Naslov
Hrvatsko logičko nazivlje u Habdelićevu Dikcionaru
(Croatian logic terminology in Habdelić's Dictionar (1670))

Autori
Martinović, Ivica

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Znanstveni skup o Jurju Habdeliću

Urednik/ci
Matković Mikulčić, Katja

Izdavač
Gradska knjižnica Velika Gorica

Grad
Velika Gorica

Godina
2009

Raspon stranica
137-156

ISBN
978-953-7026-12-7

Ključne riječi
Juraj Habdelić, hrvatsko logičko nazivlje, Franjo Jambrehović
(Juraj Habdelić, Croatian logic terminology, Franjo Jambrehović)

Sažetak
Isusovac Juraj Habdelić svoj je kajkavsko-latinski rječnik namijenio »na pomoč napretka u dijačkom navuku školneh mladencev horvatskoga i slovenskoga naroda« ili, u naslovu predgovora, ad studiosam iuventutem, dakle za hrvatsku školsku mladež, koja se spremala nastaviti studije prvo filozofije, a onda najčešće teologije, prava i medicine. U skladu s tom nakanom on je u Dictionar, tiskan u Grazu 1760. godine, u latinskom predgovoru predstavljen kao hoc sive Vocabularium sive Lexicon sive Dictionarium Sclavonico-Latinum, uvrstio temeljne pojmove ovih četiriju disciplina, kao i retorike, koja se učila u »šestoj školi« neposredno prije studija filozofije. Habdelićev odnos prema hrvatskom filozofskom nazivlju može se u Dikcionaru ustanoviti na nekoliko razina. Znameniti je Turopoljac među nazivke za različite discipline uvrstio i nazivak 'mudrosti ljubav' za filozofiju i nazivak 'mudrosti ljubitel' za filozofa. Nazivak 'mešter' značio mu je Magister, Doctor Philosophiae. Mlade korisnike svoga rječnika htio je upoznati s organizacijom filozofskoga studija kad je uvrstio nazivke za studente prve, druge i treće godine filozofije: 'dijak sedme škole' za logicus, studiosus logicae, 'dijak osme škole' za physicus, studiosus physicae i 'dijak devete škole' za metaphysicus, studiosus metaphysicae. Dakako, ponudio im je izbor temeljnih pojmova iz metafizike: 'bitje' za tri nazivka essentia, substantia i existentia, 'narav' za natura, 'čin' za actus, dva nazivka 'moć' i 'zmožnost' za potentia, čak tri nazivka 'primerenje, pripečenje, primerek' za accidens. Ipak, od filozofskih disciplina Habdelić je najviše nazivaka uvrstio iz prirodne filozofije i etike. Za Turopoljca je physica bila 'meštrija ali navuk od nature vsakojačke', pa je u svoj rječnik za učenike uvrstio temeljne pojmove iz opće fizike, kao što su: 'giblenje' za motio, 'berzina' za celeritas, 'vreme' za tempus, 'prostor' za spatium, 'mesto' za locus. S osobitom pomnjom odabrao je nazivke za beskonačne kolikoće: 'neizbrojni', 'neizmeren' i 'neprebrojen'. Iz posebne fizike uvrstio je brojne astronomske i meteorološke nazivke. U skupinu nazivaka koje prate 'Sunce' uvrstio je nazivak 'Sunčeni put po nebu' za zodiacus te popisao svih dvanaest znakova zodijaka u natuknici 'dvanadeste znamenj po keh Sunce leto dan prejde' (ff. Y7v-Y8r) ; razlikovao je zvijezdu od zviježđa ; planet je imenovao 'zvezda bludna' ; nazivcima 'pomerčanje Meseca', 'pomerčanje Sunca' i 'Sunčeno merčenje' upozorio je na pomrčinu kao važnu astronomsku pojavu. Svoje je mlade čitatelje uputio Habdelić i u osnovne etičke pojmove: 'sloboda, sloboščina' i 'nakanenje' ; 'dobročinenje' i 'zločinenje' ; 'pravica' i 'krivica' ; 'čast' i 'obramba', 'mir' i 'boj'. Poučio ih je da treba razlikovati 'zakon, navada' u značenju consuetudo od 'zakon, pravda' u značenju lex. U svoj je rječnik uvrstio dug popis vrlinā i manā: od 'čednost' do 'zahvalnost', od 'bahatost' do 'zavidnost', što je očekivano jer ti nazivci podjednako pripadaju etici, moralnoj teologiji i svakodnevnom govoru. Pri odabiru filozofskih nazivaka Habdelić je više puta očitovao zavidnu upućenost i istančani jezični osjećaj, ali ponekad i nije uspio. Prvi je od hrvatskih leksikografa ponudio hrvatski nazivak za gravitatio, i to 'zmečanje', što poslije u svojim, mnogo opsežnijim rječnicima nisu uradili ni Vitezović ni Jambrešić. Ponešto drugačije od Kašića, ali slično njemu, i Habdelić je razdvojio značenjsko polje latinskoga nazivka principium na 'zachetek' i 'pochetek'. Turopoljac je također pokušao razlikovati znanje i spoznanje, kad je ponudio nazivak 'znanje' za scientia, a nazivke 'znanje, poznanje' za cognitio. Nije, očito, uspio kad je uz nazivak 'primerenje' ponudio čak četiri latinska nazivka različita značenja: casus, accidens, mensuratio i commensuratio. Nazivkom 'zrok' se poslužio u rječniku (f. Y7v), ali ga nije uveo kao zasebnu natuknicu. Uvrstio je nazivak 'nerazdeljiv' za indivisibilis, a latinski nazivak atomus značio mu je 'Sunčeni prah'. Svojim je rječnikom Juraj Habdelić pravovremeno uputio školsku mladež u temeljne pojmove koji će im poslužiti tijekom studija filozofije, a istodobno, iz leksikografske perspektive, prvi je na hrvatskom sjeveru, među kajkavcima, doprinio uspostavi hrvatskoga filozofskog nazivlja. Time je, premda nikad nije bio profesorom filozofije, djelatno potpomogao nastavi filozofije, započetoj 1662. godine u isusovačkom Zagrebačkom kolegiju, gdje je bio rektorom u razdoblju 1663.-1667. i tijekom akademske godine 1666.-1667. organizirao da se prvi put u Zagrebu predaje metafizika.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija

Napomena
Zbornik znanstvenoga skupa uz 400. obljetnicu rođenja Jurja Habdelića (1609.-1678.)

POVEZANOST RADA