQJ^JaJmH sH tHuXX BBody Text Char#5CJOJPJQJaJmH sH tH8O8 Bapple-style-spanFVF 0FollowedHyperlink >*B*ph44RHeader  !4 @4RFooter  !.)@. R Page NumberPK![Content_Types].xmlj0Eжr(΢Iw},-j4 wP-t#bΙ{UTU^hd}㨫)*1P' ^W0)T9<l#$yi};~@(Hu* Dנz/0ǰ $ X3aZ,D0j~3߶b~i>3\`?/[G\!-Rk.sԻ..a濭?PK!֧6 _rels/.relsj0 }Q%v/C/}(h"O = C?hv=Ʌ%[xp{۵_Pѣ<1H0ORBdJE4b$q_6LR7`0̞O,En7Lib/SeеPK!kytheme/theme/themeManager.xml M @}w7c(EbˮCAǠҟ7՛K Y, e.|,H,lxɴIsQ}#Ր ֵ+!,^$j=GW)E+& 8PK!Ptheme/theme/theme1.xmlYOo6w toc'vuر-MniP@I}úama[إ4:lЯGRX^6؊>$ !)O^rC$y@/yH*񄴽)޵߻UDb`}"qۋJחX^)I`nEp)liV[]1M<OP6r=zgbIguSebORD۫qu gZo~ٺlAplxpT0+[}`jzAV2Fi@qv֬5\|ʜ̭NleXdsjcs7f W+Ն7`g ȘJj|h(KD- dXiJ؇(x$( :;˹! I_TS 1?E??ZBΪmU/?~xY'y5g&΋/ɋ>GMGeD3Vq%'#q$8K)fw9:ĵ x}rxwr:\TZaG*y8IjbRc|XŻǿI u3KGnD1NIBs RuK>V.EL+M2#'fi ~V vl{u8zH *:(W☕ ~JTe\O*tHGHY}KNP*ݾ˦TѼ9/#A7qZ$*c?qUnwN%Oi4 =3ڗP 1Pm \\9Mؓ2aD];Yt\[x]}Wr|]g- eW )6-rCSj id DЇAΜIqbJ#x꺃 6k#ASh&ʌt(Q%p%m&]caSl=X\P1Mh9MVdDAaVB[݈fJíP|8 քAV^f Hn- "d>znNJ ة>b&2vKyϼD:,AGm\nziÙ.uχYC6OMf3or$5NHT[XF64T,ќM0E)`#5XY`פ;%1U٥m;R>QD DcpU'&LE/pm%]8firS4d 7y\`JnίI R3U~7+׸#m qBiDi*L69mY&iHE=(K&N!V.KeLDĕ{D vEꦚdeNƟe(MN9ߜR6&3(a/DUz<{ˊYȳV)9Z[4^n5!J?Q3eBoCM m<.vpIYfZY_p[=al-Y}Nc͙ŋ4vfavl'SA8|*u{-ߟ0%M07%<ҍPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 +_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!Ptheme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] ~, !`1x!"$3&y&#'u''G((f)X*K,.c/o//x0[122O324556=889r:=P>>?.@@mDPEF,F+HwI%JKMLL/MP%RRS&TTYZ[Y\\^_7`albd efg!hjk1pquvkyyBz%|`}~Meׇs3#@~$\m [  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrs@ , bU (-))l,,,.N22v3L556u9:n:?HCCDPEEEpF+GG"HHJyKN;OOP QS=TW9XwX?Z[{aceff}kl3mzppgqq7rrIsstu*vyzzzzB~ކܗܚ؞ 'Es/ iGYp%׭ [ ^  @&n,0x49GJP`TN^`ejntwz~&؇ЉΒXܣVf0d$24@*$-h7=GKrT2^*=VxV#D>A@1 LV2o @A(B [X ! ,@,i,...4 555<5H5]6668$9q9IIJkPPPgghd{{{tۆ.sE~ޜ!wӭXXXXXXXXXXXXXXXXL# AA@0(  B S  ? Reference [ [Mt,Nt  Ot o Pt & [& [?*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags stockticker X235IKZZZZZZZZZZZZZ[[ [2ZZZZZZZZZZZZ[ [$'&'\1`1>8@8eefff3hé23ZZZZZZZZZZZZ[ [ffZZZZZZZZZZZZ[ [ xa4`(FL+tH7Rvy w8|^q:)J01KI,L6RXK^`.^`. L^ `L.\ ^\ `.,^,`.L^`L.^`.^`.lL^l`L.h 8^8`hH.h ^`hH.h  L^ `LhH.h  ^ `hH.h x^x`hH.h HL^H`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.^`.pL^p`L.@ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PL^P`L.h 8^8`hH.h ^`hH.h  L^ `LhH.h  ^ `hH.h x^x`hH.h HL^H`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h L^`LhH. ^ `o()^`.L^`L.| ^| `.L^L`.L^`L.^`.^`.L^`L.  ^ `5\o()^`.L^`L.| ^| `.L^L`.L^`L.^`.^`.L^`L.^`o(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.^`o(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.^`o(.^`.pL^p`L.@ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PL^P`L.h ^`hH)h ^`hH.h pL^p`LhH.h @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PL^P`LhH. I,L w8 x`(H7:)J1KL+aR Jꖏ{7@YL,A0E0=5J_S_6ce7o'7BOs IHDPxaf: S)3.kzDj}  )1 S= w  /a t x #  k o @4 N Pk u z ' Q!PcQdE~!R}fj !7;<u@xk (BRt]->boo1:9Ikv//4qsWjt'.p1NSxy []b%a+m~ O>CD;I67;8hl'(=Hv !NB!?G!YG! #8 #*#*#Gb#u# $$,$5$%%3%ky%$&0I&Qx&b'#'de'0(N(m_( )!)/)V)g)I* u*,,5,GY,mb,5q,u,,-tH-K-R-V- c-h-l->}- /.R.|.lC/W/!{/!0Q0q01bF1n1V2!2D22 3*3Tl3v3Q{3 :4 5#5]^5o5>6{7$7Y7ni7,8<89909:*:;z ;;$;:9;}@;S;Y;Lr;<,<c<x<}<.>[>I~>k?@/@N+@v5@:@A@_i@q@JA0A}NAOAbA=BCcC#lCp0D9DSDbD}DDF E E|EE+E7EIMEfEo|E,F8FZiFG7G BG$VG%sG0HLVi|W X:X=XCXYTYZ]Z'Z]Z([9[?\Ll\l\}x\>]R]e ^ ^E^K_u_`qQ`~&z8$.2lE,A^!7JN@U] ~327HgXkt6)QCPdw\De4RSDj3 N% D?EQCl:w:\ruN? FPkZ-.J0]{/RcqP0SYyO~t#f_k{/>SRa[t0v]7aD1DL O^| nX:mFjkV|/33IXZ"((#2 "jB1 S!'8AxT#OXv$w@wOXoaT3.='<\{|S$6%Kz%Y2c@\o]bnT=j !X*alv:3y1CH7I]em4s??V y.d7u@wj"+BmLxF=#-IQ]|x%<%IjKa,8FK9(ZzR &6P# GJ2Oq f~N^P Nn0 1,mSz^7`[ )^0Gt_v4}`m9 U>4{v;oY8h})f}i!_9]dv^Ya')E$X]bp%*38U&/Wm5P%QZ\mlq 2qr >)rZ_)34DUkl*o+]Oba+ L96EG'!Q-tX{ %o1Q2< YiY<y -T=_5ILp+MX^%A+Clt}} I- -d-kpK7G;KW[T``m"Q]dWkP F-Rz*z~ vRQ{)JSMbhDt.~\[35@$$$$$ $ $ $$$$$$$$!$#$%$&$'$($-$2$3$5$7$8$9$:$;$=$>$?$@$A$B$F$H$I$J$K$L$M$N$O$Q$R$T$Y$[$]$_$`$a$b$e$g$i$j$k$m$n$o$p$q$v$x$y$z$|$$$$$$$$$$22222222222222222222 [PP@PPPPPPPP&P*P,P0P2P6P8PHPLPPPRPTPVP`PjPlPpPtPvPxPzP|PPPPPPPPPPPPPPPPPPPPP@PPPPPPPPPPPPPPPPPPPPP PPPPPPP PH@P&P0P2P4P6P:PBPFPJPLPNPPPTPVPXPZP\P^P`PUnknownG* Times New Roman5Symbol3. * Arial5. *aTahomaK@Palatino Linotype7.{ @CalibriACambria Math"1bfbffW8W8!4dܫܫ 2QH $Pe2!xx1ahorvatahorvat4         Oh+'0h   $ 0 <HPX`1ahorvatNormalahorvat2Microsoft Office Word@@tF@:@:՜.+,D՜.+,D hp  Pravni fakultet u Zagrebu8Wܫ 1 Title  8@ _PID_HLINKSA f"~http://www.venice.coe.int/4!-(http://www.izbori.hr/arhiva/arhiva.htmlx*?http://www.savjet.nacionalne-manjine.info/zakonska_osnova.htmlD'5http://www.curriculum.edu.au/cce/default.asp?id=9546}$@http://www.predsjednik.hr/Download/2003/09/10/radna_skupina.doc;/!7http://www.jutarnji.hr/klasa-manjinskih-baruna/319982/1http://www.ifimes.org/media/pps/5-2-09-press.ppt.http://republikabih.net/content/NKRBIH484.htm\F-http://www.cpi.hr/download/links/hr/7238.pdf5http://www.sant.ox.ac.uk/esc/esc-lectures/Tanase.htmx0http://coe.conventions.int/ %Mhttp://www.eblul.org/index.php?option=com_content&task=view&id=118&Itemid=56j} ;http://www.venice.coe.int/docs/2004/CDL%282004%29079-e.aspi4 http://www.yen.org/C[http://www.fuen.org/VY-http://www.1911encyclopedia.org/Autochthones L)http://www.ceinet.org/main.php?pageID=17  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F0LRData 1TableSWordDocument4^SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjy  F'Microsoft Office Word 97-2003 Document MSWordDocWord.Document.89q