Naslov
Što da se radi s Levijatanom?
(What is to be done with the Leviathan?)

Autori
Lalović, Dragutin

Izvornik
Politička misao : Croatian Political Science Review (0032-3241) 46 (2009), 2; 47-68

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Moderna; metastrukturna teorija; polazište i poredak izlaganja; „čovjek-vuk“; jezik; ugovorno posredovanje; prirodno stanje; teorija autorizacije; T. Hobbes; J. Bidet
(Modernity; metastructural theory; starting point and sequence of exposition;)

Sažetak
Ako se sustavno razumijevanje modernog društva ne može konstituirati bez oslonca na velika djela političkog mišljenja moderne, važi i obrnuto, da se niti jedno od tih djela ne može valjano razumjeti osim iz vidokruga razvijene teorije moderne. U Općoj teoriji moderne Jacques Bidet upozorava da je u svjetlu njegove metastrukturne teorije moderne epohe najzad moguće ponovno kritički preispitati i rekonstruirati cijelu „političku metafiziku“ moderne. Njegov je naum dovoljno barem naznačen u njegovim interpretacijama Hobbesa, Spinoze, Lockea, Rousseaua, Kanta i Hegela. Autor izabire Bidetovo pregnantno tumačenje Hobbesa, sučavajući se s pitanjem: što da se radi s Levijatanom? U prvom dijelu najprije se potanko prikazuju Bidetove osnovne postavke i uvidi o ključnoj Hobbesovoj ulozi u primjerenom pojmovnom definiranju logičkoga polazišta izlaganja teorije moderne, kao čisto diskurzivne relacije u formuli društvenog sporazuma. U drugom se dijelu kritički vrednuje Bidetova ključna rekonstrukcijska teza da se pravim logičkim polazištem izlaganja kategorija metastrukturne teorije smatra Hobbesova teorija autorizacije. U trećem dijelu se pokazuje da bi Hobbesova teorija političkog predstavništva i autorizacije doista mogla biti polazištem političke teorije moderne (jer čovjeka uspostavlja kao „autora“ politike, a njegova predstavnika ili suverena kao njegova „aktora“ ili zastupnika). Autor ocjenjuje da Bidetova rekonstrukcijska teza, kojom se osporava epistemologijski status „prirodnog stanja“ kao prvoga i najopćenitijeg pojma u poretku izlaganja, nije održiva. U tom stanju čovjekova priroda nije ahistorijska postulirana kao vučja, nego je bitno dvojna. Riječ je prvenstveno o modernom čovjeku (a ne naprosto o čovjeku općenito) u epohalnoj konstelaciji u kojoj on, istodobno i proturječno, bivstvuje i kao partikularna individua (bourgeois), koja slijedi svoje prirodno pravo, i kao moralni subjekt (vjernik kršćanin), koji kao biće savjesti spoznaje i slijedi imperative prirodnih ili moralnih ili Božjih zakona. Upravo to dvojstvo, taj rascjep modernog čovjeka u njemu samome, polazišna je pretpostavka i Hobbesove teorije moderne, sadržana u ključnom pojmu „prirodno stanje“. Na tragu Bidetove argumentacije, a u osloncu prije svega na fundamentalnu Zarkinu interpretaciju Hobbesove političke filozofije kao semiologije vlasti, Levijatan nam se stalno iznova nameće kao spoznajni izazov najvišeg ranga.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Politologija

POVEZANOST RADA