ࡱ> `b_q` lmbjbjqPqP 4v::+L $h      a+1 | 0  "  `   Curling-poezija i kulerski subjekt Marko Poga ar: Poslanice obi nim ljudima, Algoritam, Zagreb, 2007. Prvu knjigu Marka Poga ara, Pijavice nad Santa Cruzom, objavljenu 2006, za koju je pjesnik primio dvije nagrade te pridobio naklonost kritike i publike, ipak sam, prije nego novinu, ato su neki na prvu loptu ustvrdili, itao kao preispisivanje i osobnu upotrebu iskustava koja su u  naaem dvoriatu ve dobrano uhvatila korijena, od sedamdesetih i osamdesetih naovamo. Dakako, pritom ponajprije mislim na iskustvo jezika, preko kojega se poezija otvorila nesvodivoj polifoniji zna enja, koje se nakon toga aoka ni do danas umnogome nije oporavilo, pa se i dalje esto ispisuje u okvirima neura unljive asocijativnosti ili fragmenta. Poga ar je pritom bli~i (auto)poetikama osamdesetih, poglavito onima koje su nakon drske atrakcije teksta sedamdesetih u tijelo pjesme prizvale i ulomke stvarnoga svijeta, politike, popularne kulture i medija, ato je i pjesniku Pijavica svakako blisko, budui da se i sam poigrava zemljopisnim, politi kim i kulturnim toposima  globalnoga grada i sela (kako na ovitku knjige piae urednik Kruno Lokotar), pri emu je osobito zainteresiran za prostor glazbe i njezinu ikonografiju, koja se~e od Elvisa kao va~ne figure zbirke pa sve do  da se poslu~im neato  egzoti nijom slikom  sisa Courtney Love. Ovako skiciranu poeti ku tendenciju Poga ar je pritom sa~imao u relativno kratkim stihovima, esto bogatim za udnim i duhovitim asocijacijama/slikama, otvorenim kolokvijalnom jeziku i psovki, u kojima se osjea ona neukrotiva energija prve knjige, koja mjestimi no pogaa, ali i promaauje, na ato upuuje i pozamaaan opseg knjige  pune 162 stranice, koji joj mjestimice i ne ide u prilog. Ni dvije godine nakon prvijenca, u prosincu 2007. izlazi druga Poga arova knjiga, Poslanice obi nim ljudima, koja je retrospektivno pokazala da se prethodna mo~e itati viae kao obeanje nego dokaz vrsnog pisanja, koje potonja nedvojbeno uprizoruje. Premda su i Pijavice bile uredno cikli ki organizirane, Poslanice su mnogo koncentriranija knjiga, djelomice baa zbog autorove samorestrikcije glede kvantitete, na koju se njegov lirski subjekt osvre u Posljednjoj pjesmi govorei o  nevoljama s obiljem , jer  sve ~eli ui u posljednju pjesmu . U izvedbenom smislu, dakle, smatram da Poslanice ine zna ajan pomak u odnosu na Pijavice, premda bi se moglo rei da obje knjige rade u okviru sli ne poetike, koja je novom dakako proairena i uslo~njena. Poslanice obi nim ljudima u odreenom se smislu mogu itati kao polemi ki raspolo~ena knjiga. Horizont protiv koga se ona na elno buni jest onaj kona nog, mrtvog, sigurnog zna enja, ironi no prispodobljenog zubima  pjeva ice/manekenke/glumice Vesne Pisarovi, koja  zna ato su fonemi i da je zna enje neumoljivo . Jedna od meta polemi ke oatrice u knjizi je i oficijelno kraanstvo, koje lirski subjekt na viae mjesta proziva, iskazujui spram njega otvoreno neprijateljstvo ( jesam li ikada rekao ato mislim o kraanima? ne podnosim// kraane ), premda je taktika oponiranja mnogo suptilnija od jednozna nog poricanja. Mislim ovdje na injenicu da se Poga ar poigrao instancom novozavjetnih Poslanica, koje apostrofira naslov knjige i prvog, nosivog ciklusa. Pritom je rije  o poslani kom diskursu koji se mo~e, kako je to sam pjesnik na jednoj javnoj promociji nazna io, smatrati uzorom zatvorenog teksta, ija je interpretacija osigurana i kanonizirana, ime se unaprijed isklju uje onaj neizvjesni drugi kome je govor namijenjen, a mjesto kojemu Poga ar u svojim pjesmama nastoji sa uvati, ili naprosto ostaviti prostora za njegov budui upis. Ovo zagovaranje mjesta drugoga, osim poeti kog, otvara i eti ki, ali i politi ki horizont knjige, odreen takoer jednim od provodnih motiva  pitanjem revolucije, navijeatenim joa u Pijavicama, no slo~enije razraenim upravo ovdje. Joa krajem 60-ih Danijel Dragojevi je konstatirao kako je poezija protivnost svakoj revoluciji, barem u povijesnom smislu, jer nije na njoj da zagovara katastrofu, u kojoj na koncu revolucije zavraavaju. I Poga arovo bi se tretiranje revolucije moglo donekle uskladiti s ovim stavom, da u meuvremenu nije ustvreno kako se dogodio kraj povijesti, kraj ideologije, a sukladno tome i kraj mogunosti revolucije kao pogonskog goriva prethodnih, no nitko ne zna rei zaato istom logikom nije nestalo i katastrofe, koja se o ito i danas dobro dr~i, i to u raznim oblicima  politi kim, ekonomskim i ekoloakim. U takvome svjetlu, revolucija je danas neato na ato se pomalo gleda s nostalgijom, teorijski se pokuaavaju konstruirati polaziata za njezino dogaanje ili se reinterpretiraju uzroci njezinih promaaaja. Na ovome fonu valja itati Poga arovo diskretno zazivanje lijeve revolucije i njezinih amblema, strateaki posijanih tkivom pjesama (prvog partizanskog odreda,  ribara Ive, radni ke klase& ), kao i apostrofiranje faaizma koji je meutim najnepodnoaljiviji, kako se u jednoj pjesmi ka~e, u svom demokratskom, umjerenom obliku. Za Poga arovog je protagonista faaizam na jednoj razini analogija za  izostanak skrivenog , za  totalnu transparenciju , i upravo je to podru je na kojemu mu se spreman suprotstaviti  zala~ui se poezijom za revoluciju jezika, kao ato ka~e naslov pjesme Permanentna revolucija jezika ljubavne poezije. Umornim trockistima. Nije ovdje toliko rije  o tome da bi se trockisti mogli odmoriti piaui/ itajui ljubavnu poeziju, koliko o tome da je ljubav dogaaj koji ima potencijalno revolucionaran naboj za pjesniatvo; ona je  bombarder pun opasnog zna enja , u znaku je neumjerenosti i stoga zahtijeva trajnu reinvenciju DF  4 8 < r   P   " ^  2 < &*JfƵh' h' 6h' hwdch%k2hr~Jh'h<#hh$hpahN=fh5hbh/hh6 hU^6hh5h5h55hhh5hhCJ aJ h3CJ aJ h1h3CJ aJ 1F`b^$bGdGXccDmFmlm $dha$gd5 $dha$gd6q $dha$gd( $dha$gdxv $dha$gd2Vlm, "B68t.|~$VXZ  (,Dļĸh5h_VGh>^h?Q hj!hAZmhAZm6h& hAZmhh|h}XhIhUi)h8hQWh nh# phk ,hYOhD)ZhIqhwdch'hh$hh$6hh=hh$h6DFZt .FHnpz$fvzbnx8 x ɽɽ൱~ hchhFZh`m{hh_*h|]ehKh5ShshShUh/2!h@sAh/2!h/2!6h[ h[ 6hFc h[ hFhkbBh.h.6h.hJi5hFhkbBhkbB6hkbBh5hfh!0 !!P!V!!!!! """2"H"j"|"""8#:#B###B$P$\$^$$$%|%%%%&.&0&R&b&'&(6()) )*),)d)ƾʲʮʪ~z~vhDhhth2hdhcXhSsahODGhhMBrhMBr6hS!h?h ]hMBrhXMhXh(Th_*6h(Th(T6h(Th_*hwZhcYh"h{Bh*Lhoihh`m{ hchoi hchhJ.d)~)L*\*p******J,X,h,~,,,,,>-@----.8.:.. / /0/H/////001 1R111222223b3d333333BBBȼȤĤĤĖĘUh'2h `h-h6h+zh+z6h+zh)P6h hh+zhwZh1h)Ph\hdh-whvthh2hB~ hh@54hh4h$-hX9 koliko na strani jezika koji treba oteti teretu aablona, toliko i na strani dogaaja, koji ra una na  borbenu binarnost , subivanje u kojem  izrasta neato bezrezervno./ rezervat uzimanja i davanja . Pravo je mjesto revolucije stoga u Poga ara poetika, koja implicira i odreeni etos, kao i prostor intimnog, dok zagovaranje politi ki revolucionarnih rjeaenja Poga arovu subjektu naprosto prije i njegov pesimizam: uvjerenje da e revoluciju kao pokuaaj vitalnog skretanja sa zadanih druatvenih koordinata pobijediti ideologija pravca, pa njegov subjekt ka~e:  kona na instanca je nu~na pobjeda pravca i  zglobovi su obi na obmana. ovjek od pravca// prije ili kasnije u ini program . Kao ato sam ve dao naslutiti, ovakve  jake teme raspraene su i uronjene u diskurs koji preferira  naplavine zna enja, stalo~enu izmjenu slika i asocijacija. To je upravo ono u emu je Poga arova knjiga, smatram, najefektnija  od po etka do kraja ritam je njegovih stihova polagan, omamljujue monoton, gotovo melankoli an, njegove re enice teku poput  pospane lave , kako se ka~e u Posljednjoj pjesmi; one klize  slikovita analogija ovakvoga na ina iskazivanja mogao bi biti baa curling, sport tematiziran u jednome tekstu. este reference na glazbu (Iggy Pop, Wagner, Ted Nugent, Thelonious Monk, Ian Curtis), stoga imaju i  strukturno , izvedbeno pokrie. Ako bi i na toj razini trebala usporedba, rekao bih da se s razlogom mo~e zazvati jazz  najuspjelije su pjesme upravo one koje uspostavljaju preplet asocijacija oko neke semanti ke osi koja se prelama, na mahove gubi, ali je u tekstu ipak vidljiva, a i itatelju je po esto dobrim dijelom ostavljeno da je sam pobli~e odredi i popuni  praznine izmeu asocijativnih skokova. Ovakve su pjesme naj eae u prvome, naslovnom ciklusu knjige, koji smatram najuspjelijim i najinventivnijim: s jedne strane, upravo u njima ritam je najefektniji, ato se mo~e zahvaliti duljim, razvedenim re enicama, s veim brojem umetnutih sintagmi, omeenih zarezima, dvoto kama, to kama-zarezima ili crticama, tim prometnicima fluidne ritmi ke cirkulacije. Te su pjesme najinteresantnije i na stihovnoj razini: ispisane su u distisima, izrazito tradicionalnoj formi, koja podrazumijeva silabi ku i zna enjsku sumjerljivost stihova, ato Poga ar svojim vijugajuim re enicama i opkora enjima/prebacivanjima redovito iznevjerava (baa kao ato iznevjerava i zatvorenost kodificiranog poslani kog iskaza). Time se uspostavlja joa jedna polemi ka razina spram tradicije, koja je sada dvostruka: rije  je ujedno i o tradicionalnim tipovima stihova i oblika (sli no je u zadnjem ciklusu tretiran sonet), koji se izigravaju, i o pjesniatvu iskustva jezika kao matrici na podlozi koje se radi i koju je nemogue zaobii, ato slikovito kazuje i naslov pjesme Ako piaaa po `alamunu vrati ti se u lice, smrt. Na koncu, rei u koju i o subjektu Poga arova pisanja. Smatram da nije rije  o slabom niti raspraenom subjektu, koji je bio dominantan u poeti kom nasljeu na koje se Poga ar poziva  unato   naplavinama zna enja i katkad skokovitoj asocijativnosti, smatram da govor njegova protagonista ipak dolazi s relativno stabilnog mjesta ili takvo mjesto simulira. U prilog ovakvoj tvrdnji prije svega ide mnoatvo iskustvenih, tzv. pseudosilogisti kih iskaza, u kojima protagonist uspostavlja tvrdnje o svijetu, sebi ili poeziji koje fingiraju odreene zalihe raspolo~ivog iskustva i znanja (npr.:  barikade su srce umjetnosti i to je nepotkupivo ). Upravo mu takva impostacija i omoguuje kriti ki govor, koji nije deklarativan zato ato su doti ne tvrdnje uvratene u smiren monoloaki tijek, iskazane su nenametljivo, usput,  kulerski , s dozom distance subjekta koji je osuen  pisati bez tragedije , a svoje stavove izra~ava afektivno, izrazima poput: volim, svia mi se, lijepo je, ne volim, ne podnosim i sl. On zagovara vitalizam, uporiate njegova govora je tijelo, koje je  rezonantna kutija duae ,  golema ledena smo nica kojom se poezija hrani i koju protagonist ne ~eli napustiti  smrt je negativna to ka koje se grozi, ato se odnosi i na ljubav, koju ~eli sa uvati od starosti, pa u pjesmi Manifest negativne (est)etike. Prvi prolog, obraajui se ljubljenoj, ka~e:  nadam se da neu biti posljednji koji te vidio/ tko je upisao smrt iznutra u tvoje zjenice . Kada bih ~elio biti u skladu s revolucionarnom temom koju knjiga apostrofira, mogao bih rei da se odreena revolucija ipak dogodila, a ti e se Poga arova pjesni kog jezika; no ne bi valjalo smetnuti s uma ni neato bla~i termin  evoluciju, budui da je na jednoj razini u Poslanicama ipak rije  o razradi, produbljenju ili pak pa~ljivijem koriatenju elemenata prisutnih i u Pijavicama, koje su iznijele u prvi plan Poga arova omiljena referentna polja iz popularne kulture, knji~evnosti i teorije. Dakako, tu su i nezaobilazne politi ke reference, koje je Poga ar umjeano iskoristio kako bi i sam diskretno  protresao vrua i zapravo nerjeaiva pitanja suvremenosti. Tijelo pjesme je takoer pa~ljivo oblikovano, ato je razvidno i u uspjeanom poantiranju, koje se viae odnosi na razinu dobrog zvu anja ili efektne slike/misli negoli smisla koji bi okupio zna enje teksta (izdvajam kao primjer odli nu pjesmu Nitko na tavanu). No prava novost koju Poslanice donose jest prije svega osebujan ritam Poga arove lirske re enice, koji se zadr~ava u uhu nakon itanja knjige; to je ona  arhitektura ato ostaje nakon pjesme, spomenuta u jednom od soneta mini-ciklusa Pisati bez tragedije, koja je mo~da i najbolja preporuka za Poga arovu knjigu. Branislav Oblu ar BBBCRCCtDD E>E@EREEEFG^G`GbGdGzGGGGGGGGGG H H0IHJhJJJJ2KKKK4LLLMM$MBMDMFMFNŲɮɲh6qh;Lh7he5xhuhhK]hh6hhch/hKC h^h$bh^h$bh7)hRhzh(Th0h&h0HVh>h\hzhh1h'2 h'2h-3FNLNrNNNOOO0ODO~OOPPpQQQR&RPRRRjRRRR0SfSSSST,TdTTU\UUUUV&VV"WWXXFXXPYRYYYY2ZBZxZZ̸̴̨̬hYhV[h' h_~h7qhAh&OhThT6hrhj&h,h hmk{hchThtChRlh7khokh`eh _h{h`Yhh h he5x8ZZZZZZZ\[[[[[h\\,]2]L^R^^^^^___z___B`D`R`X``faaaab6bbbbccccdd,e.eneƾƺ¢¶hI h0h0 h0hSahSahF hKhKhKhK6hAAh9uphuUh hdh{BhKh. hBhbY hBhBhBhWGShDk,hIh.hb h' h2 h7hV[2nereeee8fLf~ff4grgvggghhhhhh ijjjjjjjj k$kkkl"llll E 1;AC\f-?mvZd^h^g !!+!!!"""" ##F#I###0$8$$$I'S'Y(c((())**~+++++"#eg ./ &&++++B+++22MMef     )1ABiiBM&&V+\+++++RQ/[K]z0XM"Cc3QU-wF[L$b,4Fc ?f B~  % & 2 Z ' I ?Q s*xv& 78v5\S `ybY*L| v} /2!S!-L"Q";$h$-%%w&*)`)Ui)_*s*,k ,Dk,-$-r-I.DB02J0'2%k2@54u65Ji5(9N:-~::[;0<4x<x=I@eA@sAkbB _DDeEiFODG_VGIIJJr~JKvNYO)P%0R-SWGSc T(TwTUuUt6U-}U0HVQWXcXY Y`Y:oYv|YD)Z/ZwZww\ ]]>^U^ _SsacPcwdc*e~Le|]e8fN=fmf hDhoij7kokRl*mAZm nEo}o# p9up60q6qIqMBr=?svt u;vwRwe5xrx]y+z{mk{`m{|L|_~/V[KCX_8:J6Bk7)pa >b "FZr?*l05S0 //FKco;L ASR _h5|=u&O4F%X"?:dR(0I;:i(6b h=FcX47q:&Dcu}!+}_i$86Sa?svIwz7`eY$W.2H7tCdn.1 [[ _szuIs}XdBjp' Ktp,+.9dG\I-0Y.TiY1 /{B.<#)1dy&>^f9AAb5cY'+c5j&j!O2Vlb e~@BB3=BB +@@ @ @@@@@"@$@(@.@BUnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial"qhyզp զ$%O$%O!8r4d++ 2HP ?l2"Curling-poezija i kulerski subjektBraneBraneOh+'0  ( H T `lt|$Curling-poezija i kulerski subjektBrane Normal.dotBrane23Microsoft Office Word@2~@nY@85&1$%՜.+,0 hp  HOMEO+ #Curling-poezija i kulerski subjekt Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;=>?@ABCEFGHIJKLMNPQRSTUVXYZ[\]^aRoot Entry F+1cData <1TableDWordDocument4vSummaryInformation(ODocumentSummaryInformation8WCompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q