аЯрЁБс>ўџ FHўџџџEџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџьЅСG ПќMbjbjŽйŽй 0XьГьГт$џџџџџџ]&&&&8^ j&нЖ’’(КККККК‘“““-Рд”дh$“ є‡ ŒQКККККŒККК’КККККК‘&&К‘ККJVE@‘К† =ЪsР&&К… Zaatita, topole i bjelorepani razmno~ili vukove Dileme s vukom u Minnesoti Minnesota ima 217.000 km2 i naato manje od 5 miliona stanovnika Tamo ~ivi i populacija od oko 2500 vukova na 88.000 km2 sjevernog dijela dr~ave, te je prosje na gustoa jedan vuk na 35 km2. Da li je 2500 vukova dovoljno za skidanje sa saveznog popisa ugro~enih vrsta? To pitanje ve se treu godinu za redom razglaba u ameri koj saveznoj dr~avi Minnesoti. Brojni javni skupovi i razna tijela tra~e optimalno rjeaenje za budunost gospodarenja vukom u toj dr~avi. Kao lan njihovog okruglog stola stru njaka na izvoru sam i u tijeku informacija, pa smatram zanimljivim prenijeti dio te debate, a kao podlogu razmialjanje i o situaciji sa vukom u nas. Europski doseljenici u Ameriku zapo eli su joa od 16. stoljea akciju uniatavanja vukova po cijelom kontinentu, i to je trajalo do duboko u 20. stoljee. Za tamanjenje vukova se rabilo i trovanje i lov iz aviona, a sezona je bila otvorena cijele godine uz nagrade za svakog usmrenog vuka. Vukovi su u Sjedinjenim Dr~avama opstali samo u Aljasci, a od ju~nih 48 dr~ava jedino ih je u Minnesoti pre~ivjelo 350 do 700 jedinki. Spaaeni su stavljanjem na federalni popis ugro~enih vrsta, odnosno zakonskom zaatitom 1974. godine. Da bi se vuka jednom moglo skinuti sa tog saveznog popisa postavljen je cilj da bi ih trebalo biti najmanje 1400 u Minnesoti, a u susjednim dr~avama Wisconsinu i Michiganu po 80, i sve to tijekom najmanje 5 godina. O ekivalo se da bi taj cilj mogao biti dosegnut 2005. godine. Meutim, ve danas, odnosno aest godina prije o ekivanja, u Minnesoti ~ivi oko 2500 vukova! Slu~bena procjena iznosi 2445 ( 450! Smatra se da su tom porastu populacije pridonijeli (1) zakonska zaatita, (2) pozitivna promjena javnog mnjenja i (3) promjene u staniatu. Ovdje bih pojasnio samo ovo posljednje, odnosno kako su promjene staniata pogodovale populaciji vuka. Bijeli doseljenici su masovno sjekli autohtone etinja e na ijem su mjestu izrasle topole, a to je pru~ilo obilnu hranu bjelorepim jelenima (Odocoileus virginianus) sa posljedi nim obiljem hrane za vukove. Zanimljivo je da je u razdoblju od 1978. do 1999. preko 150 vukova ubijeno u programu smanjivanja ateta na stoci. Taj program se ostvaruje tako da dr~avni slu~benik doe na farmu gdje su vukovi ponovljeno u inili atetu i postavlja zamke oko zaklane stoke. Vukove uhvaene u te zamke odstrjeljuje. Time se ciljano djeluje samo na one opore koji su se specijalizirali na prehranu domaim ~ivotinjama, a program se primjenjuje samo u rubnim podru jima rasprostranjenja vukova. Va~no je napomenuti da dr~ava prosje no godianje plaa oko 45.000 dolara u ime odateta za dokazane slu ajeve napada vukova na stoku. Dakle program zaatite je uspio i vuk uskoro viae nee biti na saveznom popisu ugro~enih vrsta, ve se stavlja meu one koje su rijetke i mogle bi (ponovo) postati ugro~ene. To zna i da se, po ameri kim propisima, upravljanje vrstom prepuata saveznoj dr~avi koja je prema federaciji jedino du~na jam iti siguran opstanak vrste. Kako e to ostvariti trebaju sami odlu iti kroz usaglaaeni plan gospodarenja vukom. Za sada nemaju pravo otvoriti i lov na vuka iako bi po nekim tuma enjima to mogli razmatrati nakon pet godina. Moutim, kontrola vukova koji prave atete na stoci mo~e se nastaviti, kao i plaanje odateta zbog izgubljene stoke. Problem je da je sve vei dio javnosti protiv bilo kakvog ubijanja vukova. Istra~iva i pak upozoravaju da e zbog airenja rasprostranjenja vukova i sukob sa domaim ~ivotinjama i sto arima biti sve vei, odnosno da e sve viae trebati odvajati za plaanje odateta. To bi pak na dulji rok moglo dovesti do novog obrata stava javnosti i pokreta za tamanjenje vukova. Zanimljivo je da odnos vuka i njegova glavnog plijena bjelorepog jelena ne izaziva sukobe sa lovcima. Kako je rasla populacije vukova nakon zaatite 1974., tako je kontinuirano rasao i broj odstijeljenih bjelorepih jelena. Dok je 1974. odstrijeljeno oko 10.000 mu~jaka jelena, sadaanji godianji odstrjel mu~jaka se kree izmeu 30.000 i 40.000 (Grafikon 1). Ukupni odstrjel svih spolnih i dobnih kategorija je preko 100.000 godianje. Grube procjene pokazuju da vukovi godianje pojedu 30.000 do 40.000 jelena, a meu tima je udio teladi oko dvije treine. Fluktuacije broja odstrijeljenih jelena izravna su posljedica oatrih odnosno bla~ih zima koje su utjecale na zimsko pre~ivljavanje populacije i na pre~ivljavanje lanadi slijedeeg proljea. Nakon izuzetno oatrih zima 1950. i 1971. lov na jelene uope nije bio dozvoljen. Zaklju ak je da porast populacije vukova nije smanjio mogunosti i uspjeh lova na jelene. Za sada je razvoj situacije sa vukom u Minnesoti pri a o uspjehu, a ujedno i dokaz da vukovi mogu koegzistirati sa ljudima, da sto arska industrija nije ugro~ena prisuem jake vu je populacije, te da uz tolike vukove ~ivi i zdrava populacja jelena. Opis slika i priloga Karta 1. Vukovi ~ive u sjevernom dijelu dr~ave Minnesote (sivo), a zadnjih su deset godina za oko 20% proairili svoje podru je prema jugu (crno). Grafikon 1. Odnos kretanja broja odstrjeljenih muakih bjelorepih jelena (lijevo) i procjene veli ine populacije vuka (desno) u Minnesoti Slika 1. Staniate vukova u Minnesoti je ravni arska crnogori na auma sa brojnim jezerima i vodotocima. Veina vodenih tokova je pregraena dabrovim branama. Slika 2. Zimski pogled iz aviona na aume i zamrznuta jezera Minnesote prilikom telemetrijskog praenja vukova. Slika 3. Bjelorepi jelen (Odocoileus virginianus) je glavni plijen vuka u Minnesoti. Slika 4. Ameri ki sivi vukovi (Canis lupus) se hrane bjelorepim jelenom u ogradi Meunarodnog centra za vukove. OKVIR 1: Meunarodni centar za vukove U gradiu Ely u Minnesoti ~ivi samo oko 4000 ljudi. Nakon zatvaranja brojnih rudnika i bitne redukcije eksploatacije aume sredinom stoljea gradi je po eo zamirati. Tamo je 1989. osnovan Meunarodni centar za vukove (International Wolf Center), a od 1993. nalazi se u novoj zgradi od 1800 m2, sa vanjskim ograenim prostorom od oko jednog hektara gdje dr~e 3 ~iva vuka. Centar ima muzejski dio, predavaonu, biblioteku, igraonicu, duan sa literaturom i suvenirima o vukovima. Sa posebe se tribine kroz veliki prozor gleda vukove u vanjskoj ogradi, a uz to biolozi dr~e predavanja i odgovaraju na pitanja posjetitelja. Posebni pozvani predava i odr~avaju predavanja u zatvorenoj predavaoni. Tako sam ja tamo proveo i predavao o vukovima tijekom dva mjeseca u ljeti 1995. godine. Svi sadr~aji Centra su tako postavljeni da poti u aktivni pristup posjetitelja: pritiscima na razli ite tipke na nekom od mnogobrojnih monitora pokree se izabrani video zapis o na primjer vu jem lovu, zavijanju, igri ili parenju, ili o stavovima razli itih interesenih ljudskih skupina (sto ara, lovaca, istra~iva a, zaatitara), ili se ulazi u ra unalni program sa ekoloakim igrama. U dje joj igraonici se mogu otiskivati modeli za tragove vukova i drugih ~ivotinja, dirati i obla iti razna krzna, a u~ivo se prikazuju i komentriraju dijelovi Crvenkapice i drugih bajki o vukovima. Centralna diorama prikazuje cijeli vu ji opor u raznim dinami nim pozama oko zaklanog jelena. Organiziraju se i brojni izleti: svako poslijepodne, vikednom, a ljeti i na viae dana, sa sudjelovanjem u telemetrijskom praenju obilje~enih vukova, sluaanju zavijanja vukova, praenju tragova u snijegu sa pseim zapregama, obilasku praznog vu jeg brloga, te avionskim letovima iznad vu je zemlje. Centar ima 8500 lanova u 38 zemalja, a u Elyju ga posjeuje oko 150.000 ljudi godianje, te ostvaruje milion dolara prihoda. Zahvaljujui Centru cijeli Ely je ~ivnuo i prestao gubiti stanovnike. Brojni su duani i restorani, a izgraeno je i nekoliko hotela. Slika 1a. Zgrada Meunarodnog centra vukove u gradu Ely u Minnesoti Slika 2a. Dio centralne izlo~be sa vu jim oporom oko plijena Slika 3a. Posjetioci centra kroz veliki prozor prate zbivanja sa vukovima u ogradi, te sluaaju predavanje i razgovaraju sa biolozima OKVIR 2: Istra~ivanje vukova u Minnesoti Duboko u aumi, 18 km od gradia Ely, u brvnari zvanoj laboratorij Kawishivi, joa od 1966. godine sjediate je najveeg istra~iva kog projekta vukova u svijetu. Tijekom 33 godine preko 1000 vukova ovdje je ~ivo uhvaeno i obilje~eno radioodaailja ima, veina od njih i po nekoliko puta. Gotovo svakodnevno avionski se odreuje njihov polo~aj, te broje vukovi u svakom oporu. Paralelno se obilje~avaju i bjelorepi jeleni i prati se njihovo kretanje i pre~ivljavanje u odnosu na vukove. Tra~e se i analiziraju ostaci vu jeg plijena i posebno se prati uspjeh vu je reprodukcije, granice teritorija opora, napuatanja opora, veli ina i uzroci smrtnosti vukova. U svoja dva boravka u Kawishiviju sudjelovao sam u svim oblicima tamoanjih istra~iva ih aktivnosti, te to ovdje ilustriram s nekoliko fotorgafija. Slika 1b. Kawishivi stanica za istra~ivanje vukova duboko u aumama Minnesote Slika 2b. lanovi IUCN-ove Specijalisti ke skupine za vukove ispred Kawishivi stanice. Na slici su stru njaci iz (slijeva) Japana, Poljske, SAD, Portugala, Rusije, Indije, SAD, Norveake i Hrvatske. Slika 3b. Vuk uhvaen u zamku prije uspavljivanja Slika 4b. Postavljanje ogrlice sa radio-odaailja em na uspavanog vuka Slika 5b. Za postavljanje i obila~enje zamki dnevno se pjeaa i do 20 km Slika 6b. Do nekih zamki prvo treba veslati kanuom preko jezera Slika 7b . Najvei dio telemetrijskog praenja vukova rijeaava se avionski uro Huber PAGE 6 PAGE 5 ^–˜ЪЬ†ˆьюі"о. /’/Ј/Ш2Ъ2ФMЦMвMдMжMиMкMоMрMьMюM№MђMєMњMќM§љіячячячяісінінінійівЯвЪвЯвЯвЪвЯі0JmH0J j0JUCJH*6CJ jБ№CJCJH*OJQJ CJOJQJCJ5CJCJ$`–˜ДВ јx8!6(**,*V*X*|+~+,’,Ь-Њ.T/40F0€0Ю1:>љљєєєєєээєэєєљєєєєєєєєєєљєэ„аdhdh$dh`–˜ДВ јx8!6(**,*V*X*|+~+,’,Ь-Њ.T/40F0€0Ю1:>@@B@Ъ@FAPBbBdBЄBШG№HђHŒIK|KL˜LMЎMФMдMжMкMмMоMєMіMјMњMќMўўўћўћћўў 8:>@@B@Ъ@FAPBbBdBЄBШG№HђHŒIK|KL˜LMЎMФMкMмMоMєMіMјMјѓѓѓѓѓѓэѓѓѓѓѓѓѓѓѓѓфлйзлйз&`#$„ќџ„„А„аdh$dhdh„аdhјMњMќM§є„А„аdh. 00@&PPАв/ Ат=!АЅ"Аn# $n%А [$@ёџ$NormalmH <A@ђџЁ<Default Paragraph Font,@ђ,Header  Ц9r &)@Ђ& Page Number(U@Ђ( Hyperlink>*B*ў$ Xџџџџ ќM':>јMќM(*+ќM) !џ•€!џ•€џџ Djuro HuberA:\LVvukMinnesota.doc Djuro HuberA:\LVvukMinnesota.doc Djuro Huber.C:\DOS\AutoRecovery save of LVvukMinnesota.asd Djuro HuberA:\LVvukMinnesota.doc Djuro HuberA:\LVvukMinnesota.doc Djuro HuberA:\LVvukMinnesota.doc Djuro Huber,D:\DATA\TEXT\DJURO\PAPERS\LVvukMinnesota.doc Djuro Huber.C:\DOS\AutoRecovery save of LVvukMinnesota.asd Djuro Huber.C:\DOS\AutoRecovery save of LVvukMinnesota.asd Djuro Huber$F:\DATA\TEXT\Work\LVvukMinnesota.doc[T; џГ-? џџџџџџџџџ Ўt џџџџџџџџџ„h„˜ўЦho(.Е „h„˜ўЦhOJQJo(З№„h„˜ўЦho(.Г-? Ўt[T;џџџџџџџџџџџџџџџ@HP LaserJet 4LLPT1:HPPCL5MSHP LaserJet 4LHP LaserJet 4L”@g ,,@MSUDHP LaserJet 4Lќ?\ad HP LaserJet 4L”@g ,,@MSUDHP LaserJet 4Lќ?\ad €з$з$DTžз$з$Lў$"$.BG‡ŸTimes New Roman5€Symbol3& ‡ŸArial#ˆаhћLћLEЋ;Uiƒ@@; 3Ќ#„ЅРДД€0dX%{џџ^lanak za Lova~ki vjesnikvuk, za{ tita, odstrel5 ubijenih u 1994. i 3 u 1995.ad & Darko Kova~i} Djuro Huberўџ р…ŸђљOhЋ‘+'Гй0д˜ Фаь 4H \h „  œ ЈДМФЬт^lanak za Lova~ki vjesnik0lanad & Darko Kova~i} vuk, za{ tita, odstreli5 ubijenih u 1994. i 3 u 1995.i Normal.dotu Djuro Huber2urMicrosoft Word 8.0i@@О‚Ђ4П@Т/sР@Т/sРUiўџ еЭеœ.“—+,љЎDеЭеœ.“—+,љЎX pxˆ˜ Ј АИРШ а іт....z^\@X%Г  ^lanak za Lova~ki vjesnik Title˜ 6> _PID_GUIDтAN{AE0F2021-BBFA-11D1-93FB-308405C10000}  !"#$%&'()*+,ўџџџ./01234ўџџџ6789:;<ўџџџ>?@ABCDўџџџ§џџџGўџџџўџџџўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџRoot Entryџџџџџџџџ РFžЅsР обsРI€1Tableџџџџџџџџ-WordDocumentџџџџџџџџ0XSummaryInformation(џџџџ5DocumentSummaryInformation8џџџџџџџџџџџџ=CompObjџџџџџџџџџџџџjџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџЙ <@Œ @ўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџўџ џџџџ РFMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.8є9Вq