Naslov
L.B. van der MEER. Liber linteus Zagrabiensis. The Linen Book of Zagreb. A Comment on the Longest Etruscan Text. Louvain – Dudley, M.A., 2008: Peeters (Monographs on Antiquity, 4) ISBN 978-90-429-2024-8. 210 pp., 28 slika u tekstu, 12 tabli.
(L.B. van der MEER. Liber linteus Zagrabiensis. The Linen Book of Zagreb. A Comment on the Longest Etruscan Text. Louvain – Dudley, M.A., 2008: Peeters (Monographs on Antiquity, 4) ISBN 978-90-429-2024-8. 210 pp.)

Autori
Bilić, Tomislav ; Mirnik, Ivan

Izvornik
Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu (0350-7165) 41 (2008); 457-459

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, prikaz, stručni

Ključne riječi
L.B. van der Meer; Liber linteus Zagrabiensis; The Linen Book of Zagreb

Sažetak
Pred gotovo stotinu godina stanje proučavanja Zagrebačke lanene knjige pružio je ondašnjem učenom čitateljstvu Viktor Hoffiller (VAMZ, n.s., 13/1913-1914: 335-345). U međuvremenu mnogo je toga objelodanjeno, kako onoga temeljenog na ozbiljnim znanstvenim istraživanjima, ali i podosta knjiga i članaka bez ikakvih znanstvenih temelja (vidi npr. uvodno poglavlje nedavno objavljenog hrvatskog prijevoda Pallottinove «Etruskologije». Napose, kako to već biva, novinski članci često su plodovi bujne mašte. Pred dvadesetak godina, u povodu konzervacije i restauracije Zagrebačke lanene knjige u glasovitoj Fundaciji Abegg (Abegg-Stiftung) kod Berna, koju je obavila Mechthild Flury-Lemberg, a prema naputcima etruskologa Francesca Roncallija, dva sveska Vjesnika Arheološkog muzeja u Zagrebu dijelom su posvećena tom jedinstvenom spomeniku (VAMZ, 3.s., 19/1986 ; 3.s., 20/1987). Nedavno je tiskana monografija posvećena isključivo Zagrebačkoj lanenoj knjizi. Na 210 stranica njen auktor, L.B. van der Meer, s Leidenskog sveučilišta, obrađuje sve moguće aspekte u svezi s tim spomenikom. Knjiga, kako je već uobičajeno, započinje sa zahvalama (Acknowledgements, VII), a slijede kratice (General and topographical abbreviations, VIII-X). Poglavlja su raščlanjena na sljedeći način: I. Uvod (Introduction, pp.1-2) ; II. Povijest (History, p. 3) ; III. Datacija (Date, p. 4) ; IV. Mumija, papirus i liber linteus (Mummy, Papyrus and the Liber linterus, pp. 5-9) ; V. Lanene knjige (Libri lintei, p. 10) ; VI. Materijalni aspekti (Material Aspects, pp. 11-12) ; VII. Tkanina (Textile, pp. 13-14) ; VIII. Tekst (Text, pp. 15-27) ; VIII.1.Metoda i teorija (Method and Theory, p. 15-16) ; VIII.2. Mjesto pisanja i pisar (Place of Writing and the Scribe, pp. 16-23) ; VIII.3. Slojevi (Layers, pp. 23-25) ; VIII.4. Suvislost (Coherence, pp. 25-26) ; VIII.5. Poetika (Poetics, pp.26-27) ; VIII.6. Elipse (Ellipses, p. 27) ; VIII.7. Greške u pisanju (Writing Errors, p. 27) ; IX. Struktura (Structure, pp. 28-41) ; IX.1. Kalendar (Calendar, pp. 28-29) ; IX.2. Godišnja doba (Seasons, pp. 29-31) ; IX.3. Mjesta (Places, pp. 31-33) ; IX.4. Rituali (Rituals, pp. 33-36) ; IX.5. Božanstva (Deities, pp. 36-39) ; IX.6. Žrtve (Offerings, pp. 40-41) ; X. Položaj, vlast i svećenici (Status, authorities and priests, pp. 42-43) ; XI. Komentar teksta lanene knjige (Comment on the LL Text, pp. 44-159) ; XII. Zagrebačka lanena knjiga, tekst (Liber linteus zagrabiensis. The text, pp. 160-168) ; XIII. Sažetak (Summary, pp.169-170) ; XIV. Dodaci (Appendices, pp. 171-178) ; IV. Bibliografija (Bibliography, pp. 179-187) ; XVI. Indeksi (Indices, pp. 188-198) ; XVI.1. Leksemi u Zagrebačkoj lanenoj knjizi (Lexemes in the Liber linteus zagrabiensis, pp. 188-193) ; XVI.2. Natpisi (Inscriptions, p. 193) ; XVI.3. Topografski i hidronimski indeks (Toponymic and Hydronymic Index, pp. 194-195) ; XVI.4. Antički pisci (Ancient Authors, pp. 195-196) ; XVII. Popis slika (List of Illustrations, pp. 197-198) ; Table (Plates, pp. 199-210). Van der Meer, koji suvereno poznaje svu do danas objelodanjenu literaturu i sve postojeće pisane etruščanske spomenike, piše vrlo koncizno, bez suvišnih riječi. Tako mu je dovoljno nešto više da u Uvodu najkraćim riječima opiše važnost Zagrebačke lanene knjige, povijest istraživanja svodi se na jednu, datiranje također na jednu stranicu. Prema njegovom mišljenju najprikladnija datacija lanene knjige svela bi se na kraj trećeg i drugo stoljeće prije Krista. U četvrtom poglavlju raspravlja o mumiji, među čijim povojima su nađeni ispisani dijelovi, na trake razrezane lanene knjige, kao i o knjizi mrtvih, koja je s njome stigla u Zagreb i očito ne pripada Kollerovoj zbirci staroegipatskih predmeta. Vrlo su zanimljive piščeve spekulacije glede sudbine lanene knjige i kako je završila u rukama nekog balzamatora, a ujedno citira i mišljenja prethodnih autora (str. 8). U svakom slučaju lanena knjiga nije razderana, kao što se to već čini sa starim plahtama, npr. kad su potrebni povoji za rane, već je pažljivo razrezana. Na str. 10 možemo u nekoliko rečenica saznati što su to bili libri lintei. Posebno je zanimljivo poglavlje o materijalnim potankostima lanene knjige (V). Dužina bila joj je približno 340, a visina 45 cm. Stupci su široki 24 cm, a prostor između njih 1.8-2.0 cm. Svaki stupac imao je približno 35 redaka. Riječi su razdijeljene točkama. Pisac smatra da je barem 30-40% teksta izgubljeno. On također smatra da je Liber linteus zagrabiensis bio zamatan u svitak, a ne slagan, kao što se to vidi na dva sarkofaga u Tomba dei Rilievi u Cerveteri, no nakon postupka konzervacije i restauracije Zagrebačke lanene knjige, koju je obavila Mechthild Flury Lemberg u Fundaciji Abegg nedaleko Berna, pregibi i onako ne bi više mogli biti vidljivi. No, istini za volju, oni nisu postojali ni prije toga. U VII. poglavlju obrađuje se tkanina, vrlo pomno tkana i to u Etruriji. Sa VIII poglavljem započinje najintrigantniji i najteži dio te knjige. Autor čini prvi korak interpretacije i pokušaja prijevoda tzv. kombiniranom metodom, t.j. uključena je usporedba svake sintagme i svake riječi i njenoga korijena s onim što se može uspoređivati u tekstu Lanene knjige i cijeloga korpusa od približno 11.000 natpisa. Drugi korak mu je kvazi-bilingualno istraživanje, uspoređivanjem npr. etruščanskog teksta s feničkim (zlatne pločice iz Pyrgija). Tako to ide dalje do petog stadija proučavanja. Drugo potpoglavlje VIII poglavlja nastoji pronaći mjesto nastanka Lanene knjige i tko je bio pisar. F. Roncalli smatra da je Lanena knjiga napisana u području između Perugije, Cortone i Trasimenskog jezera. Van der Meer isključuje Cortonu na temelju umbrijskog M, koje ne postoji u Lanenoj knjizi, već na temelju detaljne analize tipa alfabeta i nekih drugih potankosti smatra da je Liber linteus napisan u Perugi ili njenoj okolici između 200. i 150. g. pr. Kr. U sljedećem potpoglavlju (VIII.3) raspravlja o slojevitosti jezika Lanene knjige, na temelju usporedbe s drugim tekstovima te zaključuje kako se u tesktu Lanene knjige ne može otkriti stariji jezični sloj, dok najstariji arhaični elementi nisu raniji od c. 350. godine pr. Kr.. Autor zatim raspravlja o jedinstvenom nastanku kompletnog teksta, poetskim elementima prisutnim u njemu te eliptičnim rečenicama i pogreškama koje se u njemu susreću. Deveto poglavlje razmatra strukturu samog teksta, započevši od pretpostavke da on predstavlja ritualni kalendar, što se potkrepljuje primjerima (navođenje datuma, božanstava, riječi povezanih s ritualnim aktivnostima, itd.). Redak 6.9 možda spominje dan prije proljetog ekvinocija, ključnog datuma u velikom broju religijskih sustava, dok se u recima 6.14-17 spominje datum nekoliko dana prije ljetnog solsticija, još jednog ključnog datuma u solarnoj godini. Iz ovih primjera jasno je da se ovdje radi o ritualnom kalendaru. Potkrepljeno je to i potpoglavljem IX.3, koje obrađuje toponime koji se spominju u tekstu, ponovno povezane s ritualnim aktivnostima, koje se detaljinije razmatraju u sljedećem potpoglavlju. Autor čitavo vrijeme minucioznom lingvističkom analizom dokazuje svoje postavke, a od toga ne odustaje ni u raspravi o božanstvima koja se spominju u samoj Lanenoj knjizi. Uspoređujući ih s brončanim modelom jetara iz Piacenze te s tradicionalnom podjelom nebesa na četiri dijela, kako ju nam prenosi astrološki pisac Nigidije Figul, autor pokušava rekostruirati „etruščansku podjelu nebesa“ (str. 39). Iz navedenih, uistinu oskudnih svjedočanstava, autor izvlači zaključak o izuzetnoj važnosti ekvinocijskih točaka u etruščanskom ritualnom kalendaru. Tako primjerice boga Vetisa, koje se pod tim imenom spominje u Lanenoj knjizi (10.f6), a koje je vjerojatno idetično Veivu iz retka 11.14 (Vei[vi]s se spominje na natpisu na jednom kampanskom vrču iz oko 300. godine pr. Kr.), smješta u dio nebesa povezanih sa zalaskom sunca na ekvinocije (Mart. Cap. I.59 smješta Veiovisa u petnaestu – od šesnaest – nebeskih regija, u zapadnom dijelu neba, dok ga jetra iz Piacenze smješta u trinaestu regiju, u pars hostilis) ; rimski bog Ve(d)iovis zasigurno je bio božanstvo Onostranog. Takvim ga prikazuje Makrobije (Sat. III.9.10), koji izravno povezuje Veiovisa s Onostranim navodeći primjer zazivanja (devotio) ispred zidina Kartage koje je služilo kao svojevrsno „preporučivanje“ neprijatelja bogovima Podzemlja (devotio započinje sa „Dis Pater, Veiovis, Manes“) ; Mart. Cap. II.166 (cf. II.142) dodaje kako Vedius osuđuje duše zlih na nemirno bacakanje po sublunarnom području, a svojevrsna glosa uz tekst dodaje objašnjenje: „[Vedius] tj. Pluton, kojeg još nazivaju Dis i Vejovis“ (cf. Myth. Vat. III.6.1). Bog je možda identičan „Jupiteru podzemlja“ kojeg spominje Dionys. Hal. II.10.3, dok Amm. Marc. XVII.10.2 tvrdi kako njegove munje izazivaju gluhoću (brojni autori povezuju Veiovisa i Jupitera) ; oltar posvećen Veiovisu poznat je iz lacijskog grada Bovillae (ILS 2988 = CIL 12.1439 = CIL XIV.2387), Vediovis se spominje u Fastima (1 Jan – Fasti Praenestini, Fasti Antiates Maiores ; 7 Mart - Fasti Praenestini ; 21 Mai - Fasti Venusini ; vidi CIL 12 221, 231, 233 ; NotSc 18/1921: 83), itd.. Sve ove podatke o etruščanskom božanstvu van der Meer ne navodi, već se zadržava samo na relativno šturim informacijama (str. 38, 145, 150-151). Možda je lingvistički komentar zagrebačke Lanene knjige bio dobra prilika za malo opširniju analizu etruščanske religije, ali autor očigledno ne želi ulaziti u to područje. S druge strane, relativno opširno analizira leksičke termine povezane sa žrtvovanjima i ritualnim molitvama (IX.6). Deseto poglavlje donosi definiciju Lanene knjige kao „službenog, javnog dokumenta, koji u sebi sadrži ritualni kalendar“ (str. 42). Nekoliko različitih razreda svećenika koji se pojavljuju u tekstu potkrepljuju ovu tezu. Na istoj stranici autor iznosi sljedeću tezu, po kojoj „tekst nabraja uzastopne pogrebne rituale umetnute u kozmološki okvir“, što dalje razrađuje u samom komentaru. Najveći – i najznačajniji – dio knjige sadrži komentar same Liber linteus (str. 44-159). Napisan je u stilu modernih lingvističkih komentara antičkih autora, ali je njegova neobičnost u tome što je predmet komentara etruščanski tekst. Autorove lingvističke interpretacije zasigurno će biti predmet analize (? i kritike) etruskologa, ali sam komentar neosporno će biti važna točka u svim kasnijim interpretacijama ovog prevažnog dokumenta. Dvanaesto poglavlje donosi (etruščanski) tekst LL, a slijedi kratak sažetak, koji dobro sumira glavne autorove teze. Knjiga je izuzetno dobro indeksirana (str. 188-196), tako da u njoj nije teško pronaći bilo koji podatak. Dodaci donose dvanaest najznačajnijih etruščanskih natpisa, zajedno s njihovim prijevodom na engleski jezik, što će se također pokazati kao njezina dodatna vrijednost. Van der Meerova knjiga postat će nedvojbeno nezaobilazna na policama svakog ozbiljnijeg etruskologa, ali i drugih, manje specijaliziranih stručnjaka, čije se područje rada dotiče antičke religije i drugih, sličnih tema. Osobito će se vrijednom knjiga pokazati za prevođenje s etruščanskog, što je uistinu težak i, čini se, nezahvalan posao. O tadašnjim prijevodima s etruščanskog A.J. Pfiffig („Zur Heuristik des liber linteus/K heuristici zagrebačke Lanene knjige“, VAMZ, 3.s., 19/1986, 9-16, na str. 16) piše vrlo kritički: „Da li je Etruščanima, tom narodu kojemu su se toliko divili u antici, jedinima između svih, manjkalo logično mišljenje i prirodan način izražavanja? Ne bismo li morali, suočeni s onim što ispadne u mnogim 'prijevodima', iz toga zaključiti da čudnovatosti leže u prijevodu?“ Van der Meerova knjiga pomoći će u eliminaciji brojnih „čudnovatosti“ koje nalazimo u etruščanskim tekstovima.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arheologija

POVEZANOST RADA