Naslov
Što rječnici etimološki mogu dati općima
(What etymological dictinoaries can give to general dictionaries)

Autori
Gluhak, Alemko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), ostalo

Skup
Peti međunarodni leksikološko-leksikografski znanstveni ksup

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 03.12.2009. - 04.12.2009

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
hrvatski standardni jezik; etimologija; etimološki rječnici; opći rječnici
(Croatian standard language; etymology; etymological dictionaries; general dictionaries)

Sažetak
Kada se govori o vezi rječnika etimološkoga i općega, možemo govoriti i o širim vezama: etimoloških radova (i rječnika, i monografija, i članaka) i raznih rječnika ― objasnidbenih, sinonimnih, blagovnih (tezaurusa), strukovnih i drugih. Etimologija je široko i područje s mnogo polja. Njezina se višeslojnost vidi i po uporabi usporednoj s uporabom poredbenopovijesne gramatike u vezi s jezičnom srodnošću (s jezičnim porodicama), i po uporabi uglavnom rječničkoj u vezi s jezičnom saveznošću (od posuđenica do jezičnih saveza — mogli bismo reći, do jezičnih obitelji —, koji su pak povezani s uporabom poredbenopovijesne gramatike). Mnogi etimološki rječnici mogu pomoći i sastavljačima drugih rječnika te leksikona i enciklopedija. Svaki je etimološki rječnik više ili manje pretpovijesno-povijesni rječnik, dakle iz takva vremenskoga pogleda on je »nesuvremen« — a ipak je etimološki rječnik suvremenoga jezika i »suvremen«, po svima riječima, ili po velikoj većini riječi. Primjerice, običan etimološki rječnik može biti i u znatnoj mjeri povijesni. Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika Petra Skoka (1971—74) sadrži i najosnovnije podatke o vremenu prve pismene pojave riječi: podatci su preuzeti iz rječnika hrvatske akademije (tek ponekad bude dan i neki navod). Naravno, pretpovijesnas, etimološka sastavnica u njemu je glavna. — Sam pak rječnik hrvatske akademije, kroz svojih devedeset i sedam svezaka protegnutih u stoljetnom rasponu od 1880. do 1976., daje i osnovne etimološke podatke (vrijedne onoliko koliko su vrijedjeli u vremenu pojavljivanja), a naravno — povijesna sastavnica (u pravilu, s navodima iz tekstova) u njemu je glavna. Priručni Hrvatski etimološki rječnik Alemka Gluhaka (1993) veoma rijetko daje podatke u prvom pojavljivanju hrvatskih riječi, navodâ iz tekstova gotovo da i nema (osim, primjerice, nešto iz narodnih pjesama, u vezi s tragovima pretkršćanskoga mita i vjere). Rječnik je usredotočen na etimološki podatak, često i na širinu takvih podataka, kako bi se vidjeli značenjski i ini razvoji (usporedni i neusporedni) u drugim jezicima, što pomaže razumijevanju jezične mijene. U tom je rječniku veoma istaknuto mjesto etimoloških podataka dubljih jezičnovremenskih koljena, budi da se radi o naslijeđenim riječima/korijenima, budi da se radi o posuđenicama: želi se pratiti porijeklo riječi što je moguće dublje u prošlost. — U drugom izdanju, koje je u pripremi, u više su članaka dodani navodi iz tekstova, radi ilustriranja kakva značenja i sl., i to bude (ako jest) u pravilu s riječima koje su manje česte. Uočimo djelomičnu usporednost takva načina razmišljanja o uvrštavanju tih podataka, s načinom davanja riječî u pravopisni rječnik: u pravopisnom ćemo rječniku naći one riječi koje su s pravopisnoga stanovišta zanimljive, pa ćemo imati riječ kuća (zbog č—ć), ali u njemu neće biti riječi kut (jer nema nikakvih pravopisnih dvojbi, svatko ju zna napisati). Etimološki rječnik koji se pod vodstvom Ranka Matasovića izrađuje u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje nešto je drugačijega tipa, kako možemo vidjeti po primjerima koji su dani na institutskim mrežnim stranicama. Što se tiče izbora riječi hrvatskoga rječnika općega jezika — podsjetio bih na ono što je prije više od trideset godina rekao Radoslav Katičić (Jezik 23(1975/76):3—4, 79—91 ; preneseno u knj. Novi jezikoslovni ogledi, 1.1986, 2.1992) u vezi s riječju jestojska iz Suza sina razmetnoga Ivana Gundulića. U rječniku dviju matica za tu je riječ dana oznaka da je ona zastarjela. Katičić emotivno krasno veli da ona »ne može biti zastarjela dokle god nam je Gundulić prisutan, dokle god nas može opčarati izražajna snga njegovih stihova«, jer ako je ta riječ zastarjela, onda to »pretpostavlja da nas se Gundulić ništa ne tiče«, pa »[t]akva tvrdnja sigurno ne opisuje hrvatski književni jezik niti naš jezični osjećaj.« Narvno, riječ nije ni neutralna: »[o]na je starinska, ali nije zastarjela, i kao starinska ima svoju visoku stilsku vrijednost. Ona je veliko obogaćenje izraza , ne davno, nego sadašnje. Valjano poznavanje jezika uključuje tu riječ, ne isključuje ju, iako ćemo je danas samo vrlo štedljivo upotrebljavati.« Značenjske i ine promjene dogodivše se hrvatskoj riječi mogu biti jasnije poznaju li se i etimološki podatci — iz indoeuropskoga etimološkoga rječnika Pokornoga i Buckova rječnika sinonima u indoeuropskim jezicima i baza podataka Starostinova starlinga, preko slavenskih etimoloških rječnika praslavenskih »ruskoga«, »poljskoga« i redukcionističkoga Derksenova, do rječnikâ pojedinih jezika. Načini uporabe podataka veoma su važni u izradi etimoloških rječnika. Poznajemo li prošle procese (od pretpovijesti — etimologije — do povijesti), bit će nam bistriji pogled na rječničke i značenjske promjene u hrvatskom blagu riječî i razumijevanje tih promjena u svakomu danas i sada. Posebna je tema odnos prema imenima -- etnonimima, toponimima, kteticima i dr.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA