Naslov
Kritička konstrukcija i autodestrukcija u dramskom opusu Pier Paola Pasolinija
(CRITICAL CONSTRUCTION AND AUTODESTRUCTION IN PIER PAOLO PASOLINI’S THEATRICAL OPUS)

Autori
Pivac, Antonela

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Filozoski fakultet Zadar

Mjesto
Zadar

Datum
18.12

Godina
2009

Stranica
165

Mentor
Prof.dr.sc. Živko Nižić

Ključne riječi
kultura; manifest; mit; Pasolini; podsvijest; predskazanje; religija; ritual; ruralno; sakralno; samoubojstvo; teatar; tradicija; tragedija; urbano
(culture; manifesto; myth; Pasolini; premonition; religion; rural; ritual; sacral; subconscious; suicide; theatre; tradition; tragedy; urban)

Sažetak
Teatar Pier Paola Pasolinija, pojavljuje se sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća kao reakcija na, prema Pasolinijevom mišljenju, nezadovoljavajuće stanje u talijanskom teatru opterećenom hipotekom prošlosti, ali i kao opća reakcija na društvena zbivanja. U ovom je radu obuhvaćen cijeli Pasolinijev teatarski opus s naglaskom na šest tragedija: Orgia, Pilade, Affabulazione, Porcile, Calderón i Bestia da stile i osvrtom na ostale objavljene i neobjavljene drame s posebnim naglaskom na potresnu povijesnu jednočinku I Turcs tal Friùl u kojoj se evocira ruralni ambijent kao inkubator tradicionalno religioznog stila života. Analizira se i Pasolinijev Manifest teatra riječi koji promiče vrijednosti novog Pasolinijevog teatra. Reference na vjerske teme su dio opsesivne autorove potrebe da se izbriše podsvijest kroz asocijacije vezane uz religijske mitove, prisutne u cijelom Pasolinijevom opusu. Pasolini, kroz oblik klasične grčke tragedije, obilato koristi vjerske teme i simbole koji se smatraju konstruktivnim elementima njegovog teatarskog opusa, unatoč naoko tvrdih stavova i nihilističkog odnosa prema Crkvi. Pojedini kritičari pripisuju konstantne digresije o vjeri njegovom odgoju, dok drugi u vjerskim simbolima vide neku vrstu samostvorenih vjerskih načela. Opsežno se komentira i teza o autorovom predskazanju vlastite smrti prikazane kao ritualno samoubojstvo i navode primjeri iz dramskog opusa koji govore u prilog toj tezi. Posebno se komentira autorova sklonost mitu i razrađuje mit o Narcisu kao temeljna osnova ideje o besmrtnosti. Obred smrti i ponovnog rođenja kroz cikličnost života arhetipski su obrasci prisutni u strukturi svih vjerskih obreda, dok se upravo teatar prikazuje kao mjesto/medij prenošenja kulturološke poruke. Zaključuje se da je Pier Paolo Pasolini svojim pronicljivim umom i oštrim perom ostavio dubok trag u suvremenoj talijanskoj književnosti. Liberalnim i avangardnim idejama svrstava se uz bok drugim slavnim revolucionarima i vizionarima kroz povijest. Moderni će čitatelj, naviknut na avangardni kontekst, Pasolinijevu demokratičnost uzeti zdravo za gotovo, ne obraćajući pozornost na činjenicu da je kulturološki odmak od pedeset i više godina, omogućio staloženiju recepciju njegovih djela. Pasolinijevom književnom i kulturnom vizionarstvu treba aplaudirati, konstruktivne teze njegovoga teatra prihvatiti, a skrivene mitološke poruke uzeti s oprezom, uz duboko uvažavanje svih aspekata njegove poetike.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA