Naslov
Psihotehnika u Hrvatskoj: Osvrt na početke naše primijenjene psihologije
(Psychotechnics in Croatia: A review of the beginnings of our applied psychology)

Autori
Matešić, Krunoslav

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Psihologija rada u Hrvatskoj - prošlost, sadašnjost, budućnost / Parmač Kovačić, Maja ; Tonković, Maša - Zagreb : Filozofski fakultet, Hrvatksko psihološko društvo, 2010, 23-24

ISBN
978-953-175-362-3

Skup
Psihologija rada u Hrvatskoj - prošlost, sadašnjost, budućnost, znanstveno-stručni skup

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 16.04.2010

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
Psihotehnika; počeci; primijenjena psihologija
(Psychotechnics; beginnings; applied psychology)

Sažetak
Psihotehnika je bio naziv za primijenjenu psihologiju koji je početkom 1903. uveo William Stern (1871.-1938.) a čijem je prihvaćanju dao značajan doprinos i njemačko-američki psiholog Hugo Muensterberg (1863.-1916.). Psihotehnika se javlja kao izraz društvenih potreba da se osigraju odgovarajući postupci izbora radnika početkom 20. stoljeća, kada se zbog elektrifikacije naglo razvijaju novi industrijski pogoni. Da bi se u nastaloj situaciji unaprijedili postupci selekcije, pribjegavalo se rješenjima koje je nudila psihotehnika. Prvi svjetski rad zbog uvođenja tenkova i avijacije, zbog toga nazivan i ratom strojeva, daje dodatne poticaje razvoju psihotehnike. U razdoblju između dva svjetska rata psihotehnika se naglo razvija u Njemačkoj, gdje je njezin glavni zastupnik bio Walter Moede (1888.-1958.), zatim u Francuskoj gdje su je razvijali Jean-Maurice Lahy (1872.-1943.) i Henri Pieron (1881.-1964.). Psihotehnika se prakticirala i u Čehoslovačkoj, Belgiji, Nizozemskoj, Velikoj Britaniji, a u Moskvi je 1932. godine održan Psihotehnički kongres. Sustavna primjena psihotehnike počinje kod nas 2. siječnja 1932., s početkom rada Stanice za savjetovanje pri izboru zvanja u Zagrebu. U Stanici je dr. Zlatko Pregrad (1903.-1983.), kasniji sveučilišni profesor pedagogije, bio sistematiziran na radnom mjestu psihotehničara. U rad Stanice poslije je bio uključen Zoran Bujas koji je tokom studijskog boravka u Parizu kod H. Peirona stekao doktorat ih psihotehnike. U Stanici je radio i prof.dr. Boris Petz, također u okviru profesionalnog usmjeravanja. Marijan Tkalčić (1939.) objašnjava 'Psihotehnika primjenjuje psihologijske spoznaje i metode na praktična pitanja koja donosi civilizirani život'. Zatim isti autor dalje navodi da se psihotehnika bavi pitanjima izbora radnika za pojedina zvanja, savjetovanjem kod izbora zvanja, načinima stručnog proučavanja mladeži i odraslih, psihologijom rada, ispitivanjem oruđa i osiguranja od nezgoda na radu, itd. Bez obzira na navedeno, u međuratnom razdoblju u Hrvatksoj psihotehnika se isključivo možće vezivati uz djelatnost Stanice/Savjetovališta za izbor zvanja, koja se održala u svom radu sve do 1948. U svjetskim razmjerima naziv 'psihotehnika' nestaje iz uporabe 1955., kada se organizator 12. psihotehničkog kongresa u Londonu, koji je bio izvan francuskog jezičnog kruga, usprotivio postojećem nazivu 'Association International de Psychotechnique' te ga primijenio u 'Association de Psychologie Applique', odnosno 'The International Association of Applied Psychology'. Ostaje otvoreno pitanje da li bi kraj psihotehničke prakse kod nas trebalo vezati uz prestanak rada Stanice/Savjetovališta 1948. ili uz 15. međunarodni kongres primijenjene psihologije koji je održan od 2. do 8. kolovoza 1964. godine u Ljubljani pod predsjedanjem Zorana Bujasa, koji je također pripadao psiholozima francuskog govornog područja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Psihologija

POVEZANOST RADA