Naslov
Etničnost i povijest
(Ethnicity and History)

Urednik/ci
Heršak, Emil

Ostali urednici
Kumpes, Josip

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Uredničke knjige, zbornik, znanstvena

Izdavač
Institut za migracije i narodnosti (IMIN) ; Jesenski i Turk ; Hrvatsko sociološko društvo

Grad
Zagreb

Godina
1999

Stranica
214

ISBN
953-6028-12-3

Ključne riječi
etničnost; povijest; nacija; nacionalizam; nacionalna integracija; Hrvati; Hrvatska; mit; antika; srednji vijek; modernizacija; etnopsihologija; granice; jezik; etnonimi
(ethnicity; history; the nation; nationalism; national integration; Croats; Croatia; myth; antiquity; Middle Ages; modernisation; ethnopsychology; borders; language; ethnonyms)

Sažetak
Knjiga obrađuje tekstove i rasprave s okruglog stola Etnički razvitak europskih nacija: Hrvatska –Europa, točnije njegove podteme etničnost i povijest, održanog 20. III 1999. u Zagrebu. Podijeljena je u tri dijela: a) uvodnici, b) rasprave i c) primjeri. U prvom tekstu u knjizi ('Etničnost i povijest'), Neven Budak iznosi neka pitanja o postojanju nacije u srednjem vijeku. Prema njemu, postoje naznake da je nacija postojala i u ranom srednjovjekovlju. U nastavku autor navodi primjere iz hrvatske povijesti. U drugom dijelu svoga rada, Budak raspravlja o utjecaju historiografije na poimanje etničnosti, a na kraju daje i opširniju bibliografiju o problematici etničnosti i povijesti. U idućem prilogu, Emil Heršak govori o 'Etničnosti u prošlosti', ukazujući pritom da još ne postoji nešto što bi se moglo odrediti kao arheologija etničnosti, no da ipak ima dovoljno pokazatelja po kojima se može zaključiti da je etničnost prisutna u ljudskom društvu od najranijih vremena. Na kraju rada, autor skicira faze razvitka hrvatske etnije. Slijedi rasprava Nikole Dugandžije – 'Mitski pristup etničkoj i nacionalnoj zbilji'. Autor smatra da etnička ili nacionalna stvarnost nikada ne isključuje mitski sadržaj. Stoga, prema njemu, znanost nema izbora nego da pokuša shvatiti mit u izvornom dobrohotnom smislu kao i onda kad je pod utjecajem tendencija zbog kojih potiče rušilačke strasti. U raspravi Petra Korunića, središte je pozornosti 'Podrijetlo, integracija i budućnost nacije'. Korunić trasira nastanak i razvitak nacije kao posljedica modernizacijskih procesa. U idućem prilogu, Bruna Kuntić-Makvić vraća se u ranije vrijeme, te na primjeru hrv. prostora iznosi podatke o civilizacijskom kontinuitetu na prijelazu iz antike u rani srednji vijek ('Populacija i kontinuitet pri smjeni civilizacija'). Autorica smatra da treba proučavati gospodarske, društvene i kulturne uvjete kasne antike, zatim seobe i načine života koje su doseljenici susreli i potrebe potonjih da preuzmu postojeće civilizacijske tekovine radi osiguravanja vlastitoga preživljavanja. Zatim, u raspravi 'Slovo o hrvatskoj matrix', Ivo Rendić- Miočević prelazi na psihološku razinu proučavanja rane hrvatske povijesti, primjenjujući pritom psihijatrijski pojam matrix na ethnopsihološke ideologije i ine odraze podsvijesti ranih Hrvata. Autor ukazuje i na poguban utjecaj 'sindroma Kraljevića Marka', ali i na pomake u psihološkom sklopu prema mogućnosti mirnijeg suživota. U prilogu 'Etničnost na hrvatskom prostoru u XIX. stoljeću: od etničke zajednice, plemićkog naroda i pokrajinskih partikularizama do hrvatske nacije', autor Nikša Stančić opisuje dinamičnost i različitost procesa hrvatske nacionalne integracije na različitim društvenim razinama ('seoskog društva', plemstva i mlade hrvatske nacije). Autor povezuje te procese i s modernizacijom i oblikovanja građanskoga društva. Prema njemu, hrvatska nacija i nacionalizam razvijali su se po srednjoevropskom modelu. U tom modelu, nakon razvojne faze 'kulturne nacije', pomak je išao suprotno od smjera na Zapadu – tj. prema raspadu postojećih državnih tvorevina i stvaranju novih samostalnih država. Prvi je prilogu u trećem dijela knjiga tekst pod naslovom 'Umnažavanja granica: istarski slučaj' autora Sandija Blagonića. Kako taj naslov govori, autor opisuje primjer različitih etničkih odnosa i pojava na bivšoj austrijsko-mletačkoj granici u Istri. Slijedi prilog Sanje Lazanin 'Jedno viđenje hrvatske povijesti i narodnosti krajem XVIII. stoljeća', u kojemu autorica obrađuje opis karlovačkog i varaždinskog generalata što ga je dao princ Joseph Hildburghausen von Sacshen i u kojem se nalaze podaci relevantni također za istraživanje etničnosti. Na samom kraju knjige, pod naslovom 'Slavni, uljudni i krasni ilirički jezik', Zoran Velagića analizira uporabu imena za jezik, narod i teritorij u Sjevernoj Hrvatskoj u XVI–XVIII. stoljeću. Prema njegovom zaključku, sjevernohrvatski kajkavski autori su od kraja XVI. stoljeća sve više rabili hrvatsku oznaku za jezik, narod i teritorij, sve dok nije sasvim prevagnula, no štokavski autori su u tome bili manje dosljedni, jer im je važnije od nazivlja bila prodor do čitatelja. Ukupno, Velagić navodi 128 naslova kajkavskih i štokavskih dijela s različitim oznakama imena jezika, naroda i teritorija iz razdoblja od 1574. do 1800.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Sociologija, Povijest

POVEZANOST RADA