Naslov
Regulacija lučenja tumor-nekrotskog faktora-alfa
(Regulation of secretion of tumor necrosis factor-alfa)

Autori
Kuna, Krunoslav

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
19.03

Godina
2003

Stranica
89

Mentor
Čulo, Filip

Ključne riječi
TNF-alfa; BCG; LPS; PGE2; PGI2; deksametazon; indometacin; Na-nitroprusid; pentoksifilin; stanice slezene; stanice periotonealnog ispirka
(TNF-alpha; BCG; LPS; PGE2; PGI2; dexamethason; indomethacine; Na-nitropruside; pentoxyfiline; spleen cells; periotoneal exudate cells)

Sažetak
Istraživana je regulacija lučenja TNF-a u limfatičnim stanicama in vitro i in vivo. Pokazali smo da stanice slezene, pobuđene i nepobuđene s BCG klicama, i pobuđene stanice PEC luče mjerljive količine TNF-a, nakon stimulacije s endotoksinom (LPS). U stanicama PEC je oko 50% viša proizvodnja TNF-a u usporedbi s odgovarajućim brojem stanica slezene. Pokazali smo da TNF-a luči populacija stanica koje adheriraju za plastiku dakle makrofazi, a da populacija neadherentih stanica vjerojatno čak luči supresorski čimbenik. Kod životinja pretretiranih s BCG klicama, 11-18 dana prije stimulacije s LPS, lučenje TNF-a je 4-7 puta veće nego u normalnih miševa. Kad se egzogeni TNF-a inkubira s limfatičnim stanicama ima autokrini učinak. Da bi naglasili važnost slezene, kao izvora TNF-a, usporedili smo lučenje u splenekto-miranih i normalnih (lažno splenektomiranih) životinja. Splenektomirane životinje su pro¬izvodile 7-8 puta manje TNF-a. U BCG-stimuliranih miševa slezena luči više od 80% ukupnog TNF-a. Vjerojatno najvažniji povratni regulator otpuštanja TNF-a su prostaglandini serije E što smo i potvrdili našim istraživanjem jer je PGE2, kao i PGI2, inhibirao sintezu i lučenje TNF-a u stanicama slezene i stanicama PEC in vitro. Nesteroidni antireumatik (indometacin), suprotno očekivanju, nije imao učinka na lučenje TNF-a, a u većim dozama je dovodio do inhibicije toga lučenja. Prilikom preinkubacije indometacina s limfatičnim stanicama (indometacin se inkubira 1 sat s limfatičnim stanicama zatim se ispere i onda doda LPS) dobili smo očekivani porast lučenja TNF-a, ovisan o dozi. Mehanizam različitog djelovanja indometacina u inkubaciji i preinkubaciji nije jasan. Kortikosteroidi, u našim pokusima, smanjuju lučenje TNF-a ovisno o dozi. Slično djeluju i čimbenici koji utječu na razinu unutarstaničnog cAMP - vazoaktivni intestinalni peptid i pentoksifilin, koji in vitro, smanjuju lučenje TNF-a, što upućuje da povišena razina cAMP djeluje inhibitorno na proizvodnju TNF-a. Iako je u literaturi opisan učinak NO-donora na sintezu TNF-a u našim pokusima natrijski nitroprusid, kao NO-donor, nije imao nikakvog učinka osim u najjačoj dozi gdje je, suprotno očekivanju dovodio do smanjenja lučenja TNF-a. Ustvari, natrijski nitroprusid je u toj koncentraciji (IO"4 M) najvjerojatnije djelovao toksično. U završnom dijelu rada nastojali smo spoznaje dobivene in vitro, potvrditi in vivo u klinički relevantnom modelu endotoksičnog šoka. Pratili smo 48 satno preživljenje miševa koji su, 11-18 dana prije davanja ispitivanih agenasa i LPS, bili pretretirani s BCG klicama. Prostaglandin E, deksametazon, vazoaktivni intestinalni peptid i pentoksifilin povećavaju preživljenje životinja ali jedino VIP statistički značajno. Indometacin je povećavao broj uginulih životinja, ali razlika nije bila statistički značajna. Rezultati ovog istraživanja potvrdili su mogućnost djelovanja na sintezu i lučenje TNF-a s različitim modulacijskim agensima, jer primjena specifičnih monoklonskih anti-TNF-a protutijela i solubilnih TNFR ima mnoga ograničenja. Agensi koji koče lučenje ili djelovanje TNF-a se primjenjuju, ili bi se mogli primjentiti, u stanjima gdje TNF-a ima patogenetsku ulogu (sepsa, reumaiodni artritis, Chronova bolest i dr.).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti

POVEZANOST RADA