ࡱ> G bjbjَ -t]rrrrrrr 4Y& FHHHHHH$OCXlr"lCrr.CCCp rrFrrrrFCC&rrF$1./>Dionica III B 2 / -Li ki Osik - Sveti Rok A. Opis zahvata i lokacije B. Prirodne i poluprirodne ~ivotne zajednice FAUNA Velike zvijeri Hrvatska je jedna od posljednjih zemalja u Europi u kojoj joa ~ive sve tri vrste velikih zvijeri: smei medvjed (Ursus arctos), sivi vuk (Canis lupus) i Euroazijski ris (Lynx lynx). Procjenjuje se da je ukupna populacija medvjeda oko 400 jedinki, vukova oko 150, a risova oko 80. Brojne meunarodne konvencije (CITES, Bernska konvencija, Natura 2000 i Habitat Directive) sadr~e precizne i ograni avajue uvjete koje treba zadovoljavati u zaatiti tih vrsta. Potpisivanje tih sporazuma je jedan od uvjeta europskih integracija. Hrvatska je nedavno potpisala CITES, a u postupku je potpisivanja Bernske konvencije. Europa je jako zainteresirana za o uvanje velikih zvijeri u Hrvatskoj, kako bi se one prirodnim airenjem ili reintrodukcijom mogle vratiti i u ostale dijelove Europe. Za hrvatske medvjede postoje znanstveni dokazi o njihovoj genetskoj sli nosti s preostalima u zapadnoj Europi, te su najpogodniji za unoaenje, ato je s Austrijom i Francuskim centralnim Pirenejima ve u injeno, a planira se i za Francuske zapadne Pireneje, Italiju i `vicarsku. Sli no je i s vukom ija je populacija u meuvremenu u Hrvatskoj smanjena, zbog ega je i zakonski zaatien od 1995. godine. Ris je u Hrvatskoj zaatiena ~ivotinjska vrsta od 1982. godine. Jedna od najveih prijetnji za budunost populacija velikih zvijeri je fragmentacija staniata. One trebaju veliki prostor radi pronala~enja plijena (vuk i ris) i/ili za obavljanje vrlo razli itih ~ivotnih potreba, s obzirom na dan i no, te posebno godianja doba. Bioloake potrebe i ekoloaki odnosi za svaku od tih vrsta vrlo su zahtjevni prema kvaliteti staniata. Medvjed svake noi tra~i hranu, u pravilu u podru ja manje nadmorske visine i vee otvorenosti prostora, odnosno bli~e ljudima, a danju se povla i u mirna i gusto obrasla podru ja gdje pravi tako zvani "dnevni le~aj". Prosje na dnevna kretanja medvjeda su 1.6 km, a maksimalna preko 10 km. Nadalje, medvjed s obzirom na godianje doba, treba u proljee ni~a podru ja s ranijom vegetacijom i proteinskom hranom U sezoni parenja (svibanj - srpanj) mu~jaci se kreu na ogromnom prostoru u potrazi za ~enkama u estrusu. U jesen, medvjedi trebaju pristup zrelim aumama sa velikim koli inama hranjivih plodova (bukvica, kesten, ~ir). Zimi, se povla e u teako pristupa na i mirna podru ja radi brlo~enja, a ~enke i radi raanja mladih. Ako medvjedima bilo kakva zapreka onemogui pristup bilo kojemu dijelu kriti nog staniata, mo~e doi do zna ajnih poremetnji ~ivotnog ciklusa: ~enke ostaju neoploene, ugiba mladun ad u neprikladnom brlogu ili zbog nedovoljne ishrane, nedovoljna je pripremljenost za zimu, dolazi do opeg porasta smrtnosti, rasta ateta na gospodarstvu pri tra~enju neprirodnih izvora hrane za pre~ivljavanje. Najmanje staniate za pojedinog medvjeda je 250 km2. Vuk ~ivi, lovi plijen i odgaja potomstvo u oporu, odnosno porodi noj skupini koja se sastoji od roditeljskog para i potomaka iz jednog ili dva prethodna legla. opor ima svoj teritorij koji aktivno brani od susjednih vu jih opora. Teritorij mora biti dovoljno velik da na njemu pripadnici opora mogu uhvatiti dovoljno plijena za svoju prehranu i posebno za prehranu legla. Veli ina teritorija vu jeg opora kojeg znanstveno istra~ujemo putem radio-telemetrije iznosi 150 km2. Za odgoj legla dodatno trebaju imati mjesto za brlog koje je mirno i lako pristupa no vu jim lovnim terenima. Unoaenje zapreka u teritorij pojedinog opora mo~e onemoguiti opstanak cijele zajednice, i to smanjivanjem teritorija opora, sprje avanjem pristupa pojedinim lovnim terenima, gubitkom potrebnog mira oko brloga. Na premalom terenu nee nai dovoljno hrane za odgoj potomstva, te e cijela zajednica ubrzo propasti. U meuvremenu se takoer mogu o ekivati poveane atete na domaim ~ivotinjama, a zbog nedostupnosti prirodnog plijena. Ograni enje kretanja i druge promjene u staniatu nastale izgradnjom autoceste, utje u i na biologiju, a time i na veli inu populacija prirodnog plijena (uglavnom parnoprstaaa), te time i na populaciju vuka. Ukupna trasa autoceste od Bosiljeva do Splita najveim dijelom, i to sa najmanje 200 km duljine prolazi staniatem vuka. te se mo~e o ekivati da zadire u teritorije najmanje 15 vu jih opora. Uz pretpostavku da je prosje an broj vukova u oporu u Hrvatskoj samo 6 proizlazi da je najmanje 90 vukova, odnosno preko 50% naae populacije, utjecano izgradnjom ceste. Teoretski gubitak tolikog dijela populacije mogao bi dovesti do i do njenog izumiranja. Sve ove naglaaava potrebu uzimanja u obzir tra~enja da se uva~e potrebe omoguavanja prela~enja trase autoceste na svim kriti nim mjestima. Ris kao isti meso~der poput vuka treba veliki prostor za nala~enje i hvatanje plijena. Isto tako i vrste ~ivotinja koje su njegov plijen trebaju imati nesmetan prolaz do mjesta ispaae (livade), odmaranja i odgajanja potomstva (auma i guatici). Ako bi zbog izgradnje autoceste doalo do smanjenja populacije plijena i/ili do nemogunosti da ga ris uhvati, doalo bi u prvom redu do zastoja u reprodukciji risova, te smanjivanja i ugro~avanja njegove populacije. Prometnice (ceste i pruge) su openito najva~niji imbenik koji fragmentira staniata divljih ~ivotinja. Poznavanjem i uva~avanjem potreba tih ~ivotinja mogue je i potrebno svesti negativne utjecaje prometnica na najmanju moguu mjeru. Apsolutni minimum zahtjeva je onaj koji im omoguuje nu~no kretanje bitno za opstanak vrste. Bioloake karakteristike velikih sisavaca, posebno velikih zvijeri zahtijevaju prostrano staniate i dovoljne mogunosti za kretanje i izbjegavanje susreta s ovjekom. Zato svaka situacija koja ih prisiljava na pribli~avanje ovjeku i/ili njegovim objektima predstavlja i ograni avanje njihovih bioloakih potreba. Veli ina ograni avanja je proporcionalna veli ini antropogenog utjecaja, te u odreenom trenutku i potpuno onemoguuje ~ivot pojedinoj vrsti. Tako npr. ako preko prometnice postoje samo uski prolazi (koridori) onda e ih koristiti samo poneke jedinke, te e djelovati selektivno prema onima koje su sklone manje prirodnom ponaaanju. To bi moglo voditi prema porastu njihovoga udjela u populaciji. Ako bi se cijela populacija nekih predatora po ela neprirodno ponaaati, tj. ako se ne bi bojala ovjeka, ovjek je ne bi mogao tolerirati, zbog velikih ateta i izravnog ugro~avanja ljudi. Osim prometnica, takovoj nepo~eljnoj selekciji pogoduju i naselja, a posebno deponije krutog otpada u staniatu (uz prometnice se esto nalazi kruti organski otpad koji privla i meso~dere: smee, slu ajno izgubljeni teret, prega~ene manje ~ivotinje). Telemetrijskim praenjem medvjeda, kao i tragova na mjestima nezgoda, utvreno je da oni radije pokuaavaju prijei preko prometne ceste, nego ispod kratkog vijadukta. Treba imati na umu da i postojee prometnice kroz staniata velikih zvijeri u Hrvatskoj, odnosno u brdskom podru ju Dinarida imaju zna ajan izravan utjecaj na sve tri vrste. Tako su u razdoblju od 1963. do 1995. najmanje 73 medvjeda su stradala u prometu, a od toga 42 nakon 1985. ato predstavlja 19% ukupne smrtnosti (42 od 217) u kojoj dominira odstrel. Samo ovoga ljeta, od lipnja do kolovoza 1999. u Gorskom Kotaru u prometu je usmreno 6 medvjeda, od ega i dvije ~enke koje su vodile i po dvoje mladih, a koji sada imaju malo izgleda pre~ivjeti. Nadalje, u razdoblju od 1978-1995. od prometa je stradalo i 10 risova (6.6% ukupne smrtnosti), dok je u razdoblju od 1945. do 1995. zabilje~eno stradanje najmanje 20 vukova u prometu. Iako podaci za posljednje etiri godine nisu joa do kraja obraeni, uo ljiv je trend porasta stradanja velikih zvijeri u prometu. Tome treba dodati da su izravni gubici u prometu zapravo manji dio ukupnog utjecaja na populacije velikih zvijeri. Ne treba zanemariti ni tete na vozilima kao i opasnosti za putnike u sudarima s velikim zvijerima. Ako predviena autocesta ne omogui minimalne uvjete za kretanje velikih zvijeri njihov opstanak e za sva vremena u airoj opisanoj regiji biti nemogu. To ne bi bilo dopustivo s obzirom na sve europske konvencije i trendove u zaatiti bioloake raznolikosti, a posebno velikih zvijeri. Cijela je dionica III B 2 od Li kog Osika do Svetog Roka znatnim svojim dijelom u kvalitetnom staniatu sve tri vrste velikih zvijeri. Sve varijante presijecaju podru je koje povezuje masiv Male Kapele i Pljeaevicu sa Velebitom. Trasa na potezu od Li kog Leaa do Svetog Roka u sve tri analizirane varijante u potpunosti odvaja ta dva velika staniata velikih zvijeri i druge faune. Samo Li ko polje bez autoceste ne predstavlja barijeru za prela~enje velikih zvijeri, a ujedno je i izvrsno staniate za prehranu biljo~dera, kao plijena za velike zvijeri. Ipak pravilnim omoguavanjem prijelaza preko Li kog polja na kriti nim mjestima mogue je negativni utjecaj budue autoceste svesti na prihvatljivi minimum. BIOLOGIJA DIVLJA I Medvjed mrki (Ursus arctos L.) Medvjed je naaa najvea i najsna~nija zvijer koja obitava u brdsko planinskim predjelima Gorskog Kotara, Like i Velebita, gdje zauzima staniata koja su veim dijelom pokrivena aumom u kojoj nalazi zaklon, hranu i mjesto za zimski san. Nadmorska visina nije ograni avajui imbenik za rasprostiranje populacije, zbog toga ato je areal njegovog rasprostiranja obi no na terenima izra~ene konfiguracije, obrasle aumskim vrstama lista a i etinja a uklju ujui aumske proplanke i istine razli itih veli ina, tako da medvjeda mo~emo nai u klancima od oko 200 m n/m, te ponegdje i do same razine mora, isto kao i u podru ju predplaninske bukve na visinama i preko 2000 m. Pored svega nabrojanog osnovni imbenik za boravak medvjeda na odreenom staniatu je zaklon za njegovo krupno tijelo i dovoljne koli ine hrane biljnog i ~ivotinjskog podrijetla. Za zadovoljenje svojih ~ivotnih potreba medvjed treba veliki ~ivotni prostor po kojemu se mo~e bez zapreka kretati, i to: za nala~enje vrlo raznolike hrane prema redoslijedu sazrijevanja u razli itim dijelovima staniata, za potrebe nala~enja spolnih partnera na airokom podru ju tijekom sezone parenja, te za nala~enje odgovarajueg i mirnog mjesta za brlo~enje. Presudnu ulogu za odr~avanje medvjeda u odreenom arealu ima mir, jer se zbog uznemirivanja uvjetovanih antropogenim faktorima divlja  kree u prostoru, ali samo za vrijeme nazo nosti ovjeka na terenu. Medvjed spada u red zvijeri (Carnivora), porodica medvjedi (Ursidae), vrsta medvjed mrki, kojoj su zajedni ke zna ajke zdepasta graa koja upuuje na njegovu snagu, skladno graeno tijelo, koje se spretno kree ak i na vrlo strmim i kamenitim stijenama. Vrat, glava i udovi predstavljaju svojim sna~nim miaiima pouzdano oru~je u borbi s neprijateljem i orue za pribavljanje hrane. Tijelo je valjkastog oblika sa izra~enom kosinom na zadnjem dijelu tijela, pokriveno mekim i gustim krznom u cijelosti. Najzna ajnija karakteristika ove vrste koja mo~e narasti u duljinu do 250 cm i u visinu do 130 cm, pri tome te~ei u jesen kod odraslih jedinki 250 i viae kilograma kao pripremu za zimski san. Medvjed se pari jednom u godini i to od prve polovice travnja do kraja lipnja, ovisno o staniatu, a medvjedica okoti jedno do tri mladunca u sije nju ili velja i dok je joa u brlogu, svake druge godine. }ivotni vijek medvjeda procjenjuje se na 20-30 godina. Socijalni aspekt kod medvjeda nije izra~en u smislu grupiranja. Kod medvjeda je jedina socijalna grupacija vezana za porodicu na bazi matrijarhata do druge godine starosti medvjedia (majka vodi mladun ad do slijedeeg parenja). U potrazi za hranom medvjed prelazi velika podru ja. Hrani se uglavnom biljnom hranom, i to raznim vrstama zelenog bilja i plodova prema redoslijedu i mjestima njihova sazrijevanja, a ovisno o podru ju zastupljene su i poljoprivredne kulture kao zob, kukuruz u mlije noj zriobi, a ponekad i je am. Jede i li inke te manje glodavce. U iznimnim slu ajevima napada srneu divlja  i stoku, naj eae ovce i janjad, a tek u manjem broju krave. Od ostalih vrsta hrane naj eae zalaze u aljivike u doba sazrijevanja plodova, te ini atetu na koanicama p ela. Trofej kod medvjeda je krzno i lubanja. Najkvalitetniji trofej medvjed posti~e od 12-15.-te godine kada posti~e izuzetno visoku cijenu na tr~iatu koja lovoovlaatenicima priskrbljuje znatnu materijalnu korist. B. Vrednovanje prihvatljivosti zahvata B. Prirodne i poluprirodne ~ivotne zajednice FAUNA VELIKE ZVIJERI Utjecaji za pojedina varijantna rjeaenja Svojim pru~anjem u smjeru sjeverozapad - jugoistok autocesta na elno prijeti izolacijom populacija sa sjeveroisto ne i jugozapadne strane prometnice, odnosno izmeu masiva Male Kapele i Pljeaevice od one sa Velebita, a ato za sobom povla i sve gore navedene posljedice cijepanja staniata. Ako predviena autocesta ne omogui minimalne uvjete za kretanje velikih zvijeri preko autoceste njihov opstanak e u opisanoj regiji biti bitno ote~an. To se ne smije dopustiti, s obzirom na sve europske konvencije i trendove u zaatiti bioloake raznolikosti, a posebno velikih zvijeri. Za ovu dionicu predviene su tri varijante 1, 2, 3, a koje sve idu ravni arskim dijelom Li kog polja. Zbog toga u projektnoj dokumentaciji i nisu previeni tuneli, a i vijadukata ima malo i kratki su. Razli iti polo~aji trasa ne predstavljaju nikakve razlike u utjecaju na velike zvijeri, jer sve trase predstavljaju u suatini skoro potpunu barijeru izmeu Ju~nog Velebita i Male Kapele sa Pljeaevicom i dalje do Bosne i Hercegovine. U prvih i posljednjih po 8 km sve tri varijante su na istoj trasi. Na ukupnih 32 odnosno 33 km ukupne duljine dionice treba osigurati najmanje tri do etiri mjesta gdje e velike zvijeri i ostali krupni sisavci moi prelaziti trasu. Jedno takovo mjesto ve postoji u projektnoj dokumentaciji (vijadukt "Vu jak", 495 m), drugo bi se dobilo produljenjem mosta preko Jadove, a joa dva bi trebalo dodati. O transparentnosti tog dijela trase najviae ovisi koliko e problema izazivati autocesta kao barijera izmeu Mala Kapele, Li kih brda i Pljeaevice sa jedne strane i Velebita sa druge strane. Varijanta 1 predvia, kao i ostale dvije varijante, na 4.55 km vijadukt "Vu jak" od 495 m koji e omoguiti minimalnu potrebnu propusnost trase u prvih 6 km. Na 7.53 km predvien je, u sve tri varijante, most preko rijeke Jadove u duljini od 99 m. Produljenjem tog mosta u obliku vijadukta na duljinu od najmanje 200 m dobio bi se drugi bitan koridor koji bi omoguio transparentnost trase izmeu 6. i 12. km. Problem je da nakon toga pa sve do kraja dionice ne postoji viae predviena odgovarajua mogunost prela~enja za velike zvijeri i druge krupne sisavce. Sedam projektiranih nadvo~njaka (u pravilu duljine po 64.8 m) ne zadovoljavaju taj zahtjev, jer ispod njih prolazi prometnica i kratki su. Minimum bi bio da se omogue joa dva prijelaza. Jedan bi trebao biti u sredianjem dijelu trase oko podru ja Planta~e, na potezu izmeu 12. i 17. km, a drugi na po etku posljednje etvrtine trase na 27. do 28 km. Za potez sjeverno od Planta~e mogue rjeaenje bi bilo da se jedan od mostova (Grabra na 11. 65 km, 10m, Suvaja na 12.30 km, 33m, Kravari ki potok na 15.80 km, 10 m) znatno produlji, te da postane vijadukt od 200 - 300 m. Time bi se svim velikim ~ivotinjama omoguilo da rabe staniate Planta~e, kao i da tim putem prelaze na Velebit. To ka izmeu 27. i 28. km dionice bi trebala imati vijadukt od najmanje 300 m, a koji ne bi smio bi u sastavu predvienog vora Gornja Plo a. Na tom mjestu bi se vijaduktom omoguio koridor izmeu Gornje Plo e i Radu a, odnosno veza preko brda Debelja a, Kikova greda, Zir, i Bukova glava do Radu ke glavice. Varijanta 2 predvia, kao i ostale dvije varijante, na 4.55 km vijadukt "Vu jak" od 495 m koji e omoguiti minimalnu potrebnu propusnost trase u prvih 6 km. Na 7.53 km predvien je, u sve tri varijante, most preko rijeke Jadove u duljini od 99 m. Produljenjem tog mosta u obliku vijadukta na duljinu od najmanje 200 m dobio bi se drugi bitan koridor koji bi omoguio transparentnost trase izmeu 6. i 12. km. Problem je da nakon toga pa sve do kraja dionice ne postoji viae predviena odgovarajua mogunost prela~enja za velike zvijeri i druge krupne sisavce. Sedam projektiranih nadvo~njaka (u pravilu duljine po 64.8 m) ne zadovoljavaju taj zahtjev, jer ispod njih prolazi prometnica i kratki su. Minimum bi bio da se omogue joa dva prijelaza. Jedan bi trebao biti u sredianjem dijelu trase oko podru ja Planta~e, na potezu izmeu 12. i 17. km, a drugi na po etku posljednje etvrtine trase na 27. do 28 km. Za potez sjeverno od Planta~e mogue rjeaenje bi bilo da se jedan od mostova (Grabra na 11.70 km, 10m ili Suvaja na 12.95 km, 33m) znatno produlji, te da postane vijadukt od 200 - 300 m. Time bi se svim velikim ~ivotinjama omoguilo da rabe staniate Planta~e, kao i da tim putem prelaze na Velebit. To ka izmeu 27. i 28. km dionice bi trebala imati vijadukt od najmanje 300 m, a koji ne bi smio bi u sastavu predvienog vora Gornja Plo a. Na tom mjestu bi se vijaduktom omoguio koridor izmeu Gornje Plo e i Radu a, odnosno veza preko brda Debelja a, Kikova greda, Zir, i Bukova glava do Radu ke glavice. Varijanta 3 predvia, kao i ostale dvije varijante, na 4.55 km vijadukt "Vu jak" od 495 m koji e omoguiti minimalnu potrebnu propusnost trase u prvih 6 km. Na 7.53 km predvien je, u sve tri varijante, most preko rijeke Jadove u duljini od 99 m. Produljenjem tog mosta u obliku vijadukta na duljinu od najmanje 200 m dobio bi se drugi bitan koridor koji bi omoguio transparentnost trase izmeu 6. i 12. km. Problem je da nakon toga pa sve do kraja dionice ne postoji viae predviena odgovarajua mogunost prela~enja za velike zvijeri i druge krupne sisavce. `est projektiranih nadvo~njaka (u pravilu duljine po 64.8 m) ne zadovoljavaju taj zahtjev, jer ispod njih prolazi prometnica i kratki su. Minimum bi bio da se omogue joa dva prijelaza. Jedan bi trebao biti u sredianjem dijelu trase oko podru ja Planta~e, na potezu izmeu 12. i 19. km, a drugi na po etku posljednje etvrtine trase na 28. do 29 km. Za potez ju~no od Planta~e mogue rjeaenje bi bilo da se jedan ili dva od mostova (Valentii na 11.82 km, 51m, Muminovac na 15.29 km, 10m ili Glamo nica na 18.42 km, 72m) znatno produlji, te da postane vijadukt od 200 - 300 m. Time bi se svim velikim ~ivotinjama omoguilo da rabe staniate Planta~e, kao i da tim putem prelaze na Li ko gorje sjeverno od budue autoceste. To ka izmeu 28. i 29. km dionice bi trebala imati vijadukt od najmanje 300 m, a koji ne bi smio bi u sastavu predvienog vora Gornja Plo a. Na tom mjestu bi se vijaduktom omoguio koridor izmeu Gornje Plo e i Radu a, odnosno veza preko brda Debelja a, Kikova greda, Zir, i Bukova glava do Radu ke glavice. Mo~e se zaklju iti da bilo koja od 3 varijante trase dionice III B2 mo~e zadovoljiti minimalnu tra~enu propusnost budue autoceste za velike zvijeri samo produljenjem mosta preko Jadove i dodavanjem najmanje dva prijelaza u obliku vijadukata od po 300 m, i to (1) sjeverno (varijante 1 i 2) ili ju~no (varijanta 3) od Planta~e na kilometra~i izmeu 12 i 19, te (2) u podru ju budueg vora Gornja Plo a na km 27 do 28 (varijante 1 i 2) odnosno na km 28 do 29 (varijanta 3). Mjere zaatite Ope mjere Na prometnicama koje velike zvijeri ne mogu prelaziti treba predvidjeti mogunost za koridore kretanja zvijeri najmanje svakih 2 do 3 km du~ trase autoceste unutar staniata tih vrsta. Treba istaknuti da takvi objekti predstavljaju i koridore za populacije drugih vrsta ~ivotinja. Koridori, odnosno prijelazi preko prometnica to su povoljniji ato su airi. Prijelazi trebaju biti prostrani i u okru~enju prirodnoga staniata. To zna i da nadvo~njaci ili podvo~njaci lokalnih putova, te propusti za vodu ne mogu poslu~iti u te svrhe. Velike zvijeri su vrlo osjetljive na sve strukture, mirise i zvukove koji dolaze od ovjeka. Idealni prijelazi su iznad cestovnih tunela. Prednost tunela je ato oni ne remete staniate niti tijekom izgradnje autoceste, kao niti pri kasnijoj uporabi. Tuneli koji su dulji od 200 m omoguuju prela~enje sredinom hrpta iznad njih, a da ~ivotinja ne osjeti promet na cesti. Ipak, ve su i krai tuneli od najmanje 100 m, vrlo korisni koridori za sve vrste ~ivotinja, pa tako i za velike zvijeri. Vijadukti su korisni kao prijelazi tek ako su duga ki znatno preko 100 m. Ispod kraih vijadukata obi no nema vegetacije i ~ivotinja se osjea kao u tunelu. Openito gledano, koridori se mogu osigurati na tri na ina: dovoljnim brojem dovoljno dugih tunela dovoljnim brojem dovoljno dugih vijadukata dovoljnim brojem dovoljno airokih "zelenih mostova" Posebne mjere 1. Prijelazi Apsolutni je minimum osigurati na ovom dijelu autoceste najmanje dva dodatna prostrana prijelaza za velike zvijeri i druge krupne ~ivotinje na svakoj o 3 varijante trase. Obrazlo~enja za sve potrebne koridore su dana u poglavlju "Utjecaji za pojedina varijantna rjeaenja Trasa 1 Prijelaz uz rijeku Jadovu - 7.53 km most preko Jadove predvien na 99 m treba produljiti kao vijadukt na najmanje 200 m Prijelaz uz Planta~u - na potezu od 12. - 17. km napraviti vijadukt od oko 300 m. Mogue produljenjem jednog od mostova: Grabra na 11. 65 km, 10m, Suvaja na 12.30 km, 33m, ili Kravari ki potok na 15.80 km, 10 m Prijelaz uz vor Gornja Plo a (koridor Debelja a, Kikova greda, Zir, Bukova glava, Radu ka glavica) .-. na potezu 27. do 28. km napraviti vijadukt od oko 300 m, ali ne u sklopu vora Trasa 2: Prijelaz uz rijeku Jadovu - 7.53 km most preko Jadove predvien na 99 m treba produljiti kao vijadukt na najmanje 200 m Prijelaz uz Planta~u - na potezu od 12. - 17. km napraviti vijadukt od oko 300 m. Mogue produljenjem jednog od mostova: Grabra na 11.70 km, 10m, ili Suvaja na 12.95 km, 33m Prijelaz uz vor Gornja Plo a (koridor Debelja a, Kikova greda, Zir, Bukova glava, Radu ka glavica) .-. na potezu 27. do 28. km napraviti vijadukt od oko 300 m, ali ne u sklopu vora Trasa 3: Prijelaz uz rijeku Jadovu - 7.53 km most preko Jadove predvien na 99 m treba produljiti kao vijadukt na najmanje 200 m Prijelaz uz Planta~u - na potezu od 12. - 19. km napraviti vijadukt od oko 300 m. Mogue produljenjem jednog ili dvaju od mostova: Valentii na 11.82 km, 51m, Muminovac na 15.29 km, 10m, ili Glamo nica na 18.42 km, 72m Prijelaz uz vor Gornja Plo a (koridor Debelja a, Kikova greda, Zir, Bukova glava, Radu ka glavica) .-. na potezu 28. do 29. km napraviti vijadukt od oko 300 m, ali ne u sklopu vora 2. Minimalna tehni ka specifikacija za "zelene mostove" Pravi tunel je optimalno rjeaenje, jer nema prekida koridora tijekom izgradnje, o uva se prirodna vegetacija i struktura terena, te su zvu na i vizualna izolacija najbolji. Vijadukt treba biti ato viae iznad terena, odnosno najmanje 20 m u barem polovini duljine, a ukupno dug preko 300 m. Niski i kratki vijadukti ostavljaju taman, relativno bu an i vegetacijom nepokriveni prolaz, a koji velike zvijeri izbjegavaju. "Zeleni most", odnosno umjetno nadsvoeni dio ceste treba biti najmanje 200 m dug. Treba predvidjeti nasipavanje betonske strukture zemljom, i to tako da gotov prijelaz bude ato ravniji sa terenom, te da sloj nasipane zemlje omoguava rast stabala do srednje visine. Lokaciju izabrati tako da po mogunosti prirodnim poaumljenim hrptom ~ivotinje budu ljevkasto usmjerene na most, a to treba slijediti i ograda autoceste. Pri projektiranju predvidjeti u vraivanje oba lica tunela, u kojem e biti cesta, tako da se zemljani materijal mo~e nasipati do rubova mosta bez gubljenja duljine mosta . Zavraeni most treba poaumiti autohtonom vegetacijom tako da se potpuno uklopi u krajolik, te da nema otvorenih prostora preko kojih bi ~ivotinje trebale prelaziti. 3. Minimalni uvjeti za ogradu Autocesta treba biti ograena tako da je velike zvijeri ne mogu prei. U tome je najvei problem medvjed. On se lako penje po ogradi od ~i ane mre~e, a lako i potkopa prolaz. Ris se takoer lako mo~e popeti po mre~i ograde. Zato ograda treba biti oko 2m visoka plus oko 0.5 m ukopana i u vraena u tlo. Na ogradi trebaju biti dvije do tri dodatne ~ice "elektri nog pastira". Bez tih uvjeta nije mogue osigurati da medvjed, ris ili vuk ne izau na samu cestu i izlo~e opasnosti kako sebe, tako i sudionike u prometu. Za osiguranje da manje ~ivotinje ne prelaze ogradu, mre~a uz tlo treba biti vrlo gusta (oka do 1 cm), a iznad toga treba postaviti kosi metalni krovi. Fotografije u prilogu pokazuju neka od moguih tehni kih rjeaenja. 4. Kontrola tijekom gradnje Treba predvidjeti ekipu i sredstva za njen rad, a za kontrolu slijedeih elemenata: Oko predvienih prijelaza za velike zvijeri posebno treba sa uvati ato viae autohtone vegetacije, odnosno sjei samo naju~i mogui pojas. Strogo kontrolirati odlaganje otpada, odnosno sav otpad iznositi sa gradiliata i neakodljivo odlagati. Kruti otpad (plasti ne kante, metalni dijelovi poput filtera za zrak i ulje) osim ato su neestetski i strani objekti, mogu biti smrtne zamke za divlje ~ivotinje. Tekui otpad (sve vrste ulja i goriva) su otrovni za ~ivotinje, a ugro~avaju i podzemlje u airem smislu. Organski otpad (ostaci hrane) mogu privla iti jedinke nekih vrsta zvijeri i drugih ~ivotinja, te nepo~eljno i trajno mijenjati njihovo ponaaanje. Pojedine medvjede za koje se uo i da redovito tra~e hranu u blizini autoceste (npr. na odlagaliatima organskog otpada) treba odstrijeliti. 5. Kontrola nakon puatanja u promet Treba predvidjeti sredstava i ekipu za: a) Stalno odr~avanje ograde cijele autoceste i brigu oko vegetacije na "zelenim mostovima". b) Monitoring uporabe prijelaza od strane velikih zvijeri i drugih ~ivotinja (infracrveni senzori, automatske kamere. tragovi u pijesku). Takoer bilje~iti svako stradanje ~ivotinja svih vrsta na autocesti. Izvori podataka: Frkovi, A., Ruff, R. L., Cicnjak, L. i Huber, . 1988. Ulov vuka u Gorskom kotaru u razdoblju od 1945. do 1986. godine. `umarski list. 112: 519-530. Huber, . i Roth, H. U. 1989. Kretanje mrkih medvjeda na podru ju Nacionalnog parka Plitvi ka jezera. Plitvi ki bilten. 2: 77-86. Huber, D. and Roth, H. U. 1993. Movements of European brown bears in Croatia. Acta Theriologica. 38: 151-159. Huber, D., Kusak, J., Frkovic, A. 1998. Traffic kills of brown bears in Gorski kotar, Croatia. Ursus 10: 167-171. Kusak, J., Huber, D. 1998. Brown bear habitat quality in Gorski kotar, Croatia. Ursus 10: 281-291. Huber, D. and Roth, H. U. 1986. Home ranges and movements of brown bears in Plitvice Lakes National Park, Yugoslavia. Int. Conf. Bear Res. and Manage. 6: 93-97. Roth, H. U. and Huber, D. 1986. Diel activity of brown bears in Plitvice Lakes National Park, Yugoslavia. Int. Conf. Bear Res. and Manage. 6: 177-181. Cicnjak, L., Huber, D., Roth, H. U., Ruff, R. L. and Vinovrski, Z.. 1987. Food habits of brown bears in Plitvice Lakes National Park, Yugoslavia. Int. Conf. Bear Res. and Manage. 7: 221-226. Frkovi, A., Ruff, R., Cicnjak, L. and Huber, D. 1987. Brown bear mortality during 1946-85 in Gorski Kotar, Yugoslavia. Int. Conf. Bear Res. and Manage. 7: 87-92. Frkovic, A., Ruff, R. L., Cicnjak, L. and Huber, D. 1992. Wolf mortality during 1945-86 in Gorski Kotar of Croatia, Yugoslavia. IUGB Congress. 18: 353-358. Huber,  i Roth, H. U. 1994. Kretanja smeih medvjeda (Ursus arctos L.) u Hrvatskoj s posebnim osvrtom na Nacionalni park  Risnjak . Zbornik radova 40 godina Nacionalnog parka Risnjak. Crni Lug. 87-90. Huber, D. and A. Frkovi 1993. Brown bear management in Croatia, IUGB Congress. 21: 287-292, Halifax. Huber, D., Dabanovi, V., Kusak, J. and A. Frkovi, A. 1994. Reintroduction of hand-reared brown bears into the wild: experiences, problems, chances. International conference on aspects of bear conservation. Bursa. 179-186. Taberlet, P., Dubois-Paganon, C., Amami , M., Boscagli, G., Camarra, J. J., Caussimont, G., Danilov, P., Franzen, R., Frkovi, A., Huber, D., Kalaber, L., Osti, F., Palomero, G., Bouvet, J. 1992. Mitochondrial DNA polymorphism in European brown bear populations. Management and restoration of small and relictual bears populations. Int. Conf. Bear Res. and Manage. 9: 108-117. Huber, D., Roth, H. U. 1992. Denning of brown bears in Croatia. Management and restoration of small and relictual bears populations. 271-282. Huber, . 1993. Threatened protected natural regions and their fauna: with special review of the brown bear. P. Kraljevi, ed.: Animal victims of Croatian homeland war 1990-1992. Faculty of Veterinary Medicine University of Zagreb. Zagreb. 123-128. Huber, . 1994. Smei medvjed. Crvena knjiga ~ivotinjskih svojti Republike Hrvatske. Zavod za zaatitu prirode. Zagreb. 65-67. Huber, . 1995/1996. Opis velikih sisavaca. Large mammals. Grosssugetiere. pp. 173-179 u D. Zduni ed.: Prirodna baatina hrvatske. The natural heritage of Croatia (odvojena izdanja na hrvatskom, engleskom i njema kom jeziku). Buvina d.o.o., Zagreb. Huber, . 1998. Kopnene ~ivotinje  razlozi ugro~enosti, istra~ivanje i pristupi zaatiti. Pp. 75-93 u H. Gomer i ed.:Etika u odnosu ovjeka i ~ivotinja. HAZU, Zagreb. Randi, E., Gentile, L., Boscagli, G., Huber, D. and Roth, H. U. 1994. Mitochondrial DNA sequence divergence among some west European brown bear (Ursus arctos L.) populations. Lessons for conservation. Heredity. 73: 480-489. Zaklju ak (za obraene elemente SUO) Mo~e se zaklju iti da bilo koja od 3 varijante trase dionice III B2 mo~e zadovoljiti minimalnu tra~enu propusnost budue autoceste za velike zvijeri samo produljenjem mosta preko Jadove na najmanje 200 m i dodavanjem najmanje dva prijelaza u obliku vijadukata od po 300 m, i to (1) sjeverno (varijante 1 i 2) ili ju~no (varijanta 3) od Planta~e na kilometra~i izmeu 12 i 19, te (2) u podru ju budueg vore Gornja Plo a na km 27 do 28 (varijante 1 i 2) odnosno na km 28 do 29 (varijanta 3).  uro Huber Josip Kusak VZ,Bl~))@*DIJZd\ddd^|~§(bޫƬ4®hn(bx4RDh jU jUmH6CJ>*mH>*CJCJ CJOJQJH*mH5mH6mH 6CJmHmHCJ(mHIVZ),@*D,DIIII J(U\h^bZd\dddhVZ),@*D,DIIII J(U\h^bZd\dddee0eejr.~8:V½|wrl l|VW    ]   )ddee0eejr.~8:VlfF & FEƀX];Vlf$&B\^|~§tک(ޫƬ­®hj|¿{vqlifc`]`ij!=V/IRS 1Jd=W_`op}      N#f$&B\^|~§qoooohcocodhdhF & FEƀX];F & FEƀX]; tک(ޫƬ­®hj|nv(dhnv( dN:<x<>vx4RTDFh:GF~þ~{xurolUEbc[bwlRS *FcF* dN:<x<>vx4RTDFh:0dhdhdh:GF~0dh. A!"#$%U퉮.A?7y:nؼ:"LyKB7TsHEP\&N,,$x{y/ IjZVTSSdkWO_{bF_:S:0[[ }8ŀ JShMX:ԃVg뀻WėRHUjW rN.v рW^>!i2]SχKf⯗坽[H$VUX'U1>LOrjBJaSJ%͍%U6`{6؈ Gup*Kgs]!(Ez40٘#=ȣqX$ce ɣ#dlo>О[wr3+j0X_yiUlpNz|toz⣌b?X +W&ULװy ϶zxP˙ih60\q綔D<'+KU]+'; KJ~[ѝ}똁щEa:X`#~}ɇW\SRv8cQa V]r\^򭪔x?v>es>H@}mE;WzT(_ӂ^A"U C/AKi#KK( q@Kh]K9JrhZu UqΧuP4U-uxR {[eRHZ*0(Y^z-|I6hZjp8A/izո;޻C;yXn;$QzI;Z  (^۽֧?]s'rN"I*E С9 %%į\C&R}l, `Bb)Gv,I"PrVF޹GpWYc`*ވKtsj @)(4y,XY^391ASQX4zoY\역; N1Ǐ_n\)o9uOۺ{քW\k4g۟.EB=r%|̯?8{vEER-?Uh7ܺ!Vj45950-L*Z,uC؛.g>ӵ5XUޙlurZKDBZ©V(6}'J+cO^kWxUoG͜F˚w{Cg-HH™zajN'& < 2vY N<%jSGHX=;sX\:oAl@#3JLh+?|6F0$$/VٿnOֽ;ΞyJ|EFVzeEU\T=JR0Bԁ,>rՈ)S>դJ';:ќ/< Z]к쀁kr2O;$'SPIwb"I;߻h!T'„ yz^\LYih;v/? 4Ņ<.a֌[;:y9X:B-IX BUtؕ3zeM\~6yܸ`ωnvOM13F8876 O5%Tssۋwƒ (?qh@, wDMT\<ũ4xxy0 prױ\U/;yjNREiEX?6ծM2PG\hThG{Dql';jY8JZTS}i/frLz&tv8u+6Y}9id !v:+5v~vr}$nKۗKR`(8li}؝ Qg6@I2 6S,Tâ@QRL RKݩ,ui){Lc:}z؝Ki͕xythE.[ڤ9sN8zxxXՔrfM̄gn9{Ӏuu\"UJx#=QU[V(OBPN:A`W//TڝTU)o%.t.v崃Ͽ}<0ٶ R{ve|AMX]ԡq7GvP t:D`2CžƩR}ƕ4&wҫ ZuՎ^ fFp|䯳&ό;+A,pZiZPTh.D EO\+Q`f ( =oXb|?j/jDq$R>[U^aXd2iOw0wq\+ EbR,ДN"Pzv0/;6…#pI暯ڷ׭== ؜]4; ڢ?w'[?~?;4u %b C@$ xމUӆeAᡟq|SQ˫Q{;Bz!ӥZ (pK:{|sCXnV)˜DfajAzJT yӕÆzLaA:'#++wŒgvΆRZ^(2)!%&UpO.b V+z vx,%߾V(Qdo *Ł~hӁ]t?)ӧ]F PX4Q+mI+/_y0ut`os#XJ/ZT:|HŞ޾Q=g[V {v\3+͔P[^px,CdMlYz;-JoK}cK;bgu3{+Wn4K'W P "2RS+&͙0v_7(44thGvnQk4r4j( JxpϧT=xV׫ nߒEîBX ɝBj1pxeu+GıżLG0S4Ry=< w}?}{v#ɆFէ4;6|BFvvRHQ[#;Qq*462 hc3m~,§ dV4$ ֞:ZH^{o/Pť\~cĶtRn&i9*5y^(Ex\C)a+^(Ј6~sz%5G YC06{o}ĕ%_?SbfZLymJťN^>9dxR0p$BicG&P(/~X[;f󖫛gNTA \?5|$CaPt4«*;ג dΚ :uDxjd`rRRf(=UZD"M(CFxm;;teуO QC !4N716ґJ&2x萠 g 0V4>k-OqAͣ۵`nO t+Je׺pQV^!0mX ;; >H KB:PxP.Cbfgc<<,D8:EPvv>WQ#cg 62%ۮy3I|/D^U^o~XL3u!i Ye:+$V,d{Dƅ \W&9">dh AY@7 OOpabF OC$@J?|V@3"3„TBPtt$*~ӏ^܆;?Xr[`p?ӕSY'{m gp&n0P\<}÷~zRn"vͣ#{ E.\:nT^(4ѽZ鈘`CSGy!,v¤w> 747=>t܄(BVFٓtv+.,Zmuq"j1AƼLI1(_=470S^ohWi9 l{_Q08m.{ZDF ov8_wo;woZgvY wR7}{Ҁ+w< 6tB)0mКO.Y:řN6Vnʦ3qc#SZ{R8$/Z4Mb+" @ dQBQ棼73؜&W3XFoE[KU[;#@E۹.fL^^nFh65_SW`@D|(lw޺eJ=X} W?Vʠ0G cpbA|tW@N:9ﶤJQAt@&0D?bQ\mw+MzўF&2$"N ^UZ(Vrs"RǗCVvh,C]ղ7i,+(GE|J)^ueT_ 0PS+EŊ81HV3K.JKN ݼB/; Er^m@q 2/&X<+Q$3P,*:tfEFe1w^Ys#d^c#swZT{h(pə L|ZJڱq0/?Ԋ0j~>},#\< F 8o%JraR&6L, M~n{P*desGtO{y/- ^Y.?Z/*uq9ْ'#BPM+5YIENDB`iorposljednjeorposljednjeorposljednjefiltraspolnihneiorposljednjeorposljednjeorposljednjefiltraspolnihnestaniataiorposljednjeorposljednjeorposljednjefiltraPAGE \# "'Page: '#' '" Mo~da bi bilo bolje govoriti o fragmentaciji (rascjep(k)anosti) staniata fD-F-H-X1Z1\1Z3\3^3 spolnihnecijepanjastaniataiorposljednjeorposljednjeorposljednjeafiltraPAGE \# "'Page: '#' '" Mo~da bi bilo bolje govoriti o fragmentaciji (rascjep(k)anosti) staniata spolnihnecijepanjastaniataiorposljednjeorposljednjeorposljednjeafiltraaPAGE \# "'Page: '#' '" Mo~da bi bilo bolje govoriti o fragmentaciji (rascjep(k)anosti) staniata 62P22222222223X3\3^3ƺCJ Hh|;&jHh|;&0JUHh|;&0J Hh|;&jHh|;&UHh|;&CJO DdE<  C Ab/ Lt!)aW'g Dn Lt!)aW'gPNG  IHDR4?gAMAPLTEٟ pHYs 7˭ IDATxO$II<9ҹ ^V:?aG0 EEF ^ǡ1𖒷BRI0w0k1bNA%aRVx Pgrԋym26uї*G|Y_+Pk;+}MPŷ@=h)*H-uT[ \ &l-èuMj(ܑ'F \!--SaL;5~ kkSw;VK@VO7GCT-y?H-Vο**_3Qow'~ߣkj0b5jGCc^sY->GiI/z8V5*ؚU|=HvZ>UʘeHNNM> X=C.QÁTzHSu?JPrj=OCOP%{3.^TjZyOMȩ 0d7y*i3jCuݟ$PLvP7 kn<(WHE.gjyd̰9\ʚf/Q`=(t.i[Mɹ~K<-qyP(.ڨ(毝qsƿzϔTzSQ ׊mڲ\:t[4s ٚF*gc{{-Z9Ə~V{g;^5Te_i,Rm8T \?,}T1fCSt>*qYjHu+e囶բXEu Je.xn>i~`(a }[W졪Vu6e\VQY5Dsˢa(P]fPa @U'HMKEV]m# *tg .iחj-jv푥Nɳ^F#x(wQzW]k{# krRT&:wHMX/v*@5إJg=%103X+TptI}2EQք8CK$%!3 գ;“&cMVX p>"H2RR&`әO -(dD?#b2d,A30~?Hm^5Wz"#jQ@فzE4~´Vܧ'\URXoEzt 碘yB}{FTj7|xtU΀֞*|T5m||pxwSSH"s Tv\BoxzgDE3ȷ_&u> /, Ph*{\kG5Nk "t8Y,ڏo+Ra6W3s+lj?)2}M8Pࣱ9J naL5HkT_25Js5 nalziB]76phԨw7=Q``/S>LO$uLE)J9)cTHi~Oo&N tUF) 0TUrԒQS&UqRFQ_#ZU>#Za5I Nը=+?R?>礓$ -LCI3A6`L'a?NA 8'6jǕ,5~B_bl1&wTҙ}/Fݦ\qNhU͆(˨պt㊸>OPV5ph!5ȱT8"at7q2JF!9e#fRA]۪g`%KE- jEvw;R]М9jӷM(~ޜYԕdwM֗-)tSV%acp@jj *M\BVE3MEa_ML"~@5j 6qQ=mm&  Tw ]Ӵ\;Fej]1k;lO6;N*Ĝ9e"$q 1 )áZ#RHpo`ౡ6 %0߆*@jCJ3˞rg7QzCEEr0^VT$8K!-!$D6zWb>jtysa/W{L5Ŏf)Ӱi2fQTBu[|!IqI-/25N}lL_K?``fcLl5Rmv,P`VǓ}^F즼gQz7@58`|){QN:pm-{ۃoY|S8kL:Wqf3!y5V ƭ8P X Urܻ6X-Sen:S)*CJmH sH u<A@< Default Paragraph FontJC@J Body Text IndentdhCJmH sH u0Z@0 Plain TextOJQJ:'@: Comment ReferenceCJaJ,@", Comment Texttvdf:wy{|~Vxz}Unknown Josip Kusakl,b$xܖ|DFnM9 C+@((    C PA8..\..\..\JKPotpis-small.tifF"B S  ?jtt9TVukovi_na_trasirtrtP'W'((v(v(1111v5v555i:i:|@|@lFlFJJ=a=aCcDcddddVeZeeeeeeeeeeffff ffffffff+fPfWfbfifjfofpfrfsfxfyf~fffffffffffffffggg!g/g3g4g:g;g>g?gHgIgKgLgQgRgWgXgZgdgigjgrgyggggggggggggggggggggggggggggggggghhhhhh#h%h)h*h-h/h2h3h9hGhNh_hchlhphxh{h|hhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhiii$i)i,i=iBiCiGiHiQiRiXiaiciri|i~iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiijjjjjjj'j.j6jPjTjjjjjkk.k3k4k8k9kCkDkFkGkNkUk]klkskkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkll l lll#l'l.l/l1l2l6l7lClElJlUl]lcliljlqlwl}llllllllllllllllmmmm&m+m7m8m:m;mCmDmImJmNmOmZm\mfmgmjmkmvmwmymzmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmnnnn nnnnnn(n)n+n,n1n2n5n6n?n@nEnFnQnlnvnwnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnooooooo$o.o8o9o;oopp pppp!p0p6p7p9pWpZp[pbpcpkplpnpopvppp'q)q6q>q?qAquqzqqqqqqqqqqqqqqqqqqqqqqqrrr"r$r+r,r/r0rrFrtt*-GHtu{|ijk l ST  """"##P'W'((v(v(((N,O,3-4-[/\/,0.0T0V000000000111133v5v55577i:i:==|@|@CClFlF@IBIJJKK*K+K5K6KOO P P2P3P]P^PPPPPPPQQQQQQ?R@RTRVRRRRRRRSSwSxSSSSSSSMTNTbTdTTTTTTT`UaUUUUUUU6V7VKVMVVVVVVVWWwWxWWWXXXXYY\\\\^^____````=a=a(c*cCcDcMcOcvcwcccdddddtt Djuro Huber0D:\DATA\TEXT\DJURO\PAPERS\HWYLi kiOsik-SvRok.doc Djuro Huber0D:\DATA\TEXT\DJURO\PAPERS\HWYLi kiOsik-SvRok.doc Djuro Huber0D:\DATA\TEXT\DJURO\PAPERS\HWYLi kiOsik-SvRok.doc Djuro Huber0D:\DATA\TEXT\DJURO\PAPERS\HWYLi kiOsik-SvRok.doc Djuro Huber0D:\DATA\TEXT\DJURO\PAPERS\HWYLi kiOsik-SvRok.doc Djuro Huber0D:\DATA\TEXT\DJURO\PAPERS\HWYLi kiOsik-SvRok.doc Djuro HuberA:\HWYLi kiOsik-SvRok.doc Djuro HuberA:\HWYLi kiOsik-SvRok.doc Josip Kusak:E:\Data\TEXT\PAPERS\MEDVJED\HWZg-St\HWYLi kiOsik-SvRok.doc Djuro Huber0D:\DATA\TEXT\DJURO\PAPERS\HWYLi kiOsik-SvRok.doc rx  hh^h`OJQJo( rx@11 t11 #0378>Dfijklnrt```@`B`D`J`d`j`r`t```@``````GTimes New Roman5Symbol3& Arial?5 Courier New"1h };& };& s;`1"0dvA Djuro Huber Djuro Huber Oh+'0p   , 8 DPX`hAss Djuro Huberjur Normal.dot Djuro Huber2urMicrosoft Word 8.0@@.禐.@x/@x/` ՜.+,D՜.+,H hp  Veterinarski fakultet, Zagrebm1v  A Title,(RZ _PID_GUID _PID_HLINKSAN{85AA2BE0-9B99-11D3-886F-BF6FC3645C6B}Ap#..\..\..\JKPotpis-small.tif  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry AB6' F0-@õ./DataABL( MB<B7'1Table B<B?(B<BE(WordDocumentB<BB(MB<BE(-SummaryInformationN((B<B?(DocumentSummaryInformation8M<B<@H+CompObj <B<@M+<@D@jh BDBS+Mh BDBE'  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q