Naslov
Rasprava o redovnicima na ugarskoj nacionalnoj sinodi (1822.) u vrijeme kasnog jozefinizma
(Discussion about the monks at the Hungary national synod (1822) during the late Josephinism)

Autori
Hoško, Franjo Emanuel

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Iščekivati i požurivati dolazak Dana Božjega, Zbornik radova u čast prof. dr. sc. Peri Aračiću prigodom 65. obljetnice života

Urednik/ci
Džinić, Ivo ; Raguž, Ivica

Izdavač
Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Grad
Đakovo

Godina
2009

Raspon stranica
517-552

ISBN
978-953-6935-18-5

Ključne riječi
nacionalna sinoda, rasprava o redovnicima, redovnička obnova, Aleksandar Rudnay, Grgur Čevapović.
(national synod, discussion about the monks, monastic renewal, Aleksandar Rudnay, Grgur Čevapović)

Sažetak
Postavši 1818. prvim čovjekom Katoličke crkve u Ugarskoj, ugarski primas Aleksandar Rudnay se suočio s vjerskom ravnodušnosti kod vjernika, padom apostolske zauzetosti kod klera, a napose s protucrkvenim liberalnim strujanjima u društvu, poniklim iz jozefinizma. Obnovu vjere i morala želio je potaknuti održavanjem sinode Crkve u Ugarskoj, tj. i Crkve u Banskoj Hrvatskoj. Na sinodi su aktivno sudjelovali i viši redovnički starješine pa je tako bio i Grgur Čevapović, provincijal franjevačke Provincije sv. Ivana Kapistranskoga koja je obuhvaćala samostane u Slavoniji i Podunavlju. U program sinode uvrstio je primas Rudnay i temu o obnovi redovničkog života putem promjena u redovničkom zakonodavstvu, a Čevapović je bio najaktivniji predstavnik redovnika u sinodalnim raspravama o toj temi. Štoviše, sastavio je cjelovit i vrlo podroban izvještaj sinodalnog rada u kojem je sačuvao neposredno svjedočanstvo o radu i odlukama te sinode. Čevapovićev izvještaj Acta Synodi Nationalis je danas osobito vrijedan povijesni izvor o radu sinode jer sličnih povijesnih vrela više nema. Konačni dokument sinode o redovnicima se je usredotočio na dva pitanja: na obnovu redovničke stege i na usklađivanje redovničkog zakonodavstva s aktualnim crkvenim zakonodavstvom u Ugarskoj, a ono je 1822. nužno bilo jozefinističko. Dokument započinje tvrdnjom o padu redovničke stege, ali pod stegom podrazumijeva poslušno ispunjavanje uloge pričuvnog pastoralnog klera koji će živjeti u samostanima i biti na raspolaganju mjesnim biskupima. Izvještaj govori i o razlozima opadanja redovničke stege, ali se jasno ograđuje od mišljenja da su to opadanje izazvale jozefinističke uredbe. Stoga su sinodalni zaključci još uvijek pisani u duhu kasnog jozefinizma pa nisu bili u stanju dovesti do obnove redovnika, ali su ipak potakli reodvnike na provjeravanje vlastitog načina života i rada. Franjevci u Slavoniji i Podunavlju su prihvatili poticaj da redovničke pokrajinske zajednice mogu prirediti i predstaviti vlastite statute na odobrenje ugarskom primasu. To je učinio Grgur Čevapović sa svojim Statuta municipalia observantis Minorum Provinciae s. Ioannis a Capistrano (Budae 1829). koja su kroz punih sedam desetljeća bila temeljni franjevački zakonik u Provinciji sv. Ivana Kapistranskoga.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija, Filologija, Povijest

POVEZANOST RADA