Naslov
Uloga ultrasonografije u dijagnostici i prognozi perinatalnog oštećenja mozga
(The Role of Brain Ultrasonography in Diagnostics and Prognosis of Perinatal Cerebral Damage)

Autori
Mejaški-Bošnjak, Vlatka ; Rešić, Biserka ; Đuranović, Vlasta ; Polak Babić, Jelena ; Huzjan, Renata ; Gojmerac, Tomislav

Izvornik
Paediatria Croatica (1330-1403) 44 (2000); 23-31

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
moždano oštećenje; kronično-ultrasonografija; novorođenčed; bolesti-ultrasonografija
(brain damage; chronic-ultrasonography; infant; newborn; diseases-ultrasonography)

Sažetak
Perinatalno oštećenje mozga najčešći je uzrok neuroloških poremećaja djece, pri čemu poremećaj cerebralne funkcije nastaje kao rezultat međusobnog djelovanja postojećeg oštećenja mozga i kompenzacijskih razvojnih procesa mozga (maturacija i plastičnost). Ultrasonografija je u posljednjih 20 godina postala metoda izbora u dijagnostici i praćenju ishoda strukturnih promjena nakon perinatalnog oštećenja mozga, s pouzdanim prikazom vrste, lokalizacije i opsega oštećenja. Navodimo rezultate ispitivanja dviju prospektivnih studija provedenih s ciljevima utvrđivanja: incidencije, klasifikacije i praćenja strukturne reorganizacije perinatalnog oštećenja mozga u skupini visokorizične nedonošene i donošene novorođenčadi ; prognostičke vrijednosti (senzitivnosti, specifičnosti, pozitivne i negativne prediktivne vrijednosti) ultrasonografije u ranoj dijagnostici djece s neurorazvojnim odstupanjima, kao i uspoređivanja neurorazvojnog ishoda djece s jednostranim perinatalnim oštećenjem mozga u odnosu na istovjetno obostrano oštećenje te nedonošene u odnosu na donošenu novorođenčad. Prva je studija obuhvatila selekcioniranu grupu od 137-ero neurorizične novorođenčadi koju je činilo 81 nedonošče i 86-ero donošene novorođenčadi od kojih je 80 posto imalo više od 3, a 50 posto više od 5 neurorizičnih čimbenika (asfiksiju, hipoksično-ishemičku encefalopatiju, perinatalnu infekciju, RDS, EPH gestozu itd.). Ultrasonografijom mozga u novorođenačkoj je dobi u 70 posto sve djece dijagnosticirano perinatalno oštećenje mozga, izolirano peri-intraventrikularno krvarenje (PV-IVH) bilo je zastupljeno u 56 posto nedonoščadi, dok je 21 posto imalo udruženo hipoksično-ishemično i hemoragično oštećenje mozga, a u 3 posto bila je prisutna izolirana periventrikularna lukomalacija. Izolirano IVH imalo je 35 posto donošene novorođenčadi, 6 posto imalo je IVH udružen s hipoksično-ishemičnim oštećenjem mozga, dok je 7 posto imalo izolirano hipoksično-ishemično oštećenje mozga tipa subkortikalne lukomalacije i kortikalne atrofije. Ishodne strukturalne promjene perinatalnog oštećenja mozga imalo je 60 posto ispitivane djece, 44 posto atrofične promjene periventrikularnog parenhima s neprogresivnom dilatacijom komora, ventrikulomegalijom. Cistične promjene parenhima ili teške difuzne atrofične promjene imalo je 15 posto ispitivane djece. U odnosu na neuromotorička odstupanja ispitivane djece ishodni je ultrasonografski nalaz mozga pokazao visoku senzitivnost, specifičnost, pozitivnu i negativnu prediktivnu vrijednost (70-94 posto), a u odnosu na druga neurorazvojna odstupanja (intelektualnog razvoja, epilepsije, poremećaja vida) zadovoljavajuće visoku senzitivnost i negativnu prediktivnu vrijednost (89-100 posto), ali nižu specifičnost i pozotivnu prediktivnu vrijednost (20-54 posto). Utvrđena je značajno veća zastupljenost teških neurorazvojnih odstupanja u nedonoščadi (17, 2 posto) u odnosu na donošenu novorođenčad (3, 6 posto). Drugom studijom bilo je obuhvaćeno 76-ero visokorizične novorođenčadi (36-ero nedonoščadi, 40-ero donošene novorođenčadi) s jednostranim perinatalnim oštećenjem mozga dijagnosticiranim ultrasonografijom u novorođenačkoj dobi. U 58 posto djece bilo je zastupljeno jednostrano intrakranijsko krvarenje, dok je udruženo krvarenje i hipoksično-ishemično oštećenje imalo još 19, 8 posto ispitanika. Izolirano jednostrano hipoksično-ishemično oštećenje imalo je 12 posto ispitivane djece, dok su jednostrani konatalni hidrocefalus i porencefalija bili prisutni u 10, 5 posto ispitanika. Skupinu za provjeru činilo je 70-ero djece odgovarajuće gestacijske dobi s istovrsnim obostranim oštećenjima. Utvrđena je statistički značajna razlika u odnosu na veću zastupljenost neuromotoričkog odstupanja, poremećaja govora, epilepsije, te poremećaja intelektualnog razvoja u djece s obostranim u odnosu na jednostrano perinatalno oštećenje mozga, dok je blaže neurorazvojno odstupanje u smislu ADDH sindroma bilo češće zastupljeno u djece s jednostranim oštećenjem.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA