Naslov
Značaj određivanja antiglijadinskih i endomizijalnih antitijela u postupku dijagnostike celijakije
(Significance of determination of antigliadin and andomysium antibodies in diagnostics of celiac disease)

Autori
Žižić, Vesna

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Farmaceutsko-biokemijski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
26.10

Godina
2000

Stranica
127

Mentor
Kolaček, Sanja

Ključne riječi
celijakija; dijagnoza; antiglijadinska protutijela; endomizijska protutijela
(celiac disease; diagnosis; antigliadin antibodies; endomysium antibodies)

Sažetak
Celijakija je kronična, imunološki posredovana bolest tankog crijeva, koja je klinički obilježena malapsorpcijom zbog trajne nepodnošljivosti glutena. Gluten je bjelančevina koju nalazimo u pšenici, raži, ječmu i zobi, a sastoji se iz peptidne frakcije glijadina i glutena. Upravo glijadin predstavlja toksični faktor i on u bolesne djece oštećuje sluznicu crijeva. Prema nekadašnjim ESPGAN kriterijima za postavljanje dijagnoze bolesti, bile su potrebne barem tri biopsije sluznice tankog crijeva (inicijalna u akutnoj fazi bolesti, druga nakon bearem dvije godine bezglutenske prehrane i treća nakon ponovnog opterećenja glutenom). Novija su istraživanja pokazala da se u krvi osobe oboljele od celijakije pojavljuju protutijela, čiji titri visoko pozitivno koreliraju s rezultatima biopsije u svim fazama bolesti, ali samo ako se istovremeno određuju sve tri vrste protutijela (antiglijadinska IgA i IgG i antiendomizijska IgA protutijela). Uvođenjem serološke dijagnostike u protokol dijagnosticiranja celijakije postavljeni su novi dijagnostički kriteriji. Po tim kriterijima nužna je samo inicijalna biopsija sluznice tankog crijeva u akutnoj fazi bolesti i dobar klinički odgovor na uvođenje bezglutenske prehrane, uz istodobno praćenje sva tri tipa protutijela. Ovi se dijagnostički kriteriji primjenjuju samo u djece starije od dvije godine jer tijekom prve dvije godine života ima i drugih bolesti koje mogu dovesti do atrofije sluznice tankog crijeva. U djece do dvije godine života primjenjuju se i nadalje stari ESPGAN kriteriji. Cilj je ovog rada vrednovati primjenjivost seroloških testova u utvrđivanju i praćenju celijakije u djece mlađe dobne skupine. Ispitivanje je obuhvatilo ukupno 138-ero djece u različitim kliničkim fazama bolesti (akutnoj fazi, fazi remisije tijekom bezglutenske dijete i fazi relapsa nakon ponovnog oopterećenja glutenom). U serumima sve djece određivana su antiglijadinska protutijela razreda IgA i IgG, te antiendomizijalna protutijela razreda IgA. Primjenjene serološke metode vrednovane su na bazi parametara osjetljivosti, specifičnosti, pozitivne i negativne predikcije. Pri tom je kao uporišna točka za statističku evaluaciju uzet nalaz biopsije sluznice tankog crijeva istih bolesnika. Obzirom na činjenicu da dob ispitanika može imati značajan upliv na ishod seroloških testova, u ovoj su studiji parametri osjetljivosti, specifičnosti, pozitivne i negativne prediktivne vrijednosti dodatno određivani posebice za podkupinu ispitanika do tri godine starosti i za onu skupinu ispitanika starijih od tri godine. Rezultati studije su pokazali da su primjenjene serološke metode objektivno u toj mjeri dijagnostički pouzdane da je potreba njihovog uvođenja u rutinsku kliničku praksu utvrđivanja i praćenja celijakije u malodobnih bolesnika više nego opravdana.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA