Naslov
Eksplicitno i implicitno u učenju jezika: lingvistička perspektiva
(The explicit and implicit in language learning: the linguistic perspective)

Autori
Erdeljac, Vlasta ; Willer-Gold, Jana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, pregledni

Knjiga
Rano učenje hrvatskoga jezika 2

Urednik/ci
Pavličević-Franić, Dunja ; Bežen, Ante

Izdavač
Europski centar za napredna i sustavna istraživanja (ECNSI) ; Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Grad
Zagreb

Godina
2008

Raspon stranica
353-367

ISBN
978-953-7210-18-2

Ključne riječi
lingvistička kompetencija, implicitno znanje/učenje, eksplicitno znanje/učenje, metajezično znanje, funkcionalno-komunikacijski pristup, normativno-gramatički pristup
(linguistic competence, implicit knowledge/learning, explicit/knowledgw/learning, metalinguistic knowledge, functional-communicative approach, normativ-grammar approach)

Sažetak
Naglašavanje važnosti poticanja i razvijanja komunikacijske kompetencije nasuprot lingvističkoj, osobito kod djece u prvim razredima osnovne škole (Pavličević-Franić, 2000 ; Pavličević-Franić, 2001) odražava se uvođenjem u nastavu hrvatskoga jezika , funkcionalno-komunikacijskog pristupa umjesto normativno-gramatičkoga. Očito je da odnos komunikacijske i lingvističke kompetencije pripada temeljnim teorijskim i praktičnim problemima u području učenja jezika. Ovaj rad usredotočit će se na lingvističku kompetenciju s osnovnom namjerom da se uz pomoć lingvističkih pretpostavki pokuša protumačiti neuspješnost normativno-gramatičkoga pristupa u podučavanju jezika, odnosno u učeničkom stjecanju jezičnih znanja. U tu svrhu lingvistička kompetencija predškolskoga djeteta razložena je na tri vrste jezičnih znanja (Ellis, 2005 ; Hulstijn, 2005): implicitno znanje – usvojeno je nesvjesno znanje materinjskoga (prvog) jezika s kojime učenici dolaze u osnovnu školu, a koje čineći podlogu ukupnog jezičnog znanja govornika, omogućava tečnu produkciju i usmjerenost pažnje na poruku ; eksplicitno znanje – svjesno je naučeno znanje koje omogućava učeniku razumijevanje procesa i pravila svojega jezika te svjesnu kontrolu nad izričajem ; i metajezično znanje – tj. znanje tehničkih termina koji omogućavaju učeniku da objasni procese i pravila svojega jezika. Na temelju saznanja o trima lingvističkim kompetencijama te o postojećim pristupima poučavanja hrvatskoga jezika u osnovnoj školi, u zaključku se razmatraju metode poučavanja kojima bi se eventualno omogućila veća učinkovitost: funkcionalno-komunikacijska, revidirana normativno-gramatička i proširena funkcionalno-komunikacijska metoda.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA