аЯрЁБс>ўџ ЛНўџџџЙКџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџьЅСG П*(bjbjŽйŽй -@ьГьГcšџџџџџџ]8Pd$Э ЖЄК(ттттттяёёё/ дєдШ $ƒ єw bь сттттть јттЄјјјтŽттятяј„ј|Яятˆ€\СтНpˆчProf. dr. uro Huber 17. rujna 1998. Zavod za biologiju time09:55 Veterinarski fakultet Heinzelova 55 10000 Zagreb Tel.: 01-2390-141; Fax.: 01-214-697 E-mail: huber@mavef.vef.hr Kopnene ~ivotinje: razlozi ugro~enosti, istra~ivanje i pristupi zaatiti Evolucijski uspostavljena dinami ka ravnote~a Odnosi organizma unutar prehrambenih lanaca jedan su od glavnih pokreta a evolucijskih promjena i stabilizatora dinami ke ravnote~e ekosustava. Producenti i konzumenti, te biljo~deri kao ~rtve i meso~deri kao predatori koevolucijski su meusobno prilagodili svoje tjelesne i reprodukcijske sposobnosti za uravnote~eno odr~avanje ekoloakih niaa kojima pripadaju. Unato  bespoatednoj borbi na razini jedinki niti jednoj vrsti nije u interesu da istrijebi drugu, i to bez obzira na trofi ku kategoriju ili interspecijski odnos: predator  plijen, nametnik  nosilac, konkurent, neutral, amenzal, simbiont ili komnezal. Reprodukcijski viaak koji svaka vrsta proizvodi manevarski je prostor za gubitke u prehrambenom lancu i za usmjeravanje selekcijskog pritiska u korist genetski fiksiranih oblika bolje prilagoenih danim uvjetima ~ivota. Tema ovog prikaza i analize su razlozi ugro~enosti divljih ~ivotinja, zna aj znanstvenih istra~ivanja za njihovu zaatitu, te pristupi zaatiti. Analiza i primjeri bit e prvenstveno iz Hrvatske na modelima ~ivotinja koje ~ive u kopnenim ekosustavima. Utjecaj ovjeka na prirodnu ravnote~u Polo~aj i uloga ovjeka u mnogim oblicima njegova djelovanja ne slijede nabrojane prirodne zakonitosti. Otevai se prirodnim mehanizmima kontrole veli ine populacije ovjek je sam sebi stvorio niau koju odr~ava i neprekidno airi nauatrb ~ivog i ne~ivog okoliaa. Nebrojene vrste organizama postaju ugro~ene ili izumiru zbog djelovanja ovjeka. Popisi poznatih vrsta koje su izumrle ili su pred izumiranjem svakodnevno su sve dulji ali su ti popisi broj ano neusporedivo manji od procjena broja nepoznatih vrsta koje zbog djelovanja ovjeka izumiru. Najdramati niji prora uni govore o gubljenju 50 do 120 vrsta dnevno. Fosilni nalazi pokazuju da je u povijesti Zemlje bilo 5 masovnih izumiranja, a posljednje je bilo prije 65 milijuna godina. ovjek je zapo eo proces aestog velikog izumiranja koje se stalno ubrzava, a izgleda da je brzina nestajanja vrsta ve sada 120.000 puta vea nego u prethodnim izumiranjima. Oblici nepovoljnog utjecanja ovjeka na ~ivotinjske vrste i sveukupnu prirodnu ravnote~u mogu se podijeliti na izravne i neizravne. Najuobi ajeniji oblik izravnog djelovanja ovjeka na ~ivotinjske vrste su razni oblici lova: zbog hrane, eliminacije konkurencije, stjecanja trofeja ili kolekcionarstva. Lov u ovom smislu uklju uje i sakupljanje sporijih vrsta (pu~evi, trpovi) ili njihovih razvojnih oblika (jaja, li inke), hvatanje mre~ama (ptice, leptiri, ribe), hvatanje zamkama i udicama, trovanje, te uporabu vatrenog i drugog oru~ja. Sve je to dovelo do ruba nestanka mnoge vrste, a posebno je istrijebilo mnoge populacije. Komercijalna pozadina lovne motivacije bila je pogubna za mnoge vrste koje imaju tr~iano atraktivna tijela ili dijelove tijela. Lijepi i veliki leptiri ili akoljke hvataju i skupljaju se za suvenire. Tropske ribice i ptice hvataju se ~ive za kuno dr~anje u kojem esto nema reprodukcije. Najrijei i najposebniji primjerci posti~u najvee cijene, te su i predmet posebnog lovnog napora koji ide i do posljednje jedinke u vrsti. Velike su ma ke (posebno tigrovi) zbog skupog krzna potisnute iz najveeg dijela svog prirodnog rasprostranjenja, pa je istrijebljena veina populacija i podvrsta. Visoka cijena slonovskih kljova neprekidni je razlog trajnog krivolova. Posebnu te~inu ubijanju zbog komercijalnih razloga daju vjerovanja o medicinskom djelovanju pojedinih dijelova tijela nekih vrsta. Nosorozi su zbog vjerovanja o afrodizijskom djelovanju konzumiranja njihovih rogova u prahu dovedeni na rub istrijebljenja. Vrijednost tigrova krzna danas je nadmaaena cijenom njegovih kostiju, a posebno os penis, i to takoer zbog upotrebe kao afrodizijak. Medvjedi svih vrsta danas su pod udarom zbog tr~iata njihovom ~ui koja, na dalekom istoku, u posuaenom obliku nadmaauje cijenu heroina. Samo se u Kini na registriranih 481 farmi dr~i najmanje 7600 medvjeda kojima se putem kiruraki ugraene sonde iscjeuje ~u . Osim eti kih briga to je problem i zbog velikog odlova ~ivih medvjeda iz prirode, obi no mladih nakon ubijanja majke. Neusporedivo viae medvjeda odstrjeljuje se samo da bi im se izvadio ~u ni mjehur. ovjek je esto usmjeravao svoje napade na pojedine vrste ~ivotinja zato da bi izbjegao atete koje mu one nanose. Posebno su velike zvijeri meta tih napada. Zanimljivo je da su mu zvijeri poput vuka, risa i medvjeda postale konkurenti tek kad je po eo uzgajati domae ~ivotinje. Udomaivanjem pojedinih vrsta divljih biljo~dera ovjek im je, selekcijom prema njemu po~eljnim proizvodnim svojstvima, istovremeno bitno smanjio inteligenciju i fizi ke sposobnosti brzine i spretnosti. Kao takove postale su laki plijen za velike zvijeri koje pak nikada nisu shvatile da se time izla~u neusporedivo veem riziku sukoba sa ovjekom. Posljednjih desetljea ovjek je porastom svoje populacije i porastom apetita prema divljim biljo~dernim ~ivotinjama po eo velike zvijeri do~ivljivati kao konkurente i oko tog prirodnog izvora. S tendencijom da postane ekskluzivni predator nespreman da dijeli bio koji dio svog potencijalnog plijena s drugim vrstama upustio se u istrebljiva ke akcije esto poduprte propisima slu~benih vlasti i posebnim nagradama. Rezultat je bilo uniatenje velikih zvijeri na velikom dijelu njihova prirodnog rasprostranjenja. Klasi ni primjer je vuk koji je bio jedna od nekolicine najproairenijih vrsta sisavaca na kopnu naaeg planeta. Dok je u zapadnim dijelovima Europe istrijebljen do po etka ovog stoljea, u Hrvatskoj je 1948. izdana  Naredba o tamanjenju vukova i nagradama za tamanjenje (Narodne novine 77/48). Tiskani su plakati i knjige sa pozivima i uputama kako iskorijeniti vuka. Ipak vuk je u dijelu staniata u Hrvatskoj opstao i do danas. Zanimljivo je da je ovjek istovremeno enormno proairio udomaene oblike vukova koje nazivamo psima. Tako se danas procjenjuje da na Zemlji na svakog divljeg vuka dolazi ak tisuu udomaenih ili naknadno podivljalih pasa. Utjecaj tih pasa na ekoloake procese vei je nego onaj od vukova kada su bili u prirodno najveoj brojnosti. Primjeri istrijebljenih velikih autohtonih sisavaca u Hrvatskoj su ris i dabar. Neizravnim djelovanjem ovjek mijenja osobitosti, odnosno uniatava staniata ~ivih organizama, te tako utje e na nestanak joa veeg broja vrsta nego izravnim djelovanjem, i to posebno onih koje joa nisu niti prepoznate i kao takove opisane. Isuaivanjem mo vara, kr enjem auma, izgradnjom vodenih akumulacija i sli nim zahvatima promijenjene su ogromne povraine Zemlje do te mjere da su nebrojene vrste izgubile svoj ~ivotni prostor i izumrle. Postojanje poplavnih povraina joa do nedavno je smatrano znakom zaostalosti neke zemlje, pa je izgradnja nasipa i kanala bila meu nacionalnim prioritetima. Tako je i Hrvatska izgubila velika poplavna podru ja, a u planu su i novi veliki zahvati gradnje kanala (Sava  Dunav) i akamulacija hiroelektrana (Drava). Sreom velike poplavne povraine su zaatiene proglaaavanjem rezervata Kopa ki rit i parka prirode Lonjsko polje. Najvei dijelovi prirodnih bjelogori nih auma nestali su tijekom proteklih nekoliko stoljea, a sada su na glavnom udaru tropske vla~ne aume. Svake tri minute nepovratno se iskr i najmanje jedan hektar tih auma, a to su podru ja najvee bioloake raznolikosti na Zemlji. Smatra se da se na samo 7% Zemlje pod tropskim vla~nim aumama nalazi ak 80% biomase planeta. Na podru jima otetim od prirode ovjek pravi poljoprivredne povraine, gradi gradove, prometnice, odlagaliata otpada& Kada na poljoprivrednim povrainama pomou sun eve energije fotosintezom uzgaja odabrane kulture nikako ne ~eli da na tom prostoru ~ive i druge vrste biljaka niti ~ivotinje. Kemijskim i fizi kim sredstvima te~i monokulturi, to jest eliminaciji svake bioloake raznolikosti. Zadnjih desetljea sve su vidljiviji i vrlo dramati ni, a potpuno nepredvieni globalni u inci djelovanja ovjeka. Uniatenje dijela ozonskog sloja u stratosferi i posljedi no poja ano ultraljubi asto zra enje na povraini Zemlje ugrozilo je mnoge vrste, a meu kojima su najosjetljiviji vodozemci. Kisele kiae dovele su do suaenja mnogih auma i do nestanka ~ivota u mnogim jezerima. Zagrijavanje zbog u inka staklenika otapa ledenjake, izaziva poplave i airi pustinje. Brzina promjena ne daje priliku organizmima da se prilagode pa se ritam izumiranja zabrinjavajue ubrzava. Djelovanje ovjeka dovelo je, meutim, i do porasta brojnosti populacija pojedinih vrsta. U tome su domae ~ivotinje koje on ciljano uzgaja samo manji dio tog popisa. Pojedinim vrstama divljih ~ivotinja su promijenjeni uvjeti staniata dali priliku neprirodno uspjeane reprodukcije bilo zbog pristupa hrani iz ljudskih izvora, bilo zbog nastanka novih prostora za skloniata i /ili zbog eliminacije predatora. Nepovoljno je da je i ta pojava u kona nici pridonijela daljem smanjivanju, a ne porastu, broja vrsta, jer je velik dio autohtonih vrsta u takovim okolnostima nestao. Jednako nepovoljno, a esto i katastrofalno djelovale su i namjerne i nenamjerne introdukcije novih vrsta na podru ja gdje nisu prethodno ~ivjele. Najpoznatiji primjeri su poaasti koje su izazvale unesene vrste na mnogim oto nim populacijma, pa i na cijelom Australskom kontinentu. Uneseni predatori poput obi ne domae ma ke uniatili su ili ugrozili mnogo autohtonih vrsta ptica i sisavaca. Sli ne opasnosti za naaa staniata predstavlja unoaenje stranih vrsta poput ameri kih jelena, kozoroga, grivastih ovaca, a za to je posebno nedopustivo rabiti otoke hrvatskog Jadrana. Znanstvena istra~ivanja u zaatiti ~ivotinja Ispravne akcije zaatite pojedinih vrsta divljih ~ivotinja nije mogue poduzimati bez prethodnih osnovnih spoznaja o njihovoj biologiji i ekologiji. Ta injenica globalno je prihvaena i provode se brojni projekti znanstvenih istra~ivanja ~ivotinja svih taksonomskih kategorija. Opi predmeti zaatitarski ciljanih istra~ivanja ~ivotinjskih populacija su prehrambena osnova, zahtjevi prema staniatu, trend populacije, reprodukcija i mortalitet. Relevantni parametri za istra~ivanje po vrstama mogu biti i vrlo specifi ni poput ekologije zimskog sna, migracija ili intraspecijskih socijalnih odnosa. Naravno da svaka studija treba uzeti u obzir i vrlo kompleksne utjecaje ovjeka. Upoznavanje ~ivota divljih ~ivotinja u njihovim prirodnim staniatima zahtijeva posebne metode istra~iva kog rada. Tradicionalni na ini prikupljanja podataka pri slu ajnim susretima, u neprirodnim situacijama ili od mrtvih jedinki davali su jednodimenzionalnu sliku koja je uz uobi ajeno subjektivno razmialjanje esto vodila do nedostatnih ili pogreanih zaklju aka. Moderne metode u pravilu se zasnivaju na hvatanju ~ivih ~ivotinja, njihovom obilje~avanju i ponovnom puatanju. Pripadnike samo nekih vrsta i samo u nekim staniatima mogue je dovoljno dugo slobodne promatrati bez da ih se ometa. Tehnologija daljinskog motrenja svakodnevno pru~a nove mogunosti primjenom video i foto opreme koja radi i u mraku, i pod vodom i iz aviona ili satelita. Ipak pripadnike veine vrsta treba uhvatiti ili na neki na in na daljinu obilje~iti. Hvatanje je za mnoge vrste dug i uzbudljiv postupak koji zahtijeva vrlo specifi nu opremu i iskusnu istra~iva ku ekipu. Sastoji se od fizi ke i/ili kemijske imobilizacije. }ivotinje se fizi ki sputava raznim klopkama u koje same uu privu ene odgovarajuim mamcem ili ih se utjerava. Klopke mogu biti zatvoreni prostor kaveza, ograde ili iskopa u tlu. Nadalje to mogu biti mre~e postavljene okomito od tla u koje se ~ivotinje utjeruje pogonom sa ljudima, terenskim vozilima ili zrakoplovima. Mre~e se mogu i ispucavati posebnim puakama ili pomou malih raketa, a mogu se i obruaavati sa prethodno postavljenih stupova. Hvatati se mo~e i raznim om ama koje mogu aktivirati nagazne opruge, ili se nabacuju na ~ivotinju pomou atapa ili kao laso. }ivotinje ponekih vrsta mogue je dr~ati sputane dok se ne obavi mjerenje, uzimanje uzoraka i obilje~avanje. Druge vrste potrebno je i kemijski imobilizirati odnosno omamiti da bi se postupak mogao obaviti bez ozljeivanja ~ivotinja ili istra~iva a. Za dosta vrsta u odgovarajuim staniatima mogue je pomou injekcionih puaaka izravno dati sredstvo za omamljivanje. To se radi iz zasjede ili iz vozila: terenskih automobila, amaca, helikoptera. U svim opisanim postupcima postoji stanoviti rizik ozljeivanja ili smrti lovljene ~ivotinje, a kree se od 0 do 4%. Takovi gubitci esto su vrlo kriti ki primani u javnosti, a i istra~iva ima teako padaju. Ipak dobitci za vrstu su kroz prikupljene podatke redovito znatno vrijedniji, jer pru~aju mogunost provoenja optimalne zaatite koja e spasiti nesrazmjerno vei broj jedinki, a time i cijele populacije. Prema u estalosti ponovnog hvatanja prethodno obilje~enih ~ivotinja ( mark recapture ) mogu se ra unati veli ina i trend populacije. Kompleksne formule za takove prora une sadr~e korektivne faktore za prirodni mortalitet i migracije u meuvremenu od prvog hvatanja. Treba voditi ra una i o mogunosti da su ve jednom uhvaene jedinke nau ile izbjegavati zamku ( trap shy ) ili da e radije od drugih ponovo doi na isti mamac ( trap happy ). Priliku kada se ima u rukama ~ivu ~ivotinju iz slobodne prirode rabi se i za uzimanje svih tjelesnih mjera i raznih uzoraka za laboratorijske analize, a iz ega se odreuju dob, morfoloaki i fizioloaki parametri, te zdravstveno stanje. Najjednostavnije je obilje~avanje na bilo koji na in da se istu ~ivotinju mo~e prepoznati kod ponovnog hvatanja. Danas je meutim ~ivotinje prakti ki svih vrsta mogue obilje~iti i na na in koji e omoguiti njeno praenje putem radio signala. Radioodaailja i s baterijom kao izvorom energije stavljaju se u nepropusne kapsule i fiksiraju na ~ivotinju na razli ite na ine: u ogrlicu oko vrata, u naprtnja u na lea, zalijepljeni za dlaku ili perje, ili kiruraki ugraeni pod ko~u ili u tjelesne aupljine. Dimenzije odaailja a primjerene su vrsti ~ivotinje, a proizvode se i dovoljno maleni da se mogu obilje~iti i kukci poput p ela. Openito se uzima da masa odaailja a sa baterijama mo~e opteretiti ~ivotinju do 4% njene mase, a da joj ne smeta i da ne mijenja njene normalne ~ivotne aktivnosti. Praenjem signala mogu se dobiti podaci o kretanju i aktivnosti obilje~ene jedinke, poznate dobi, spola i veli ine. Iz toga se ra unaju dnevna, sezonska i godianja kretanja, veli ine ~ivotnih prostora, raspored aktivnosti tijekom dana i godine. Putem geografskog informacijskog sustava (GIS) polo~aji ~ivotinje ucrtavaju se u mnogoslojne kompjutorizirane karte za analizu koriatenog staniata. Moderni odaailja i aalju signale do satelita koji putem geografskog pozicijskog sustava (GPS) ili preko Argos satelita automatski odreuju polo~aje. Postoje i dodaci odaailja ima koji u kodiranim porukama aalju i podatke o toplini tijela obilje~ene ~ivotinje, o temperaturi njenog neposrednog okoliaa, o radu srca i disanju, a za akvati ke vrste i o dubini i trajanju ronjenja. Pa~ljiva analiza svih prikupljenih podataka omoguava modele simulacija populacijskih trendova u danim uvjetima i uz predlo~ene zaatitarske mjere. Planovi gospodarenja ugro~enim vrstama koji su izraeni ovakvim postupcima imaju najvee izglede za uspjeanu primjenu. U Hrvatskoj su od 1981. godine istra~ivani smei medvjedi primjenom radiotelemetrije u Nacionalnim parkovima Plitvi ka jezera i Risnjak. Ukupno je bilo obilje~eno 28 razli itih medvjeda. To je u cijeloj Europi bio drugi po redu takav projekt istra~ivanja medvjeda i danas se naaa populacija smatra jednom od najbolje istra~enih na naaem kontinetu. Praenje kretanja, rasporeda aktivnosti, reprodukcije, mortaliteta, prehrane, zimovanja i drugih parametara omoguilo je utvrivanje glavnih prijetnji trajnom opstanku medvjee populacije u Hrvatskoj. Na osnovi tih podataka ve se poduzimaju neke mjere, a i niz drugih bi se moglo i trebalo uvesti. Pristupi zaatiti divljih ~ivotinja ini se da je najjednostavnije i dovoljno zakonski zaatititi neku vrstu koja se nae u ugro~enoj situaciji. Praksa pokazuje da samo formalna zakonska zaatita nije dostatna ve da ju treba pratiti niz detaljno razraenih specifi nih mjera. Naju inkovitija zaatita je redovito ona koju je najte~e provesti. Tipi an primjer je zaatita staniata. Za sve organizme u prirodi bilo bi dovoljno da se uklone utjecaji ovjeka. U nemogunosti da to u ini ovjek u pravilu dodatnim utjecajima nastoji umanjiti nepo~eljne u inke prethodnih. U kompleksnim ekoloakim odnosima esto se tada javljaju neo ekivane posljedice koje pak zahtijevaju nove intervencije. Rezultat mo~e biti umjetno odr~avana populacija divljih ~ivotinja koja postaje ovisna o ovjeku poput domaih ~ivotinja. Vrsta ima bitno vee izglede za opstanak kada je veina javnosti zainteresirana za njeno o uvanje. U Hrvatskoj su u posljenja dva desteljea znatno poveani napori da se javnost na razli ite na ine i ato ispravnije informira o stanju pojedinih ~ivotinjskih vrsta kao i cijelih ekosustava. Tako su objavljene razne broaure i plakati, odr~ana brojna predavanja i skupovi, te medijski nastupi. Osim stru njaka pojedinaca takovi napori idu i preko stru nih druatava poput Hrvatskog bioloakog i Hrvatskog ekoloakog druatva, znanstveno-istra~iva kih organizacija poput Veterinarskog i Bioloakog fakulteta ili instituta Ruer Boakovi i Hrvatskog prirodoslovnom muzeja, te dr~avnih organa poput Dr~avne uprave za zaatitu prirode i okoliaa. Ipak joa niti pribli~no ne smijemo biti zadovoljni postignutim stupnjem zaatitarske svijesti, a ato se mo~e o itovati i u medijskoj buci kada ne iji interesi budu u nekom pogledu zaatitom oateeni ili ograni eni. Primjeri toga su neprihvaanje zabrane unoaenja novih vrsta na otoke ili jadikovke kad vuci zakolju ne uvane ovce za koje se joa i plaa odateta. Najbolji na in o uvanja staniata ~ivotinja na razini ekosustava je osnivanje zakonski zaatienih podru ja u kategoriji rezervata, nacionalnog parka, rezervata biosfere ili parka prirode. Podru ja koja su djelovanjem ovjeka ve nepovratno promijenjena zauvijek su izgubljena. To ne zna i da i ovdje ne treba regulirati oblike dopuatenog ponaaanja ljudi, kako radi same kvalitete naaeg ~ivota, tako i radi utjecanja na okolna podru ja. Za osnivanje novih zaatienih podru ja problem je ato ve ovjek nastanjuje ili gospodarski iskoriatava sve bioloaki produktivne povraine. Stavljanje u neki od re~ima zaatite pustinja ili stjenovitih planinskih vrhunaca mo~e biti va~no da se sa uvaju od nekih moguih buduih posizanja naae vrste, ali malo poma~e o uvanju danaanje bioloake raznolikosti. injenica je da veini ~ivotinjskih vrsta ipak najbolje odgovaraju oni ~ivotni uvjeti u kojima se i ovjek najbolje osjea, a razlozi da neke vrste danas nalazimo samo u strmim i stjenovitim planinama rezultat je potiskivanja naaom civilizacijom. Tako su, na primjer, i medvjed i vuk povijesno nastanjivali ravni arska podru ja zajedno sa divljim pre~iva ima poput bizona koji su im bili osnovni plijen. ovjek je danas spreman odrei se pojedinih oblika gospodarskog iskoriatavanja iole produktivnih povraina jedino ako mu je ponuen drugi gospodarski interes. Za suzdr~avanje od lova ili sje e aume lokalno stanovniatvo treba biti plaeno iz dr~avnog prora una ili o ekuje prihod od posjeivanja. Apetiti turisti ke eksploatacije takoer moraju biti ograni eni i upravljani ekoloakim zakonitostima. Uvijek treba ra unati s time da zaatita koata ali da je to mnogostruko nadoknadiva investicija za budunost. U Hrvatskoj je povoljna okolnost da joa uvijek imamo dovoljno staniata divljih ~ivotinja koja mogu pru~ati ~ivotne uvjete svim pripadajuim organizmima prema izvornim ekoloakim odnosima. Za njihovo trajno o uvanje potrebno ih je samo ispravno atititi i promijeniti poneke oblike uporabe od strane ovjeka. Obi no su naruaeni broj ani odnosi populacija velikih ~ivotinja zbog nekontroliranog lova (krivolova) ili zbog interesa lovnog gospodarenja. Stavljanjem ovjekova utjecaja pri lovu, aumarskom gospodarenju i uporabi ostalih prirodnih izvora (poput sakupljanja raznih plodova) u okvire obnovljivog gospodarenja prirodna ravnote~a ubrzo bi se sama uspostavila u svakom dovoljno velikom i temeljno o uvanom ekosustavu. Bitno je razli ita situacija kada je pojedina vrsta na nekom podru ju ve istrijebljena. Najbolji primjer tome je uniatenje velikih zvijeri (medvjeda, vuka i risa) u najveem dijelu Europe. Tako su na Britanskim otocima medvjedi istrijebljeni joa u 13. stoljeu, a koje stoljee kasnije i vukovi. Gotovo cijela zapadna Europa  o iaena je od velikih zvijeri krajem proalog ili po etkom ovog stoljea. Preostale su joa poneke male i izolirane populacije u brdskim podru jima kojima prijeti neposredno izumiranje. Za povrat nestale vrste mo~e se jedino nadati prirodnoj disperziji iz susjednih populacija ili pokuaati reintrodukciju. Osnovne pretpostavke za prirodnu disperziju trebaju biti da je staniate joa zadovoljavajue kvalitetno i prostrano, te da je ta vrsta o uvana u dovoljno brojnoj susjednoj populaciji. esto ljudska naselja, prometnice i druge promijenjene povraine predstavljaju ekoloake barijere koje onemoguuju prirodnu disperziju i protok gena meu populacijama. Skupim akcijama ponegdje je mogue o uvati ili ponovno uspostaviti koridore za kretanje ~ivotinja. Tako se preko prometnica grade posebni prijelazi za divlje ~ivotinje ( zeleni mostovi ) ili se cijele dionice prometnica ukapaju ispod zemlje. Prilog Hrvatske u tom pogledu je izgradnja 100 m duga kog prijelaza za ~ivotinje preko nove autoceste kroz Gorski kotar na brdu Dedin kod Delnica. Za pospjeaivanje disperzije potrebno je u mati noj populaciji postii dovoljnu ekoloaku gustou pri kojoj jedinke odreene dobne kategorije tra~e nova staniata. U praksi to zna i da treba smanjiti ili ukloniti odstrel, te se suo iti sa poveanim atetama na ljudskim dobrima, a za oboje treba nai dodatne izvore financiranja. Postoji nekoliko primjera gdje su se prirodnom disperzijom u ovom desetljeu vukovi vratili u nekadaanji ~ivotni prostor. Tako su se zahvaljujui zaatiti u Poljskoj proairili u isto na podru ja Njema ke, a iz Italije su se po Alpama uselili u Francusku. U Austriji o ekuju da bi porastom naae i Slovenske populacije i oni mogli uskoro imati vlastite vukove. Ako zbog velikih udaljenosti i/ili od ovjeka stvorenih barijera nije mogue prirodno naseljavanje posljednji izbor je reintrodukcija. Postoje precizno razraeni kriteriji o tome kada i kako se pristupa reintrodukciji neke vrste. Potrebno je temeljito analizirati preostalo staniate i utvrditi da li su razlozi zbog kojih je ta vrsta svojedobno istrijebljena prestali biti djelatni. Stav lokalnog stanovniatva je u tome najva~niji element. Specijalizirani sociolozi ispituju i pokuaavaju utjecati na javno mnjenje. Drugi bitni element reintrodukcije je odreivanje izvoriane populacije. Moderna genetska istra~ivanja omoguuju usporedbu sli nosti populacija analizom pojedinih gena mitohondrijske i jezgrine DNA. Kao genetski materijal za istrijebljenu populaciju mogu poslu~iti i uzorci korijena dlaka ili kostiju muzejskih ili drugih sa uvanih ostataka u kojima se tra~eni geni umna~aju metodom lan ane reakcije polimeraze (PCR). Tehni ka izvedba reintrodukcije podrazumijeva dobro poznavanje biologije vrste i tra~i stru nu ekipu za hvatanje, omamljivanje, obilje~avanje, transport i ispuatanje u novo staniate. Takove akcije danas su sve eae, a tipi ni primjeri ponovo su velike zvijeri. Europski risovi vraani su u 6 zemalja Europe tijekom 70-tih godina, a za sve reintrodukcije izvor je bila populacija iz Slova kih Karpata. Samo u `vicarskoj i u Sloveniji reintrodukcija je bila uspjeana, a od 6 ~ivotinja ispuatenih kod Ko evja razvile su se stabilne populacije i u Sloveniji i u Hrvatskoj s time da se vrsta proairila i na Bosnu i Hercegovinu. Tako je Hrvatska ponovo dobila svoju jedinu ve izgubljenu veliku zvijer, jer je autohtona populacija istrijebljena po etkom ovog stoljea. Medvjede smo reintroducirali iz Hrvatske i Slovenije u Austriju i u Pireneje na granici Francuske i `panjolske. Deset godina nakon po etka projekta Austrija od 3 useljena i samo jednog autohtonog medvjeda ima vlastitu populaciju od 20 do 25 medvjeda, a Pireneji od 3 useljena medvjeda nakon dvije godine imaju 6 do 7 jedinki. Vuk je 1995. uspjeano reintroduciran u Nacionalni park Yellowstone u SAD, a 1998. i u Arizonu. Postoje planovi za vraanje vukova i u Japan i `kotsku. Osim risa u Hrvatsku je tijekom protekle tri godine reintroduciran i dabar iz Bavarske u Njema koj. Ako neke vrste viae nema u prirodnim populacijama spas mogu predstavljati preostale jedinke dr~ane u zato eniatvu. Tako su spaaeni i ameri ki i europski bizoni, Davidov jelen i oriks antilopa. Danas zooloakim vrtovima raste va~nost zbog uloge u spaaavanju pojedinih vrsta od izumiranja. Vode se posebne knjige popisa svih jedinki rijetkih vrsta, i pri tome se posebno vodi ra una o njihovom geografskom podrijetlu, odabiru parova za parenje, te se kontroliraju uvjeti dr~anja. Za vrste koje se teako razmna~aju pristupa se i metodama umjetnog osjemenjivanja i embriotransferu. Najnoviji je kineski projekt proizvodnji pandi, simbola ugro~enih vrsta, putem kloniranja. Na~alost za mnoge vrste nije dovoljno da se u zato eniatvu uzgoji dovoljan broj zdravih i genetski ispravnih jedinki da bi se moglo pristupiti reintodukciji u prirodu. Vrste poput medvjeda i velikih ma aka velik dio svog ponaaanja stje u u enjem, pa trebaju i odrasti uz svoje roditelje u prirodnom okoliau. Samo tako se kasnije u ~ivotu znaju snai da pre~ive i da se prirodno ponaaaju, to jest ne tra~e hranu iz ljudskih izvora i ne izazivaju druge sukobe sa ovjekom. Naravno, preduvjet svake reintrodukcije kao i pre~ivljavanja autohtonih populacija je postojanje o uvanog prirodnog staniata. Ako e same ~ivotinje biti mogue proizvoditi i kloniranjem, jednom uniateno staniate izgubljeno je zauvijek. Zavrano razmatranje Danas se najvei dio sredstava troai za skupe akcije zaatite razmjerno malog broja vrsta. To mo~e izgledati apsurdno u svjetlu procjene da dnevno izumire 50 do 120 vrsta. Javno mnjenje najlakae je senzibilizirati, pa tako i prikupiti sredstava za zaatitu svima poznatih vrsta ~ivotinja. U pravilu su to velike vrste koje prati odreena karizma: slonovi, nosorozi, medvjedi, vukovi, velike ma ke, morski sisavci. Nasuprot tome one manje poznate, a posebno one koje su joa i bezimene ne dobivaju niti djeli te pozornosti. Sretna je okolnost da je za stvarnu zaatitu znanih vrsta potrebna i sveobuhvatna zaatita njihovih staniata. Tako one postaju takozvane  krovne vrste kroz zaatitu kojih se ujedno atite i nebrojene manje slavne vrste, odnosno cijeli ekosustav. Posebno je pitanje kada se javnost, potpomognuta medijima, posebno uzbudi zbog sudbine pojedine ~ivotinje, na primjer medvjedia odbjeglog u predgrau Zagreba, ili medvjeda koji je na smetliatu nabio glavu u kantu i bespomono luta aumom. Izuzetnu te~inu imaju gubitci ~ivotinja prilikom istra~ivanja ili akcija reintrodukcije. Jedina dobra strana medijske panike u takvim situacijama je prilika da se kanalizira javno mnjenje prema problemima cijele vrste. Emocije prema jedinki treba uvijek upotrijebiti da se pomogne ekologija i opstanak vrste. Upotrijebljena literatura Anon. (1991): Caring for the Earth. A strategy for sustainable living. WWF. Gland. Anon. (1992): Statewide wetlands strategy. A guide to protecting and managing the resource. WWF. Island Press. Washington, D. C. Cicnjak, L., D. Huber, H. U. Roth, R. L. Ruff, Z. Vinovrski, Z. (1987): Food habits of brown bears in Plitvice Lakes National Park, Yugoslavia. Int. Conf. Bear Res. and Manage. 7: 221-226. Frkovic, A., D. Huber (1992): Wolves in Croatia: baseline data. Wolves in Europe - Status and perspectives. Oberammergau. 66-69. Frkovic, A., R. L. Ruff, L. Cicnjak, D. Huber (1992): Wolf mortality during 1945-86 in Gorski Kotar of Croatia, Yugoslavia. IUGB Congress. 18: 353-358. Frkovi, A., R. Ruff, L. Cicnjak, D. Huber (1987): Brown bear mortality during 1946-85 in Gorski Kotar, Yugoslavia. Int. Conf. Bear Res. and Manage. 7: 87-92. Frkovi, A., . Huber (1997): Vuk u Hrvatskoj. Istine i zablude o vuku. Lova ki vjesnik 104 (5/97): 16-17. Giles, R. h. (Ed.)(1971): Wildlife management techniques. The Wildlife Society, Washington, D. C. Huber, ., I. Ehlich (1981): Ekoloaki aspekti regulacije stabilnosti sistema nosilac - parazit. Veterinarski arhiv. 51 (Suppl.): 66-69. Huber , . (1982): Djelovanje nekih parazita na nespecifi ne nosioce kao ograni avajui faktor za useljavanje novih vrsta divlja i. Veterinarska stanica. 13: 35-38. Huber, . (1993): Threatened protected natural regions and their fauna: with special review of the brown bear. P. Kraljevi, ed.: Animal victims of Croatian homeland war 1990-1992. Faculty of Veterinary Medicine University of Zagreb. Zagreb. 123-128. Huber, D., A. Frkovi (1993): Brown bear management in Croatia, IUGB Congress. 21: 287-292, Halifax. Huber, D., H. U. Roth (1993): Movements of European brown bears in Croatia. Acta Theriologica. 38: 151-159. Huber, D., V. Dabanovi, J. Kusak, A. Frkovi (1994): Reintroduction of hand-reared brown bears into the wild: experiences, problems, chances. International conference on aspects of bear conservation. Bursa. 179-186. Huber, . (1997): Neki bi tamanili kao 1948. godine. Lova ki vjesnik 104 (5/97): 14-15. Huber, D., J. Kusak, Z. }vorc, R. Bari Rafaj (1997): Effects of sex, age, capturing method, and season on serum chemistry values of brown bears in Croatia. Journal of Wildlife Diseases 33: 790-794. Huber, D., H. U. Roth (1997): Denning of brown bears in Croatia. Int. Conf. Bear Res. and Manage. 9(2):79-83. Kne~evi, M., R. Kne~evi (1956): Vuk ~ivot, atetnost i tamanjenje. Institut za aumarstvo i drvnu industriju NRBIH. Sarajevo. Madi, J., D. Huber, B. Lugovi, B. (1993): Serologic survey for selected viral and rickettsial agents of brown bears (Ursus arctos) in Croatia. Journal of Wildlife Diseases. 29: 572-576. Moen, A. N. (1973): Wildlife ecology. W. H. Freeman and Company, San Francisco. Odum, E. P. (1971): Fundamentals of ecology. Third edition. W. B. Saunders Company, Philadelphia. Randi, E., L. Gentile, G. Boscagli, D. Huber, H. U. Roth (1994): Mitochondrial DNA sequence divergence among some west European brown bear (Ursus arctos L.) populations. Lessons for conservation. Heredity. 73: 480-489. Šooš, A. (1951): Tamanjenje vukova. Savez lova kih druatava N. R. Hrvatske, Zagreb  Sa~etak Kopnene ~ivotinje: razlozi ugro~enosti, istra~ivanje i pristupi zaatiti Organizmi, pripadnici cijelog prehrambenog lanca, su u prirodnim ekosustavima u dinami koj ravnote~i. Unato  borbi na razini jedinki svaka vrsta treba ostale simpatri ke vrste. Utjecaj ovjeka remeti prirodne odnose meu vrstama i izaziva izumiranje mnogih. Izgleda da je sadaanja brzina izumiranja vrsta, a izazvana djelovanjem ovjeka, mnogo br~a nego u prethodnih pet velikih izumiranja zabilje~enih u povijesti Zemlje. ovjek ugro~ava i istrijebljuje vrste izravnim i neizravnim djelovanjem. Lov i sakupljanje ~ivotinja su glavni izravni utjecaji na ~ivotinjsko carstvo. ovjekovi motivi su znatno airi od potrebe za hranom te uklju uju tr~ianu vrijednost dijelova tijela kao trofeja, suvenira, mode, tradicionalne medicine ili izravnih nastojanja za uklanjanjem konkurenata. Neizravni utjecaji, putem uniatavanja staniata izgradnjom, kr enjem auma, isuaivanjem, poplavljivanjem ili zagaivanjam, joa su dramati niji pritisak na raznolikost vrsta. Veina istrijebljenih vrsta pripada onima koje su joa znanstveno nepoznate i neimenovane. Bilo koja obe avajua akcija za zaatitu neke ugro~ene ~ivotinjske vrste zahtijeva dobro poznavanje njene cjelokupne ekologije. Takove spoznaje mo~e osigurati samo moderno znanstveno istra~ivanje. Danas ono uklju uje mnoge oblike daljinskog praenja obilje~enih ili neobilje~enih ~ivotinja. Za mnoge je vrste u tome hvatanje ~ivih jedinki klju na metoda. Uz obilje podataka koje pru~a radio telemetrijsko praenje, ponovnim hvatanjem obilje~enih ~ivotinja mo~e se ra unati i veli ina i trend populacije. Poneki gubici pojedina nih ~ivotinja u tom radu budu mnogostruko nadoknaeni spaaavanjem cjelokupnih populacija zahvaljujui mogunosti izbora ispravnih metoda zaatite. Sama zakonska zaatita pojedinih vrsta esto je nedovoljna da im osigura trajni opstanak. U veini slu ajeva najsveobuhvatniju zaatitu vrstama pru~a zaatita njihova staniata. To je istovremeno jedna od najskupljih i ponekad nemoguih metoda. Za ponovno uspostavljanje naruaene ravnote~e u prehrambenom lancu u nekom veem ekosustavu esto je dovoljno da se utjecaji ovjeka ograni e na razinu obnovljivog gospodarenja. Kada je ciljana vrsta lokano ve istrijebljena onda treba poticati prirodnu disperziju iz susjednih populacija, i to putem poticanja rasta njihove gustoe i osiguravanjem koridora za migracije uklju ujui i izgradnju  zelenih mostova preko prometnica. Kada viae nije mogua prirodna disperzija mo~e se pokuaati reintrodukcija iz drugih populacija iz divljine ili zato eniatva. Usprkos ograni enjima za pojedine vrste u tim naporima sve je vea i uloga zooloakih vrtova. Metode umjetnog osjemenjivanja, embriotransfera, pa ak i kloniranja su na popisu na ina razmna~anja i spaaavanja mnogih ~ivotinjskih vrsta. Interes javnosti u pravilu je ograni en na manji broj svima poznatih i obi no velikih ~ivotinjskih vrsta umjesto na bezbrojne manje poznate ili nepoznate vrste. Ipak, zaatita veine tih  javno zanimljivih vrsta dobro slu~i kao  kiaobran , jer uvanjem njihovih staniata zaatitu dobiva cijelokupna lokalna bioloaka raznolikost. Problemi pojedina nih ~ivotinja esto izazovu velik javni interes zahvaljujuu medijskom informiranju. To mo~e biti korisno jedino ako se tako usmjeri pozornost prema problemima cijele vrste ili populacije. Ekologija daje daleko vei zna aj populacijama nego jedinkama. Meu ostalim primjerima za razmatranu temu uporabljen je projekt istra~ivanja smeih medvjeda u Hrvatskoj i akcije reintrodukcije medvjeda u Europi. Summary Terrestrial animals: threats, research and approaches to protection In natural ecosystems the organisms of the entire food chain are in dynamic balance. In spite of strife at the individual level each species needs all the other sympatric species. The influence of man disturbs natural relations among species and causes the extinction of many. Present rate of extinctions due to man seems to be much faster than in any of the previous five recorded mass extinctions in the history of Earth. Man is threatening and exterminating species by direct and indirect influences. Hunting and collecting individual animals are the main direct influences on the animal kingdom. The motives are much more than need for food: commercial values of body parts as trophies, souvenirs, fashion, traditional medical remedies, or the straight effort to remove competitors. The indirect influence through the destruction of habitat by construction, deforestation, draining, flooding or pollution is even more dramatic pressure on species diversity. Most of the exterminated species belong to the group of scientifically unknown and unnamed ones. Any promising action for protection of an endangered animal species requires good knowledge of its entire ecology. Only modern scientific research can provide such data. It includes many forms of remote sensing of unmarked and marked animals. For many species capturing of living individuals is the key method. Along with the wealth of opportunities offered by radio tracking, the recapturing helps calculate the population size and trends. The occasional losses of individual animals due to such work are far more than compensated by saving entire populations by selecting proper conservation measures. While mere legal protection of certain species if frequently insufficient for its long-term survival, the habitat protection is in most cases the most comprehensive measure. It is also one of the most expensive and sometimes impossible means. Reducing human influence to basic sustainable use normally helps restore the near natural balance of the entire trophic chain. When the target species is already locally extinct the natural dispersion from the neighboring populations may be mitigated by stimulating the rise of abundance of that populations and by securing the migratory corridors including the construction of “green bridges”. If natural dispersion is not possible only the reintroduction from other wild or captive population can be attempted. In spite of limitations for certain species the role of zoological gardens is growing in this efforts. Methods of artificial insemination, embriotransfer and even cloning are the means to reproduce and save many animal species. Public interest is focused on a limited number of well-known and big animal species instead to the uncounted less known or unknown species. However, most of publicly interesting species function as “umbrella” ones as by saving their habitats the entire local biodiversity receives protection. Due to the media coverage public gets increasingly frequently involved in problems of individual animals. Ecology gives much more importance to populations than to individuals. Study of brown bears in Croatia and bear reintroductions in Europe are used among other examples of discussed topics.  Opisi slika Smei medvjed (Ursus arctos) uhvaen za nogu u zamku od eli nog u~eta sa om om. Za znanstvena istra~ivanja kao i za reintrodukcije ~ivotinje je potrebno ~ive i neozlijeene uhvatiti. Kemijska imobilizacija medvjeda davanjem injekcije pumou injekcione puake/puhaljke. Uhvaene ~ivotinje veine vrsta potrebno je omammiti prije nego im se mo~e prii i obaviti potrebne zahvate. Omamljeni medvjed. Nakon davanja sredstva putem injekcione puake za 5 do 15 minuta ~ivotinja je omamljena i tijekom slijedeih jedan do dva sata s njom je mogue rukovati. Obrada omamljenog medvjeda. Uvje~bana ekipa treba oko sat vremena da ~ivotinju izmjeri, obilje~i i uzme potrebne uzorke. Obraeni medvjed ostavljen da se spontano razbudi. }ivotinja je obilje~ena ogrlicom sa ugraenim radio odaailja em, te uanom markicom i tetoviranjem broja. Telemetrijsko praenje iz aviona. Pomou prijenosne usmjerene antene i radio prijemnika mogue je odrediti polo~aj obilje~ene ~ivitinje, a iz toga kretanje, ~ivotni prostor, uporabu staniata, prehranu i aktivnosti. Prostori kretanja medvjeda telemetrijski praenih u Nacionalnom parku Plitvi ka jezera. Svi obilje~eni medvjedi izlazili su iz granica zaatienog podru ja. Radio telemetrijskim praenjem dolazi se do podataka nu~nih za ispravno gospodarenje i zaatitu pojedinih vrsta. Reintodukcija medvjeda u Austriju / Francusku. Za jednom istrijebljene vrste umjetno naseljavanje je jedini na in vraanja u nekadaanje staniate. Ilegalno ubijeni vukovi. Sama zakonska zaatita neke vrste nije dovoljna za osiguranje njenog opstanka na nekom podru ju.  Zeleni most , prijelaz za divlje ~ivotinje preko autoceste kod Delnica u Gorskom kotaru. Omoguavanje pridodnih koridora kretanja i migracija divljih ~ivotinja jedan je od va~nih elemenata osiguravanja opstanka populacija. PAGE 12 PAGE 11 фцю№њќ`отrtаPœЂШј77.H.Q0QˆQœ‚т‚fЈТЈъЈ6ЉRЉVЉ†ЉЌЉ`Е|Ења"бЕкЃл>приршсђсєс–ы’ьюЗюCяOя’яP№`№№№ђ№ ( l 6 ( (((ћђћђэђћшћтћоћоћићићићећоћоћеоеоећићићећевевЮвЫевЧвТЫоМТЫМТећЖћЏЌЏ0J j0JU 6CJmH 5CJmH CJmH 6CJmH 5CJCJmH 5CJmH5mH 5CJmHCJmHCJmHjCJUmHCJmHDzў*F`ЈортrtаZ NPœФЬˆ'd677АC.H.Q0QˆQжV§§§§§§§§§ћ§ћ§їїћ§їїїї§їїѕ§ћ§„аzў*F`ЈортrtаZ NPœФЬˆ'd677АC.H.Q0QˆQжVДY^]фir{ˆ}š‚œ‚т‚Т„цˆt‘РždЄfЈVЉrД4ЦpЫјања"бзДкЕкўўўўўўўўўўћўјѕђўяьщцурнкевўЯЬЩЦУРНКўЗДБЎЋЈЃ š—”Ž‹ˆ…Щњџџюќџџьџџџ биџџвиџџ–лџџ4оџџчџџЃьџџэџџяџџюёџџ”јџџлќџџэўџџнџџџKчџџдщџџпъџџІѓџџщљџџОћџџ-§џџдџџџпџџ‘уџџахџџ%ьџџ&ьџџvьџџфѓџџТћџџFќџџкџџџ“ћџџќџџвџџџИџџџ4жVДY^]фir{ˆ}š‚œ‚т‚Т„цˆt‘РždЄfЈVЉrД4ЦpЫјања"бзДкЕкЯк"лЃл§љљљ§§§їљ§§§§љѕљљ§§§ѓ§§§ѓёё„аЕкЯк"лЃл`мсмyн>приршс2у(хђхЪц|ш,щКъ–ы’ьюUюЗю’яL№P№`№№№ђ№  ( l rіњѕ№ыцсмйдЯЬЩЦУРНКЗВ­ЈЃ š”’Œ‰ƒ€}ztqkc:џџџ   ѓџџџ єџџџ хџџѓџџДџџџјџџџ ђџџђџџЗџџџИџџџ юЦџџWѓџџЊѓџџ…єџџчєџџ7ѕџџѓѕџџqіџџпіџџІїџџўїџџзјџџCљџџЈљџџЃњџџHћџџаћџџ2ќџџќџџ<§џџд§џџUўџџџџџ“џџџцџџџ ™гџџ&Ѓл`мсмyн>приршс2у(хђхЪц|ш,щКъ–ы’ьюUюЗю’яL№P№`№№№ђ№ њњњњєђњщщєщєєєєђњђђєччхурч$„а„0§dџ„а„0§dџ  ( l rіPBz *"B$f%X& ((((&('((()(*(§ћј§§ћ§ѓѓѓѓѓѓѓѓѓѓъш§ъш§§ѓ&`#$„ќџ„ & F$іPBz *"B$f%X& ((((((&('((()(*(їячпзЯЧПНННННННННПЧљџџ  @њџџ  вњџџ  оћџџ  Жќџџ  R§џџ  Ы§џџ  xўџџ  ((((((!("($(%(&()(*(ћєёєёєћєёьCJmH0J j0JU0JmH + 0@&PPАа/ Ар=!А"А# $ %А [$@ёџ$NormalmH 4@4 Heading 1 $$@&CJ8@8 Heading 2 $$@&5CJ<A@ђџЁ<Default Paragraph Font*B@ђ* Body TextCJ,@,Header  Ц9r &)@Ђ& Page Number<C@"<Body Text Indent„аCJDR@2DBody Text Indent 2 „а„0§CJš@џџџџ(*(—ŸжVЃл *(˜šœЕкі*(™›žrw}š џ•€ !”џ•€!”џ•€-/16zz%z8z”~”~КƒКƒдƒW†‚™bšcšnšpšqš|š~š‚š-/16zz%z8z”~”~КƒКƒдƒW†‚™bšcšnšqš|šš‚šџџ uro Huber)C:\DOS\AutoRecovery save of HAZUetika.asd uro Huber)C:\DOS\AutoRecovery save of HAZUetika.asd uro Huber)C:\DOS\AutoRecovery save of HAZUetika.asd uro Huber'D:\DATA\TEXT\DJURO\PAPERS\HAZUetika.doc uro HuberA:\HAZUetika.doc uro HuberA:\HAZUetika.doc uro Huber'D:\DATA\TEXT\DJURO\PAPERS\HAZUetika.doc uro Huber'D:\DATA\TEXT\DJURO\PAPERS\HAZUetika.doc uro HuberA:\HAZUetika.doc uro Huber'D:\DATA\TEXT\DJURO\PAPERS\HAZUetika.docк@M( џџџџџџџџџ„h„˜ўЦho(.к@M(џџџџџџџ@HP LaserJet IIILPT1:HPPCL5MSHP LaserJet IIIHP LaserJet III”@g ,,@MSUDOHP LaserJet III d HP LaserJet III”@g ,,@MSUDOHP LaserJet III d €//€t//м Xikynyoyrysytyuyv8x8†W“W—W˜Wšš```Д`ж`Д@`о`р`ц`ш`ъ`ь`м@`№`@``"`$`P@G‡ŸTimes New Roman5€Symbol3& ‡ŸArial#ˆаhЏŠ)†ЏŠ)†wz)FUMAƒ Я3nќ#„ЅРДД€0dUœх<џџglossary uro Huber uro Huberўџр…ŸђљOhЋ‘+'Гй0ˆ˜ ДРдрьќ  8 D P \hpx€т glossary los аuro HuberurouroNormalb аuro Huber2roMicrosoft Word 8.0@FУ#@b\#~рН@кЛтН@кЛтНUMўџеЭеœ.“—+,љЎDеЭеœ.“—+,љЎH pxˆ˜ Ј АИРШ а хт....y2AUœГ   glossary Title˜ 6> _PID_GUIDтAN{24A6C4C0-B0EA-11D1-93FA-348405C10000}  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~€‚ƒ„…†‡ˆ‰Š‹ŒŽ‘’“”•–—˜™š›œžŸ ўџџџЂЃЄЅІЇЈўџџџЊЋЌ­ЎЏАўџџџВГДЕЖЗИўџџџ§џџџ§џџџМўџџџўџџџўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџRoot Entry џџџџџџџџ РF ЯН єuСтНО€1Table#$%&'()*+,-.џџџџџџџџ3456789:;Ё>WordDocumentFGHIJKLMNџџџџџџџџSTUVWXYZ[-@^SummaryInformationijklmn(џџџџstuvwxyz{Љ~DocumentSummaryInformationŽ8џџџџџџџџџџџџ“”•–—˜™š›БžCompObjЄЅІЇЈЉЊЋЌ­ЎџџџџџџџџџџџџГДЕЖЗjОПРџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџўџ џџџџ РFMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.8є9Вq