Naslov
Fizikalna terapija u dermatološkoj onkologiji
(Physical Therapy in dermatologic oncology)

Autori
Pašić, Aida ; Čeović, Romana ; Kostović, Krešimir

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, stručni

Knjiga
Dermatološka onkologija

Urednik/ci
Lipozenčić, Jasna ; Pašić, Aida

Izdavač
Medicinska naklada

Grad
Zagreb

Godina
2009

Raspon stranica
199-208

ISBN
978-953176-448-3

Ključne riječi
Fizikalna terapija; dermatološka onkologija
(Physical therapy; dermatologic oncology)

Sažetak
Radioterapija je liječenje bolesti, prvenstveno zloćudnih tumora, pomoću elektromagnetskog zračenja i zračenja česticama. U radioterapiji se upotrebljavaju elektromagnetska zračenja frekvencije veće od 3x1018 Hz (X-zrake, odnosno γ-zrake), kao i korpuskularna zračenja (elektroni, neutroni, protoni, p-mezoni). Uloga radijacijske fizike jest precizno određivanje količine proizvedenog (emitiranog) i u tijelu bolesnika aspsorbiranog zračenja. Uporaba zračenja počinje 1895. godine kada je W. C. Röntgen otkrio X-zrake. U ožujku 1896. godine A. Becquerel otkriva prirodnu radioaktivnost, a 1898. godine M. Curie otkriva radioaktivni element radij. Primjena telegama-terapije započinje 1916. godine, 1926. godine započinje primjena kiriterapije, a 1940. godine konstruiran je prvi betatron. U Hrvatskoj je tradicija primjene radioterapije vrlo duga. Godine 1902. dr Kurt Kűhn prvi u Hrvatskoj, u Zagrebu (Bolnica Sestara milosrdnica), primjenjuje X-zrake u liječenju raka kože i dojke. Na Klinici za kožne i spolne bolesti Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na Šalati radioterapija se u liječenju tumora kože kontinuirano primjenjuje od 1930. godine do danas. Koristi se suvremeni uređaj za površinsku radioterapiju Gulmay D3150

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA